ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja

ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja

csi.platforma.org
from csi.platforma.org More from this publisher
14.07.2013 Views

Anti-antifašizam ila vrata za rehabilitovanje raznih kvislinga. S druge strane, u znaku antijugoslovenstva teče nacionalizacija lokalnih zaraćenih strana u Drugom svetskom ratu. Rečju, anti-antifašizam relativiše zločine fašista, rehabilituje kvislinge i iznova vrednuje žrtve i dželate. Ipak treba dati pravo i onima koji upozoravaju da se kritika antifašizma javlja i kao reakcija na preideologizovanu funkciju antifašizma u socijalizmu i na beline socijalističke istoriografije. Komunistički antifašizam je imao važnu ulogu u imunizaciji socijalizma od kritike. Međutim, restauracija šovinizma i religije samo se delom može tumačiti zasićenošću dekretiranim komunističkim antifašizmom. Kod komunističke kulture sećanja na fašizam ratni period između 1941. i 1945. vešto je sažet u naraciju o sedam ofanziva. Ovu dekretiranu sliku istorije naglo je krajem 20. veka zamenila još izrazitija isključivost: negiranje antifašizma, pri čemu se i ono što je bilo racionalno, progresivno, evropsko i prosvetiteljsko – odbacuje kao totalitarno. Skoro da više nije neobično to što izmenjenoj kulturi sećanja osnovni ton daju dojučerašnji komunisti, a novi anti-antifašisti. Konverzija je normalizovana. Od pre neku godinu u službenim srpskim kalendarima praznika nema Dana pobede nad fašizmom, Dana oslobođenja Beograda niti Dana ustanka, za razliku, recimo, od Crne Gore, gde svi ti praznici i dalje postoje. Na evropskim svečanostima povodom 60 godina pobede nad fašizmom, a nešto pre toga i na obeležavanju savezničkog iskrcavanja na Normandiju, Vlada Srbije nije delegirala svoje veterane, nego su oni koji su otišli to uradili kako su znali i umeli. 5 Povodom Dana pobede, Rusija je prošle godine odlikovala srpske borce, ali to nije učinila njihova država. Održana je samo svečana akademija na kojoj je učinjen pokušaj da se nekako pomire četnici i partizani. Fašizam se može trajno održavati u sećanju (upozoravanjem na njegove savremene oblike), relativisati (poređenjem sa drugim zločinima) ili ignorisati (smatrati nebitnom ili efemernom epizodom u nacionalnoj istoriji). Ima, doduše, i drugačijih verzija neutralizovanja fašizma preko njegove eksternalizacije. Istini za volju, svuda se antifašizam nacionalizuje, relativizuje, dekomunizuje i decentralizuje. Makedonci i Albanci čiste antifašizam od komunista, prosrpski deo Crne Gore je za pomirenje partizana i četnika, Srbija i Hrvatska su legalizovale nekomunistički četnički i domobranski antifašizam. 5 Bisenić, Dragan, Kontroverze i savremena značenja Dana pobede, 9. maj 2006. http://www.freeb92. com/zivot/nauka.php?nav_id=197111; Milosavljević, Olivera, „Lažna ulaznica za Evropu“, Danas, 23. maj 2005. 57

Dr Todor Kuljić Antifašizam se neretko priprosto nacionalizuje i saobražava normalizovanom nacionalizmu: „Mislim da su komunisti nacionalni izdajnici, a kažem da su ravnogorci branili zapadnu demokratiju u Jugoslaviji“. 6 Čak i Albanci u svom prilagođavanju EU dekomunizuju antifašizam. 7 Na sličan način je Srbima u BiH danas potreban iskonstruisani četnički antifašizam u istorijskom utemeljenju entitetskog suvereniteta. Iz istih razloga Hrvati katoliče Blajburg kao „križni put iz čijih žrtava se napaja Nova Hrvatska“. Prihvatajući antifašizam kao opšte „civilizacijsko opredeljenje“ i povezujući ga sa Domovinskim ratom na osoben način se zamagljava njegova antišovinistička komponenta. Najmanje bi iz pomenutog trebalo zaključiti o konačnom trijumfu potisnute istinite prošlosti. Na delu je zapravo više trivijalno i providno saobražavanje antifašizma današnjici i budućnosti nacionalne države. Pomenuti proces poslehladnoratovske instrumentalizacije antifašizma postupno sazreva u skladu sa političkim pregrupisavanjima, a anti-antifašistička naracija se uobličava. Treba navesti nekoliko faza ovog procesa. Nakon dugog dekretiranog antifašizma kao temelja bratstva i jedinstva i balansiranja nacionalizama usledila je Titova smrt, a zatim perestrojka i početak latentne borbe oko monopola na žrtvu srpskog naroda krajem 1980-ih, kao pokriće izmene odnosa u federaciji. Otvaranjem sporova oko udela nacija u NOB-u sredinom 1980-ih jugoslovenski antifašizam se počeo nacionalizovati. Usledilo je razbijanje SFRJ, a zatim građanski rat. U Srbiji je, međutim, tokom 1990-ih antifašizam službeno i dalje prisutan, ali je, njemu nasuprot, opozicija dosledno gradila anti-antifašizam. Ravna Gora probija se kao alternativno mesto „prvog“ i „autentičnog“ srpskog antifašizma, Beograd i Sremski front kao nova srpska mesta komunističkih zločina, kvislinzi kao žrtve, a 7. juli 1941. je od Dana ustanka preobraćen u dan kada je Srbin ustao na Srbina. Nakon 2000. ova nastojanja ugrađena su u službeni poredak sećanja. Republika je ostala bez Dana Republike, monarhisti su proglašeni ravnopravnim antifašistima, bivšoj kraljevskoj porodici vraća se imovina, a sve glasnija su zalaganja za restauraciju monarhije. Neravnomerno potiskivanje antifašizma Neravnomerni i razdvojeni tokovi razvoja Srbije i Hrvatske nakon 1991. ukazuju na to da ni idejne prekretnice ni kontinuiteti nisu bili hronološki paralelni, pa su zato neki važni sadržaji prošlosti na različite 6 K. Nikolić u: 60 godina od pobjede nad fašizmom, Slobodan Kostić; Dženana Karabegović; Ankica Barbir Mladenović; Biljana Jovičević; Gezim Baxhaku www.slobodnaevropa.org/articletext/2005/05/06/3be72a46-1747-4a72-ad74-db45e4fdba86.html 7 Isto. 58

Dr Todor Kuljić<br />

Antifaši<strong>za</strong>m se neretko priprosto nacionalizuje i saobražava normalizovanom<br />

nacionalizmu: „Mislim da su komunisti nacionalni izdajnici,<br />

a kažem da su ravnogorci branili <strong>za</strong>padnu demokratiju u Jugoslaviji“. 6<br />

Čak i Albanci u svom prilagođavanju EU dekomunizuju antifaši<strong>za</strong>m. 7<br />

Na sličan način je Srbima u BiH danas potreban iskonstruisani četnički<br />

antifaši<strong>za</strong>m u istorijskom utemeljenju entitetskog suvereniteta. Iz istih<br />

razloga Hrvati katoliče Blajburg kao „križni put iz čijih žrtava se napaja<br />

Nova Hrvatska“. Prihvatajući antifaši<strong>za</strong>m kao opšte „civili<strong>za</strong>cijsko<br />

opredeljenje“ i povezujući ga sa Domovinskim ratom na osoben način<br />

se <strong>za</strong>magljava njegova antišovinistička komponenta. Najmanje bi iz<br />

pomenutog trebalo <strong>za</strong>ključiti o konačnom trijumfu potisnute istinite<br />

prošlosti. Na delu je <strong>za</strong>pravo više trivijalno i providno saobražavanje<br />

antifašizma današnjici i budućnosti nacionalne države.<br />

Pomenuti proces poslehladnoratovske instrumentali<strong>za</strong>cije<br />

antifašizma postupno sazreva u skladu sa političkim pregrupisavanjima,<br />

a anti-antifašistička naracija se uobličava. Treba navesti nekoliko<br />

fa<strong>za</strong> ovog procesa. Nakon dugog dekretiranog antifašizma kao temelja<br />

bratstva i jedinstva i balansiranja nacionali<strong>za</strong>ma usledila je Titova smrt,<br />

a <strong>za</strong>tim perestrojka i početak latentne borbe oko monopola na žrtvu<br />

srpskog naroda krajem 1980-ih, kao pokriće izmene odnosa u federaciji.<br />

Otvaranjem sporova oko udela nacija u NOB-u sredinom 1980-ih<br />

jugoslovenski antifaši<strong>za</strong>m se počeo nacionalizovati. Usledilo je razbijanje<br />

SFRJ, a <strong>za</strong>tim građanski rat. U Srbiji je, međutim, tokom 1990-ih<br />

antifaši<strong>za</strong>m službeno i dalje prisutan, ali je, njemu nasuprot, opozicija<br />

dosledno gradila anti-antifaši<strong>za</strong>m. Ravna Gora probija se kao alternativno<br />

mesto „prvog“ i „autentičnog“ srpskog antifašizma, Beograd i Sremski<br />

front kao nova srpska mesta komunističkih zločina, kvislinzi kao<br />

žrtve, a 7. juli 1941. je od Dana ustanka preobraćen u dan kada je Srbin<br />

ustao na Srbina. Nakon 2000. ova nastojanja ugrađena su u službeni<br />

poredak sećanja. Republika je ostala bez Dana Republike, monarhisti<br />

su proglašeni ravnopravnim antifašistima, bivšoj kraljevskoj porodici<br />

vraća se imovina, a sve glasnija su <strong>za</strong>laganja <strong>za</strong> restauraciju monarhije.<br />

Neravnomerno potiskivanje antifašizma<br />

Neravnomerni i razdvojeni tokovi razvoja Srbije i Hrvatske nakon<br />

1991. ukazuju na to da ni idejne prekretnice ni kontinuiteti nisu bili<br />

hronološki paralelni, pa su <strong>za</strong>to neki važni sadržaji prošlosti na različite<br />

6 K. Nikolić u: 60 godina od pobjede nad fašizmom, Slobodan Kostić; Dženana Karabegović; Ankica<br />

Barbir Mladenović; Biljana Jovičević; Gezim Baxhaku<br />

www.slobodnaevropa.org/articletext/2005/05/06/3be72a46-1747-4a72-ad74-db45e4fdba86.html<br />

7 Isto.<br />

58

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!