ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Dr Ranko Končar<br />
da treba prihvatiti novi evropski poredak i dr.)<br />
Posebnu vrednost dela čine dokazi o procesima političkih diferenciranja<br />
u okupiranoj Jugoslaviji, i koliko su ona uslovljena evropskom<br />
empirijom, a koliko su izraz specifičnih jugoslovenskih prilika. U<br />
tom kontekstu u Evropi su se do rata već iskristalisala tri politička shvatanja:<br />
1. moguće savezništvo Italije i Nemačke protiv evropskih „demokratija“,<br />
uključujući i SSSR; 2. antikomunistička alijansa fašističkih<br />
država i demokratija protiv SSSR-a; 3. savezništvo fašističkih država<br />
i SSSR-a protiv „demokratija“. U intelektualnim srpskim krugovima<br />
samo su prva dva shvatanja razmatrana kao istorijski moguća. Prvo se<br />
smatralo najverovatnijim i redovno se razmatralo već od 1935. Opšti<br />
rat pominjali su i levičari i desničari, ali iz različitih pobuda. Zanimljivo<br />
je da treće savezništvo niko nije ni pominjao, čak i posle potpisivanja<br />
sovjetsko-nemačkog ugovora o nenapadanju.<br />
Analizom jugoslovenske stvarnosti uočavaju se i određene<br />
specifičnosti. Tako se upozorava da iz redova srpske inteligencije koja<br />
je bila naklonjena SSSR-u, sem „ranog“ Svetislava Stefanovića, niko<br />
ne pristupa fašizmu, niti se faši<strong>za</strong>m smatra levičarskim pokretom i dr.<br />
Intelektualne elite imale su jasne stavove i o mogućem otporu<br />
prema fašizmu. Liberalne grupacije verbalno su branile status quo,<br />
iako su bile svesne da je ta opcija u najvećoj krizi. One su uglavnom<br />
bili bez ikakvog aktivizma, pasivizirane, kolebljive i mnogo više okrenute<br />
<strong>za</strong>oštravanju jugoslovenskog nacionalnog pitanja, nego borbi<br />
protiv fašizma. Konzervativci su bili u ambivalentnijoj poziciji – verbalno<br />
su branili postojeće stanje i poredak koji ih je terao u nevoljni<br />
verbalni antifaši<strong>za</strong>m, ali ih je odbrana nacionalizma gurala u faši<strong>za</strong>m.<br />
Borbeni antifaši<strong>za</strong>m imanentno se suprotstavljao nacionalizmu kao<br />
izvorištu fašizma i objektivno sumnjao da se nacionalizmom može<br />
izgraditi antifašistički otpor i pokret jugoslovenskog karaktera. Otuda<br />
nije slučajno da je levica, odnosno komunisti, bila nosilac stvarnog<br />
antifašističkog otpora i pokreta u Jugoslaviji.<br />
Oko tih pitanja se i javljaju ideje <strong>za</strong> revizijom istorijskih ocena,<br />
jer se smatra da je antifaši<strong>za</strong>m u Srbiji imao širu osnovu. Posebno je<br />
prisutna te<strong>za</strong> o antifašističkom karakteru pokreta, odnosno tzv. Jugoslovenske<br />
vojske u otadžbini, koja sem formalnog naziva, nije imala<br />
ništa jugoslovensko u sebi, posebno u nacionalnoj strukturi i državnopravnoj<br />
orijentaciji.<br />
42