BILOGORA
Share Embed Flag
Download ePaper

BILOGORA

BILOGORA BILOGORA

library.foi.hr
from library.foi.hr More from this publisher
19.07.2013 Views

BILOGORA Poštarina plaćena u gotovom POLITIČKO-PROSVJETNl TJEDNIK Ciena 5 kuna Broj 82- 83. Bjelovar, Božić 1942. Godina II. Vječna pravednosti, ti drhćeš.... Vječni Sin Božji rodio se u priprostoj štalici, jer istina ne nalazi na svietu pristaništa. Zima je zavladala u mnogim dušama. Iustitia sempiterna, vječna pravednosti, Ti drhćeš nad zimom u ljudskim dušama! Za Te mnogi ni pred tisuću devet stotina četrdeset i dvie godine nijesu htjeli znati i nijesu dali utočište Tvojoj Majci i Tvome hranitelju sv. Josipu. Iz Nazareta oni dođoše u Betlehem i moradoše potražiti sklonište izvan grada, »jer nisu imali mjesta u gostionici«. (Luka 2,7.) »I bili su pastiri u onom kraju, koji su bdjeli i čuvali noćnu stražu kod svoga stada. I anđeo Gospodnji stade kraj njih, i slava ih Gospodnja obasja, i vrlo se prepadoše. I reče im anđeo: Nebojte se! jer gle, JAVLJAM VAM VELIKU RADOST, KOJA ĆE BITI SVEMU NARODU; JER VAM SE DANAS RODI SPASITELJ, KOJI JE KRIST GOSPODIN, U GRADU DAVI- DOVU. I eto vam znaka: Naći ćete djetešce povito, gdje leži u jaslama. I najedanput postade s anđelom mnoštvo nebeske vojske hvaleći Boga govoreći: SLA VA BOGU NA VISINI, I NA ZEM- LJI MIR LJUDIMA DOBRE VOLJE! (Luka 2, 8—14.) Slavimo drugi hrvatski Božić u oslobođenoj domovini. Uzdignimo duše i srdca k nebeskom Djetešcu i pristupimo skrušeni k betlehemskim jaslicama sa žarkom molitvom: »BOŽANSKI ISUSE, OPROSTI NAMA, A SMILUJ SE HRVATSKOJ!« Poglavnikova čestitka Na dan velikog božićnjeg blagdana idu moje misli k svima, a napose onima, koji te" žko sfradaju i frpe, jer ljube svoju domovinu. Misli su mi kod svih sinova domovine, koji ponosno i hrabro stoje na obrani domo~ vine, braneći svojim životima sigurnost Nezavisne Države Hrvatske i budućnost naroda. Is borba i žrtava uzkrsla je Nezavisna Država Hrvatska i sloboda Hrvatskog naroda, a rad i borba za očuvanje tih dobara doniet će sreću i blagostanje. Čestit i sretan Božić svima! Poglavnik: ANTE PAVELIĆ Božićni darovi Poglavnika i Njegove obitelji hrvatskim borcima, djeci i majkama Bjelovar, 24. prosinca. U subotu 19. mj. stigla su iz Zagreba 5 velika sanduka s darovima Poglavnika i Njegove obitelji, namienjeni ranjenim hrvatskim borcima. Darovi se nalaze u ukusnim torbama od papira, na kojima je znak ustaštva U, i to: omot suhih kolača, omot Iistovnog papira, olovka, boca konjaka, dva omotića cigareta i veliki liepi novčanik s .božičnom čestitkom Poglavnika i Njegove obitelji. Ovi krasni darovi razveselit će za cielo svakoga, koji će ih primiti, to više što će mu pokazati veliku i očinsku skrb dragog Vodje i Njegove obitelji za junačke sinove, koji su bili pripravni žrtvovati za Domovinu i. ono najviše: svoj život. ~ Nadalje je Poglavnikova obitelj poslala 60 pari cipela siromašnoj i potrebnoj djeci, te 20 zamotaka s potrebštinama za novorođenče. Ti zamotci će biti podieljeni siromašnim trudnim majkama kao božićni dar Poglavnika i Njegove obitelji.

<strong>BILOGORA</strong><br />

Poštarina plaćena u gotovom<br />

POLITIČKO-PROSVJETNl TJEDNIK<br />

Ciena 5 kuna<br />

Broj 82- 83. Bjelovar, Božić 1942. Godina II.<br />

Vječna<br />

pravednosti,<br />

ti drhćeš....<br />

Vječni Sin Božji rodio se u priprostoj<br />

štalici, jer istina ne nalazi na svietu pristaništa.<br />

Zima je zavladala u mnogim dušama.<br />

Iustitia sempiterna, vječna pravednosti,<br />

Ti drhćeš nad zimom u ljudskim<br />

dušama! Za Te mnogi ni pred tisuću devet<br />

stotina četrdeset i dvie godine nijesu<br />

htjeli znati i nijesu dali utočište Tvojoj<br />

Majci i Tvome hranitelju sv. Josipu. Iz<br />

Nazareta oni dođoše u Betlehem i moradoše<br />

potražiti sklonište izvan grada, »jer<br />

nisu imali mjesta u gostionici«. (Luka 2,7.)<br />

»I bili su pastiri u onom kraju, koji su<br />

bdjeli i čuvali noćnu stražu kod svoga<br />

stada. I anđeo Gospodnji stade kraj njih,<br />

i slava ih Gospodnja obasja, i vrlo se<br />

prepadoše. I reče im anđeo: Nebojte se!<br />

jer gle, JAVLJAM VAM VELIKU RADOST,<br />

KOJA ĆE BITI SVEMU NARODU; JER<br />

VAM SE DANAS RODI SPASITELJ, KOJI<br />

JE KRIST GOSPODIN, U GRADU DAVI-<br />

DOVU.<br />

I eto vam znaka: Naći ćete djetešce<br />

povito, gdje leži u jaslama. I najedanput<br />

postade s anđelom mnoštvo nebeske vojske<br />

hvaleći Boga govoreći:<br />

SLA VA BOGU NA VISINI, I NA ZEM-<br />

LJI MIR LJUDIMA DOBRE VOLJE!<br />

(Luka 2, 8—14.)<br />

Slavimo drugi hrvatski Božić u oslobođenoj<br />

domovini. Uzdignimo duše i srdca<br />

k nebeskom Djetešcu i pristupimo skrušeni<br />

k betlehemskim jaslicama sa žarkom<br />

molitvom:<br />

»BOŽANSKI ISUSE, OPROSTI NAMA,<br />

A SMILUJ SE HRVATSKOJ!«<br />

Poglavnikova<br />

čestitka<br />

Na dan velikog božićnjeg blagdana idu<br />

moje misli k svima, a napose onima, koji te"<br />

žko sfradaju i frpe, jer ljube svoju domovinu.<br />

Misli su mi kod svih sinova domovine,<br />

koji ponosno i hrabro stoje na obrani domo~<br />

vine, braneći svojim životima sigurnost Nezavisne<br />

Države Hrvatske i budućnost naroda.<br />

Is borba i žrtava uzkrsla je Nezavisna<br />

Država Hrvatska i sloboda Hrvatskog naroda,<br />

a rad i borba za očuvanje tih dobara doniet<br />

će sreću i blagostanje.<br />

Čestit i sretan Božić svima!<br />

Poglavnik:<br />

ANTE PAVELIĆ<br />

Božićni darovi Poglavnika i<br />

Njegove obitelji hrvatskim<br />

borcima, djeci i majkama<br />

Bjelovar, 24. prosinca.<br />

U subotu 19. mj. stigla su iz Zagreba 5 velika sanduka<br />

s darovima Poglavnika i Njegove obitelji, namienjeni ranjenim<br />

hrvatskim borcima. Darovi se nalaze u ukusnim<br />

torbama od papira, na kojima je znak ustaštva U, i to:<br />

omot suhih kolača, omot Iistovnog papira, olovka, boca<br />

konjaka, dva omotića cigareta i veliki liepi novčanik s<br />

.božičnom čestitkom Poglavnika i Njegove obitelji. Ovi<br />

krasni darovi razveselit će za cielo svakoga, koji će ih<br />

primiti, to više što će mu pokazati veliku i očinsku skrb<br />

dragog Vodje i Njegove obitelji za junačke sinove, koji su<br />

bili pripravni žrtvovati za Domovinu i. ono najviše: svoj<br />

život. ~<br />

Nadalje je Poglavnikova obitelj poslala 60 pari cipela<br />

siromašnoj i potrebnoj djeci, te 20 zamotaka s potrebštinama<br />

za novorođenče. Ti zamotci će biti podieljeni siromašnim<br />

trudnim majkama kao božićni dar Poglavnika i<br />

Njegove obitelji.

# I<br />

i I<br />

Strana 2<br />

„<strong>BILOGORA</strong>" Broj 82.- 83.<br />

SASTANCI I VIEĆANJA<br />

U FUHREROVU GLAVNOM STANU<br />

ZNAČENJE POSJETA GROFA CIANA I MARŠALA CAVALLERA FUHRERU. - FUHREROV RAZGOVOR<br />

S LAVALOM U PRISUTNOSTI MARŠALA GORINGA, VON RIBBENTROPA I GROFA CIANA<br />

Razgovori u Fiihrcrova<br />

Glavnom slana<br />

GLAVNI STAN VODJE REICHA,<br />

SI. prosinca. Fufirer je primio<br />

dne IS. o. mi. u Glavnom slanu<br />

Vodič Reicfia kr. talijanskog ministra<br />

vaniskifiposlova grofa Ciana<br />

koji se s glavarom talijanskog glavnog<br />

stožera marSalom Cavallerom<br />

nalazi na kratkom boravku<br />

u Njemačkoj.<br />

Fufirer je s grolcm Cianom i<br />

marSalom Cavallerom dne IS. i 19.<br />

o. mj. vodio pregovore o svim<br />

pitanjima zajedničkog ratnog vodstva<br />

Njemačke i Italije. Političkim i<br />

vojničkim pregovorima kod Fufirera<br />

prisustvovali su marSal Reicfia<br />

Herman Gčring, ministar vanjskifi<br />

poslova Reicfia von Ribbentrop<br />

i glavar vrfiovnog zapovjednička<br />

njemačkifi oružanifi snaga<br />

generat-feldmarSal Keitel.<br />

Sastanak u Glavnom stanu Vodje<br />

Reicfia bio je u znaku odlučne<br />

volje osovinskifi sila, da izkoriste<br />

sve sile za postignuće konačne pobjede.<br />

O svim razpravljenim pitanji-<br />

Ustaški pokret<br />

Uloga Ustaške mladeži<br />

pri izgradnji obnovljene Hrvatske<br />

Svahi narod, bio. on velihi ili<br />

mali, mora u prvom redu nastojati,<br />

haho će svoje snage obnavljali,<br />

jer aho bi lo svoje obnavljanje napustio,<br />

izgubio bi svoj izvor snaga<br />

te mogućnost za održavanje samoga<br />

sebe. Da narod može sebe obnavljati,<br />

da mu nihada ne preruši<br />

izvor njegovih snaga, mora mu<br />

prva briga bili, da dobije zdrav i<br />

nepokvaren podmladah, jer nije<br />

uvieh snaga naroda samo u broju,<br />

nego baš naprotiv u ćudoređu<br />

i njegovom duhovnom jedinstvu<br />

i povezanosti.<br />

Da je u stvarnosti tabo vidimo<br />

najbolje danas, hada pogledamo<br />

na borbu, hoja se vodi u Europi<br />

između sila Osi i taho zvanih saveznika.<br />

Rusija hoja sama veliha<br />

i brojem, a prostorno još i veća<br />

nego Njemačka i Italija te druge<br />

male države i narodi, hoji se bore<br />

na strani sila Osi, ne može do<br />

danas ozbiljno se suprotstaviti<br />

mladim narodima, te ih ozbiljnije<br />

ugroziti. A zašto? Samo zato<br />

jer rushi narod nema zdravoga<br />

ćudoređa, budući da "je 25 godina<br />

bio vodjen ili bolje rečeno napušten,<br />

te nije imao nihahovoga odgoja<br />

pa naravno nije se mogao<br />

niti uzdignuti iznad prosjeka što<br />

više, još je ćudoredno propadao,<br />

a propadao je s toga što nije<br />

mogao pogledali i uvidjeli kamo<br />

su ga vodili i kamo su smjerali<br />

njegovi viastodržci, židovski promičbeniei.<br />

Ruska mladež bila je odgajana<br />

u kolhozima bez- pravog doma,<br />

bez kućnog ognjišta, bez obiteljskoga<br />

života, drugim riečima<br />

bila je odgajana životinjskim životom,<br />

jer je od najranije mladosti,<br />

taho reći od rođenja bila prepuštena<br />

ulici, jasno da takav odgoj<br />

ne može dati nikakovih dobrih<br />

posljedica, jer onaj hoji se od najranije<br />

mladosti ne uči cieniti ulju-<br />

dbu. ćudoređe i napredak, taj ne<br />

može niti od sebe dati ono što<br />

zdrav podmladah treba dati i što<br />

od toga podmladka narod traži i<br />

očekuje.<br />

Uočivši ovu činjenicu, jasno<br />

nam je zašto mladi narodi Europe<br />

polažu najveću brigu i skrb svome<br />

podmladfcu, jer samo zdrav snažan<br />

pun poleta naraštaj moći će<br />

ispuniti ono što od njega narod<br />

traži i očekuje.<br />

I hrvatski narod kao član europ.-ke<br />

zajednice pomlađenih naroda,<br />

posvećuje svoju brigu u prvom<br />

redu svojem poJmladku.<br />

svojoj mladeži jer samo ako odgoji<br />

zdrav i snažan podmladak,<br />

moći će se zaista i održali, a nakon<br />

tolikih muka, patnja i žrtava<br />

svoju obnovljenu narodnu cjelinu<br />

pomladiti i sačuvati.<br />

Da se taj naš podmladak može<br />

odgojili onako, kako to zahtievaju<br />

probitci hrvatskog naroda i<br />

Nezavisne Države Hrvalske, potrebno<br />

je, da sve pozitivne snage<br />

t. j. svi koji i najmanje osjećaju i<br />

žele državnu cjelinu kao takovu<br />

sačuvati, da dadu od sebe sve,<br />

što mogu dati, jer sada u ova vremena<br />

borbe i izgradnje nitko ne<br />

može kazati: „ja nisam pozvan.<br />

Mene tamo ne trebaju, mene tamo<br />

ne žele." Oni, _ koji tako govore,<br />

uvieh su se zaklanjali za leđa dru-'<br />

goga, budući da nemaju dosta hrabrosti<br />

i energije da budu u prvim<br />

• redovima ali neka znaju da će ih<br />

buduća pokoljenja i budući naraštaj<br />

pozvati na odgovornost, jer<br />

Ustaški pokret je pozvao sve<br />

poštene i ispravne Hrvate da sudjeluju<br />

u Ustaškom pokretu. Sada<br />

nisu vremena uživanja i politiziranja,<br />

niti predbacivanja i<br />

razračunavanja, nego je sada<br />

vrieme izgradnje i održanja, u<br />

duhu novoga poredka i probitaka<br />

naroda i države, te stoga',<br />

ma ustanovljena je podpuna suglasnost<br />

sfivaćanja. Nepokolebivo<br />

prijateljstvo i bratstvo u oružju<br />

Fufirera i Ducea i obifi njifiovifi<br />

naroda dali su pregovorima s grofom<br />

Cianom i marSalom Cavallerom<br />

kao i uviek značajku osobite<br />

srdačnosti.<br />

Na sastanak u Glavni slan Vodje<br />

Reicfia pratili su grofa Ciana<br />

i marSala Cavallera kr. talijanski<br />

poklisar u Berlinu Dino Alfi eri,<br />

njemački poklisar u Rimu von<br />

Mackenzen, kao i politički suradnici<br />

grofa Ciana i častnici ta-<br />

treba da svi dademo od sebe<br />

najviše što dati možemo, jer samo<br />

taho ćemo moći vedro i<br />

smireno gledati u budućnost<br />

hrvatskog naroda, a samo talio<br />

lijanske vojske, zrakoplovstva i<br />

ratne mornarice.<br />

Laval bod Fuhrera<br />

GLAVNI STAN VODJE REICHA,<br />

St. prosinca. Fufirer je dne 19. o.<br />

mj. u svom glavnom slanu primio<br />

u prisutnosti talijanskog 'ministra<br />

vanjskifi poslova grofa Ciana,<br />

marSala Reicfia Hermana GSrin -<br />

ga i ministra vanjskifi posleva<br />

Reicfia von Ribbenlropa predsjednika<br />

francuzke vlade Pierre<br />

Lavala na dulji razgovor o suvremenim<br />

pitanjima Francuzke.<br />

ćemo i ispuniti svoje deržanstvo.<br />

Za Poglavnika i Dom — Spremni!<br />

Ivan Ceranac<br />

stožernih mužhe ustaške<br />

mladeži stožera Bilogora<br />

Našim borcima za slobodu<br />

DRAGI NAŠI LEGIONARU<br />

S velikim veseljem smo dočuti viest, da nam se vraćale, mili borci<br />

s iztočnog bojišta, nakon IS-mjesečnog ratovanja, ovjenčani lovorom i<br />

odlikovani najvišim priznanjem Fufirera i Poglavnika.<br />

Čekali smo vas topla i zafivalna srdea, čekali vas radoslni i ponosni<br />

sa željom, da vas primimo kao Sto to dolikuje najboljim sinovima<br />

Hrvatske. Čitali smo o vašem junačlvu i stuSali na krugovalu iz<br />

Fufirerova stana najveću pofivalu, kojom vas je on odlikovao. Jato smo<br />

vas, koji ste proslavili Hrvatsku i dali obnovljenoj domovini najljepše<br />

značenje pred cielom Evropom, dočekali zanosni i u najboljoj nakani,<br />

da vam sve šio je u današnjim ležkim vremenima moguće, pružimo^<br />

kako bi se kod nas osjećali kao kod svojifi najbliži/}.<br />

Došli ste s malim zakašnjenjem i neprijateljska promičba, koja ruje<br />

i truje, proširila je viest, da je vlak kojim ste putovali, dignut u zrak.<br />

Bilo je ljudi — to su oni malodušni i lakovjerni medu nama — koji<br />

svaku i najnevjerojatniju viest primaju kao istinitu, koji su i sada nasjeli<br />

laži. Medjutim vas je Bog, koji vas je očuvao i na bojnom polju,<br />

sretno povratio u domovinu. Kada je vlak stigao u Bjelovar, probilo je<br />

i samo sunce oblake, da se nakon niza tmurnifi dana časomice pokaže,<br />

proviri na vas, brabre borce, i da vas dočeka smješkam svojifi topliji<br />

zraka. Bilo je to kao blistavi znamen, da će nam poslije tmurne sadašnjosti<br />

zasjali sretnija budućnost.<br />

Najljepše primljeni od sviju, čitala vam se radost s lica, radost i<br />

sreća, da ste opet kod kuće okruženi od svojifi, koji vas vole, susreta ju<br />

kao braća, govore vašim jezikom i žele vam što više ugoditi. Ženska<br />

ustaška mladež i Ženska loza ustaškog pokreta natjecale su se toplinom<br />

i srdačnosti, koje su svojstvene ženi, obradovati vas sestrinskim riečima,<br />

darovima i pažnjom.<br />

Navikli na uzoran red u Njemačkoj, izoštrilo vam se oko i vi sad<br />

gledate sve drugčije nego li prije odlazka iz domovine. Vratili ste se<br />

sviestniji, razumniji, bolji. Vratili ste se sa željom, da sve što ste naučili,<br />

upotriebite na korist i napredak domovine i da savjestno kao pravi<br />

rodoljubi radite na izgradnji drage nam Hrvatske. Još nije sve kod kuće<br />

kako ste si to bili zamislili u svojim snovima daleko u stranom svietu,<br />

ali kad jednom budu zaniemile ratne trublje, onda ćete i vi biti<br />

lučonoše, koji ćele s našim najboljim utirali put u ljepšu budućnost.<br />

Danas svi narodi proživljavaju fežke dane. Na-<br />

rodi, koji imaju svoje države imaju i jamstvo i sigur-<br />

nost da će te fežke dane preživjeti. A narodi, koji<br />

danas svoje države nemaju, može se gotovo sigurno<br />

reći, da ova velika vremena, vremena velikih borbi<br />

ne će preživjeti.<br />

K K-ć.<br />

ft POGLAVNIK zagrebačkim profesorima 12. XII. 1942.<br />

i

Broj 82. - 83.<br />

Drobtinjke pred Jezušekom<br />

Drobtinjke snežne senju senjaju:<br />

JezuSeku se dobrem klanjaju,<br />

Ki iti z angelima badnje noći ove<br />

Milnim glasom sebom na put tove.<br />

PoSle so pred Njim na pute, drume,<br />

Slete, sinokoSe, mekote, tuge, / Sume.<br />

Na zemlje so naSle fiiie, selo, grad i ljude,<br />

Pak se vsemu, a najviSe Ijudem jako čude.<br />

Zakaj so ljudi prekSeni, zli i neveseli?<br />

Zakaj neso dobri vsi kako beli angeli?<br />

Zakaj je med niimi luliko svađe t boja,<br />

A tak malo ljubavi, mira i pokoja ?<br />

Zakaj sused suseda ne trpi od jala ?<br />

Zakaj mu je njegva preslrana fiiža premalo,<br />

Pak drugomu kletičku drobnu otima<br />

I z iudjim se otelim kak svojim Slima ?<br />

Drobtinjke male pred JezuSekom vsi so ljudi,<br />

Naj im vender poniznost napunja grudi;<br />

Naj ne utonu nigdar v grelia mrak,<br />

Naj budeju v mitosle Božje — bar na Badnjak.<br />

Puno droblinjki JezuSeka prelepo prosi,<br />

Da ili z ropstva v slobodu zlatnu nosi. . .<br />

Tri so drobtinjke čak od Mure doletile.<br />

Kraj potoka pale tam vu naSe tuge.<br />

Te drobtinjke — to su smrzte suziee od tuge,<br />

Ke so vu Čakovcu mnoge Hrvatice lile.<br />

IVAN ŠESTAK.<br />

Tumač manje poznatiH rieči: Drobtinjke — mrvice; senja, senjati<br />

— san, sanjati; mekota — oranica; prekSeni — obiestni;<br />

naj — neka; vender — zato. - s<br />

Podvodni brzojav<br />

Obavještajna služba, babo nam<br />

je poznato, ima u danaSnjem ratu<br />

vrlo velibu i značajnu ulogu. Neprijatelji<br />

se u ratu natječu tbo će<br />

boga nadmudrili i naravno braj<br />

bolje vrste oružja veće lubavšline<br />

a i spretnije i brže obavještajne<br />

službe o pohrelanju neprijatelja<br />

dolazi se i do pobjede.<br />

No vrlo bi se prevarili, abo<br />

bi mislili da je poviest obavještajne<br />

službe novijeg datuma. Ona<br />

čab potječe u doba, bada je i Hanibal<br />

u 'svojoj vojsci imao vojnog<br />

teblića boji ga je obavještavao o<br />

položajima neprijatelja.<br />

No iz ovoga bi sliedilo da je<br />

obavještajna služba potcebna samo<br />

Iz poviesti obavještajne službe<br />

u ratu, ali znamo da mi niti u<br />

miru ne možemo biti bez obavještajne<br />

službe.<br />

Mnogo učenjaba nastoje što<br />

većma usavršiti i ubrzati obavještajnu<br />

službu.<br />

Elehtro-magnetshi brzojav još<br />

je bio u povojima bada je Morse<br />

prije 100 god. nastojao pobiedili<br />

najvećeg neprijatelja obavještajne<br />

službe — more; polaganjem podvodnog<br />

babela.<br />

Prvi neuspjesi i velibi gubitci<br />

u tvorivu boje je potonulo na dno<br />

oceana, budući izvedba nije bila<br />

s tehničbe strane dotjerana, nijesu<br />

zaustavili ljudsha nastojanja, da se<br />

podmorski babel dalje usavrši.<br />

Postavljanje prvog preko-oceanskog podvodnog brzojava<br />

Gisborne je bio prvi inžinir<br />

boji je nastojao započeti to velibo<br />

tehničbo djelo.<br />

No babo često pomanjhanjem<br />

novčanih sredstava mnoga veliba<br />

djela nisu izvedena taho je i taj<br />

put to djelo ostalo samo iluzija.<br />

Kabo su često pab mnoge<br />

tehničbe tvorevine, izvedene samo<br />

zato da pojedinci mogu iz tuđe<br />

muhe i ideje vući ogromne horisti<br />

za sebe, taho se i tom zgodom<br />

— mnogo basnije — našao jedan<br />

bogat Ameribanac boji je ponudio<br />

novčanu pomoć inžiniru Gisbornu.<br />

Punom parom počela je proizvodnja<br />

podvodne žice (babela)<br />

hoja je bila sastavljena od manjih<br />

žica odjeljenih jedna od druge<br />

izolatorom a opet prepletene međusobno<br />

u jednu debelu žicu.<br />

Danju i noću radilo se na<br />

izradbi mnogo tisuća metara dugog<br />

babela.<br />

Pomorshe lade .Agamemnon"<br />

i Niagara" stajale su spremne preuzeti<br />

hilometre dugačhe habele.<br />

"Mnogo je truda trebalo za<br />

smještaj odnosno za namatanje<br />

ovabo dugačkih i težhih podmorsbih<br />

bablova u nutrinu lada.<br />

Mislilo se da će se već ovdje<br />

t. j. na početbu morati stati s<br />

daljnjom zamisli, budući se. ne će<br />

mimoići nepredviđene potežboće<br />

No naposljedhu su lađe natovarene<br />

ogromnim teretom bile<br />

spremne na polazak 15. srpnja<br />

1S5S. g. pošle su obje lađe na<br />

put, već 20 srpnja sastale su se<br />

na 42° 5' sjeverne širine i 32' 42'<br />

"<strong>BILOGORA</strong>"<br />

zapadne dužine. Nabon što su<br />

spojili brajeve babela međusobno<br />

pošle su obje lade u 1 sat posliie<br />

podne svaba na Jednu stranu.<br />

.Agamemnon" Je pošao prema<br />

Europi a .Niagara" prema Americi.<br />

Istom nabon što su spojili babel<br />

međusobno i pošli na put vidjelo<br />

sc s boliblm poteškoćama<br />

shopčan je ovabav podhvat.<br />

Brzina plovidbe lada morala<br />

je biti istovjetna s brzinom tonjenja<br />

babela, jer bi inače trzaji<br />

prouzročili ili tešho oštećenje babela<br />

pa čab i hidanje.<br />

1 kraj velike pažnje moglo je<br />

Najskuplji<br />

5. bolovoza .Agamemnon"<br />

jc s veseljem javio na drugi braj<br />

babela sliedeće: .Europa, babel smo<br />

položili." Svega za nebolibo sali<br />

stigao je i odgovor: .Ne\v Foudland<br />

babel smo položili."<br />

Velibo teh. djelo je dovršeno<br />

3-1S5 hm. dugi kabel ležao jc na<br />

dnu oceana.<br />

Englezka kraljica Viktorija<br />

poslala ic prva preko babela pozdravni<br />

brzojav predsjednihu Sjedini.<br />

država. Dok je viest stigla u<br />

Ameriku proteklo ic 16 sati. To<br />

jc bio najskuplji brzojav na svietu.<br />

Ako po brzojavci računamo samo<br />

100 dolara onda je kraljičin brzojav<br />

stajao cca 9 miliona dolara.<br />

No brzojavne viesti sve sla-<br />

česlo puta doći do velibe nesreće.<br />

leđnom. Je Jedna lada plovila<br />

baš u smjeru okomitom na netom<br />

pušteni dio kabela u vodu. Samo<br />

jedan tren i lađa bi zapela a<br />

rashinuće bi sigurno usliedilo. No<br />

srećom Je zapovjednik u posljednji<br />

čas obavješten i promienio<br />

smjer svoje plovidbe.<br />

Da kabel nije raskinut ustanovili<br />

su na taj način, šio su lade<br />

međusobno bile u brzojavnoj<br />

vezi baš preko tog istog babela.<br />

Strepilo se samo od toga da<br />

će najedanput brzojavna viest izostati,<br />

što ćc značiti podpuno prebinuće<br />

babela.<br />

brzojav<br />

bije i slabije su se čule iz Jednog<br />

braja babela na drugi, dob nabon<br />

400-tog brzojava viesti nisu sasvim<br />

izostale.<br />

Niti uz najveći trud najboljih<br />

inžlnjera babel nije više prenašao<br />

brzojavhc.<br />

Nakon 6 godina izrađen ic<br />

novi kabel s boljom izolacijom i<br />

ponovno je 23. VII. 1865. pošla<br />

lada .Great Eastern" na put s irskih<br />

obala u Ameribu.<br />

Nabon 1700 hm. babel ic pukao<br />

i potonuo na dno oceana.<br />

Iduće godine pošao ie ponovno<br />

.Great Eastern" na put i u roku<br />

od 14 dana izvršio ic sretno<br />

zadaću svoga putovanja, tc postavio<br />

ponovno brzojavnu vezu<br />

dvaju kontinetna.<br />

Prvi neuzpjesi doveli su do daljnjeg usavršavanja<br />

Prvi neuspjeli pokušaj .Great<br />

Easterna'toliko jc uznemirivao kapetana<br />

lade dob nije ponovno sa<br />

svojom probušanom momčadi otišao<br />

na ocean da potraži potonuli<br />

babel u dubinama.<br />

Trud mu je stvarno bio i naplaćen,<br />

jer Je babel bio izvučen i<br />

uz maleni popravak bio je osposobljen<br />

za službu.<br />

Kapelan se ovoga puta požurio<br />

i u rekordnom vremenu od<br />

6 dana uspostavljena je i druga<br />

brzojavna linija ispod mora s<br />

Amerihom.<br />

Rješenje da brzojavba stigne<br />

iz Europe u Ameribu za 16 sati<br />

nije moglo zadovoljiti tehničare.<br />

Trebalo je sbratiti vrieme a pove-<br />

Napried braćo, napried rode,<br />

Napried hrabro"do slobode!<br />

Čujte puške i lopove,<br />

Sve nas riba niema zove.'<br />

Podiže se dušman bleti<br />

Porazom nam strašnim prieti,<br />

Ne dajmo se, rode mili,<br />

Podjarmiti niboj sili.<br />

Neba znade zlotvor naš,<br />

Hrvat da je junah baš.<br />

Vedra lica čvrste šahe,<br />

Snažnih grudi desne jahe,<br />

Satrt ćemo u prah njega,<br />

Sred sramotna njeg'va biega.<br />

Dignut ćemo barjah svet,<br />

Da smo svoji, neb zna svietl<br />

Vatrom plamte naše grudi.<br />

Heroji smo, divshi ljudi.<br />

BOJNA PJESMA<br />

Strana 3<br />

ćati bapacitet u odašiljanju brzoiarhi.<br />

Te smetnje je odstranio<br />

Pupin s t. zv. Pupinovim samoindubcionim.<br />

svitcima. Ovim pronalasbom<br />

povećan ie bapacitet babela<br />

i smanjene su smetnje.<br />

Doduše s današnjom bezličnom<br />

i radiobrzojavbom potisnut<br />

je u pozadinu podmorski brzojav<br />

broz žicu.<br />

Ne smijemo ali zaboraviti da<br />

se je moderna tehnika razvila cd<br />

starih pronalazaka i da su joi<br />

oni donieli slavu. Najveće ipak<br />

djelo pripada vremenu bada su<br />

tehničari uz velihi svoj trud ipak<br />

pobiedili do onda nepobjedivog<br />

orijaša — a to ie ocean.<br />

Phi.<br />

Mi ljubimo dom svoj dragi,<br />

Što nam život poda blagi.<br />

Za njeg ćemo znat i mrieti<br />

On amanet nam je sveti.<br />

Gdje su oni dani slave,<br />

Gdje si, bralju Tomislave?<br />

A ti Petre zadnji hralju<br />

Krvavu nam pružaš halju.<br />

Pitaš: .Čemu jad i plač<br />

Sad nek zbori top i mač!.<br />

Zato napried domobrani i ustaše<br />

Neb odjehnu bojne trube naše!<br />

Krenimo sad na sveto djelo:<br />

Dušmanina satrt smielo.<br />

Bio to baš i sam vrag.<br />

I njemu ćemo zamest trag! . .<br />

Hary V.Hatt<br />

ratni ozljeđenib

Strana 4<br />

Danas nam se narodio Spasitelj!<br />

Njemački obavještajni ured .Europa<br />

Sonderdlenst" donosi u 55.<br />

broju od 19. prosinca 1942. svoje<br />

zabavne službe članak o tome,<br />

babo je Providnost blagoslovila"<br />

sva djela Piihrera i njemačkog oružja.<br />

U uvodu log članka govori<br />

se o staroj njemačboj legendi —<br />

priči, a zatim se nastavlja razmatranjem<br />

o neizmjernoj ljubavi Božjoj<br />

I velikoj sv. božičnoj molitvi<br />

svih europ. naroda za što bržim podjcljenjem<br />

Božjeg i konačnog mira.<br />

Stara nam njemačka legenda<br />

priča, da u Badnioj noći mali<br />

Isus prolazi zemljom, te da sve<br />

blagosllvlje, svako stvorenje. Vjerujući<br />

u lo, majke na Badnje vcče<br />

stavljaju kruh I sol na prozorsku<br />

dasku, vinogradar li lome vrč<br />

vina, a seljak mjericu pšenice Ili<br />

snop slame. A mali Isus, koji te'<br />

čudesne noći sve blagosivlje, obuhvaća<br />

svojim blagoslovljuiućim pogledom<br />

i ove pobožne darove.<br />

Noć ie doba pobožnosti i produhovljenja.<br />

U nama budi čežnju<br />

za višim životom, došapćuje nam<br />

tajanstvene slutnje, te nas dovodi<br />

do svete bislrine, do veličanstvene<br />

neizmjernosti i do vječitog mira<br />

nebesa. Najljepša, najblagoslovljenija<br />

je pak Badnja noć.<br />

Na sam Božić rano u jutro<br />

svaka kuća opel pospremi iz prozora<br />

darove, koje je mali Isus tokom<br />

Badnje noći blagoslovio. Majka<br />

ili otac diele božićni kruh obitelji<br />

i svima, koji spadaju kućanstvu.<br />

Sol se troši dielom za<br />

božična jela, a dielom se stavlja<br />

u zalihe. Žilo i slamu pak sam<br />

domaćin odnese u staje, pazeći<br />

dobro, da ni jedan komad blaga<br />

ne bude prikraćen. Tako svi ponešto<br />

dobiju od Badnje noći.<br />

Božić je dan, boji nam nakon<br />

dugotrajne tame donosi neuporedivo<br />

svietlo, dan, kad čovječanstvo<br />

proživliuje čudesni prizor<br />

ljubavi. Božić ie dan Novog Zavjeta,<br />

novog ugovora, koji je neizmjerna<br />

ljubav Božja na sva vremena<br />

sklopila s ljudima.<br />

Sad ćemo opet doživjeti čudo<br />

Badnje noći. I opet, već po<br />

četvrti put slavimo Božić u veliko<br />

odlučno ratno doba. U to doba<br />

šalju se iz Njemačke mnogi<br />

pozdravi u cieli sviet, prije svega<br />

naravno ujemačkim vojnicima. —<br />

Mnogi od njih mogli su doduše<br />

tih dana posjetiti svoje najbliže,<br />

ali je većina muževa u sivoj odori<br />

prisiljena, da ovaj blagdan proslavi<br />

u krugu svojih drugova.<br />

„<strong>BILOGORA</strong>"<br />

Božić nije kakva slara dječja<br />

priča, Božić je je jedna od najveličanslvenljih<br />

činjenica poviesli<br />

čovječanstva. Božić predstavlja radostnu<br />

viesl, da' je vječiti, nedokučivi<br />

Bog odlučio poviešću čovječanstva<br />

upravljati pomoću svojlh<br />

ciljeva. Taj dan |e Bog svabom<br />

pojedincu usadio u srce-mir I veselje.<br />

I pobožno slušamo Božju<br />

Božju rieč: .Danas nam sc narodio<br />

Spasitelj!" 1 vojnicima, koji<br />

stoje na mrtvoj straži u visobioi<br />

bregovima, u pustinjama i na obalama<br />

mora ili na daleboj ravnici<br />

Iztoka, i njima prodire ova<br />

božična poslanica, ler nibad nisu<br />

fronta i domovina medjusobno<br />

lako povezani kao o Bažiću. Mnogi<br />

milijuni onih kod kuće nalaze<br />

se svojim mislima, svojim željama<br />

i svojim darovima kod svojih najmilijih<br />

B.'žić je najobćenitlji i najljepši<br />

blagdan. Nikad se i nigdje ne<br />

postizava veće zajednlčtvo unatoč<br />

svih protivšlina. jedinstveni<br />

nutarnji zanos zahvaća čitav nanarod<br />

od djeteta do staraca, od<br />

siromaha do bogataša. Bude se<br />

sve snage ljubavi i na bezbroj<br />

puteva i načina razmišlja srdc'c<br />

svakoga o tom. kako će drugoga<br />

obradovati.<br />

Božić je najveći blagdan poviesti<br />

čovječanstva. Postanak čovjeka<br />

i rodjenje Krista majstorska<br />

su djela Božje Providnosti. Zato<br />

sc na Božić veseli čitav njemački<br />

narod sa svim svim svojim saveznicima,<br />

te se pouzdaje u Božju<br />

Providnost, koja je tako vidliivo<br />

blagoslovila sva djela Piihrera i<br />

njemačkog oružja baš u ovo ratno<br />

doba. Zato su se mnogi podali<br />

molitvi. Svatko moli za spas domovine<br />

i čitavog s-ieta. Nitko u<br />

svojoj molitvi ne će zaboraviti ni<br />

vlastite nedaće i brige. Svatko se<br />

u Badnjoj noći moli za Božju zaštitu,<br />

za sebe i za svoje najmilije.<br />

A čitava se zemlja moli i za sve<br />

one, koje je je pokosio rat i koji<br />

sada počivaju u grobovima junaka.<br />

Svi se mole za narod, za oružanu<br />

snagu, za vojnike, gdje<br />

god se oni bnrili, za ranjenike i<br />

za bolestnike. Svi se mole, da<br />

nam Bog po svojoj mudrosti i neizmjernoj<br />

dobroti i dalje podieli<br />

pobjedu i konačni mir, u kojem<br />

će nova Europa bili jaka i silna,<br />

za mir, blagostanja, vjere, narodnog<br />

ugleda i trajnog obstanka. To.<br />

je velika i sveta božična molitva<br />

njemačkog naroda i svih savezničkih<br />

naroda novog europskog poredba.<br />

Sretan Božić<br />

želi svim svojim cij. posjetiocima<br />

„ZORA" slikokaz<br />

DVA BOŽIĆA<br />

Napisao<br />

Hary V. Hat<br />

ratni ozljeđenik<br />

Grane se gologa drvlla svi|aju<br />

pod bremenom bieloga plašla<br />

a na zatrpanoj cesti vidla sc teb<br />

badkada koje živo biće, gdje mučno<br />

prti po debelom sn'egu. Bilo<br />

je to lani na badnjab po po podne.<br />

. . Topla soba ukusne jednokatnice<br />

kraj ceste neobično je jasno<br />

rasvjetljcna. U bulu neobično<br />

božično drvce. Nasred se pružio<br />

dugi čvrst stol, na njemu mnogo<br />

kutija, punih raznolikih ukrasa za<br />

drvce: pozlaćenih lježnlaba i oraha,<br />

srebrnih niti i raznolikih svjećica.<br />

.Ženice, ml bismo mogli započeti<br />

I" oglasi se mužev glas. .Ajde<br />

mužiću, ti ćeš kitili, a ja ću ti<br />

dodavati stvari, ali sc ne srdi ako te<br />

koji put ispravim!" - .Dobro, dobro,<br />

li imaš svakako bolji ukus,<br />

no nećeš ni s mojim bili nezadovoljna.<br />

«<br />

Nebo niemo zadovoljstvo I<br />

nedirnuta sreća obitcllskog zadovoljstva<br />

sievala je iednome i drugome<br />

s rumenili mladih obraza, a<br />

sladki i veseli razgovor prallo njihov<br />

zajadnički rad. Oveći se već<br />

broj svietlih i blistavih staklenih<br />

kuglica njihao na zelenim borovini<br />

grančicama, bad sc najednom s<br />

duga hodnika jave dva mila nježna<br />

djčja glašića.<br />

.Mamice, tato! Danos dolazi<br />

mali Isus! Gdje ste mamice, mamice!<br />

Islina je, rekla nam je Marica I"<br />

Majka se oprezno odšulja do vraliju<br />

i oprezno ih zatvori. Za časab<br />

se na vratima oglasi buka i nestrpljivi<br />

glasovi djece. Roditelji stanu<br />

na čas s kićenjem, suspregnu<br />

dah, a i smieh koji im je svedj<br />

navirao na usta. »Čekajte djeco!"<br />

mirila ih vani pjestinja Marica. „Umirite<br />

se, još ću vam pripovjedati<br />

o anđelima i o Isusu, samo budite<br />

dobri . . . danas dolazi Isus s darovima.<br />

I' Vika se je djece i glas<br />

Marice sve više gubio u dugom<br />

hodniku, a roditelji opet nastavili<br />

svoj rad. Već se na sniežnu okolicu<br />

spustio prvi suton, kad je drvce<br />

bilo gotovo, a mamica se i tatica<br />

javili djeci. Nije bilo ni kraja ni.<br />

konca pitaniima, a ponajviše ih ie<br />

zanimala ona zaključana soba.<br />

Svaki su korak, mig ili kret<br />

roditelja vjerno pratile velike, liepe<br />

očice znatiželjnih anđelčića. Poslije<br />

su roditelji opet otišli u tu<br />

tu tajinstvenu sobu i nije potrajalo<br />

dugo, a iz iz nje zamnije zvonce.<br />

Sretni roditelji spuste se u naslonjač<br />

pod borom, a hodnikom odjekne<br />

za čas cika i vika vesele<br />

djece. Ko na krilima sreće i veselja<br />

— čega li — nahrupe u sobu,<br />

zažarenih lica. Pred njima je<br />

planulo u nioru. sviella božično<br />

drvce, koje im je na čas otelo poglede,<br />

nu odmah se okrenuše prema<br />

stolu, punom bogatih darova.<br />

Mali je Božo već dohvatio crvenu<br />

vojničku opremu, razapetu na tvrdom<br />

kartonu i zadovoljno puhao<br />

u omašnu mjedenu trublju s crvenim<br />

resama, a onda zajašio velikog<br />

drvenog konja. Mala Verica<br />

stiskala na grudi veliku lutku s pomičnim<br />

očima i naglo grabila malz<br />

kuhinjsko posude i šarenu slikovnicu.<br />

Kada su dječica vidjela sve,<br />

Broj 82. - 83.<br />

što su dobila, polete do roditelja<br />

da vručlm zahvalama, cjelovima<br />

obaspu zadovoljna lica roditelja.<br />

Tek bad ih je majba opomenula,<br />

da su zaboravili molitvom se zahvaliti<br />

dobrom Isusu na darovima,<br />

upokore se ta razdragana bića i<br />

pobožnim ushićenim licem kleknu<br />

pred • bor. 1 služinčad Sto jc na<br />

glas zvonca radoslno pobrzala za<br />

djecom i tiho se, sa strahopoštovanjem<br />

ustavila na vratima sobe<br />

zadivljena sjajem i ljepotom bora,<br />

poklekla je pred bor, a razsvjetljenom<br />

se sobom stala Siriti molba<br />

zahvalnica,- boju je mlada majba<br />

završila ovim riečima: .Slava<br />

Bogu na visini, a mir ljudima na<br />

zemlji I .<br />

Dalebo jc još u noć dopirao<br />

iz dječje sobe glas trublje, cika<br />

djece i smieh zadovoljnih roditelja<br />

tek negdje oko poneći, uz pjesmu<br />

uspavanku vjerne Marice, usnuo je<br />

mali Božo, držeći drublju, a mala<br />

Verica sa svojom velikom lutkom.<br />

Prošla je godina dana. Sjeverni<br />

vjetar zviždi krajinom, liao da<br />

pjeva neku tužnu plesmu. U kulu<br />

iste one sobice, koja se pred godinu<br />

dana činila desnom, da obuhvali<br />

valove one sreće i zadovoljstva,<br />

a gdje visoki razkošni bor<br />

stajao kano niemi svjedok te sreće<br />

i blagostanja, stoji danas tek<br />

skromna slabo obićena borova<br />

grančica. Na sloju, boji je lani bio<br />

brcat darovima stoji danas zelenilom<br />

ubrašena sliba muškarca<br />

zgnječena, siva vojničba odora,<br />

upala lica, obrasla gustom raščupanom<br />

bradom, pružaju lib energičnog<br />

junačbog ralniba. U naslonjaču<br />

stisnula se bliedih obraza,<br />

suznih i magičnih očiju vjerna žena<br />

ratniba. Rupčićem pokriva oči,<br />

drugom nikom grli dvoje malih<br />

nestašnih anđelčića, a nogom gurba<br />

amo tamo malu skromnu kolievku.<br />

.Gledaj, Verice takvu sam<br />

sablju imao i ja, ljetos ju je Isus<br />

sigurno odnio tatici u ral! Vidiš,<br />

tatica ima samo jednu zviezđu, a<br />

ja sam imao tri. ja sigurno znam<br />

bolje jahati Zar ne mamice?" brbljao<br />

je Božo. Mukli jecaj uguši<br />

joj odgovor.<br />

.Mamice, a kad će doći naš<br />

tatica iz rata? Zar ne mamice,<br />

bad potuku dušmane? Rekao mi.,<br />

je tako stari joža! A mamice, zašto<br />

ne će doći danas Isus? Zar<br />

je i on u ralu ili zar nismo dobri<br />

bili ? I!i se Srdi na taticu, kad je u<br />

ratu?" dometne Verica.<br />

„Dječice, budite dobri, kleknite<br />

i pomolite se dragom Bogu,<br />

da nam očuva taticu i da dokrajči<br />

. . ." Rieč joj zape u t:hi,<br />

grčeviti jecaj popraćen riečima<br />

slabašne dječice: „. . . Čuvaj Bože,<br />

našeg taticu u ratu . .<br />

- Daleko u noći dopiralo je.<br />

iz spavaće sobe tiho jecanje, a<br />

vrući cjelovi majke su se doticali<br />

bliede slike ratnikove, dok su joj<br />

ga misli tražile po dubokim bojnim<br />

poljanama . . ..<br />

Djeca su već mirno i spokojno<br />

spavala, dok se javljao teb tihi<br />

glas Marice: .Paji, haji."<br />

Vjetar je zavijao oko uglova<br />

samotna doma . . .

Broj 82. - 83.<br />

Dolazak naših ranjenih legionara<br />

s Iztočnog bojišta<br />

Bjelovar, 17. prosinca<br />

17. o. ml. stiglo je u Blelovar<br />

165 hrvatskih legionara s iztočnog<br />

bojišta. Došli su vlakom Iz Zemuna,<br />

kamo su bili doputovali brodom<br />

iz Beča. Bili su 18 mjeseci<br />

na ratištu, prkosili ljutoj ruskoj<br />

zimi I borili se junački, dok Ih<br />

ni|e pogodilo neprijateljsko tane u<br />

prcdgradju Staljlngrada. Došli'su<br />

na oporavak u Blelovar vrli sinovi<br />

Bosne ponosne i kršne Hercegovine,<br />

pitomog Hrvatskog Zagorja<br />

i drugih krajeva. Većina njih<br />

je već prizdravila, leže ranjenih<br />

ima oko 20.<br />

Na. kolodvoru dočekali su naše<br />

borce zapovjednik divizije pukovnik<br />

Mate Murkovlć sa 17 častnika,<br />

izaslanik njemačke vojske<br />

le njemačka vojnička glasba, zatim<br />

načelnik grada Bjelovara Božičević,<br />

le povjerenica Ženske loze<br />

Ustaškog pokreta Zlata Stahu-<br />

Ijak, stožernica Ženske ustaške mladeži<br />

Mira Marković, stožernik mužkc<br />

Ustaške mladeži Ceranac s<br />

duznostnicima(-ama) i članicama.<br />

Gradonačelnik je ranjenike pozdravio<br />

kao prvi dobrodošlicom,<br />

a poslije njega zapovjednik divizije<br />

u ime hrvatske i njemačke vojske.<br />

Dočeku je"'prisustvovao i mnoštvo<br />

rodoljubnog gradjanstva. Nakon<br />

toga su članice Ženske loze<br />

i Ženska ustaška mladež ušle u<br />

vagone i obdarile ranjenike ukusnom<br />

torbicom s cigaretama. Zatim<br />

su lakši ranjenici u postrojbi<br />

krenuli do gimnazije, dok su leži<br />

ranjenici u gimnaziju prevezeni samovozima.<br />

U gimnaziji, koja je preuredjena<br />

za bolnicu, dočekao ih je<br />

upravitelj bolnice dr. Ralković s<br />

licčnicima. iČ'in su se ranjenici<br />

smjestili pogostila ih je vrla Hrvatica<br />

gdia Smolić dobrim kolačjma,<br />

a Ženska ustaška mladež i Ženska<br />

loza ponudila ih je domaćom<br />

rakijom. Ustašice su ranjenicima<br />

poklonile dopisnice i na želju ih<br />

i izpisale. One su naše legionare<br />

riešile brige promieniti marke u<br />

kune koje su donieli sa sobom.<br />

Dan iza svog dolazka slavili<br />

P O D L I S T A K<br />

Na raskršću<br />

BOŽIČNA PRIČA<br />

Napisala: Karla Kolesarić<br />

Bijaše to godine 1935., kada<br />

su se vlasti još slabo brinule za<br />

radnika i kada se lakše moglo naći<br />

zlatni cekin na cesti, nego li<br />

stalnu zaposlenost.<br />

U tvormei tkanina zazvižđala<br />

je sirena. Malo zatim zaustaviše se<br />

strojevi, te huka i zvrka prestade.<br />

Bijaše istom dva sata po podne,<br />

ali Badnji je dan i tvorničar je<br />

poklonio radnicima ono nekoliko<br />

sati rada.<br />

Pred tvornicom čekale su saonice.<br />

Sluga je donio iz kuće ob<br />

sežne omote i predao ih kočijašu.<br />

Za njim je došao tvorničar, pristao<br />

čovjek oko četrdeset ; h godina, te<br />

mlada mu žena Andrijana. Sjeli su<br />

u saonice. sluga ih pokrio gunjem,<br />

vranci potegli i odletjeli kao vile<br />

su "naši legionari muslimani Kurban<br />

bajram. U želji da se oni šio bolje<br />

i ugodnije osjećaju kod nas,<br />

priredila lm je Ženska i Mužka ustaška<br />

mladež le Ženska loza Uslaškog<br />

pokreta u dvorani gimnazije<br />

skromnu svečanost. Dok je<br />

Mužka ustaška mladež okitila dvoranu<br />

Poglavnikom slikom i trobojkama,<br />

dotle je Ženika ustaška<br />

mladež i Ženska loza Ustaškog<br />

pokreta došla s punim košarama<br />

darova. Oko 10 sati prije podne<br />

našli su se već svi u dvorani: oko<br />

40 legionara muslimana, stožernik<br />

Dr. Jurčić, zastupnik zapovjednika<br />

divizije podpukovnik Gavez<br />

I muslimanski dušobrižnik Ešnef<br />

Ajanović.<br />

Svečanost je počela himnom,<br />

koju su svi slojeći odpjevali. Zatim<br />

je stožernik Dr. lurčić pozdravio<br />

borce i zaželio im Bajram<br />

mubarck olsun. Poslije njega čestitao<br />

im je podpukovnik Gavez,<br />

a onda je govorio dušobrižnik, koji<br />

je toplim riečima oslovio osobito<br />

one legionare, koje je kod povratka<br />

u domovinu snašla velika žalost,<br />

kad su saznali, da su im odmetnici<br />

poubijali roditelje i-braću<br />

i zapalili kuće. Na svišetku je<br />

Ženska loza Ustaškog pokrela i<br />

Ženska i Mužka ustaška mladež uz<br />

čestitku razdielila darove legionarima:<br />

Svakom pojedincu po jedan<br />

put gore. Tamo b'jaie dvorac, u<br />

kojem je tvorničar sa ženom obi-'<br />

čavao provoditi blagdane.<br />

Sniežilo je sve više.. Male su<br />

se zviezd : ce spajale i padale kao<br />

velike pahuljice, Božje plaht'ce na<br />

zemlju. Zastrle su kraj, pomele putove<br />

i staze, izravnale polje. Sumrak<br />

se spustio i snieg odrazivao<br />

neob'čno liepo, modrikasto svietlo.<br />

Cieli je kraj mukom zamuknuo.<br />

Ljudi, životinje i priroda suzprezali<br />

su dah u očekivanju onog tajanstvenog.<br />

što ima doći u svetoj<br />

Badnjoj noći, kad se obnavlja uzpomena<br />

na betlehemsko čudo: na<br />

rođenje Isusovo.<br />

1 njih dvoje u saon'ćama'osje<br />

ćali su tajanstvenu moć obnavlja<br />

nja. Šjedjeli su šutke prepuštajući<br />

se čaru božićnjeg razpoloženja,<br />

Najednom su konji poskočili<br />

na stranu i malne prevrnuli saonice.<br />

Kočijai je ljuto zapucao bičem i<br />

vranci udarili u kas.<br />

.Stani Petre!' dovikne gospo<br />

dar icočijašj. .Čini mi se nešto le<br />

"<strong>BILOGORA</strong>"<br />

omot kolača, lislovnog papira, cigareta,<br />

bocu sladkog pića, novina<br />

i časopisa i jedan spomendarak.<br />

ukrasni predmet u obliku U<br />

ukrašen tropleloin i narodnim motivima,<br />

te izdubinom, koja prikazuje<br />

lopalu kao ustaški znak rada.<br />

Vidljivo razdragani primili su<br />

naši legionari darove, a još više<br />

su se obradovali, kada su im jedna<br />

ustašica i jedan ustaša uz pratnju<br />

gitare odpjevali bosanske pjesme.<br />

Sad su se digla i dva vojnika<br />

legionara i pošta na podij, da<br />

i oni razvesele prisuli.e liepom<br />

bosanskom pjesmom i svirkom<br />

Našao se još i jedan drugi odličan<br />

pjevač medju legionarima, te je i<br />

on zvonkim glasom zanio slušače.<br />

S ove pjesme prešlo se na zborno<br />

pjevanje i za čas se bilo postignuto<br />

najljepše i najtoplije raspoloženje.<br />

Predstavnici vlasti. Ženske loze<br />

i Ženske i Mužke ustaške mladeži<br />

pohodili su i teže ranjene<br />

muslimane u njihovim sobama,,<br />

gdic su im pripadnici ustaške mladeži<br />

Nenad Milić i lelica Prohart<br />

uz gitaru odpjevali nekoliko pjesama.<br />

Ženska i Mužka ustaška mladež<br />

i Ženska loza Ustaškog pokreta<br />

priredit će Badnje veče svim<br />

ranjenim i bolestnim vojnicima u<br />

Bjelovaru. U stožeru Ustaške mladeži<br />

radi se marljivo već sedmicama<br />

na pripremi darova za hrabre<br />

borce, a njima pomaže dobro<br />

i sv.estno gradjanstvo darovima i<br />

novčanim sredstvima. K<br />

Rumunjska protuzrakoplovna bitnica na donskoj fronti, spremna za borbu.<br />

ži pod sniegom*.<br />

Petar ie zaustavio knnie i gospodar<br />

skočio sa saon'Ca. Pošao je<br />

do hrpe, od koje su se uplašili ko-<br />

.nji i odgrnuo tanku naslagu snifga.<br />

Pod njim je ležala mlada žena. U<br />

ukočenim rukama držala je djetešce,<br />

koje je moglo _biti staro tri godine.<br />

Andrijana je sliedila muža.<br />

,Ž>ve li još?" zapita zaprepaštena.<br />

.Ne znam" odgovori tvorničar.<br />

.Izvadit ćemo najprije diete iz njenih<br />

ruku, ali oprezno, da jadnoj<br />

ženi ne polomimo prste."<br />

.Dete je još toplo", reče ra<br />

dostno Andrijana i podigne mališa,<br />

.Majka ga jt zaklonila. Napičiio je<br />

ustašca, sad će udariti u plač. .Ali<br />

kako majka?"<br />

.Sva je ozebla", odgovori tvorničar,<br />

.110 pod pazuh im je još to<br />

pia. Učinit ćemo sve, da je spasimo".<br />

Koja dva sata kasnije išao je<br />

drumom mlađ čovjek u ponošenom<br />

odielu i iztrošenim cipelama,<br />

Strana 5.<br />

Iz mojih ratnih<br />

uzpomena<br />

Daleko od Hrvatske<br />

na Ohridskom jezeru<br />

Služio sam vojsku na jugu upravo<br />

na rubu t. zv. bivie Jugoslavije,<br />

i to na Ohridskom jezeru.<br />

Inače liepo jezero smješteno je između<br />

kamenitih brda pokritih sniegom,<br />

koji je bio smrt za svakoga<br />

prolaznika. Na jugozapadnoj strani<br />

pružaju se strašne Albanske<br />

gore u kojima je bjesnio strahoviti<br />

rat. Kad sam dobio naredjenje da<br />

ođpulujem u Ohrid, dušu mi je<br />

izpunila luga, jer sam odlazio daleko<br />

od svoje drage domovine<br />

Hrvatske. Slutio sam da idem nekamo,<br />

odakle se možda ne ću<br />

više vratiti no nije se izpunilo, vratio<br />

sam se s gorkim sjećanjem na<br />

Ohridsko jezero. U moju dušu su<br />

se usjckla bolna uspomena, koje<br />

ću vam sada opisati.<br />

Sam boravak ondje, gdje su<br />

ljudi daleko od svake kulture pogoršavala<br />

je neprestana rika topova,<br />

koja je nemilosrdno sijala<br />

smrt u obližnjoj Albaniji. Slušao sam<br />

i gledao strahote današnjeg rata,<br />

na koje sam priličio kao na svaku<br />

drugu stvar. Dok su moji drugovi-daleko<br />

od mene još snivali<br />

0 tome, ja sam bio zasićen sa<br />

svim ratnim specijalitetima. Slušajući<br />

te strahote mnogo puta sam<br />

pomislio na svoju milu domovinu<br />

1 rekao, da li će ona biti dionik<br />

ovog svjetskog obračuna. U ovakovim<br />

mislima došao je 6. travanj<br />

1941, kada se moj strah ispunio.<br />

Dok su mnogi uzdisali, ja sam<br />

se u sebi veselio skorom oslobodjenju<br />

moje domovine. Bio bi poletio<br />

u svoj kraj, da budem i ja<br />

medu on : ma, koji su tu slobodu<br />

reb.ili isvoj^vati. No bilo je nenoguće.<br />

Kukavičluk srbskih<br />

generala<br />

Dakle 6. travnja 1941. počeo<br />

e rat, a drugi dan u naše zapojjedničlvo<br />

s vjernim čuvarima<br />

lugoslavije njezinim generalima<br />

— ti junaci ostavili su bojno<br />

oolje ne misleći da zaista bra-<br />

.i" d'žavu u kojoj su 23 godine<br />

.Neka vrag odnese snifg i<br />

Svetkovinu i pasji taj životi", psovao<br />

je. .Kad cielu godinu ne mo<br />

žeš toliko zaraditi, da uzmogneš<br />

kupiti topli kaput i čvrste cipele<br />

za zimu, onda na čast i životi<br />

Božić — dal Jednim do zuba, a<br />

drugim do suza. Da je snieg bar<br />

hrana nebeska, ali siromaha i sam<br />

Bog zaboravlja. Prokleto!" prokune<br />

i mukom izvuče nogu iz jarka.<br />

Ogledao se. Bio je drumu na<br />

'tezkršću. Ovamo je vodio put u<br />

dvorac, a tamo u selo. Stajao je<br />

jedno vrieme neodlučan.<br />

.A štat", reče onda. .Dosad<br />

sam bio pošten, ali kad je čovjek<br />

. bos, gol i gladan, a nema ni odkuda<br />

pomoći, onda nužda zakon<br />

mienja".<br />

Grcao je po sniegu smjerom<br />

prema dvorcu. Kad je stigao, tbilaz'o<br />

ga i razgledao. - Zavirivši u<br />

kuhinju uvjeri* se, da su" domaći<br />

tamo zaposleni pripremama za Badnje<br />

veče. Šuljajući se dalje opazio<br />

je, da je samo jedna soba u prvom

Strana 6<br />

pljačkali hrvatski novac — dolazili<br />

su jedan za drugim lako je<br />

već drugi dan mali Ohrid bio pun<br />

lili zatirača dobra I pravice sa<br />

zlatnim naramenicama. Nisam mogao<br />

vjerovali, da ti, l;ojl su nemilosrdno<br />

ubijali hrvatske sinove od<br />

svoje izmišljene Jugoslavije, oni,<br />

l;o|i su vikali: .Ne ćemo pakt.<br />

hoćemo ral", prvi su ostavili<br />

svoju državu, da po njoj prolaze<br />

slobodno njemačka bojna kola.<br />

Zar nijesmo imali uzorne generale,<br />

koji su ostavili svole vojnike na<br />

milost I nemilost? No nije Im bilo<br />

došla ni to, nego su hljeli upropastiti<br />

i zadnje šio su mogli, a lo<br />

smo bili mi mornari.<br />

Dok je moja domovina bila<br />

oslobodjena tudjeg jaima, ja<br />

sam morao Još dalje olići u ludji<br />

nepoznati svlet. Dana 10. travnja<br />

naredio Je jedan od lili srbskih<br />

zapovjednika t. zv. .komandant<br />

armije", da se svi mornari skupa<br />

s niima .cvakuišu" u Grčku. I<br />

zbilja srušena je zgrada zapovjedničtva,<br />

potopljeni čamci i hajde s<br />

ostalim „junacima" preko brda<br />

pognutih glava u ludu zemlju.<br />

Od Korče do Atene<br />

Počeo je težak put pred pomišlju,<br />

kuda ću i šta sa mnom<br />

biti. Okupio sam oko sebe par<br />

Hrvala i predložio, da bježimo, no<br />

naišao sam na odpor, nije preostalo<br />

ništa drugo nego napried za<br />

„ljubljenim komandirom" zvanim<br />

Baja. Trebalo je prieći 100 km<br />

pješice u najkraće vrieme, a mi<br />

neizspavani, umorni od straha pred<br />

Niemcima. Ogorčenje ie bilo veliko,<br />

ali pomoći se nije dalo, jer<br />

smo bili okruženi sa sv.li sirana<br />

od njemačkih i talijanskih četa.<br />

Mora|i smo bježali samo napried.<br />

1 tako skoro padajući po cesti<br />

stigli smo ipak u K o r č u.<br />

Svaki se povejelio odmoru,<br />

no liuto *se prevario, š:ukc MI po<br />

kvarile veselje. Prije nego ie itko<br />

dospio pobjeći počele su padati<br />

bombe, koje su sijale pti-loš u našim<br />

redovima, ja sam se već oprostio<br />

s ovim svielom. Oko mene<br />

vrisak i zapomaganje, koje me<br />

je još više zbunilo. Prošlo je bombardiranje<br />

i čudom sam ja bio<br />

medu živima. Nije b Io vremena<br />

katu razsvietljena, a pri zemlji jedan<br />

prozor malo otvoren. Dobra<br />

prilika, da kroza nj ude u dvor. Htio<br />

je sačekati, dok se unoći, ali sniež<br />

na ga studen natjerala, da se od<br />

mah lati posla. Uspeo se na prozor<br />

i skočio u sobu. Tu je nekoliko<br />

trenutaka stajao nepomičan i prisluškivao.<br />

No sve je ostalo tiho i<br />

mirno . . .<br />

U dvorcu su se svi veselili, da<br />

je gospodarevom brižljivošću prividno<br />

mrtva žena povraćena u ži- '<br />

vot. I svi "su nastojali, da joj po<br />

kažu što više. ljubavi Nesretnu je<br />

ženu stigla nezgoda na putu u za<br />

vičaj. Imala je poći do obližnjeg<br />

sela i tamo počekati svog muža.<br />

Uslied slabe hrane m&laksala je na<br />

cesti. Sjela je na hrpu kamenja, da<br />

se odmori i u tome ju je san pre<br />

vario. Kad se probudila, našla se<br />

kod dobrih ljudi u prijatnoj sobi.<br />

Na pitanje, gdje joj je djetešce,<br />

odgovoriie, da je zdravo i veselo<br />

kod. gospodarice. Smirena i zadovoljna<br />

»pružila se na mekoj po-<br />

„<strong>BILOGORA</strong>"<br />

tražili znance I drugove nego bježi<br />

dalje.<br />

Bilo ie tu ženo, djece i staraca,<br />

koji su ostavili svoje domove.<br />

Sve nas strpali kao stoku u<br />

tcrelne samovoze I hajde ne znaš<br />

kuda i kamo. U loj žurbi opel se<br />

dogodila nesreća. Samovoz s našim<br />

„hrabrim" kroničarima survao<br />

se u ponor. Tako ie ciell put bio<br />

Izpunjem grozom i stravom bilo<br />

za svoiu glavu bilo gledajući svoje<br />

prijatelje iznakažene izmučene.<br />

U lom tom bezglavom bježanju,<br />

gladni i izcrpljenl stigosmo napokon<br />

do Kola bobe, gdje smo<br />

ustanovili ako će ovako dalje ići,<br />

sigurno nas polovina bude našla<br />

vječni mir u Grčkoj.<br />

Kao šio smo mi bili zbunieni<br />

tako islo i grčki narod, koji ie očekivao<br />

istu sudb'nu kao Srbi. Opcl<br />

se nismo dospieli odmorili,<br />

našim branicima se žurilo napried<br />

samo da šio dalje odu od „ponosne"-<br />

Jugoslaviie. Sjeli smo u<br />

•vlab i ravno u A lenu, gdie su<br />

mislili .saveznici" Englezi nas organizovati<br />

pa na frontu. Vožnja u<br />

vlaku bila je praćena glasovitim<br />

Stubama, koje su oko nas lielale<br />

kao pčele oko cvieta, no ipak nekako<br />

stigosmo u Atenu.<br />

Čežnja sa domovinom<br />

posred ratne pustoši<br />

Saveznička zamisao nije uzpiela,<br />

zahvaljujući brzoi dielalnosli<br />

njemačke vojsko. Siveznici nisu<br />

dospjeli s nama na fronlu nego<br />

smo morali ići u Afriku. U<br />

Ateni smo se zadržali jedan dan.<br />

Liep je to grad pun umietnina, boie<br />

su stari G'ci sagradili. Po ulicama<br />

raste mirisno cvicće, lako<br />

da čovjek prolazeći ulicom dobiva<br />

dojam, bao da se nalazi u<br />

nekom velikom vrlu. No za nos ie<br />

ta Ije ola bila crna. i t-ezvriedna<br />

kad u žctudcu nema ništa. Nešto<br />

malo jela što smo dobili nije bilo<br />

došla u'aži'i našu glad.<br />

Vić drugi dan u jutro opet<br />

dalje na Pelpponez odakle<br />

smo se imali prevesti u Afriku<br />

da se borimo za englezko<br />

glavniča' Slvo. kad sam to čuo odlučio<br />

sani pobjeći pa makar išao<br />

u sigurnu smrt. K;d smo stigli u<br />

grad Megalopolis. čuo samda<br />

stelji, te naskoro opet 2adriemala.<br />

Kad je stranac skočo kroz<br />

prozor, prenula se žena iza sna i<br />

vidjela, kako se netko šulja kroz<br />

sobu- Uplašila se. Nije znala, - b : li<br />

zvala družinu ili pričekala, da vidi, '<br />

što će biti. Čovjek se odš'iljao do<br />

vrata, otvorio ih i stao na prag.<br />

Čim je žena ugledala njegov lik u<br />

svietlu što je dopiralo u sobu, sko- .<br />

čila je kao munja iz postelje i po<br />

hitila do njega. Pritisnuvši mu ruke<br />

na usta šanula mu u uho:<br />

.Franjo, za Bega, što si na<br />

kanio?!'<br />

Stranac se lecnuo. U prvi se<br />

čas nije mogao snaći. Nije mogao<br />

shvatiti, kako mu je druž'Ca došla<br />

ovamo. No žena ga već povukla u<br />

sobu i tiho- zatvorila vrata.<br />

.Franjo!" reče dršćući, .našlo<br />

si se dao? Ti, koji nisi nikad dir<br />

nuo u tuđe, ne ćeš valjdi nanieti<br />

zlo ljudima, koji su ti spasili ženu •<br />

1 diete?* I ona mu izpriča što se<br />

dogodilo.<br />

Muž je iulke slušao, i kad ga<br />

Je uzposlavljena Nezavisna Država<br />

Hrvatska na čelu s Poglavnikom<br />

drom Antom Pavclićem.<br />

- Nitbo ne bi bio u slanju da<br />

me vodi dalje ili zadrži. Sesl dana<br />

smo bili u lom gradu, a onda<br />

je trebalo olići u luku K a I a m a t e<br />

za Afriku, ll.'pio sam odvratiti još<br />

četiri Hrvata i mi smo zajedno<br />

prilikom povratka nestali. No oslalo<br />

je mnogo leže: prieći cielu<br />

Grčku, bivšu Jugoslaviju i vratiti<br />

se u svoiu milu Hrvatsku. Ljubav<br />

prema domovini i rodnom kraju<br />

bila je vodič i briepost boja<br />

nas jc vodila i dovela prebo<br />

svih zapricba u milu Hrvatshu.<br />

Dakle kad smo pobjegli pravcem<br />

prema Korinlskom kanalu, tri dana<br />

i noći morali smo bili u brdima.<br />

jer samo lako smo se mogli<br />

spasili od sigurne smrli.<br />

Englczke ćele, koje su se povlačile,<br />

rušile su sve za sobom,<br />

pravile pustoš, dok su njemački<br />

bombaši uništavali sve ono, što se<br />

je kretalo po ccsli. I tako tri dana,<br />

Jasno je bez igdje ičega, gladni<br />

sakrivali smo se, a onda če-<br />

Ivrli dan kad je prestala pucnjava<br />

krenuli smo u grad Tripolis,<br />

Upravo tog časa prve njemačke<br />

trupe prolazile su kroz grad. Tu<br />

smo dobili jesli, a njemački častnik<br />

nam jc dao polvrdu, nakon<br />

što smo mu razlumačili da smo<br />

Hrvati i što je s nama i mi smo<br />

mogli dalje nesmetano ići cestom<br />

prema domovini. .<br />

Povratak<br />

Trebalo ie prieći cielu Grčku<br />

pješke, jer su svi misiovi bili porušen'<br />

i pri-.gc uništene od „hrabi<br />

h" Engleza pri birgn. 1 mi smo išli<br />

Drcmd.i se činilo nemoguće proći<br />

preko visokih kamenitih planina,<br />

no čvrsta volja i čt'žnja ja domovini<br />

tn i za svojima kod kuće<br />

poKed'la ie sve - i -vodila nas ci- •<br />

eiim puteni. Bio je to težak put<br />

praćen glađu i vrućinom no morali<br />

smo samo napried. jer nam je<br />

svaki dan bio dragocjen. Po danu<br />

hodali a po noći spavati igdje<br />

ili'nigdje. Dođemo u selo kucat<br />

rta vrata prosit malo kruha ili spavat<br />

i hvala Bogu svagdje smo pomalo<br />

dobli.<br />

. Zahvaljujući gostoprimstvuGr-<br />

je zamolila, da se što prije vrati<br />

kroz prozor i traži ulaz kod glavnih<br />

vrata, posluša je . , .<br />

U prvom katu kitila je Andrijana<br />

bor. Ljubka curičca sjedjela<br />

je na ćilimu do nje, pa se ig'ala<br />

zlatnim zviezdama. Upraviteljeva<br />

žena ju je okupala i preobukla u<br />

čisto rublje i haljinicu svoje kćer<br />

kice. Djetešce koje izprva očajno<br />

plakalo za majkom, ^primirilo se i<br />

udomaćilo, pa se igralo i tepala<br />

sve što je god znalo. Gospodar i<br />

gospodarica su se zabavljali s malom,<br />

smijali joj se i mazile je: Tako<br />

se približilo veče.<br />

Aidrijana je dovrš-la pripreme,<br />

Htjela je zapaliti svjeć'ce i. po sta<br />

rom običaju zazvoniti zvonce. U to<br />

uđe sluga Ivan,<br />

.Napolju je ozebao čovjek",<br />

javio je, .koji tvrdi, da su mu že<br />

na i diete u dvoru."<br />

.To je za cielo otac naše mile<br />

djevojč ee.", uskl'kne Andrijina.<br />

.Njega je sam Bog doveo ovamo.*<br />

I reče slugi; .Dobro je. Ivine, g)<br />

Broj 82.- 83.<br />

U Hrvatskoj državi nitko<br />

i nikada ne će moći piti krv<br />

naroda. Svatko će radili i<br />

bili će odgovoran Poglavniku,<br />

a" Poglavnik biti će<br />

odgovoran hrvatskom narodu.<br />

POGLAVNIK.<br />

ka mogli smo proći cielu Grčku<br />

pješke praćeni svagdje sažaljenjem<br />

i liepim ricčima. Prolazili smo pokraj<br />

ostataka ratnog tvoriva, nebrojenih<br />

grobova i uništenih engleskih<br />

kamiona, tankova i uobćc<br />

svake vrsli oružja, koje je Englezka<br />

posijala po siromašnoj Grčkoj.<br />

Zgražali smo se nad onim<br />

što smo vidjeli, a to je svagdje<br />

pustoš u ogromnom obliku. Na<br />

taj način su se saveznici • edužili<br />

Grčkoj za njezino hrabro držanje<br />

i pomaganje njihovih gospodskih<br />

čela.' Šteta je u Grčkoj ogromna<br />

inače za siromašnu zemlju. Grčka<br />

ie u pravom smislu osjetila što<br />

znači današnji ral. I tabo napobon<br />

poderani, bosi i izcrpljeni nabon<br />

dvadeset i dva dana neumornog<br />

pješačenja stigli smo u bugarski<br />

grad Bitolia. Kao što su<br />

Niemci išli u susret nama umornim<br />

putnicima tako su i braća<br />

Bugari pokazali svoje bratsko držanje<br />

prema nama i dali nam<br />

bezplalnu voznu kartu do Zagreba.<br />

-<br />

Nisam mogao vjerovati da li<br />

budem opet vidio svoju domovinu<br />

od b >ie sam tabo daleko otišao.<br />

No hvala Bogu nakon svih<br />

muka 1 nesreća stigoh u bieli grad<br />

Zagreb odakle sam sretao došao<br />

svojoj kući u Virje. Došao sam kao<br />

prosjak no bogat u duši, jer sam<br />

doživio ono šio sam uvieb želio,<br />

a lo je vidjeti jedanput oslobođenu<br />

domovinu pod vodstvom na-<br />

šega Poglavnika dr. Ante Pavelića.<br />

-<br />

Za Dom spremni]<br />

Šegrc Mirko<br />

Virje<br />

Čitajte i predplaiite se<br />

na "BILOGORU«!<br />

spodar će odmah doći."<br />

A kad sluga ode, zamoli muža,<br />

ne bi li upođpunio bež čuo djelo i<br />

nadario pridošlicu toplim stvarima,<br />

te ga sa ženom i djetetom pridržao<br />

kao gosta preko blagdana.<br />

Noćca se v

Broj 82. - 83. „<strong>BILOGORA</strong>"<br />

KULTURNI PREGLED<br />

Encyclopaedia Croatica<br />

Već davno prlit uvidlall su<br />

naši učcn|acl I književnici, da raall<br />

narodi dolaze u krug svjetskih uiludbenlh<br />

naroda preko svojih en<br />

clklopedlja, to jest takovih zbirka,<br />

u kojima je skupljeno sve ljudsko<br />

znanle I umleće, a napose znanle<br />

i umleće takvoga maloga naroda<br />

kao Sto smo ml Hrvati.<br />

Enciklopedija je skup svega<br />

ljudskog znanja i umieća, dakle<br />

neke vrsti sveznadar Takvo tumačenje<br />

za rieč „enciklopedija", to je<br />

zanimljivo izlaknuti, upolrebio prvi<br />

jedan Hrvat, koji se zvao Pavao<br />

Skalić, koii se rodio u Zagrebu.<br />

On je sviclu izradio prvu enciklopedijsku<br />

knjigu loš skoro prile 400<br />

godina. Ta knjiga „Enciklopedija<br />

svetih i nesvetih stvari". Štampana<br />

je ne latinskom jeziku g. 1559. u<br />

Švicarskom gradu Baselu na rieci<br />

Rajni.<br />

Kasnije su njegovim putem<br />

pošli mnogi drugi narodi i objavili<br />

sve bolie i veće enciklopedije<br />

na različitim jezicima, a cio smo<br />

i mi Hrvati na putu da dodemo<br />

do svoje vlastite Hrvatske Enciklopedije.<br />

Ona će imali veliko uliudbeno-prosvjelno<br />

značenje za<br />

podizanje i jačanje hrvatske kulture,<br />

širenjem obće obrazovanosti.<br />

Naši će ljudi u najudaljenijim i<br />

naizapuštenijim krajevima biti u<br />

stanju čitati Hrvatsku Enciklopedi<br />

ju i potražiti u njoj razjašnjenje,<br />

kad god osjete zato potrebu. Ona<br />

će bili pristupačna i privlačiva riznica<br />

znania. Tisuće naših ljudi će<br />

pomoću hrvatske enciklopedije<br />

proširiti svoje znanje. Naša je en<br />

ciklopedlja ne samo obilno vrelo<br />

obaviesti, nego i velika zbirka krajobraza,<br />

puna reprodukcija najvećih<br />

i najljepših umjetničkih djela.<br />

Ona će biti najljepši album slika,<br />

naših i stranih krajeva, kao i najveći<br />

naš atlas Sve to znanstveno<br />

i umjetničko gradivo bit će odlično<br />

obavještajno sredstvo.<br />

• Kod ovako velikog posla, kao<br />

šio je to H. E., materijalni uspjeh<br />

ovisi o solidnosti organizacije. U<br />

tu svrhu je osnovan HIBZ, kojemu<br />

je jedna cd glavnih zadaća izdavati<br />

Hrvatsku Enciklopediju. Upravitelj<br />

toga zavoda i inicijator izdavanja<br />

toga djela je dr. M. Ujević.<br />

On je glavni urednik velike<br />

H. E. i njemu je uspjelo okupiti<br />

najvriednije suradnike. Gelo to veliko<br />

djelo imat će 12 svezaka, a<br />

sa atlasom, dodatkom i indeksom<br />

po svoj prilici i 16. To je najveće<br />

djelo, što je kod nas Hrvata ikada<br />

objavljeno, a u isti mah, to je djelo<br />

na kojem surađuje najveći broj<br />

naših učenjaka i umjetnika. Uz<br />

glavnog urednika na tom djelu<br />

radi 84 urednika posebnih struka<br />

I grupa. Oni svoje poslove obavljaju<br />

kod svoje kuće, ali ima i<br />

jedno sastajalište, gdje se svi urojelnici<br />

sastaju; to je središtnje uredničtvo.<br />

Oni imadu i svoje suradnike<br />

kojih imade oko 700. Njima<br />

je uspjelo nakon dvije godine<br />

izdati prvi svezak, a treće godine<br />

drugi i treći, dok će sada u razmacima<br />

od po prilici 6 mjeseci<br />

Veliki svjetski rat, u kojem uz velevlasti Osi<br />

sudlelulu gotovo svi europski narodi, približio se<br />

granicama Tibeta zaposjednutom Irana po sovjetskim<br />

1 englezklni četama, jer je Afganistan I onako ovisan<br />

o Englezkoj. Tibet je dio velikog nekadašnjeg<br />

kltajskog carstva, sada Kitaiske republike, koja se<br />

razdvojila na Nacionalni Kitai sa sjedištem u Nankingu<br />

i sovjetizlrani Čangkaj Šekov Kitai s glavnim<br />

gradom Čung-kingom. Tibet je za carsko vrieme<br />

sliediti knjiga za knjigom.<br />

Svaki će svezak imati 800 stranica<br />

i mnogo slika i crteža. Kad<br />

bi se sada ta golema građa tiska-<br />

' la u knjigama obične veličine, nastalo<br />

bi 400 takovih knjiga od po<br />

200 stranica. Bila bi to" dakle čitava<br />

knjižnica. Tko imade u- svojoj<br />

knjižnici 400 knjiga?<br />

Dvanaest svezaka H. E. napisano<br />

od stručnjaka, bogato opremljenih,<br />

razkošno tiskanih, kako<br />

nam svjedoče već ova tri izašla<br />

svezka, predstavljat će mnogo<br />

dragocjeniju knjižnicu, u kojoj će<br />

se natjecati znanje, ukus i raskoš.<br />

„TAJNA TIBETA"<br />

Tibetanska ekspedicija 193S-39. pogled na palaču<br />

Potala, jednu od najljepših zgrada u I.hasi,<br />

tajnovitom glavnom gradu Tibela. (E. S.)<br />

kao I sada živio svojim posebnim životom i, bio<br />

pun tajna.' 1 •>•••• . .<br />

1938-39. pošla je iz .Njemačke pod vodstvofn<br />

Učenjaka dra Ernesta Schafera u Tibet t. zv. »Tibćr<br />

tanSka ekspedicija«, koja je snimila mnoge zanimljivosti<br />

tog u Europi, nepoznatog diela Azije. Nedavno<br />

je u Berlinu davpn slikopis »Tajna Tibeta«. • .<br />

Donosimo nekoliko slika iz log nepoznato®<br />

sviela.<br />

U Berlinu prikazan je nedavno Ufin slikopis »Tajna Tibeta«.<br />

U ovom se slikopisu prikazuju uspjesi njemačke Tibetanske<br />

ekspedicije iz godina 193S.-39. koju je vodio dr.<br />

Ernest Schafer. Lievo: Dr. Schafer u razgovoru s urodjenicima<br />

u Sikkimu. Desno: jedna tibetanska majka. (E. S.)<br />

Ona treba postati ogledalo naše<br />

duhovne snage i mjerilo naše vriednosti<br />

u okvim ostalog kulturnog<br />

svieta. Što se tiče samog djela, ono<br />

će po svome obsegu, kada bude<br />

tiskano biti između velikih njemačkih<br />

leksikona i velikih zapadnoevropskih<br />

enciklopedija.<br />

Možda se kome nameće pitanje.<br />

da li je trebalo u današnrm<br />

prilikama pokrenuti takovo veliko<br />

djelo i čemu trošiti toliki novac, a<br />

radi se Samo o jednom djelu?<br />

Ovima treba odgovoriti da se<br />

kod nas za strane edicije i slične<br />

vrsti izdavala i mnogo veća svo-<br />

ta novaca, koji nije ostajao kod<br />

nas,-nego je u cielosti otišao u inozemstvo.<br />

Sva ta strana su dalesiromašnije<br />

opremljena, đ za našu<br />

kulturu su više štetna nego koristna<br />

a osim toga su i skuplja od H. E.<br />

Da je bilo potrebno i u današnjim<br />

prikama pokrenuti jedno takovo<br />

djelo, najbolje dokazuje'zanimanje,<br />

koje je pokazala hrvatska javnost<br />

prema istome, još prije pojave prve<br />

knjige na tržištu bilo je 2.S00<br />

predpiatnika, koii se broj povisio<br />

na 7.500 do trećeg svezka, a priliv<br />

predpiatnika je sve veći. H. E.<br />

tiska se u 9 000 primjeraka i još<br />

je jedva 1.000 primjeraka slobodna<br />

za prodaju.<br />

prof. Dušan Petranović<br />

Str

Strana 8<br />

Božić u bolnici<br />

Milo, laho, šapćući spuštaju<br />

se male sniežne pahuljice na zemlju,<br />

Danas je Badnje veće... Ležim<br />

u blelom krevetu, a obo mene<br />

posvuda neba bjelina, ćudno.<br />

Bjelina... I Jastuci 1 hrevetl,zidovi<br />

prozori, sesire, llečnlcl 1 ostali<br />

boleslnicl. Dable jednom rieči sve<br />

bielo. 1 uvleh vidiš samo bliede<br />

izpaćcne obraze. Uvleh jedno te<br />

isto... dosadno... jednolično. Oh<br />

feolibo sam pula već poželio da<br />

vidim nebu promjenu, da vidim<br />

nešlo svježe, veselo, da vidim<br />

ono što se nazivlje životom 1<br />

zdravljem, ali to mi ne uzpieva.<br />

Ta morale znali, da sam ja bolestnib<br />

i to doneble labši bolestnib,<br />

boji mora strpljivo očebivati ozdravljcnje.<br />

Jer llečnici. mi uvicb<br />

bažu: »Mali Dane, naš strpljivi<br />

Dane će ozdravili, bili sretan, poći<br />

opet svojim započetim životnim<br />

putem dalje, dalebo do cilja!...<br />

A ja im vjerujem, Jer iz njih mi<br />

govori toliha dobrota i požrtvovnost,<br />

toliha briga, boja u meni budi<br />

sve veće pouzdanje i nadu, da<br />

će se ono zbili, što želi jedan mali<br />

strpljivi bolestnib. Sada mi je osamnaest<br />

godina. Kažem vam točno<br />

osamnaest, ali ia sve od najranije<br />

mladosti pa do danas nijesam<br />

osjetio ništa taho liepo, sretno<br />

1 bezbrižno o čemu pišu mnogi<br />

romani. Uvieh sam nalazio na<br />

redbe: »Bio je osamnaest godina,<br />

bilo je osamnaest godina, bio je<br />

visob, veseo, sretan, mlad, cvatući«,<br />

dable jednom rieči bio je<br />

zdrav. A ja sam eto u tim godinama<br />

ne osjećam ništa liepo, nijesam<br />

niti cvatući, niti veseo, već<br />

sam onaj boji svabog dana nešto<br />

očebuje, boji se svabog dana nada<br />

i moli tiho, jecajući, sbrušeno.<br />

Ne znam babo sam se baš u toj<br />

bjelini naučio moliti. Mislim da<br />

sada opet dodem u onu našu crbvu<br />

u gradu, da bi opet bio niem<br />

bez ijedne rieči, a bamoli molitve.<br />

Ovdje mogu moliti svahi<br />

dan, ciele dane, ciele noći. Vjerujem<br />

da postoji nebo nadzemaljsbo<br />

biće, boje bi mi moglo pomoći da<br />

ozdravim i da izdržim strpljivo<br />

sve mube i patnje. Moja soba, u<br />

bojoj leže tri bolestniba od hojih<br />

sam jedan ja, nalazi se u prvom<br />

spratu lievo, mužbi odio, soba<br />

broj 17. U tu sobu ulazi se hroz<br />

jednu veću u bojoj leže sami dječaci<br />

i mladići mojih godina. Sigurno<br />

su težbi bolestnici i da im<br />

nema spasa, siromasi, ja ih izbreno<br />

žalim... Kaho sam ja uobće<br />

dospio ovamo? Dah sam S. razreda<br />

hlasične gimnasiie. Nadam<br />

se da ću uzprbos mog tromjesečnog<br />

izostanha sve nadohnaditi i<br />

poći na -maturu. Nihabo ne bih<br />

htio da izgubim godinu. Ta to ne<br />

može i ne će biti. Ja se nadam<br />

da ću labo moći sam gradu nadohnaditi.<br />

.Moj jedini živolni cilj<br />

su studije. Na godinu, abo Bog<br />

da, upisat ću se na sveučilište zajedno<br />

sa svim mojim ostalim drugovima.<br />

Mislim studirati latinshi i<br />

grčhi, jezibe boje obožavam, jer<br />

ja obožavam sve ono što je staro,<br />

što odiše nebom starodrevnošću...<br />

Ljerka Hegedušić.<br />

"<strong>BILOGORA</strong>"<br />

Iz sonetnog vienca<br />

Ostavljena Hrvatska<br />

Izvjesit ćemo zastave na pola stiega<br />

Hrvatska, suzo moja! Bokori boli i rumenih ruža<br />

Na pitomim poljanama Tvojim još dugo će cvasti,<br />

Jer mnogi rođeni sinovi Tvoji traže sebične časti,<br />

A na te misle mlitavom sporošću polisbog puža.<br />

Tielo Tvoje razdiru zubi grabežljiva vuba...<br />

A zar da i mi bidamo dragocjnno biserje s hrune Tvoje,<br />

Kao izdajice, što za zdjelu pišljive proje<br />

Rođenoj djeci tisuću tezbih spremaju muha?<br />

Zastave naše svete crveno-biclo-plave<br />

Izvjcsit ćemo u znah tuge na pola stiega.<br />

Ne! ne može narod ćutjeli radosti prave,<br />

Abo savjest sinova nije čišća i bjelja od snicgal<br />

Hrvatsba, bobori boli i rumenih ruža procvali u prisoju.<br />

Krase hraljcvshu obtočenu zlatom haliinu Tvoju!<br />

Kandilo srdca<br />

Hrvatsba, suzo moja! Bobori boli i rumenih ruža<br />

Krase hraljevshu obtočenu zlatom haljinu Tvoju I<br />

Upali, Themis, gnjeva pravednog plamenu prashu svoju,<br />

Jer svud se tamna hrvava brajina pruža!<br />

Lihtori tuge sa svežnjem boli Muzu mi prate.<br />

Bezpućima lutam bo i narod moj. Ostavljen, sam.<br />

U tami*svjctluca kandilo srdea: Triju Dubavi plam.<br />

Tamo čupava mirisna macina u ponoći cvate.<br />

Ljubim svoju jedinu Hrvatsku, to je jasno!<br />

Ljubim i tebe, djevojče milo s bristalnim očima!<br />

Zar naša ljubav zaista iznova pečima?<br />

Ah, vrati se, vrati, ljubavi moja, dob nije basno?<br />

Ljubim vječnog pratioca, boji me na dobio puti,<br />

Ali mi badkad čemerom pelina poboj srca muti.<br />

IVAN ŠESTAK<br />

Gospodarstvo<br />

SMILJKITA<br />

Često, a i ove godine, uslied<br />

nepovoljnih vremensbih priliha stočarstvo<br />

oshudieva na hrmi, smanjuje<br />

se broj stobe, te proizvodnja<br />

gnoja i žitarica.<br />

Stoga bi trebalo posvetiti više<br />

pažnje proizvodnji brmnog bilja,<br />

a medju njima i smiljbiti.<br />

Ima više vrsta smiljbite, a dvie<br />

dolaze u obzir.<br />

Smiljbite spadaju u lepirnjačemahunjače.<br />

SMILJKITA MOČVARNA<br />

(lotus uligionosus)<br />

je višegodišnja biljba, cviet joj je<br />

plave boje, a sjeme sitno, jasno<br />

žute boje.<br />

Dobra je za vlažna zemljišta<br />

i livade.<br />

Sije se u smjesi s drugim travama<br />

jedan do dva bg po jutru.<br />

SMILJKITA ROŠKASTA<br />

(Iotus corniculatus)<br />

je višegodišnja biljba, uzpjeva 15<br />

i više godina, te radi toga ostaje<br />

izvan plodoreda. Stabljika joj je<br />

tanha i nježna, list sitan, cviet je<br />

žute boje. Ima obično pet mahuna<br />

u glavici, boje bad dozore lahbo<br />

pucaju, a sitno obo 1 mm okruglo<br />

sjemenje, tamne boje, izpada.<br />

Na taj način zasijava se sama<br />

i biva sve gušća.<br />

Uzpjeva na svabom tlu, bako<br />

na alkaličnom (bazičnom), taho i<br />

na slabo kiselom, "gdje uslied pomanjkanja<br />

vapna ne uzpieva djetelina<br />

i lucerna.<br />

Odporna je protiv suše, ne izaziva<br />

Broj 82.—83.<br />

Onaj koji misli, da će u Hrvatskoj<br />

državi živjeti, a židovskom<br />

bošlevizmu i Moskvi služili<br />

mora znati da će mu glava<br />

pasti.<br />

POGLAVNIK<br />

nadam bod stobe i ne napada ju<br />

vilina b.

Broj 82. - 83.<br />

Obaviest rodoljubnom<br />

građanstvu<br />

Većem broju lakše ranjenih i<br />

sposobnih za putovanje podičilo<br />

sam dozvolom nadležnih vojnih<br />

vlasti dopust preko boiićnih blagdana<br />

kod svojih kuća. Tako će u<br />

bolnici ostali samo malen broj ranjenika<br />

sposobnih da se odazovu<br />

mnogobrojnim pozivima rodoljubnog<br />

građanstva.<br />

Obzirom na stegovne propise<br />

« domobranstvu ranjenici mogu<br />

bili gosti samo na ručku i večeri<br />

s lim da u 23 sata budu svi u<br />

bolnici.<br />

U Bjelovaru 22. prosinca 1942.<br />

Zapovjednik satnik:<br />

Dr. RADKOVIĆ<br />

Naša sugrađanka slastičarka<br />

Smolić dala je krasan<br />

primier dobre I rodoljubne Hrvatice.<br />

Obdarila je naime ranjene<br />

dobrovoljce s istočnog bojišta —<br />

njih 165 — u dva navrata odličnim<br />

kolačima i razveselila ih uvelike.<br />

Ugledali se i oni, koji su<br />

imućniji u njez'n svietao primjer!<br />

Zahvala<br />

Ženska loza i Ženska ustaška<br />

mladež zahvaljuju Velikom županu<br />

ž.ipe Bilogora gospodinu Dervišu<br />

Omeroviću na daru od dvije<br />

tisuće Kuna za ranjenike.<br />

Nadalje zahvaljuju<br />

svim darovateljima, koji su<br />

poslali kolače, vina, rakije, cigarete,<br />

jabuke, kobasice i t. d. za<br />

ranjene legionare, domobrane,<br />

ustaše i djecu. Posebno se zahvaljuje<br />

rodoljubu, koji ie poklonio<br />

deset tisuća Kuna, i koji želi ostati<br />

nepoznat i gradskom radniku<br />

koji je od svoje čedne nadnice<br />

odkinuo stotinu Kuna i dao ih za<br />

ranjenike. Zaista sjajni su to primjeri<br />

sviestnog i požrtvovnog hrvatstva.<br />

Mala enciklopedija<br />

»Znanje i Radost«<br />

Prva je knjiga izašla i razašilje<br />

se predplatnicima. Ona je izložena<br />

u izlogu Gradske štedionice.<br />

Obiluje raznim i vrlo obilnim<br />

sadržajem i mnogobrojnim slikama.<br />

Svakog će predplatnika, mladoga<br />

i starog ona zadovoljiti i<br />

doista će unieti radost u svaki<br />

dom.<br />

ne najljepših priča ukrašene slikama<br />

u crnom I u bojama. Ove<br />

su knjige najljepši dar za Božić!<br />

proi. D. Pelranović.<br />

Župski odbor Hrvatskog'<br />

Crvenog Križa imenovan je po<br />

središnjem uredu H.C.K. u Zagrebu,<br />

kako sliedi: Povjerenik: Dr. josip<br />

Radković, gradski fizik, članovi<br />

odbora: Matija Belobrfc, seljak iz<br />

Vel. Sredica, Nikola Božičević,<br />

gradski načelnik, Ivan Ccranac,<br />

stožernik mužke ustaške mladeži,<br />

Antun Dudašić, radnik, dr. josip<br />

Jagodić, primarius državne bolni-<br />

ce, ing. josip lozić, šumarski savjetnik,<br />

dr. Ivan Medvedović, domobranski<br />

liečnik, Stiepan Pižeta,<br />

nadponičnik Poglavn kovog Tjelesnog<br />

Sdruga, dr. Ivan Stahuljak,<br />

podžupan, Jurja Šafarić, upraviteljica<br />

ženske pučke škole. Mirko<br />

Tocilj, upravitelj gimnazije.<br />

Pročelnikom nadzornog povjerenstva<br />

imenovan je dr. Ivan<br />

Gaščić, odvjetnik, a članovima<br />

povjerenstva: dr. Kazimir Pilipović<br />

žup. zdrav, nadzornik, Filip Jandroković,<br />

trgovac.<br />

Obaviest čitateljima<br />

Budući da ovaj broj<br />

našeg tjednika izlazi kao<br />

dvobroj, novogodišnji broj<br />

»Bilogore« izaći će 9. siečnja<br />

Uredničtvo.<br />

Urednikova pošta<br />

Čestitka urcdničtva<br />

Sretan i veseo Božić u<br />

oslobođenoj domovini Hrvatskoj<br />

žoli svima suradnicima<br />

Uredničtvo i uprava<br />

»BILOGORE«<br />

Svima suradnicima<br />

Umoljavaju se svi suradnici,<br />

da pišu čitljivo svoje sastavke i<br />

ne odviše sitnim rukopisom. Sa-:<br />

stavci neka budu pisani tintom na<br />

jednoj sirani tako, da od lievog<br />

ruba papira ostane prazan prostor<br />

u širini od 2—3 prsta.<br />

"<strong>BILOGORA</strong>"<br />

Strana 9<br />

Osobne GRADSKE viestt<br />

radom i žrtvlcama pripremili VIESTI<br />

ve-<br />

Paula Gaščić, učiteljica pučke<br />

škole u Čazmi, premještena je<br />

po molbi u Bjelovar na pučku<br />

školu s time, da se dodjeljuje na<br />

rad Stožeru ženske ustaške mladeži.<br />

-<br />

Ing. Stjepan Mikša, šumarski<br />

nadzornik šumarije Česma u<br />

Bjelovaru premještan je po potrebi<br />

službe odredbom Poglavnika<br />

za šumarskog nadzornika Ravnateljstva<br />

šuma u Bjelovaru.<br />

Ivan Šabarić, kotarski pristav<br />

u Grubišbom Polju premješten<br />

je po potrebi službe k velikoj<br />

župi Bilogora u Bjelovaru.<br />

Franjo Horvat, veterinarski<br />

vježbenik kotarske oblasti u Bjelovaru<br />

ostaje i nadalje na službi<br />

kod iste oblasti, jer ie naredba o<br />

njegovom premještenju na kotarsku<br />

oblast Podravska Slatina slavljena<br />

izvan kreposti.<br />

. Petar Jurković, dnevn'ičar<br />

rav. šuma u Bjelovaru imenovan<br />

ie manipulativnim vježbenikom<br />

XII. čin. razr.<br />

Đuro Matijević, gospodarski<br />

učitelj vježbenik držav. seljačkegospodarske<br />

škole u Gospiću premješten<br />

je iz službenih obzira na<br />

kotursku oblast u Bjelovaru.<br />

, Stožer društva odlikovanih<br />

Hrvata ratnika is godine<br />

1914-—1918. poziva sve članove<br />

iz grada i kotara družtva<br />

odlikovanih ratnika Hrvata iz godine<br />

1914.—I9ts, a koji nisu podmirili<br />

odnosno uplatili svoje članarine<br />

i posmrtnine do konca 1942.<br />

godine, da odmah dodju uplatiti, a<br />

najkasnije do konca ovog mjeseca.<br />

Pozivaju se i oni članovi, koji<br />

su predali svoje sbke ovome stožeru,<br />

a nisu pridošli radi podignuća<br />

iskaznica, neka isto dodju do<br />

konca ovoga mjeseca da takove<br />

izkaznice podignu, pošlo su iste<br />

podpuno dogotovljene.<br />

K tome se pozivaju i svi oni<br />

članovi, koji još nisu predali svoje<br />

slike ovome stožeru, neka si<br />

iste što prije nabave i takove neka<br />

što prije predadu u stožernoj<br />

pisarni u Bjelovaru ulica S. travnia<br />

1941. broj S prizemno (ulazs<br />

ulice).<br />

U Bjelovaru, 9. prosinca 1942.<br />

ZA POGLAVNIKA<br />

I DOM SPREMNI!<br />

Stožerni pobočnik:<br />

. . Matija Navojec, v. r.<br />

selje našim siromašnim pripadnicima.<br />

Vjerujem da će oni s radošću<br />

primili naše male darove, vjerujem<br />

da će oni biti sretni, a ta njihova<br />

sreća neka nam bude nagrada. A<br />

Vi mali pripadnici znajte da smo<br />

učinili sve što smo mogli, da smo<br />

dali sve od sebe, pa kad otvorite<br />

paketić ne žalostite se što niste<br />

dobili sve što Vam treba, jer ovo<br />

malo šio Vam dajemo, dajemo<br />

Vam od srca i s liubavlju. Oni<br />

koji nisu sada dobili, ti će dobiti<br />

poslije Bjžića<br />

Neki od Vas posebno su počašćeni<br />

jer su dobili darove od<br />

našeg dragog Poglavnika (Živio<br />

Poglavnik!). Vidite uz sav svoj<br />

napor i posao misli On i na Vas.<br />

Da dobri naš poglavnik žrtvovao<br />

je za nas sve, svoju obitelj,<br />

svoj dom, Poglavnik je dao nama<br />

svoju dušu, dušu koja jc osvojila<br />

i zanicla koji su je mogli<br />

dielom upoznati ili osjetiti.<br />

Da, Poglavnik Vas puno voli i šalje<br />

Vam svoje darove. Primite ih<br />

draga djeco i budite zahvalni dragom<br />

našem ocu, a svojim radom<br />

i ponašanjem pokažite da ste dostojni<br />

Njegovih darova i da ste uviek<br />

za Poglavnika i za Dom<br />

(Spremni!) odgovorili su.svi prisutni<br />

Siiedio ie krasnoslov .Hrvatska<br />

Hrvatom", koji je izvela uslašica<br />

Nada Čik, a zatim je zbor<br />

mužke ustaške Starčevićeve mladeži<br />

odpjevao „Narodi nam se<br />

kralj nebeski". Iza ovog razporcda<br />

sliedilo je dieljenje darova.<br />

Mnogima se oči orosile suzama<br />

sjećajući se zahvalnim ricčima Poglavnika<br />

i Njegove obitelji.<br />

Priredbi uz dužnoslnice Stožera<br />

ženske ustaške mladeži su<br />

prisustvovali stožernik Bilogore dr.<br />

Milutin jurčić, stožerni pobočnik<br />

Rudolf Srnak, gradski načelnik Nikola<br />

Božićevič sa svojom gospodom<br />

i mnogi drugi.<br />

Elektromehaničar<br />

CRHOUNEK<br />

želi svim svojim mušterijama<br />

Sretan Božić i<br />

Novu Godinu.<br />

Prodaju se jedne mužke čizme<br />

br. 42 i jedan ženski zimski<br />

kaput, ovratnik od lisice Sve u<br />

MIRKO ŠEGRC, VIRJE. Vaši<br />

su ratni doživljaji, nakon dugog<br />

Dielenje božičnih darova<br />

siromašnoj djeci obavljeno je<br />

dobrom stanju.<br />

Upitati Draškovićeva 5-1.<br />

Naručitelji, koji su<br />

uplatama, neka to brzo<br />

zaostali<br />

isprave,<br />

čekanja (jer su se bili izgubili) konačno<br />

pronađeni i evo izašli. Na-<br />

dne 21. t. mj. u „Zora" slikokazu.<br />

Tom prilikom je nadareno oko 100<br />

Ženski zimski kaput<br />

uzčuvan, prodaje se.<br />

vrlo<br />

da im se knjiga pošalje.<br />

dam se da ćete se čim prije opet siromašnih obitelji. Najveća je ra-<br />

Upitati u upravi<br />

Cijenu je kn. 2.500 za gotovo, javiti.<br />

dost bila za. onu djecu, koja su<br />

a kn 2.750 na odplatu. Novi na-<br />

dobila kao božični dar cipele od<br />

PHI. Poslano izašlo, javi se<br />

ručitelji siiču pravo na knjige, ka-<br />

Poglavnikove obitelji, koja je po-<br />

opet kojim suvremenim člankom<br />

da su uplatili kn 300 po knjizi,<br />

slala na- Žensku lozu Ustaškog po-<br />

iz svoje struke.<br />

kako za prvu, tako i za svaku<br />

kreta u Bjelovaru 60 pari cipela.<br />

FRANJO ŠINIOR, KRIŽCI,<br />

daljnju. Nakon uplata za 9 knjiga<br />

Dieljenje darova započelo je<br />

KLOŠTAR IVANIĆ Izvršio sam<br />

ima predplatnik uplatiti za desetu<br />

pjevanjem državne i ustaške himne<br />

zadano Vam obećanje. Pjesma'<br />

knjigu ostatak od kn 50.<br />

koju je izveo zbor mužke Starče-<br />

„Seoce moje" ući će u novogovićeve mladeži. Zatim je stožerni-<br />

Izašao je i prvi album „Liedišnji broj.<br />

ca Mira Marković održala topli T<br />

pe naše domovine". Taj prvi album<br />

prikazuje u' slici sve naše HARRY V. HAST. Pripoviest osjećajni proslov koji donosimo u<br />

hrvatske krajeve u savršenoj ti- „Dva Božića" je pisana vrlo toplo cielostL<br />

skarskoj tehnici i razkošnoj vanj- i osjećajno s manjom primjesom Hrvati roditelji! Draga djeco!<br />

Sretan Božić i<br />

Novu Godinu!<br />

želi<br />

svojim cij. mušterijama<br />

KNJIŽARA I TISKARA<br />

skoj opremi. U tom albumu ima naivne šale. Naročito je uzpjelo Na početku ove naše male<br />

96" prekrasnih slika. Ciena zasad muerovanje malog Bože o broju svečanosti pozdravljam Vas i za-<br />

STJEPKO ŠKALEC<br />

ista.<br />

zviezdica. Pjesma je također izahvaljujem svima onima, koji su<br />

Došle su i .Vedre knjige" pušla. -<br />

nam pomogli i omogućili svojim

Strana 10 "<strong>BILOGORA</strong>"<br />

ŠPORT<br />

Šakačka priredba ustaške<br />

mladeži tabora Bjelovar<br />

Dne 19. XII. t. «. je ovdaSnil<br />

Sakačhi klub uslašbe mladeži priredio<br />

Sakačku priredbu, bola ie održana<br />

prostoriji gostione .Gaj"<br />

u Gajevoj ulici Za početak djelovanja<br />

ove sebcije, bilo ie dosta<br />

posjetioca, večinom ustaSka mladež<br />

boje zanima šabanje. Građanstva<br />

je bilo malo jer nije ta priredba<br />

bila dovoljno razglasena.<br />

Imalo se je prilibe vidjeti licpih<br />

borbi za počelab djelatnosti<br />

ove sebcije.<br />

Nastupilo je osam parova sa<br />

slicdcćim posliedcima:<br />

1. Španja—Rusan, pobiedio je<br />

Rusan.<br />

2. VladeSić—Vrbljan, VladeSić<br />

je predao borbu.<br />

3. Dubarić—Rosenberg pobiedio<br />

Rosenberg,<br />

4. Martinović—Wagncr, Marlinovlć<br />

ie predao borbu.<br />

5. Golib—Šober, pobiedio je<br />

Golih tehničhim udarcem u 33 sehundi.<br />

Ova je borba bila jasna i<br />

kratka te se je već u početku vidjela<br />

Golikova pobjeda.<br />

6. Sulejmanović—Priiić, pobiedio<br />

je Sulejmanovć tehničkim udarcem.<br />

7. Biondić—Ljubojević. pobiedio<br />

Biondić. Ova je borba bila<br />

vrlo dugačka i oštra.<br />

8. Kokotović—Trumić. Pobiedio<br />

Kokotović. U ovoj borbi nije<br />

Kokotović puno ulagao truda da<br />

pobjedi svog protivnika; već ga<br />

je pobiedio svojom hladnokrvno-<br />

Sću u borbi. Za Kohotovića ima<br />

mnogoliepik izgleda u šabaniu U<br />

ovoj šakačkoj priredbi se je vidjela<br />

jaha volja svih šakača da<br />

postanu štv jači. Ovom šakanju je<br />

sudio - Biondić (si.). Čist prihod ove<br />

priredbe upotriebiti će se za<br />

nabavhu potrcbStina za Sabanje.<br />

Posjetimo li boiu večer ulorhom,<br />

sriedom ili petbom njihove<br />

treninge, vidimo s kolikom voljom<br />

i marom rade, te se možemo nadati<br />

njihovom velikom uspjehu.<br />

j. D.<br />

U veleobrtne svrhe kupujemo<br />

ROGAČE<br />

(ROŠČIĆE) CIELE<br />

PAPRIKU<br />

SLADKU I LJUTU<br />

svaku količinu<br />

od 100—10.000 kilograma<br />

Ponude poslovnici tvrdke<br />

ŠANDOR RADANOVIĆ<br />

iz Okučana<br />

ZAGREB, ERDEDIJEVA 3<br />

Atletski posljedci bjelovarske<br />

ustaške mladeži<br />

Igralište je prazno pusto i napušteno.<br />

Atletičari, koji su bili nekada<br />

tako marljivi, ograničili su<br />

se u svome radu na sobu ili se<br />

odmaraju.<br />

A sada, bada riiie viSe vrieme<br />

atletike, osvrnut ćemo se na pro-<br />

SlogodiSnii rad naših ajletičara i<br />

da vidimo plod tog rada:<br />

Najbolji posliedci bjelovarshe<br />

uslašbe mladeži 1942. g. jesu:<br />

1. 60 m: Stjepanović — 8,6<br />

sek. 2. 100 m: Fingerhut — 11,9<br />

sek. 3. 200 m: Skukan — 24,9 sek.<br />

4. 400 m: Shuban — 57 scb. 5.<br />

1000 m: Viplel — 3,003 min. 6.<br />

1500 m: Viplel — 4,54 min. 7. tchlići<br />

4X100 m: .Bilogora" u sastavu:<br />

Najman—Haramija II.—Skukan—Fingerhut.<br />

8. skok u dali:<br />

Najman 6,13 m.9..skok uvis: Fingerhut—Haramija<br />

I. 165 cm. 10.<br />

bacanje kugle: MiloS 10,98 m. 11.<br />

bacanje disha: Klisha 33,S3 m. 12.<br />

bacanje hoplja: Robić 46,36 m.<br />

Navedeni posljcdci nisu prava<br />

slika i ocjena atletičara, niti su to<br />

to najbolji posljcdci pojedinaca, jer<br />

svabi bi atletičar i ove godine polučio<br />

mnogo viSe, ali sustavni rad<br />

je započeo tek u mjesecu srpnju<br />

kad su ostali, atletičari u drugim<br />

gradovima bili shoro u podpunoi<br />

spremi. S. S.<br />

Prijatelji odlične kapljice<br />

upozorulu se na birana fraSkogorska<br />

vina kola se po trgovinama 1<br />

gostionama moga.dobiti i to:<br />

Brdo fruSkogorsko, slankamenku,<br />

račića, graševlaa, karlovački<br />

rieiing, tramiaac, fruSfcogorski<br />

biser, muskat,otoncli Hambarg.<br />

Crno stolno. Prokupae, rekord<br />

sladkasto, crno negotiasko, Mcr«<br />

lot, Mcdor.<br />

Karlovački bermet.<br />

Wcrmut „Aipiai".<br />

Wcrmut, „Casino" bicli, Malaga,<br />

Prošek.<br />

Traži se dobar, pošten i<br />

marljiv dečko za trganje<br />

ulaznica. Nastup odmah.<br />

Ponude:<br />

Osobno se predstaviti u<br />

„Zoro" slIkoRozu<br />

Pomodna trgovina<br />

Slavko Hrubi<br />

želi svim svojim mu-<br />

šterijama<br />

Sretan Božić i<br />

Novu Godinu.<br />

BroJ 82. - 83.<br />

Sretan božić i novu godinu Slasticama<br />

želi svojim ci), mu- D m n l j «<br />

šlerijama UlIlUtIL<br />

I m P o M s s — -<br />

Bjelovar ® rc,a " B ®?<br />

vjekcsiav khhnel Slastičarna<br />

trgovina m!c"

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!