literatura
literatura literatura
122 UPRAVLJANJE PROMENAMA različita shvatanja realnosti, a treći deo je kako uspešno voditi sastanke. Prvi i drugi deo ovog procesa su razmatrani u prethodnim poglavljima, tako da će se u narednom tekstu razmatrati poslednji, treći deo ovog procesa – kako voditi sastanke. Uspešno voĎenje sastanka u organizaciji prethodi postojanje timskog rada koji je zavisan od meĎusobnog poštovanja i poverenja zaposlenih. Poštovanje znači prihvatanje suverenosti druge strane. A sa druge strane, bez poštovanja pravila ponašanja koja su uzajamno priznata od svih u organizaciji, ne postoji uzajamno poštovanje i poverenje. Drugim rečima, do timskog rada dolazi kada se svi učesnici pridrţavaju odreĎenih pravila. Shodno tome, u organizaciji treba suzbijati sve što izaziva nepoverenje, a sve što ojačava poverenje i poštovanje treba da se podstiče. Organizaciji je potrebno poštovanje razlika i postojanje poverenja u samu organizaciju. Potrebne su joj ujedinjene i sinhronizovane razlike i harmonija. Da bi se definisala data pravila, treba se osloniti na proces administriranja (A) i integrisanja (I). Ako se uspešno promeni struktura organizacije i zaposleni nauče pravila ponašanja kojima se podrţava uzajamno poverenje i poštovanje, onda su odnosi u toj organizaciji harmonični i stabilni uz postojanje trajnog uzajamnog poverenja i poštovanja meĎu zaposlenima. Pravila su neophodna kod voĎenja sastanaka jer ona imaju zadatak da povećaju efikasnost i efektivnost rada na sastanku i donošenje ispravnih odluka i zaključaka. Prvo pravilo kod voĎenja sastanaka je poštovanje početnog vremena sastanka. Naime, sastanci retko počinju na vreme. Ljudi koji dolaze na vreme će se zbog toga osećati nelagodno. Vaţni ljudi najčešće kasne i to tako da najvaţniji menadţer dolazi poslednji. Ako neko od zaposlenih doĎe posle njega, on će to smatrati uvredom. Zbog toga je neophodno uvesti pravilo po kome sastanci moraju uvek da počnu na vreme. To ukazuje na meĎusobno poštovanje svih koji učestvuju na sastanku. Ipak, zakašnjenje se moţe tolerisati do deset minuta, ukoliko oni koji kasne plate dogovorenu kaznu za svaki minut zakašnjenja. Ovo plaćanje kazne je više simbolički akt nego finansijsko kaţnjavanje. Cilj
Liderstvo i upravljanje promenama kaţnjavanja je da oni koji kasne budu svesni da su prekršili pravila. Oni ne moraju da objašnjavaju zašto su zakasnili, ma koliko je to bilo opravdano, ali plaćanje kazne je obavezno. Sledeće pravilo se odnosi na one koji govore na sastanku. Kada ljudi govore, oni misle o onome šta su rekli čak i kada su prestali da govore. Oni se preslišavaju u sebi, proveravajući da li su rekli ono što su hteli da kaţu. Ako im se neko drugi obraća, oni ga čuju, ali ga ne slušaju jer mentalno, oni još uvek slušaju sami sebe. Posle nekoliko sati provedenih na sastanku, svi ljudi slušaji samo sebe, a ne druge i sastanak se ne razvija u ţeljenom pravcu. Rešenje ovakve situacije je upravo u primeni ovog (drugog) pravila. To pravilo se oslanja na to da ljudi mogu da govore onoliko dugo koliko ţele. Mogu čak i da stanu i promisle o onome što su rekli i da, nakon pauze, nastave da govore. Niko ne sme da ih prekine tokom govora. Kada završe, oni trebaju da pogledaju u desno, što je unapred dogovoreni znak da su završili i da oni koji ţele da govore trebaju da dignu ruku. Tada osoba koja je završila sa govorom daje reč prvoj osobi sa njene desne strane koja je digla ruku. Pri tome, ona je proziva po imenu. Cilj ovog pravila se sastoji u tome da naredni govornik počne sa govorom tek kada je prethodni završio, odnosno kada je rekao sve što je hteo. Znak da je sve rekao i da je prestao da razmišlja o svom govoru je to što se bez problema setio imena sledećeg govornika kome je dao reč. Ako ima problema sa imenom, to znači da on još nije prestao da razmišlja. U tom slučaju, on ne treba da ţuri, jer je potrebno odreĎeno vreme dok se ne seti imena, a ako je neophodno, moţe i da se vrati na ono što je rekao i da još jednom promisli da li je završio‚ odnosno da li je rekao sve što je hteo. Kada se vrati iz razmišljanja i kada se seti imena osobe sa svoje desne strane koja je digla ruku, on je spreman da sluša i da bude prisutan na sastanku. Pravilo da se uvek daje reč prvoj osobi sa desne strane koja je digla ruku se primenjuje kako bi svi mogli da dobiju potrebno vreme da govore. U suprotnom, sastancima bi dominirali osobe tipa (P) – proizvoĎači rezultata i osobe tipa (E) – preduzetnici, jer je njima najbitnije da stanu za govornicom. Pri tome, oni će najčešće predlagati poluzavršene i polurazraĎene ideje, čime neće značajnije doprineti 123
- Page 81 and 82: Liderstvo i upravljanje promenama
- Page 83 and 84: Liderstvo i upravljanje promenama i
- Page 85 and 86: Liderstvo i upravljanje promenama o
- Page 87 and 88: Liderstvo i upravljanje promenama n
- Page 89 and 90: Liderstvo i upravljanje promenama O
- Page 91 and 92: Liderstvo i upravljanje promenama p
- Page 93 and 94: Liderstvo i upravljanje promenama Z
- Page 95 and 96: Liderstvo i upravljanje promenama i
- Page 97 and 98: Liderstvo i upravljanje promenama d
- Page 99 and 100: Liderstvo i upravljanje promenama t
- Page 101 and 102: Liderstvo i upravljanje promenama z
- Page 103 and 104: Liderstvo i upravljanje promenama z
- Page 105 and 106: Liderstvo i upravljanje promenama 7
- Page 107 and 108: Liderstvo i upravljanje promenama S
- Page 109 and 110: Liderstvo i upravljanje promenama S
- Page 111 and 112: Liderstvo i upravljanje promenama S
- Page 113 and 114: Liderstvo i upravljanje promenama S
- Page 115 and 116: Liderstvo i upravljanje promenama b
- Page 117 and 118: Liderstvo i upravljanje promenama o
- Page 119 and 120: Liderstvo i upravljanje promenama p
- Page 121 and 122: Liderstvo i upravljanje promenama d
- Page 123 and 124: Liderstvo i upravljanje promenama n
- Page 125 and 126: Liderstvo i upravljanje promenama M
- Page 127 and 128: Liderstvo i upravljanje promenama s
- Page 129 and 130: Liderstvo i upravljanje promenama N
- Page 131: Liderstvo i upravljanje promenama D
- Page 135 and 136: Liderstvo i upravljanje promenama K
- Page 137 and 138: 8. UPRAVLJANJE ORGANIZACIONIM PROME
- Page 139 and 140: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 141 and 142: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 143 and 144: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 145 and 146: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 147 and 148: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 149 and 150: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 151 and 152: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 153 and 154: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 155 and 156: Reinţenjering Upravljanje organiza
- Page 157 and 158: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 159 and 160: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 161 and 162: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 163 and 164: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 165 and 166: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 167 and 168: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 169 and 170: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 171 and 172: Upravljanje organizacionim promenam
- Page 173 and 174: 9. UPRAVLJANJE PROMENAMA I ORGANIZA
- Page 175 and 176: Upravljanje promenama i organizacio
- Page 177 and 178: Upravljanje promenama i organizacio
- Page 179 and 180: 10. UPRAVLJANJE PROMENAMA I RAZVOJ
- Page 181 and 182: Upravljanje promenama i razvoj orga
Liderstvo i upravljanje promenama<br />
kaţnjavanja je da oni koji kasne budu svesni da su prekršili pravila. Oni<br />
ne moraju da objašnjavaju zašto su zakasnili, ma koliko je to bilo<br />
opravdano, ali plaćanje kazne je obavezno.<br />
Sledeće pravilo se odnosi na one koji govore na sastanku. Kada<br />
ljudi govore, oni misle o onome šta su rekli čak i kada su prestali da<br />
govore. Oni se preslišavaju u sebi, proveravajući da li su rekli ono što<br />
su hteli da kaţu. Ako im se neko drugi obraća, oni ga čuju, ali ga ne<br />
slušaju jer mentalno, oni još uvek slušaju sami sebe. Posle nekoliko sati<br />
provedenih na sastanku, svi ljudi slušaji samo sebe, a ne druge i<br />
sastanak se ne razvija u ţeljenom pravcu.<br />
Rešenje ovakve situacije je upravo u primeni ovog (drugog)<br />
pravila. To pravilo se oslanja na to da ljudi mogu da govore onoliko<br />
dugo koliko ţele. Mogu čak i da stanu i promisle o onome što su rekli i<br />
da, nakon pauze, nastave da govore. Niko ne sme da ih prekine tokom<br />
govora. Kada završe, oni trebaju da pogledaju u desno, što je unapred<br />
dogovoreni znak da su završili i da oni koji ţele da govore trebaju da<br />
dignu ruku. Tada osoba koja je završila sa govorom daje reč prvoj<br />
osobi sa njene desne strane koja je digla ruku. Pri tome, ona je proziva<br />
po imenu.<br />
Cilj ovog pravila se sastoji u tome da naredni govornik počne sa<br />
govorom tek kada je prethodni završio, odnosno kada je rekao sve što<br />
je hteo. Znak da je sve rekao i da je prestao da razmišlja o svom govoru<br />
je to što se bez problema setio imena sledećeg govornika kome je dao<br />
reč. Ako ima problema sa imenom, to znači da on još nije prestao da<br />
razmišlja. U tom slučaju, on ne treba da ţuri, jer je potrebno odreĎeno<br />
vreme dok se ne seti imena, a ako je neophodno, moţe i da se vrati na<br />
ono što je rekao i da još jednom promisli da li je završio‚ odnosno da li<br />
je rekao sve što je hteo. Kada se vrati iz razmišljanja i kada se seti<br />
imena osobe sa svoje desne strane koja je digla ruku, on je spreman da<br />
sluša i da bude prisutan na sastanku.<br />
Pravilo da se uvek daje reč prvoj osobi sa desne strane koja je<br />
digla ruku se primenjuje kako bi svi mogli da dobiju potrebno vreme da<br />
govore. U suprotnom, sastancima bi dominirali osobe tipa (P) –<br />
proizvoĎači rezultata i osobe tipa (E) – preduzetnici, jer je njima<br />
najbitnije da stanu za govornicom. Pri tome, oni će najčešće predlagati<br />
poluzavršene i polurazraĎene ideje, čime neće značajnije doprineti<br />
123