literatura

82
UPRAVLJANJE PROMENAMA
7.5.2. Nadleţnost, ovlašćenje, moć i uticaj
Za objašnjenje pojmova nadleţnost, ovlašćenje, moć i uticaj
neophodno je vratiti se na četiri uloge odlučivanja – proizvoĎenje
rezultata (P), administriranje (A), preduzetništvo (E) i integracija (I).
Lider koji upravlja promenama prvo mora dobro da definiše
odluku, jer će samo tada ona biti izvršena na pravi način. Dobro
definisana odluka ispunjava sve četiri uloge odlučivanja, odnosno ona
je (PAEI) odluka. (PAEI) odluka je odluka koja ispunjava (P) ulogu, a
to je odgovor na pitanje šta činiti, zatim (A) ulogu – kako to učiniti, (E)
ulogu – zašto to učiniti i na kraju, (I) ulogu – ko to čini. Sve uloge
pokreće pitanje „zašto“ – šta i kako da se to čini, i pitanje „kada“ –
kada i ko to da čini (slika 7.2.).
Sl. 7.2. Uticaj četiri uloga odlučivanja na odluku
Menadţeri često greše kada donose odluku, jer su tom prilikom
zapravo odredili samo jednu od četiri odluke. Pri tome, menadţeri
najčešće odlučuju šta treba učiniti, bez dela kako to učiniti. To moţe
dovesti do pogrešnog načina izvršenja odluke i dobijanja pogrešnih
rezultata.
TakoĎe, kada treba doneti odluku je vrlo vaţno. Odluka koja je
doneta u pogrešnom trenutku i čiji je trenutak prošao nije više
odgovarajuća. Vrlo je vaţno i ko će sprovesti odluku, jer različiti ljudi
interpretiraju odluke na onaj način kako to odgovara njihovom stilu.
Ako u odluci postoji samo jedna od četiri uloga, onaj ko izvršava
odluku mora sam da naĎe ostale tri uloge i on će to učiniti u svom stilu,
što moţe dovesti do neadekvatnog izvršenja odluke.
Menadţeri kod kojih je stil takav da prilikom donošenja odluka
oni vode računa samo o (P) ulozi, a to je šta činiti, najčešće ne
razmatraju (A) ulogu, a to je kako to učiniti. Kada je za njih obično
sada, a ko je onaj koji je dostupan u tom trenutku.