Maja Mitrovi?: Mirenje i arbitra?a u kolektivnim radnim ... - Alan Uzelac

Pravni fakultet u Zagrebu 

Katedra za građansko procesno pravo 

Maja Mitrović 

MIRENJE U KOLEKTIVNIM RADNIM SPOROVIMA 

rad iz kolegija Izvansudsko rješavanje sporova 

voditelj kolegija: prof. dr. sc. Alan Uzelac 

Zagreb, svibanj 2006.

SADRŽAJ 

1. UVOD...................................................3 

2. KOLEKTIVNI RADNI SPOROVI...............................5 

3. NAČINI RJEŠAVANJA KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA...........7 

4. MIRENJE KAO METODA RJEŠAVANJA KOLEKTIVNIH RADNIH 

SPOROVA................................................9 

5. PRAVNI IZVORI KOJI REGULIRAJU POSTUPAK MIRENJA U 

KOLEKTIVNIM RADNIM SPOROVIMA..........................11 

5.1. Mirenje u kolektivnim radnim sporovima prema 

ZOR-u...............................................13 

5.2. Postupak mirenja u kolektivnim radnim sporovima u 

slučajevima njegovog obvezatnog provođenja..........20 

5.3. Naznake postupka mirenja u kolektivnim radnim 

sporovima u slučajevima njegovog neobvezatnog 

provođenja s osvrtom na određene odredbe Pravilnika.27 

6. ZAKLJUČAK.............................................32 

7. LITERATURA............................................34 

2

1. UVOD 

Radni odnosi kao specifični pravni odnosi reguliraju nastanak, 

postojanje i prestanak prava i obveza subjekata 1 u tom odnosu. 

U radnom odnosu obje strane ugovornog odnosa, poslodavac i 

radnik, istodobno imaju uređena prava i obveze kojih su se 

obvezni pridržavati 2 . Kolektivni i individualni radni odnosi su 

odnosi u kojima izravno sudjeluju radnici i poslodavci, uz 

značajnu ulogu države kao zainteresirane strane 3 . 

Radni odnosi, kao i svi pravni odnosi, postoje u sklopu 

određenog ekonomskog, političkog i društvenog uređenja 

nacionalnog sustava, ali se u globaliziranoj ekonomiji i 

globaliziranom svijetu javlja i nadnacionalni karakter radnih 

odnosa. Imajući u vidu koncept Međunarodne organizacije rada 

kako rad nije roba pa se njime ne smije trgovati rukovodeći se 

isključivo logikom tržišnog poslovanja 4 i tržišnog natjecanja 

već je potrebno uzeti u obzir širi društveni kontekst u smislu 

položaja subjekata radnog odnosa u određenom nacionalnom 

sustavu, radni odnos ne podrazumijeva samo regulaciju 

međusobnih prava i obveza iz odnosa „kupoprodaje“ rada 5 već i 

1 Kada je riječ o subjektima radnog odnosa postoji razlika ovisno o tome da 

li je riječ o individualnim ili kolektivnim radnim odnosima pa tako na 

strani radnika kao subjekti mogu se pojaviti jedan ili više radnika, jedan 

ili više sindikata ili njihovih udruga više razine dok na strani poslodavca 

može se raditi o jednom ili više poslodavaca te njihovim udrugama kao i 

udrugama više razine (čl. 167. i 170. ZOR-a) 

2 Uzelac,Alan;Gotovac,Viktor et al, Mirenje u građanskim, trgovačkim i 

radnim sporovima, Zagreb,2004, str.117. 

3 Ibid.,str.46. 


5 Ibid., str.117. 

3

ostvarenje interesa koje radnik i poslodavac imaju u društvu u 

kojem žive. 

Budući da radni odnosi uređuju egzistencijalna pitanja, 

posebice ona radnička, težnja brzom, štoviše hitnom, i 

učinkovitom rješavanju radnih sporova trebala bi postojati u 

svakoj modernoj, demokratskoj i socijalnoj državi. 

Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske u nastojanju da 

modernizira i reformira pravosudni sustav polaže nade u 

postupak mirenja u kolektivnim radnim sporovima. Mirenje kao 

metoda rješavanja sporova predviđena je Strategijom Reforme 

pravosudnog sustava 6 u svrhu rasterećenja državnog sudstva s 

namjerom da doprinese bržem, efikasnijem i racionalnijem 

rješavanju svih sporova u kojima se primjenjuje, pa tako i 

radnih sporova. 

6 Strategija reforme pravosudnog sustava, 

http://www.pravosudje.hr/Download/2005/10/06/Strategija_reforme_pravosudnog 

_sustava.doc 

4

2. KOLEKTIVNI RADNI SPOROVI 

Kolektivni radni sporovi kao specifična vrsta radnih sporova 7 

regulirani su odredbama Zakona o radu 8 (u daljnjem tekstu: 

ZOR)u glavi XXI. pod nazivom „Štrajk i rješavanje kolektivnih 

radnih sporova“ 9 . ZOR kolektivni radni spor definira kao „ spor 

o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora ili drugi 

slični spor koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika 

industrijske akcije te neisplate plaće odnosno naknade plaće 

iz članka 213. stavka 1 10 .“ (čl. 214. st.1. ZOR-a). Budući da 

se zakonskom definicijom kolektivni radni spor praktički svodi 

na spor koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika 

industrijske akcije 11 , potrebno je definiciju shvatiti ne kao 

7 Jedan od kriterija podjele radnih sporova dijeli radne sporove na 

individualne i kolektivne. Kao što i sami nazivi ukazuju, individualni su 

oni radni sporovi koji se odnose na sporove između radnika i poslodavca o 

njihovim pojedinačnim pravima i obvezama iz radnog odnosa dok su kolektivni 

oni radni sporovi koji se javljaju između subjekata kolektivnih radnih 

odnosa. 

8 Narodne Novine, 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04. 

9 Po nazivu navedene glave Zakona dalo bi se zaključiti da štrajk ima 

prednost pred mirnim rješavanjem kolektivnih radnih sporova, no po prirodi 

stvari mirno rješavanje spora prethodi štrajku. Babić, Vera et al, Novine u 

radnim odnosima, Zagreb, 2003., str.265. 

Zakonom o izmjenama i dopunama ZOR-a iz 2004. brojevi članaka promijenjeni 

su pa tako dotadašnji čl.126 sada je čl.133., čl.187 sada je čl.196., čl. 

202.a sada je čl.213.,čl. 203. sada je čl.214., čl.204. sada je 

čl.215.,čl.205. sada je čl.216., čl.206. sada je čl.217., čl.209 sada je 

čl.220,čl.219. sada je čl.229.,itd. 

10 „Sindikat ili njihove udruge više razine imaju pravo pozvati na štrajk i 

provesti ga sa svrhom zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih 

interesa ili zbog plaće, odnosno naknade plaće ako nisu isplaćene protekom 

roka od 30 dana od dana dospijeća.“ 

11 Do Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a iz 2001. godine zakonska 

definicija kolektivnih radnih sporova odnosila se samo na interesne 

kolektivne radne sporove čime je bila poštovana podjela radnih sporova, a 

od 2001. godine definicija je proširena pravnim kolektivnim radnim 

sporovima u svezi s neisplatom plaće. Time je dosljednost podjele radnih 

sporova prekršena iz pragmatičnog razloga, na inzistiranje sindikata kao 

odgovor na sporost i neučinkovitost sudske zaštite kojom se nije mogla 

osigurati redovita i pravovremena isplata plaće. Prema analitičkoj obradi 

prakse postupaka mirenja u 2003. godini od oko 100 postupaka mirenja, 

koliko ih je bilo pokrenuto u 2003. godini, 77 posto postupaka mirenja 

5

opću već kao definiciju onih kolektivnih interesnih radnih 

sporova u kojima je obvezatno provođenje postupka mirenja 12 dok 

se opća definicija može izvesti iz uopćavanja odredbi ZOR-a 13 

iz članka 220.st.1. i st.2. koje reguliraju sporove koji se 

mogu povjeriti na rješavanje arbitraži. 

Opća definicija jest da je kolektivni radni spor spor između 

jednog poslodavca ili više njih, njihovih udruga ili njihovih 

udruga više razine, s jedne strane, i sindikata ili udruga 

sindikata više razine, s druge strane, o pravima i obvezama 

sudionika u kolektivnom radnom odnosu (kolektivni pravni radni 

spor) te o sklapanju, izmjeni, obnovi ili produženju 

kolektivnog ugovora (kolektivni interesni radni spor) 1415 . 

Dok je pravni kolektivni radni spor „spor o tumačenju ili 

primjeni zakona, drugog propisa ili kolektivnog ugovora“ 

(čl.220.st.1.ZOR-a)što znači da pravna norma postoji no sporno 

je njezino tumačenje i primjena 16 , interesni kolektivni radni 

pokrenuto je zbog mogućnosti štrajka utemeljenog na neisplati plaće dok je 

svega 23 posto postupaka pokrenuto zbog kolektivnog interesnog radnog 

spora. (Op.cit.,bilj.2.,str.142.), 

Vidi: http://www.socijalno-partnerstvo.hr/sirrs/grafovi.php#SlikaA. 

12 Uostalom, članak 214. ZOR-a zove se „Sporovi u kojima je obvezno mirenje“. 

13 Op.cit.,bilj.9., str.267. 

14 Prema prof. Potočnjaku i njegovim istomišljenicima u hrvatskom radnom 

pravu kolektivnim radnim sporovima pripadaju i sporovi koji među strankama 

kolektivnih radnih odnosa nastaju u svezi s utemeljenjem i djelovanjem 

sindikata uključujući i sporove između samih sindikata, te sporove koji 

nastaju u svezi s utemeljenjem i djelovanjem radničkih vijeća, kao posebnog 

oblika izražavanja zajedničkih, kolektivnih interesa radnika kao i sporovi 

u svezi s utemeljenjem i djelovanjem Gospodarsko-socijalnog vijeća. Takav 

stav temelji se na shvaćanju da je kod svih navedenih sporova težište na 

zajedničkom izražavanju interesa radnika i poslodavaca u pitanjima iz 

radnih odnosa. (Vidi:ibid.,str.268.) 

15Ibid.,str.268. 

16 

Navedenom definicijom pogrešno se kolektivni radni spor određuje kao spor 

u kojem bi sud odlučivao „o pravu po pravu“. U hrvatskom pravnom poretku 

zabranjeno je sudovima i arbitraži odlučivati o apstraktnim pravnim 

6

spor je „spor o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog 

ugovora“ (čl.220.st.2.ZOR-a) što znači da se takvi sporovi 

odnose na pitanja koja nisu pravno regulirana, gdje ne postoji 

pravna norma, ali postoji sukob interesa strana o tim 

pitanjima. Između strana u sporu ili barem na strani jedne od 

njih postoji namjera pravnog ostvarenja nekog interesa te će 

se ostvarenjem interesa određeno pitanje tek pravno 

regulirati. Takva pitanja bila bi primjerice ona u svezi 

plaća, otpremnina i drugih primanja, radnog vremena i sl. 17 . 

3. NAČINI RJEŠAVANJA KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA 

Kolektivni radni sporovi kao specifični sporovi zasebnu pravnu 

regulaciju dobili su u Zakonu o parničnom postupku 18 gdje su 

izdvojeni u Glavi dvadesetsedmoj (čl. 433.-437.) budući da 

državni sudovi strankama pružaju pravnu zaštitu u ostvarivanju 

prava iz radnih odnosa. Zakon o parničnom postupku uvažava 

potrebu hitnog rješavanja radnih sporova i zaštitu prava i 

interesa stranaka u radnim sporovima kao odraz načela 

jednakosti oružja 19 . No, praksa ukazuje na problem velikog 

broja neriješenih predmeta gdje niti delegacija nadležnosti 

sporovima kakvi su upravo sporovi o tumačenju i primjeni zakona ili drugog 

propisa. Sudovi su jedino ovlašteni odlučivati u konkretnom sporu o pravima 

i obvezama sudionika spornog odnosa. Ibid., str.267. 

17 Op.cit.,bilj.2,str.119. 

18 SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90; Narodne 

novine 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/01, 99/01, 88/01,117/03. 

19 Npr. članak 435. Zakona o parničnom postupku. 

7

provedena u sklopu reforme pravosuđa 20 nije mogla riješiti 

preopterećenost državnog sudstva zaostalim 

predmetima(backlog). Zbog toga i zbog težnje da se radni 

sporovi riješe što brže i što „bezbolnije“ za radnike i 

poslodavce, ali i za državu kao socijalnog partnera, u zadnje 

vrijeme često se pribjegava alternativnom načinu rješavanja 

sporova 2122 . 

Kolektivni radni sporovi mogu biti riješeni mirnim putem i 

konfliktnim, nasilnim putem, nanošenjem štete drugoj strani 23 . 

Kako nasilno rješavanje dugoročno gledano ne može biti dobro 

zbog niza problema koje sa sobom nosi usredotočit ću se na 

mirenje kao jedan od načina mirnog rješavanja kolektivnih 

radnih sporova jer vjerujem da je mirno rješavanje sporova 

20 Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima iz 2004. godine 

omogućeno je da predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske uz prethodno 

pribavljeno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda odredi da umjesto suda 

koji zbog velikog broja predmeta o kojima mora odlučivati ne može u 

razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, postupa drugi 

stvarno nadležni sud. Tako je za 16.163 predmeta iz radnih odnosa određeno 

da umjesto preopterećenih postupaju drugi općinski sudovi u RH.(Mjere koje 

Ministarstvo pravosuđa poduzima u pravcu provedbe reforme pravosudnog 

sustava u RH, prvi izvještaj, Newsletter No.1., 15.05.2004., str.3.) 

21 U Hrvatskoj najbolju praksu bilježe postupci mirenja u kolektivnim radnim 

sporovima pri Uredu za socijalno partnerstvo. (Op.cit.,bilj.6.) 

22 Mirenje se uz radne, razvija u trgovačkim i kaznenim stvarima za 

maloljetnike i mlađe punoljetnike, te u obiteljskim stvarima gdje postoji 

od 1978. godine, donošenjem Zakona o braku i porodičnim odnosima, ali ne u 

klasičnom obliku kojeg uređuje Zakon o mirenju iz 2003.godine, gdje 

sudjeluje izmiritelj kao treća, nepristrana i neutralna osoba koja bi 

provodila mirenje nego putem socijalnog radnika kao treće osobe. Zbog 

neprikladnosti termina „mirenje“ Obiteljskim zakonom iz 1998. godine termin 

je zamijenjen terminom „posredovanje“. 

23 Ako mirenje ne uspije i ako se stranke nakon toga ne opredijele za 

arbitražno rješavanje nastalog radnog spora, sindikat može pokušati 

štrajkom prisiliti poslodavca na prihvaćanje sindikalnih zahtjeva. Uz 

određene uvjete poslodavac može na štrajk odgovoriti isključenjem radnika s 

rada. Budući da obje navedene metode, tzv. industrijske akcije, dovode do 

nanošenja štete protivnoj strani riječ je o načinima konfliktnog ili 

borbenog načina rješavanja sporova. (Op.cit., bilj.9., str.277.) 

8

ispravan i za sve zainteresirane subjekte najbolji put u 

okviru postojećih uvjeta u Republici Hrvatskoj. 

4. MIRENJE KAO METODA RJEŠAVANJA KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA 

Među prvim područjima u kojima se metoda mirenja počela 

primjenjivati upravo su radni sporovi. 

Kao primarni cilj uvođenja radnopravnog mirenja bilo je 

izbjegavanje posljedica koje bi se mogle pojaviti u slučaju 

provođenja štrajka, osobito u javnim i državnim službama. 

Takva funkcija mirenja prvi puta upotrijebljena je u 

Sjedinjenim Američkim Državama. Prekretnica za mirenje kao 

metodu rješavanja radnih sporova bio je Drugi svjetski rat, 

kada je štrajk bio zabranjen jer je bilo zabranjeno prekidati 

ratnu proizvodnju. Mirenje je tada kao metoda rješavanja 

sporova prihvaćeno u gospodarstvu i javnim službama kao 

sredstvo rješavanja radnih sporova 24 . 

Mirenju u radnim odnosima prije svega je cilj razriješiti 

kolektivne interesne sporove koji ne mogu biti riješeni 

sudskim putem. Kod kolektivnih interesnih radnih sporova 

alternativa mirenju je štrajk na koji se može nadovezati 

odgovor poslodavca u obliku lock out-a,tj. isključenja radnika 

24 Op.cit.,bilj.2.,str.53. 

9

s rada kao protumjere i odgovora poslodavca radnicima i 

sindikatima na započeti štrajk 25 . 

Štrajk sa sobom nosi gospodarske, socijalne i ekonomske 

probleme. Poslodavcima uništava proizvodnju čime se uništavaju 

i radna mjesta radnicima 26 . Radnici bez redovnih primanja 

predstavljaju ozbiljan socijalni problem za svaki nacionalni 

sustav u kojem žive jer ovise o tuđim izvorima sredstava, 

onima iz državnog proračuna. Zbog toga državni proračun treba 

se drugačije raspodijeliti jer se znatna sredstva trebaju 

kanalizirati za rješavanje socijalnih problema ili porezi na 

proizvode mogu porasti jer proračunu treba veći priljev 

sredstava iz istog razloga. Kao odgovor na takve fiskalne 

mjere državnog aparata poslodavci trebaju racionalizirati 

svoju proizvodnju što mogu postići snižavanjem plaća 

radnicima, otpuštanjem radnika, povećanjem cijena svojim 

proizvodima i sl. Kao odgovor na takve mjere poslodavaca 

radnici mogu započeti novi štrajk i tako se čarobni krug 

nastavlja. Naravno, čarobni krug vrijedi za nacionalne sustave 

koji su socijalno osviješteni, a takvi bi trebali biti svi 

moderni, demokratski nacionalni sustavi. 

Cilj mirenja je pronalaženje mirnog i prihvatljivog 

razrješenja spora. Razrješenje spora treba odgovarati 

25 Isključenje radnika s rada moguće je provesti zbog primjene načela 

jednakosti oružja, ali samo nakon započinjanja sa štrajkom, najranije nakon 

proteka osam dana od dana početka štrajka. (čl.221.st.1. i 2. ZOR-a) 


10

interesima radnika i poslodavaca, ono mora za obje stranke u 

sporu biti prikladno 27 . 

Postupci mirenja u Republici Hrvatskoj do nedavno nisu bili 

dovoljno procesno iskorišteni kao institut radnog prava. 

No, tijekom 2002. i 2003. godine socijalni partneri 28 uspješno 

su osmislili postupak mirenja kao metodu mirnog rješavanja 

onih radnih sporova koji mogu završiti 29 ili započeti štrajkom 

ustrojivši mehanizam i institucije za rješavanje takvih 

sporova. Tako su postupci mirenja dobili značajan poticaj u 

radnopravnom okruženju 30 . 

4. PRAVNI IZVORI KOJI REGULIRAJU POSTUPAK MIRENJA U 

KOLEKTIVNIM RADNIM SPOROVIMA 

U hrvatskom pravnom poretku postupak mirenja u kolektivnim 

radnim sporovima regulira se kolektivnim ugovorom 31 , 


28 Ideja tripartitne suradnje Vlade Republike Hrvatske, te sindikata, 

odnosno njihovih udruga, i poslodavaca, odnosno njihovih udruga, kao 

vladinih socijalnih partnera ostvarena je kroz osnivanje Gospodarskosocijalnog 

vijeća (Glava XXII. ZOR-a). (Op.cit.,bilj.2.,str.135.) 

Tripartitna suradnja ostvaruje se i djelovanjem Ureda za socijalno 

partnerstvo koji koordinira, prati i izvještava o radu Gospodarskosocijalnog 

vijeća i drugih oblika socijalnog partnerstva na nacionalnoj 

razini i na razini jedinica lokalne i područne samouprave. Ured za 

socijalno partnerstvo obavlja i stručne poslove potrebne za rad Vijeća kao 

i druge poslove koje mu Vlada RH povjeri (Uredba o osnivanju Ureda za 

socijalno partnerstvo u RH od 13.rujna 2001.). Ured osigurava obavljanje 

administrativnih poslova u svezi provođenja postupka mirenja (čl.21.st.1. 

Pravilnika o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja). 

29 Op.cit., bilj.2, str.126. 

30 Ibid., str.126. 

31 Kolektivni ugovor (kao i kolektivno pregovaranje) specifičan je izvor 

radnog prava. Njime se uspostavljaju prava i obveze iz radnog odnosa koji 

prelaze osnovna prava i obveze koji su postavljeni ZOR-om i nekim posebnim 

11

pojedinačnim sporazumom koji se sklapa nakon nastanka spora, 

ZOR-om, Pravilnikom o načinu izbora miritelja i provođenju 

postupka mirenja 3233 i Zakonom o mirenju 34 .Drugi relevantni 

popisi su Odluka kojom se utvrđuje lista miritelja odnosno 

članova mirovnog vijeća 35 i Odluka o kriterijima isplate 

nagrade i troškova rada miritelja, odnosno članova mirovnog 

vijeća u postupcima mirenja u kolektivnim radnim sporovima 36 . 

ZOR propisuje člankom 214.st.1. slučajeve u kojima je obvezno 

provođenje postupka mirenja. U takvim slučajevima Gospodarsko- 

socijalno vijeće (u daljnjem tekstu: Vijeće) 37 ima važne 

zadatke budući da Vijeće vodi listu miritelja i donosi 

zakonima. Njime se rješavaju pitanja od obostranog interesa stranaka 

kolektivnog ugovora. Kolektivnim ugovorom materijalnopravno se uređuju 

prava i obveze stranaka koje su taj ugovor sklopile, a on može sadržavati i 

pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih 

odnosa, pitanja radničkih vijeća, pitanja socijalnog osiguranja, te druga 

pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima. To su pravna 

pravila koja imaju normativni učinak, ona se primjenjuju neposredno i 

obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ZOR-a, primjenjuje 

kolektivni ugovor. Kolektivni ugovor može sadržavati i procesnopravni dio u 

kojem se reguliraju pitanja o postupku kolektivnog pregovaranja, te o 

sastavu i načinu postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje 

kolektivnih radnih sporova. Ovdje je riječ o obveznopravnom dijelu kojim se 

utvrđuju prava i obveze potpisnika. (Op.cit., bilj.2.,str.124.) 

32 Gospodarsko-socijalno vijeće donijelo je Pravilnik temeljem čl.215.st.3. 

ZOR-a kako bi ispunilo zakonsku obvezu donošenja pravilnika. 

33 Gospodarsko-socijalno vijeće donijelo je temeljem čl.215.st.2. ZOR-a 

Odluku kojom se utvrđuje Lista miritelja, a ministar nadležan za rad donio 

je Odluku o kriterijima isplate nagrade i troškova rada miritelja u 

kolektivnim radnim sporovima. 

34 Narodne novine, 163/03. 



37 ZOR se u uređenju prava i obveza iz radnog odnosa i u njihovom izvršenju 

u značajnom dijelu zasniva na mehanizmu suradnje i savjetovanja strana u 

radnim odnosima. Potiče se obavješćivanje, savjetovanje i suodlučivanje 

radnika i poslodavaca kroz radnička vijeća, obavješćivanje na skupovima 

radnika i predstavljanje radnika u nadzornim odborima. Osim tih mehanizama, 

u ostvarenju prava na odlučivanje ZOR predviđa osnivanje Gospodarskosocijalnog 

vijeća kojim bi se trebala ostvariti ideja tripartitne suradnje. 

(op.cit.,bilj.2.,str.135.). Ovlasti dane Vijeću u skladu su sa idejom o 

njegovoj značajnoj ulozi u prevenciji i rješavanju kolektivnih radnih 

sporova. (op.cit.,bilj.9.,str.271.) 

12

Pravilnik o načinu izbora miritelja i provođenju postupka 

mirenja. 

U slučajevima gdje provođenje postupka mirenja nije zakonska 

obveza primjenjuje se Zakon o mirenju kao opći zakon o mirenju 

(lex generalis) ako stranke ne postignu sporazumom uređenje 

vlastitog postupka mirenja. Teško je povjerovati da bi se 

procesnopravno neuke stranke prihvatile tako zahtjevnog 

zadatka kao što je osmišljavanje vlastitog postupka mirenja. 

5.1. Mirenje u kolektivnim radnim sporovima prema ZOR-u 

U skladu s idejom uspostave sustava dobrovoljnih kolektivnih 

ugovora i ograničenog miješanja države u kolektivne radne 

odnose radi neometanog djelovanja tržišnih zakonitosti i 

pronalaženja rješenja koja su dugoročno prihvatljiva za obje 

stranke kolektivnih radnih odnosa, ZOR supsidijarno uređuje 

postupak mirenja iz čega proizlazi da se primjenjuje samo ako 

stranke kolektivnih radnih odnosa kolektivnim ugovorom ne 

urede postupak mirnog rješavanja sporova 38 koji je njima 

prihvatljiviji. 

Mirenje je način mirnog rješavanja sporova u kojem treća 

nepristrana i u sporu nezainteresirana osoba nastoji da se 

sukobljene strane sastanu, rasprave o nastalom sporu i same 


13

utvrde način njegova rješavanja 39 . Postupak mirenja utvrđen je 

čl. 214.-217. ZOR-a i ima sve osobine postupka posredovanja 40 

budući da pretpostavlja aktivnu ulogu miritelja u rješavanju 

spora. Ipak, stranke su te koje donose odluku da li će 

prihvatiti ili odbiti prijedlog miritelja. U slučaju 

prihvaćanja, prijedlog ima pravnu snagu i učinke kolektivnog 

ugovora (čl.217.st.2. ZOR-a). 

Postupak mirenja vezan je uz rješavanje onih interesnih i 

pravnih kolektivnih radnih sporova, najčešće u svezi s 

isplatom plaća, koji mogu dovesti do štrajka ili druge 

industrijske akcije 41 . 

Unatoč Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na štrajk 42 , 

zbog težine posljedica koje izaziva, štrajk bi trebao biti 

39 Ibid.,str.269. 

40 Mada izrazi posredovanje (medijacija) i mirenje ( koncilijacija) u 

međunarodnim dokumentima imaju jednak sadržaj (tako Ujedinjeni narodi u 

svojim dokumentima koriste izraz mirenje dok isti sadržaj pod izrazom 

posredovanje koriste Vijeće Europe i Europska unija; 

Op.cit.,bilj.2.,str.23.) trebalo bi naglasiti sadržajnu razliku u 

kolektivnim radnim sporovima između navedenih termina. Kriterij 

razlikovanja je stupanj aktivnosti miritelja. Dok kod neobvezatnog postupka 

mirenja izmiritelj nastoji olakšati približavanje stavova stranaka uz 

mogućnost predlaganja nagodbe ukoliko ga stranke na to ovlaste (čl.10.st.1. 

Zakon o mirenju), kod obvezatnog postupka mirenja miritelj ima ovlaštenje i 

obvezu predložiti nagodbu strankama (čl.217.st.1. ZOR-u). 

41 Industrijske akcije su djelatnosti jednog od subjekata radnog odnosa 

(zaposlenika ili poslodavca odnosno njihovih udruga)kojom se drugi subjekt 

potiče ili prisiljava, nanošenjem ili stavljanjem u izgled nastanka 

određene štete, da prihvati određene zahtjeve stranke koja poduzima 

navedenu djelatnost. Jedan od oblika industrijske akcije je i štrajk. Takve 

akcije najčešće se poduzimaju u svezi sa sklapanjem, izmjenom ili obnovom 

kolektivnog ugovora kako bi se druga ugovorna strana kolektivnog ugovora 

prisilila na prihvaćanje određenih zahtjeva. (Ruždjak,Marijan, Kolektivni 

radni sporovi, Pravo u gospodarstvu, 39/4:2000., str.128.) 

42 „ Jamči se pravo na štrajk“.(čl.60.st.1.Ustava) Ipak,čl.60.st.2.Ustava 

propisuje mogućnost ograničenja prava na štrajk u oružanim snagama, 

redarstvu, državnoj upravi i javnim službama. 

Narodne novine, 56/90,135/97,8/98,113/2000,124/2000,28/2001. 

14

krajnje sredstvo za razrješavanje sporova između sindikata i 

poslodavaca, odnosno njihovih udruga 43 . 

Provođenje postupka mirenja uvjet je dopuštenosti štrajka jer 

Zakon propisuje da se štrajk ne smije započeti prije okončanja 

postupka mirenja kada je takav postupak predviđen ZOR-om, 

odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja 

spora o kojem su se stranke sporazumjele(čl.213.st.3.ZOR-a). 

Takav drugi postupak je npr. povjeravanje rješavanja 

kolektivnog radnog spora arbitražnom sudu 44 . Iznimka od 

navedenog pravila predviđena je za štrajk solidarnosti jer 

Zakon propisuje da štrajk solidarnosti smije započeti bez 

provedbe postupka mirenja, ali ne prije isteka dva dana od 

dana početka štrajka u čiju se potporu 

organizira(čl.213.st.4.ZOR-a). 

Hrvatsko radno zakonodavstvo načelno ne propisuje obvezu 

suzdržavanja od štrajka kroz određeno razdoblje (eng. Colling 

off) propisano zakonom 45 upravo iz razloga obvezatnog 

provođenja postupka mirenja između najave i početka štrajka 46 

propisanog ZOR-om. 

ZOR određuje da se, ukoliko se stranke drugačije ne 

sporazumiju, mirenje mora dovršiti u roku pet dana od dana 

43 Navedeni stav stav je kojeg dijeli Vrhovni sud u odluci: VSRH, Rev 94/99 

Rev 7/99 od 8.04.1999. http://www.vsrh.hr 

44 Zbog zakonske obveze mirenja kao pretpostavke dopustivosti štrajka mirenje 

je zaživjelo u hrvatskoj radnopravnoj praksi dok praksa pokazuje da stranke 

nisu sklone povjeravati rješavanje svojih kolektivnih radnih sporova 

arbitražnom sudu.( Op.cit.,bilj.9.,str.270.) 

45 Za razliku od nekih stranih zakonodavstava. (op.cit.,bilj.9., str.285.) 

46 Odgoda početka mirenja propisana je kao iznimka u slučaju štrajka 

solidarnosti. (čl.213.st.4. ZOR-a) 

15

dostave obavijesti o sporu Gospodarsko-socijalnom vijeću ili 

županijskom uredu nadležnom za poslove rada 47 (čl.216.st.1. 

ZOR-a). Iz navedenog može se zaključiti da stranke imaju dvije 

mogućnosti: ili da odrede drugi način mirnog rješavanja spora 

koji će imati i drugi rok za okončanje postupka (u svezi s 

čl.214.st.1 ZOR-a) ili da u postupku mirenja koji je predviđen 

ZOR-om odrede duži ili kraći rok od zakonom propisanog roka 48 . 

Budući da sindikat mora udovoljiti zakonom propisanim uvjetima 

za dopuštenost štrajka, na njemu bi trebala biti obveza 

obavještavanja Gospodarsko-socijalnog vijeća i ureda nadležnog 

za poslove rada o nastalom sporu 49 . Budući da je obavještavanje 

nužno za računanje roka, propust dostave obavijesti ima kao 

posljedicu nemogućnost računanja prekluzivnog roka, a time i 

opasnost od proglašenja štrajka nezakonitim. 

47 Prema prof.Potočnjaku nakon Zakona o izmjenama i dopunama ZOR-a iz 

2003.godine obavljanje svih poslova u svezi s mirenjem preneseno je na 

Gospodarsko-socijalno vijeće te je samo omaškom u Zakonu ostala obveza 

obavještavanja o sporu županijskog ureda nadležnog za poslove 

rada.(Vidi:op.cit.,bilj.9.,str.271-272.) 

48 Ibid.,str.271. 

49 Ibid.,str.271. 

16

Mirenje provodi miritelj 50 . Miritelj može biti bilo koja osoba 

koju stranke odrede, a radi lakšeg ostvarenja izbora Vijeće 

vodi popis miritelja s kojeg stranke mogu izabrati miritelja 

koji im odgovara 51 . Budući da obveza vođenja liste miritelja 

služi kako bi se olakšalo strankama pronalaženje prikladnog i 

njima odgovarajućeg miritelja, ukoliko stranke takvog 

miritelja već imaju one nisu vezane službenom listom Vijeća. 

U sudskoj praksi zauzet je stav da obveza provođenja postupka 

mirenja postoji i u slučaju da Gospodarsko-socijalno vijeće, 

odnosno ministar nadležan za rad propuste u skladu s odredbama 

čl.215.st.1. i čl.229.st.9 ZOR-a utvrditi popis miritelja 52 , 

50 Prema ZOR-u iz 2003.godine mirenje provodi inokosni miritelj dok je prema 

ZOR-u iz 1995. godine mirenje provodilo mirovno vijeće. Mirovno vijeće 

sastojalo se od tri člana od kojih je jedan bio predstavnik sindikata i 

njihovih udruga odnosno udruga više razine, drugi je bio predstavnik 

poslodavaca odnosno njihovih udruga, a trećeg člana mirovnog vijeća stranke 

u sporu izabirale su s liste koju je utvrđivalo Gospodarsko-socijalno 

vijeće. Ako stranke kolektivnog spora nisu dogovorile neki drugi način 

mirnog rješavanja spora spor se provodio po tada važećim odredbama ZOR-a,te 

je sastav mirovnog vijeća morao odgovarati onom koji je ZOR propisivao 

kogentnom odredbom čl.204. Drugačiji sastav mirovnog vijeća ne bi imao 

legitimitet za provođenje postupka mirenja. Postupak proveden protivno 

prisilnim odredbama ZOR-a bio je ništav, kao da i nije bio proveden s 

obzirom na pravno djelovanje ništavosti ex tunc. Iz toga proizlazi da je 

štrajk poduzet nakon takvog postupka bio nezakonit. 

(Op.cit.,bilj.41.,str.130.) 

U Hrvatskoj još uvijek je na snazi, mada se ne primjenjuje, Zakon o 

mirovnim vijećima iz 1978.(Triva, Siniša;Dika, Mihajlo, Građansko parnično 

procesno pravo, Zagreb, 2004., str.923.) 

51 Člankom 214.st.2. ZOR-a zamijenjen je dotadašnji čl.203.st.2.ZOR-a. Članak 

214.st.2. ZOR-a mogao bi izazvati nedoumice budući da propisuje da mirenje 

provodi osoba koju stranke u sporu izaberu s liste koju utvrđuje 

Gospodarsko-socijalno vijeće ili koju sporazumno odredi. Čitač Zakona 

prosječne pažnje mogao bi lako izvesti zaključak da miritelja izabiru 

stranke ili Gospodarsko-socijalno vijeće dok čitač koji poznaje članak koji 

je zamijenjen novim vjerojatno uviđa da je riječ o tiskarskoj greški budući 

da su oba članka istovjetna osim u zadnjoj riječi koja u zamijenjenom 

članku glasi „odrede“, dok je u novom “odredi“. 

52 “Pri Gospodarsko-socijalnom vijeću vodi se lista miritelja koju utvrđuje 

Gospodarsko-socijalno vijeće.“ (čl.215.st.1. ZOR-a)„ Ako se Gospodarskosocijalno 

vijeće ne osnuje ili ako ono u roku trideset dana od dana 

podnošenja prijedloga ne utvrdi listu miritelja, listu arbitara, odnosno 

članove arbitražnog vijeća ili ako u tom roku ne donese pravilnik o načinu 

izbora miritelja i postupku mirenja, ova će pitanja urediti ministar 

nadležan za rad u daljnjem roku od trideset dana.“ (čl.229.st.9. ZOR-a) 

17

posebno ako je postupak imenovanja miritelja uređen 

kolektivnim ugovorom koji obvezuje stranke u sporu 53 . 

Odluka o sporu u cijelosti je prepuštena stranačkoj 

dispoziciji. Stranke mogu same ili uz pomoć miritelja postići 

nagodbu o sporu tijekom trajanja postupka mirenja. Ukoliko se 

radi o interesnom kolektivnom radnom sporu postignuta nagodba 

ima učinke kolektivnog ugovora, dok u pravnom kolektivnom 

radnom sporu postignuta nagodba ima učinke izvansudske 

nagodbe 54 . Ako se nagodba ne postigne jedna od mogućnosti koja 

strankama stoji na raspolaganju je da se nakon okončanja 

postupka mirenja spor nastavi putem štrajka ili druge 

industrijske akcije. 

Miritelj je dužan tijekom postupka mirenja nastojati da se 

stranke sporazumiju i u tu svrhu dužan je izraditi svoj 

prijedlog razrješenja spora (čl.217.st.1. ZOR-a). Prijedlog 

stranke mogu prihvatiti ili odbiti. Ne prihvate li stranke od 

miritelja predloženu nagodbu, miritelj je dužan u pisanom 

obliku utvrditi da mirenje nije uspjelo. Utvrđenje je važno za 

sindikat budući da je provođenje postupka mirenja uvjet 

provođenja štrajka 55 . 

53 U konkretnom slučaju kolektivnim ugovorom bilo je predviđeno imenovanje 

trećeg člana mirovnog vijeća iz reda uglednih strukovnih ili znanstvenih 

javnih djelatnika. U presudi piše:„Tuženik u konkretnom slučaju 4.05.1999. 

je imenovao A.H. svojim predstavnikom u mirovnom vijeću, a narednog dana je 

započeo štrajk što ukazuje da nije niti imao namjeru provođenja postupka 

mirenja„. Vidi: VSRH, Rev 2839/99 od 3.11.1999. http://www.vsrh.hr/. 

(op.cit.,bilj.9.,str.270.) 

54 Ibid.,str.272. 

55 Ibid., str.272. 

18

Sudska praksa zauzela je stav da je štrajk započet prije 

okončanja postupka mirenja započet protivno zakonu i stoga su 

ostvarene pravne pretpostavke za njegovu zabranu 56 . Tako u 

slučaju tvrtke Coca-Cola Beverages Hrvatska, Županijski sud u 

Zagrebu 10.veljače 2006. proglasio je štrajk radnika Coca-Cole 

nezakonitim iz razloga što je započeo 1.02.2006., prije 

okončanja postupka mirenja koji je okončan 2.02.2006. 57 . 

Zbog organiziranja nezakonitog štrajka sindikati bi mogli 

odgovarati za naknadu štete, a radnici koji su sudjelovali u 

štrajku mogli bi biti suočeni s mogućnošću otkaza ugovora o 

radu 58 . Ipak, konkretni slučaj završen je prekidom štrajka od 

strane radnika Coca-Cole koji su bili proglašeni tehnološkim 

viškom zbog ustupaka poslodavca, poglavito u vidu 

prihvatljivih otpremnina 59 . 

Zbog interesa države za mirnim rješavanjem određenih 

kolektivnih radnih sporova određene troškove mirenja snosi 

država 60 . Članak 215.st.2 ZOR-a propisuje da odluku o visini 

naknade troškova rada miritelja donosi ministar nadležan za 

rad uz prethodno mišljenje Gospodarsko-socijalnog vijeća i uz 

suglasnost ministra financija. Može se zaključiti da se odluka 

56 

Vidi: VSRH, Gž 9/01 od 15.05.2001. http://www.vsrh.hr 

57 

Nezakonitosti štrajka pridonijele su i druge okolnosti provođenja štrajka: 

služenje nedopuštenim sredstvima, štrajk nije bio propisno najavljen, 

drugim radnicima onemogućen je rad u poduzeću što je protivno ZOR-u. Vidi: 

Štrajk u tvrtki Coca-Cola Beverages, 

http://www.iskon.hr/vijesti/page/2006/02/11/0165006.html 

58 

Op.cit.,bilj.9.,str.285. 

59 

Op.cit.,bilj.58. 

60 

Ministarstvo rada i socijalne skrbi donijelo je Odluku o kriterijima 

isplate nagrade i troškova rada miritelja, odnosno članova mirovnog vijeća 

u postupcima mirenja u kolektivnim radnim sporovima, Narodne novine, 

112/03. 

19

odnosi samo na miritelje angažirane s liste miritelja Vijeća, 

imajući u vidu da se traži prethodno mišljenje Vijeća. Nema 

osnove da se prethodno mišljenje Gospodarsko-socijalnog vijeća 

traži za miritelja koji nije na listi Vijeća jer se može 

pretpostaviti da Vijeće nije s njime u vezi, a postojala bi i 

opravdana opasnost da u takvim slučajevima Vijeće iskaže 

negativno mišljenje budući da mu je u interesu da budu aktivni 

miritelji s njegove liste. Također, rad za Vijeće nepoznatog 

miritelja Vijeće može pratiti samo preko pisane dokumentacije 

sastavljene za vrijeme postupka mirenja, pa u slučaju da 

stranke odbiju miriteljev prijedlog vjerojatno bi i Vijeće 

dalo negativno mišljenje mada je moguće da je miritelj 

savjesno i temeljito obavio svoj posao. 

5.2. Postupak mirenja u kolektivnim radnim sporovima u 

slučajevima njegovog obvezatnog provođenja 

Pravilnik o načinu izbora miritelja i provođenju postupka 

mirenja 61 supsidijarno se primjenjuje na postupke obvezatnog 

mirenja u kolektivnim radnim sporovima 62 , ukoliko stranke nisu 

dogovorile neki drugi način mirnog rješavanja spora 63 . Postupak 

61 Pravilnikom se uređuje način izbora miritelja,provođenje postupka mirenja 

i obavljanje administrativnih poslova za potrebe tog postupka (čl.1. 

Pravilnika), Narodne novine, 170/2003. 

62 Članak 2.st.1. i st.2. Pravilnika 

63 Stranke u sporu mogu biti jedan ili više sindikata ili njihovih udruga 

odnosno udruga više razine, i jedan ili više poslodavaca ili njihovih 

udruga, odnosno udruga više razine (čl.2.st.3. Pravilnika) 

20

mirenja pokreće bilo koja stranka u sporu, sindikat ili 

poslodavac. Ipak, praksa pokazuje da se postupci mirenja 

najčešće pokreću kada sindikat procjeni da je nužno najaviti 

štrajk 64 . 

Postupak mirenja pokreće se dostavom obavijesti o sporu. 

Obavijest mora sadržavati pisani zahtjev za provođenje 

postupka mirenja koji se upućuje Gospodarsko-socijalnom vijeću 

ili uredu državne uprave u županiji nadležnom za poslove rada. 

Ured državne uprave nadležan za poslove rada dužan je istog 

dana 65 izvijestiti Gospodarsko-socijalno vijeće o dobivenoj 

obavijesti. Zahtjev Gospodarsko-socijalno vijeće dostavlja 

drugoj stranci u pravilu istog dana kada primi pisanu 

obavijest o sporu. Obavijest se može dati i u usmenom obliku, 

no potrebno je popratiti je pismenim zahtjevom za provođenje 

postupka mirenja. Zahtjev se, zbog hitnosti postupka, najčešće 

upućuje telefaksom, no moguće je uputiti ga i drugim 

sredstvima 66 . 

64 Prema podacima Ureda Vlade Republike Hrvatske za socijalno partnerstvo 

tijekom 2003. godine samo jedan postupak pokrenut je od strane poslodavca. 

Ta činjenica pokazuje da se u Republici Hrvatskoj mirenje najčešće koristi 

kada je tako zakonom propisano, a nedovoljno je iskorišteno u aspektu 

preventivnog mirenja, tj. takvom kojim se pokušava iznaći rješenje u 

određenom neslaganju i prije negoli preraste u spor. Preventivno mirenje 

moglo bi biti utvrđeno kako radi predlaganja rješenja tako i radi 

utvrđivanja spornih činjenica. (Op.cit.,bilj.2,str.147.) 

65 Takve obavijesti uredu državne uprave dostavljaju se iznimno budući da su 

i sindikati i poslodavci tijekom ustroja mehanizma i institucija za 

provođenje mirenja bili u izravnoj komunikaciji s Uredom za socijalno 

partnerstvo Vlade RH, koji je koordinirao tripartitna nastojanja. Uz to, i 

lista miritelja vodi se centralizirano pa i zahtjevi redovito stižu upravo 

Gospodarsko-socijalnom vijeću, odnosno Uredu za socijalno partnerstvo Vlade 

RH. (Ibid.,str.147.) 

66 U pisanom zahtjevu za provođenje postupka mirenja potrebno je navesti: 

imena, nazive stranaka u sporu i njihova prebivališta odnosno sjedišta, 

datum podnošenja zahtjeva za provođenje postupka mirenja, obrazložene 

razloge za nastali spor, ime svog predstavnika u postupku mirenja i 

21

Ukoliko ne postoji drugačiji sporazum stranaka, postupak 

provodi miritelj pojedinac. Stranke u sporu trebale bi se 

nastojati prethodno sporazumjeti o odabranom miritelju 67 . Kod 

prethodnog sporazuma stranke nisu vezane listom miritelja 

Gospodarsko-socijalnog vijeća već slobodno biraju za sebe 

primjerenu osobu. Ukoliko ne dođe do sporazumnog određivanja 

prikladnog zajedničkog miritelja primijenit će se čl. 8. 

Pravilnika. Prijedlog stranaka o izboru miritelja potvrđuje 

nadležno tijelo 68 odlukom o imenovanju predložene osobe. 

Ukoliko nema međusobnog sporazuma o izboru miritelja, stranka 

koja pokreće postupak dužna je u zahtjevu za provođenje 

postupka mirenja predložiti miritelja. Vijeće je u obvezi 

istog dana zatražiti od druge strane da se očituje je li 

suglasna s predloženim miriteljem, a ona je to dužna istog 

dana učiniti. Ukoliko se druga strana propusti izjasniti 

smatra se da se stranka suglasila s predloženim miriteljem. 

prijedlog miritelja. Datum podnošenja zahtjeva nije meritoran za 

određivanje rokova već samo služi orijentacijski jer rokovi počinju teći 

danom dostave obavijesti o sporu Gospodarsko-socijalnom vijeću ili uredu 

državne uprave u županiji nadležnom za poslove rada. Naznaka razloga 

dovoljna je utoliko da ukaže radi li se o pravnom ili interesnom 

kolektivnom radnom sporu dok ukoliko se radi o interesnom kolektivnom sporu 

treba navesti radi li se o sporu o sklapanju, izmjeni, obnovi ili 

produženju kolektivnog ugovora. Te informacije prvenstveno su potrebne zbog 

analitičkih i statističkih razloga za Gospodarsko-socijalno vijeće, te kao 

priprema miritelju, ali i upozorenje miritelju s obzirom na podatke o 

strankama u sporu npr. ako bi miritelj bio u sukobu interesa preuzimanjem 

dužnosti u konkretnom postupku mirenja ili ako nije dovoljno educiran za 

određenu situaciju itd. (Ibid.,str.148.) 

67 Takav izbor moguć je i prije dostave zahtjeva za pokretanje postupka 

mirenja. Prethodni sporazum moguć je ako stranke već u samom kolektivnom 

ugovoru odrede način izbora miritelja ili poimenično odrede miritelje za 

moguće buduće sporove. Takav sporazum nakon nastanka spora bit će rijedak 

budući da već postoji nesporazum i nepovjerenje među 

strankama.(op.cit.,bilj.2.,str.149.) 

68 Gospodarsko-socijalno vijeće ili drugo tijelo ili osoba na koju je 

Gospodarsko-socijalno vijeće prenijelo svoje ovlasti prema Pravilniku. 

22

Predsjednik Vijeća ili tijelo, odnosno osoba na koje je ono 

prenijelo svoje ovlasti donosi odluku o imenovanju miritelja 

za konkretni kolektivni radni spor. Ako druga strana nije 

suglasna sa izborom, odluku o imenovanju miritelja donosi 

predsjednik Vijeća ili drugo tijelo ili osoba na koje je ono 

prenijelo svoje ovlasti sukladno Pravilniku, i u tom slučaju 

izbor je limitiran listom miritelja Vijeća 69 . Vijeće odluku o 

imenovanju dostavlja strankama i miritelju. Nakon što je 

odluka dostavljena miritelju on saziva sastanak sa strankama u 

sporu 7071 . 

Obveza stranaka je da miritelju najkasnije do početka prvog 

sastanka dostave ime osobe ovlaštene za sudjelovanje u 

postupku mirenja uz navođenje ovlasti te osobe 72 . Mirenje se 

održava u mjestu koje stranke sporazumno odrede. Za vrijeme 

mirenja miritelj nastoji da stranke sporazumno okončaju 

postupak, saslušava stranke o spornim pitanjima i važnim 

okolnostima, dok je navode stranaka ovlašten i sam ispitivati 

69 Ako spor obuhvaća područje jedne županije ili jedne ili više županija 

izbor miritelja ograničen je na osobu/e koje su utvrđene na listi miritelja 

za područje te/tih županija. (op.cit.,bilj.2.,str.151.) 

70 Sastanak će se nastojati održati ako ne istog dana po primitku odluke, a 

ono barem idućeg radnog dana iz razloga da bi se u slučaju potrebe 

omogućilo i više sastanaka budući da je čitav postupak ograničen zakonskim 

rokom od pet dana koji uključuje kako radne dane tako i dane vikenda i u 

tom razdoblju potrebno ga je okončati. (op.cit.,bilj.2.,str.154.) 

71 Pravilnikom je predviđena mogućnost da u slučaju spriječenosti miritelj 

najkasnije u roku 12 sati od dana nastanka razloga spriječenosti obavijesti 

stranke i Gospodarsko-socijalno vijeće. Tada će se imenovati novi 

miritelj(čl.9.st.2.i st.3.) 

72 U većini slučajeva potrebno je donijeti punomoć osim kada je predstavnik 

aktima stranke ovlašten preuzimati prava i obveze. U punomoći određuje se 

opseg ovlasti koji može obuhvaćati: zastupanje u postupku- pregovaranje- 

sklapanje dogovora- potpisivanje sporazuma.(Institucionalno mirenje u 

kolektivnim radnim sporovima u RH, 

http:/www.socijalno-partnerstvo.hr/sirrs/ostali.php) 

23

kao i prijedloge koje stranke iznesu. Miritelj je moderator 73 u 

postupku, on provodi postupak na način koji smatra prikladnim 

vodeći se interesom da se spor brzo i mirno trajno okonča, ali 

i uvažavajući želje i očekivanja stranaka kao i okolnosti 

slučaja. Sastanke miritelj može održavati sa obje stranke, ali 

i posebno sa svakom strankom i tada je miritelj, ukoliko 

informacije nisu povjerljive, ovlašten prenositi dobivene 

informacije drugoj stranci 74 . Stranke u sporu mogu bez ikakvog 

ograničenja sporazumno predložiti miritelju prekidanje 

postupka mirenja kako bi one samostalnim pregovorima riješile 

nastali spor 75 . Razdoblje prekida, u slučaju nastavka postupka 

mirenja, neće se uračunati u rok od pet dana za provođenje 

postupka mirenja. 

Rok za okončanje postupka mirenja je pet dana računajući od 

dana dostave obavijesti o sporu Vijeću, ali stranke imaju 

izričito ovlaštenje da same odrede rok za okončanje postupka. 

Ukoliko se stranke ili miritelj ne drže roka smatra se da 

mirenje nije uspjelo 76 . Od stranaka može se tražiti suglasnost 

za produženje postupka mirenja. 

73 U prilog ovoj činjenici ide čl. 12. st.3. Pravilnika koji propisuje da 

stranke mogu sporazumno odrediti opseg ovlaštenja miritelja, a posebno u 

kojoj je mjeri ovlašten i dužan aktivno sudjelovati u izradi prijedloga 

mirnog rješenja spora. Za razliku od Pravilnika ZOR sadrži obvezu miritelja 

da sastavi prijedlog koji stranke imaju mogućnost prihvatiti ili odbiti. 

74 Odvojeno sastajanje treba koristiti u slučajevima teških situacija 

izazvanih nepovjerenjem. (op.cit.,bilj.2.,str.154.) 

75 Ovom odredbom iskazuje se želja Gospodarsko-socijalnog vijeća, kao 

donositelja pravilnika, da stranke same riješe nastali spor jer to je i 

psihološki i ekonomski najracionalnije i najbolje rješenje. Tek ako to nije 

moguće, spor će se pokušati razriješiti uz sudjelovanje miritelja. 

76 Prema statistici postupaka mirenja za 2003. godinu dva postupka mirenja 

trajala su 3 dana, nekolicina ih je trajala 2 dana dok je većina postupaka 

24

Miritelj uz pomoć predstavnika stranaka u sporu sastavlja 

prijedlog načina rješavanja spornih pitanja u pisanom obliku 

kojeg potpisuju predstavnici stranaka. Primjerak prijedloga 

uručuje se svakoj stranci i određuje se rok za izjašnjenje 

prihvaćaju li stranke prijedlog ili ga odbijaju. Po prirodi 

stvari najkasniji rok za očitovanje je onaj do isteka roka za 

provođenje postupka mirenja. 

Ukoliko stranke prihvate prijedlog ili se sporazume o spornim 

pitanjima sastavlja se sporazum kojeg potpisuju opunomoćeni 

predstavnici stranaka. Time je postupak okončan, o čemu je 

miritelj dužan izvijestiti Vijeće 77 . Obveza obavještavanja od 

strane miritelja postoji i kada postupak mirenja nije uspješno 

okončan 78 . 

Prihvaćeni prijedlog ima pravnu snagu i učinke kolektivnog 

ugovora iako kod pravnog spora oko isplate plaće uspješno 

okončanje postupka više odgovara izvansudski sklopljenoj 

nagodbi 79 . 

Propisana je tajnost postupka time što se izjave stranaka dane 

u postupku mirenja koji nije uspio ne mogu koristiti kao dokaz 

u drugom postupku 80 . Podaci koje stranke iznesu u tijeku 

trajala samo jedan dan, odnosno održao se jedan sastanak. (Op.cit.,bilj.2, 

str.159. Vidi:http:/www.socijalno-partnerstvo.hr/sirrs/grafovi.php#SlikaA.) 

77 Prilikom okončanja postupka sastavlja se zapisnik koji sadržava 

zaključak. (op.cit.,bilj.73.) 

78 Postupak mirenja nije uspješno okončan ako se stranke u postupku ne 

odazovu pozivu miritelja ili se pozivu odazovu, a postupak ne bude uspješno 

okončan, dakle, u slučaju kada nije postignut sporazum o spornim pitanjima 

ili prijedlog miritelja nije prihvaćen (argumentum ad contrario). 

79 Istovjetan pravni učinak prijedloga propisan je i ZOR-om (čl.217.st.2.),a 

učinak izvansudske nagodbe u pravnom kolektivnom radnom sporu zastupljen je 

među teoretičarima radnog prava. (Op.cit.,bilj.2,str.162.) 

80 Kao npr. arbitražnom, sudskom, upravnom. 

25

postupka povjerljivi su pa su ih stranke i miritelj dužni 

čuvati kao tajnu. Miritelj nije ovlašten davati izjave o 

tijeku postupka mirenja sredstvima javnog priopćavanja. 

Svaka stranka u sporu snosi svoje troškove uključujući 

troškove drugih osoba koje je predložila za sudjelovanje u 

postupku. Nagrada i troškovi rada miritelja s liste Vijeća 

terete ministarstvo nadležno za rad. Za imenovane miritelje 

koji nisu na listi Vijeća ministarstvo nadležno za rad terete 

nagrade 81 za njihov rad 82 dok troškove miritelja ministarstvo za 

rad snosi samo u slučaju da su slobodnim izborom stranaka 

miritelji imenovani s liste Vijeća (čl.20.st.2.) jer se pri 

izboru miritelja s liste Vijeća provodi raspodjela miritelja 

prema županijama pa putni troškovi miritelja neće biti visoki, 

a može se pretpostaviti da bi stranke, svojim slobodnim 

izborom, miritelja mogle izabrati i iz udaljenijeg područja i 

tako mu prouzrokovati visoke putne troškove. Ne bi bilo 

opravdano da država snosi troškove neekonomičnog izbora 

miritelja. 

Nadzor provedbe postupka mirenja obavlja Povjerenstvo za 

alternativno rješavanje radnih sporova koje odlukom imenuje 

Gospodarsko-socijalno vijeće (čl.21.st.2. Pravilnika). 

81 Nagrada se određuje po danu provedenog mirenja. (op.cit.,bilj.75.) 

82 Suglasno odluci o visini naknade troškova rada miritelja koju donosi 

ministar nadležan za rad, uz prethodno mišljenje Gospodarsko-socijalnog 

vijeća i uz suglasnost ministra financija. 

26

5.3. Naznake postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima 

u slučajevima njegovog neobvezatnog provođenja 

s osvrtom na određene odredbe Pravilnika 83 

U Slučajevima neobvezatnog provođenja postupka mirenja u 

kolektivnim radnim sporovima, ukoliko se stranke nisu 

sporazumjele o vlastitom postupku mirenja, primijenit će se 

opći Zakon o mirenju koji je donesen sa svrhom supsidijarne 

primjene na građanskopravne sporove, posebice one 

imovinskopravne 84 , kada posebnim zakonom postupak mirenja za 

određeno područje nije posebno reguliran (prema pravilu lex 

specialis derogat legi generali). 

Postupak mirenja velikim je dijelom utemeljen na načelima 

neformalnosti i fleksibilnosti. To proizlazi iz činjenice da 

je mirenje prirodni produžetak autonomnog nastojanja stranaka 

da vlastitim silama riješe nastale nesuglasice 85 . 

Zakon o mirenju (u daljnjem tekstu: ZOM) temelji se na 

načelima dispozitivnosti i stranačke autonomije, 

dobrovoljnosti i konsenzualnosti, neformalnosti i 

povjerljivosti podataka, procesne ravnoteže i poticanja 

mirenja kao izvansudskog načina rješavanja sporova 86 . 

83 Pravilnik o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja, Narodne 

novine, 170/2003. 

84 „Ovim se Zakonom uređuje mirenje u građanskopravnim sporovima, 

uključujući sporove iz područja trgovačkih, radnih i drugih 

imovinskopravnih sporova u stvarima u kojima stranke mogu slobodno 

raspolagati, ako za neke od tih sporova posebnim zakonom nije nešto drugo 

određeno.“ (Čl.1.Zakona o mirenju) 

85 Op.cit.,bilj.2, str.67. 

86 Op.cit.,bilj.2, str.39. 

27

Budući da se Zakonom o mirenju supsidijarno reguliraju 

neobvezatni postupci mirenja pristup Zakona razlikuje se od 

pristupa prethodno analiziranog Pravilnika koji je posebni 

pravni izvor obvezatnih postupaka mirenja u kolektivnim radnim 

sporovima. Tako se prema Zakonu postupak mirenja može 

pokrenuti neovisno o postojanju prethodnog sporazuma na način 

da mirenje započinje prihvatom prijedloga za pokretanje 

postupka mirenja ukoliko se stranke nisu drugačije 

sporazumjele 87 (čl.3.st.1.i2. ZOM-a). Ukoliko se druga strana u 

roku od 15 dana ili u drugom dogovorenom roku ne izjasni o 

prijedlogu smatra se da je prijedlog odbijen (čl.3.st.3. ZOM- 

a). Za razliku od Zakona o mirenju, Pravilnik u istovjetnom 

slučaju postavlja presumpciju da je stranka prihvatila 

prijedlog. 

Prema Zakonu mirenje može provoditi i više izmiritelja ako se 

stranke tako suglase, a stranke određuju tko će se imenovati 

za izmiritelja (čl.4.st.1. ZOM-a). Službena lista miritelja 

prema Zakonu ne postoji budući da se liste formiraju pri 

određenim institucijama koje provode postupke mirenja 88 . Što se 

obveza izmiritelja tiče 89 , one su vrlo slične onima iz 

Pravilnika mada u Pravilniku nisu izrijekom naznačene već 

posredno proizlaze iz odredbi članka 11. Pravilnika, a ukazuju 

na obvezu miritelja na nepristranost i jednako postupanje. 

87 Iz čega se može zaključiti da se volja stranaka da se upuste u postupak 

mirenja može izraziti i kasnije tijekom postupka. (Op.cit.,bilj.2.,str.67.) 

88 Tako pri Gospodarsko-socijalnom vijeću. 

89 „Izmiritelj je dužan djelovati nepristrano i jednako postupati sa svakom 

od stranaka u sporu.“ (čl.5.st.1.ZOM-a) 

28

Postupak se provodi na način na koji su se stranke 

sporazumjele, a izmiritelj i prema Zakonu o mirenju 

(čl.6.st.2.) i prema Pravilniku 90 (čl.11.st.4.)provodi postupak 

mirenja na način koji smatra prikladnim, uzimajući u obzir sve 

okolnosti slučaja, zahtjeve stranaka i potrebu za brzim i 

trajnim rješenjem spora. Jedina, ali važna, razlika je ta što 

su po Zakonu ove obveze supsidijarne naravi. 

U slučaju da se stranke drugačije ne sporazumiju, izmiritelj 

može tijekom postupka iznositi prijedloge i tekst o nagodbi 

kojom stranke mogu okončati spor (čl.7.st.1. ZOM-a). Takvo 

rješenje Pravilnik ne prihvaća budući da miritelj mora 

izraditi prijedlog načina rješavanja spornih pitanja 

(čl.15.st.1.). 

Ukoliko miritelj razgovara samo sa jednom strankom u svezi 

predmeta spora o tome mora izvijestiti drugu stranku u 

sporu(čl.8. ZOM-a). Pravilnik prihvaća primjerenije rješenje u 

kojem navodi da miritelj neće prenositi informacije koje je 

saznao od jedne stranke drugoj stranci ukoliko mu stranka od 

koje je dobio informacije naloži da informacije čuva kao 

povjerljive (čl.12.st.2.) 91 . 

Prema Zakonu o mirenju mirenje se okončava sklapanjem nagodbe, 

odlukom izmiritelja da se postupak obustavlja zbog toga što 

90 Jedina je razlika, ali samo formalne naravi, da je u Pravilniku termin 

neutralne i nepristrane treće osobe nazvan miriteljem dok se ista osoba 

prema ZOM-u naziva izmiriteljem. Sadržajna razlika ne bi smjela postojati. 

91 Norma ZOM-a ne dopušta precizno rješenje jer nije jasno što znači 

obavijestiti- da li samo o razgovoru ili iscrpno i o sadržaju obavljenog 

razgovora. Tu prazninu trebalo bi popuniti na način kako ju rješava 

UNCITRAL-ov Model zakon, a koji je istovjetan s rješenjem 

Pravilnika.(Op.cit.,bilj.2, str.84.) 

29

daljnje nastojanje da se postigne mirno rješenje više nije 

svrhovito, pisanom izjavom o okončanju postupka koju stranke 

upućuju izmiritelju, pisanom izjavom o odustajanju od postupka 

koju jedna stranka upućuje drugim strankama i izmiritelju, 

osim ako su ostale stranke, samo u slučaju da ih je više od 

dvije, voljne nastaviti postupak, te ukoliko se nagodba ne 

postigne u roku od 60 dana od dana prihvata prijedloga za 

pokretanje postupka mirenja, a koji se sporazumno može 

produljiti najviše za 60 dana. Usporedbom navedene odredbe 

čl.9 ZOM-a i Pravilnika (čl.16. i čl.17.) na prvi pogled 

uočava se mnogobrojnost mogućnosti u Zakonu dok prema 

Pravilniku postoje samo dva načina, odnosno ishoda okončanja 

postupka: uspješno i neuspješno. Prema Zakonu neuspješno 

provođenje postupka mirenja povod je da se postupak okonča dok 

je prema Pravilniku neuspješno vođen postupak rezultat 

ispunjenja pretpostavki da se stranke nisu odazvale pozivu 

miritelja ili da jesu, ali da u postupku nije postignut 

sporazum o predmetu spora. 

S obzirom na svrhu Pravilnika razumljivo je zašto je u pravilu 

petodnevni rok višestruko kraći od u pravilu šezdesetodnevnog 

roka iz Zakona. Razlog je obvezatno provođenje postupka 

mirenja kao pretpostavke započinjanja zakonitog štrajk. 

Prema Zakonu o mirenju postignuta nagodba ima učinke ovršne 

isprave ako potpise na njoj ovjeri javni bilježnik 

(čl.10.st.2.ZOM-a) dok prema Pravilniku prijedlog kojeg 

prihvate stranke ima učinke kolektivnog ugovora (čl.18). 

30

Tajnost postupka zajedničko je obilježje postupaka 92 s razlikom 

da ZOM u slučaju kršenja obveze tajnosti izričito propisuje 

odgovornost izmiritelja za štetu (čl.11.st.1.i st.2.) dok 

prema Pravilniku takva odgovornost izrijekom nije propisana 

(čl.19.st.2.). 

Dok se prema Pravilniku kao dokaz u drugom postupku ne mogu 

koristiti izjave stranaka danih u sporu koji nije uspio 

(čl.19.st.1.) dotle je prema Zakonu spektar zabrane korištenja 

dokaza daleko širi 93 . Postavlja se pitanje da li je razlika 

proizišla iz propusta donositelja Pravilnika ili iz 

općenitosti Zakona o mirenju, a specijalnosti Pravilnika. 

Prema ZOM-u vlastite troškove snose stranke, a zajedničke 

troškove snose na jednake dijelove. Stranke se s izmiriteljem 

mogu sporazumjeti da će mu platiti nagradu i naknadu troškova 

(čl.17. ZOM-a). Za razliku od rješenja Zakona, Pravilnik 

sadrži drugačije rješenje. Zajedničko obilježje oba pravna 

izvora je da stranke snose vlastite troškove s razlikom da se 

kod Pravilnika ne pojavljuju zajednički troškovi stranaka jer 

stručnjaci koji se eventualno angažiraju u sporu angažirani su 

92 „Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, izmiritelj je dužan čuvati 

kao tajnu u odnosu na treće osobe sve informacije koje se odnose na 

postupak mirenja, osim ako ih je po zakonu dužan priopćiti“(čl.11 ZOM-a). 

Budući da je ZOM opći zakon o mirenju razumljiv je kraj ovog stavka kojeg 

ne sadržava Pravilnik koji je specijalni izvor i ne mora „brinuti“ o 

raznovrsnoj pravnoj regulativi raznovrsnih sporova. 

93 Tako ZOM propisuje da se stranka koja sudjeluje u postupku mirenja, 

izmiritelj ili druga osoba ne može pozivati na okolnosti niti predlagati 

kao dokaz: činjenicu da je jedna od stranaka predlagala mirenje, stavove 

stranaka iznijete tijekom mirenja, izjave o činjenicama ili priznanje 

zahtjeva i činjenica, prijedloge miritelja, činjenicu da je stranka 

pokazala spremnost prihvatiti prijedlog izmiritelja, ispravu koja je 

pripremljena isključivo za postupak mirenja ili ispravu za koju su se 

stranke sporazumjele da je neće koristiti ni u kojem drugom postupku. 

(čl.12.st.1. ZOM-a) 

31

od poslodavca ili od sindikata, a time su i vlastiti troškovi 

sindikata ili poslodavca (čl.20.st.1.). Nagradu za rad 

miritelja snosi ministarstvo nadležno za rad 

(čl.20.st.2.i3.Pravilnika) budući da je država nametnula 

postupak obvezatnog mirenja. 

Zakon o mirenju regulira važno pitanje o zastari i tijeku 

prekluzivnih rokova. Odredbom članka 14. st.2. 94 ,koja je 

uzrokovana afirmacijom mirenja u individualnim radnim 

sporovima, omogućena je afirmacija pravog dobrovoljnog 

postupka mirenja jer radnik može predložiti ili prihvatiti 

mirenje bez straha da će u međuvremenu isteći prekluzivni rok 

od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava iz čl. 133. 

st.1 ZOR-a 95 , odnosno prekluzivni rok od 15 dana za podnošenje 

tužbe nadležnom sudu iz čl.133.st.2 ZOR-a 96 . 

6. ZAKLJUČAK 

Specifičnost kolektivnih radnih sporova ogleda se kako u 

njihovim strankama tako i u njihovom karakteru i specifičnim 

pravilima za njihovo razrješavanje. Suvremeno radno okruženje 

94 „Ako je po zakonu podnošenje zahtjeva za zaštitu prava ili tužbe u nekom 

sporu ograničeno prekluzivnim rokom, taj rok računat će se od dana kada je 

prijedlog za postupak mirenja odbijen ili se smatra odbijenim, odnosno kada 

je mirenje okončano bez sklapanja nagodbe.“ 

95 „Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo… može u 

roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno…,od dana saznanja za 

povredu…zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.“ 

96 „Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st.1. ne 

udovolji...radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu 

povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.“ 

32

nudi veću mogućnost izbora postupaka među kojima i 

alternativno rješavanje radnih sporova, bolju pristupačnost i 

institucionalne strukture provođenja socijalnog dijaloga 97 . 

Spor o radnom odnosu je spor o osobama, a ne robi. 

Djelotvornost u razrješavanju takvih sporova važna je budući 

da se radi o egzistencijalnim pitanjima i budući da je radni 

odnos odnos trajnijeg karaktera i takvim ga je nužno i 

održati. 

Mirenje kao alternativni 98 , izvansudski način rješavanja 

kolektivnih radnih sporova prepoznat je kao učinkovit, brz i 

ekonomičan način rješavanja nastalih radnih sporova. 

U Republici Hrvatskoj u zadnje vrijeme učestalo se koristiti 

zbog obveze provođenja postupaka mirenja u kolektivnim radnim 

sporovima 99 , no rijetko kao preventivna metoda razriješavanja 

nesuglasica prije negoli se nesuglasice razviju u otvoreni 

sukob i spor. 


98 Na početku svoga razvoja izraz alternativno rješavanje sporova (ADR, eng. 

alternative dispute resolution) obuhvaćao je sve metode izvansudskog 

rješavanja sporova, uključujući i metodu arbitraže- suđenje pred nedržavnim 

sudom sastavljenim od osoba od povjerenja stranaka, kojima one svojim 

sporazumom daju pravo da donese obvezujuću odluku o njihovom sporu koju 

stranke mogu i prisilno izvršiti uz sudjelovanje državnog aparata prisile. 

Ubrzo se napustilo takvo shvaćanje budući da arbitraža ima drugačiju i 

često dužu tradiciju pa i mnoge osobine koje je čine sličnijom sudskom 

postupku negoli metode obuhvaćene izrazom mirenje (medijacija, 

koncilijacija). U zemljama sa razvijenom praksom kako arbitraže tako i 

mirenja, ove dvije metode promatraju se kao kompatibilne, no ipak različite 

metode rješavanja sporova. (Op.cit., bilj.2.,str.18.) 


33

7. LITERATURA 

1. Babić, Vera et al, Novine u radnim odnosima, 

Zagreb,2003.,str.265-286. 

2. Ruždjak, Marijan, Kolektivni radni sporovi, Pravo u 

gospodarstvu, 39/4:2000.,str.127-145. 

3. Triva, Siniša; Dika, Mihajlo, Građansko parnično procesno 

pravo, Zagreb, 2004.,str.921-937. 

4. Uzelac, Alan; Gotovac, Viktor et al, Mirenje u 

građanskim, trgovačkim i radnim sporovima, Zagreb, 2004., 

str.33-169. 

34

Maja Mitrovi?: Mirenje i arbitra?a u kolektivnim radnim ... - Alan Uzelac

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?