KnjigaODusi-2.Dio-IbnQajjim

Ibn Qajjim el-Diewzi
KNJIGA O DUSI
naslorizvornika: C:,)\
autor: ;irlli ri\Ä\ "\- r,\J"-tl\ r-.r-,Lj\
izddnje: t11t " r*.g)l!_,i\)
iettX Flr\)
N,I.D. "NOVI KEVSER'
Kimeta Alihodiiö Prljaöä
Ibrahim Begovii
Aida Mujezin
"Bemust'l Elvira Bojadiiö
"BEMUST"
Mustafa Beairovia
Ibn Qajjim el.Däewzi
ffit$#:H#*
# srF*r
Prijevod i podnoine napomene:
Mustafa Prljaöa
Sarajevo,2006

EASPRAVA SEDAMIIAESTAI
KNJICAO DUSI
DA LI DUSA POSTO]I ODVAJKADA
ILI ]E STVORENA, NASTAIAI
Ako je duia sworena, naslala - a buduai je "Boiija swai' - kako
"Boiija
swai'mo;e bitisworena? Uzviieni je saopiio da je on u Adema
udahnuo ";z Svoga Duhi'- da li ovo Boäiie vezivanje za Sebe
sugerira da je duia odvajkada. ili ne? Kakva je suirina tog vezivanja?
Uzvi$enije' kazujuöi o Ademu - rekao da ga je On swodo "Svojom
Rukom", daje u njudahnuo "iz Svogl Duhi' i ri'e 'iuku" i "duhi'
jednako prispodob;o Sebi.
Ovo je pitanje na kojem su se i uöeni poskliznuli, i r vezi s ko'
jim su nnogi odvedeni u pogrjesan smjer. one' rnedudm, koji su u
tome slijedili Bdijega Poslanikr Alhh je odveo do jasne istire' do
raspoznadjive ispravnosri.
Svi su Boäiji poslanici - mn i blagodovi Boiiji neka su na njihl
- nauöavali da je duia nasrala, da je stvorena' proizvedena' podre'
dena, potöinjena izvanjskoj sili (mudebbera) To se nüno nadaje iz
vjere svlh Bo;ijih poslanika - blagoslovi Boiiji i mn neka su na nj;hI
- onako kako iz njihove vjere nuino proishodi i öinjenica da je i ovaj
svijet nasrao, da 6e se zbiti Ponovno sffaranje rijeli i da jeÄllah jedini
stvoritelj, da je sve {to je mimo Njesa' Njesovo sworenje To je bio
nepodijeljen stav pftih triju muslimanskih generacija - ashaba' tabi'i'

na i njihovih neposrcdn;h sljedbelrika kojesu i najbolia Pokoljenjai
svi su oni vjerovali u dosrd,rnje cluöe, u to da je ona Delto stvoreDo,
svedok izonogaiijeje nzümijevxnje Kui'na i Sunnetabilo skuieno
nije prokuljala tvrdnja da jc düia neiro rto Postoji odvajkada, da ona
nije nelro sNoreno. Njegov argument bio je tij dx je duia "Boiija
srval, da Njegova srvar" niF srvorenje, te da jeAllah uzviöcDiduiu
prispodobio Sebi onako kako je Sebi prispodobio i Svoje Znanie'
svoju objavu, Svoju Mot, Svoj Sluh, SvojVid i Svoju Ruku..
"Ne
Drugi m onali suzdräani. wrdimo ni da je swo.eni, ni dä
nijel", rckli su.
O ovome jc upir.rn i hafiz kfahana Ebu Abdullah ibn Mendeh
i njegov odgovo. bio je
'Jedan
slijede6i: me je p;tD o duii koiu je
Allah uzvi$eni uiinio nose6im ehmenrom (qnväm) ljudskog biia
injegovoga tijela, navode6i pritom neke koji su raspravljali o duii,
;znoseai rvrdnju da duia nije neöto sworeno. Neki, doduie, rakvo
srajal;ire zastupaju samo u pogledu duhova svetosti(erwah el-qudus),
rj. da oni proizlaze ;z samog Biöa Boiijcga (rnin Zätillah)
Ja iu navesti razliöita stajal;ita njihovih predrodnika i pojasniti
stavke Kuiana i Hadisa koji oponiriju njihovim iskazima, kao öto
au navest; iira o tome rekl; ashabi, rabi'ini i ljudi od znaoja Po
rom 6u navesr; u kojim se sve oblicimr navodi ruh/dusa u Kuianu
i Hadisu, gdje iu iznijeti navidjelo grjeiku onoga koji o duSi Sovori
bez dost:moga znanja, tako da njegov govor koresPondira sa staja
lilrern DZehma i njegovih pristalica. Tako, odanjajuöi se na Allaha,
kaiem slijedeie:
Ljudiraziiöito poirnaju du(u (ruh) injczino mjesto uodnosu na
nefs. Jedri kaiu: Sve su duöc sworene - 3ro je i stajaliire glavne struje
nredu muslimanima, te stajali(te trrdicio nalisü. On'to Porkrjepljuju
Vjerovjcsnikovim, s.a.!v.s., hadisom:
"Du(e su mobiliz;rana vojska,
KN]IGA O DUSI
pa one koje se nredusobno prepoznaju te se zblüe' a one koje se ne
prepoznajrt, one se razidul"
Mobilizirana voiska, dakle, moic biti samo sworena
Drugi ka:u: Duie spadaju u "Boiiju swal' (emrullih) öiju je
bir i znanje o njoj Allah ljudirna uöinio zaldonitim Kao argument
ovakvom svom stajali{ru oni navode kuianski ajct Reci: "Dutt je
xuar Goryoddra noga!" (El-lsri ,85)
Treöi kaäu: Duie nr jedno od svjetala Allaha uzviöenogä ; jedan
od Njegovih äivota. Za svoje stajaliite ovi navode Vjerovjesnikov'
s.a.w.s., iskaz:
'A1lah je Svoja swotenja sworio u rmin;, a Potom
je
na njih bac;o neSto Svog svjedal
Navodi se, porom, kako postoje razlidita stajalilta o rome da
li i dule umnu, ili ne; da li i one, zaiedno s rijclina' kuiaiu kaznu u
Berzahu, u svon prebivaliitu nakon smrri; da Iiie duia "nefs"
ili je
nerro razl;tito od nje?
Muhamn,ed ibn Nasr el-Merwezi u svojojknjizi kaie slijedete:
"Jedna
sküpina otpadnika (zenediqah), te ncke rä6diie' o Ademovoj
duii govoreistoonoötokrlaani govoteohäovoj duii Toiepodudatno
sa stajalirrem onih koji wrde da se duia izdvoiila izAllahova Bita
i nalla sc u vjemiku. Stoga je jedna skupina kritana stala oboiavati
Isäx i Mcrjemu, budu6; je hä kod nj;h "duia od Bogi' koja se nalla
u Merjemi. On u nj;hovim otina nije sworcn
Jcdna skupina otpadnika (zenadillah)' i jedna skuPina räfidija
kaiu: Takva je iAdemova duia' tj. nije süorena!' tumaöe'i na raj
'
zi'.1',r (pl;idiq.h) don ^tröir dvoliinjrk i trl)oftbljävr se u oPidn zniicniu a
"".." k.j, f--ri,- P'iP",-la]U i5hm0 x kojiiävio iznot {ri3lini [ojrrü | koLiziji
sui.ninnr isLxmä ()vim imdiom Po\ebnoru --ivini/'rornrci'L imrnihcr'i [oiiir
sc prttvüli dä $' prihvrili n!rm. ni' koji $ tr $on' duhu si'!i vrerni rvojinr ssim

natin Botiji iskaz: I u nj ahhnen iz Snga Dsha' (El-HidLt' 29)'
rc: Zatim mx saurieno udot uobli[i i a nj udahn. iz Srog/1 Duhn!
(Sedäda, 9)r Tako oni wrde da Ademova duSa nije stvorena' kako
to vet tumaöi onaj koji kaie "Svjetlo koje dolazi od Gospodara nije
sworenol" Dalje kaiu: "Zarim suse naöle uduhovtrim nadjednicima
(wasijj) koji su dotli podije Ademr, zatim u svakom vjercvjesniku i
duhovnom nadjedniku, svedoksenije naölauAliji, potom u Hasanu
; Hüsejnu, a potom u svakom duhovnom nasljedniku i imamu' zxhvaljujuöi
öelllu;mam poznaje svakuswartako da mu nije Poüebno
ni od kogr uöiril
Medurim, medu rnuslimanima nema nikal-ve dvojbe o tome da
su sve duie'ona koja jc bila uAdemu i njegovim sinovima' u Iseu i u
svakom drugom öovjeku sworene, da ih ie Allah sworio, ustanovio
ih, uredio im gradivni elemenat i izveo u Posrojanje, a potom ih Pri-
'podobio Sebi. onalo kako je ro ucinro i r o,talim rvoiim \woreniimJ
Uz.tilenikaLe: I daje un da 'e kori'tite onin ito je d nebesima i onim
ho je na zenli; '"e je ad Njesd! (ElDä^sije. 13)
Sejhu-l-ßlam tbn Tejmtjje kaä: "Duia snkosa tovjeka je soorena,
uvedena u postojarje (rnubdeä). To je jedinswen stav Prvih generacija
rnuslimana, njihovihautoriteta i wih sljedbenika PoslanikonSunneta
Konsenzus uöenjaLa u pogledu sworenosti duie konsmtiri veöi broj
istalnurih muslimanskih autoriteta, kakav ie nPr. Muhammed ibn
Nasr el-Merwezi, glasoviti irnam, koji je u svom vremenu bio i naiveai
poznavalac onih pitanja u voi s kojima se ;ma nepodieljeDo miilienje,
UKorkutovohtijsbduijers|Ii:'lünjudal,nenrduit
"Meduin,kIouinomonr
rlsn'$oji: mi. ruhi', s ienicom zr, kojx znaii: od, i,,.{inosno kojom sc izhävl
dio.jelin., tosmos.dräli izvornogizlz, porcd o$logtr i slii€dcöi intcnciju äutor.,
Ajct u (o*urcvdn -ZIim
pii.mdu Blasi: mu srvncno klnv. ,
___-_
KNJICA O DUSI
teonih pitanja prcma kojima su sezauzimala razliiita stajaliita Takav
ie i Ebü Muhammed ibn Qutejba koji u wom dielu 'Kitäb el-lab '
govoreti o duli, ka;€:
'Izraz 'nesem' podrazumijeva duie Uöenjaci su
fedinsweni u sraru dr je Allah uzviieni Taj koji rasputuje sjemenku I
koji swara duiu, tj. On je sworiteljdu5e".
Ebu Ishäq ibn Säqilla u svom odgovoru na ovo pitanje' Porcd
ostalog, kaä: "Pitao si me- Bog ti se smiloväol- da li je duiaswor€na
ili nije. Onaj koga j€ Bog naputio Pravim putem nimxlo ne sumnja
u to da du3a spadr u red sworenih swari .
O ovome pilanju svoje savove iznijeli su veliki znalci i istaknuti
auroriteti iz rärliöitih skuPina, odgor"a€iuai onima koji su wrdili da
duöa nije neiro sworeno. HaFz Ebu Abdullah ;bn Mendeh o tome
je saöinio jednu obimnu knjiSu iza koje su st,l;: ;marn Muhammed
ibn Nasr el-M€rwezi i dt, zatim iejh Ebu Se'id el-Harräz' EbuJ'aküb
el-Neherdtnri i El'Qädi EbrJa'lä. Istovietna smjaliöra zauzeli su i svi
veliki imami; njihora osuda onih koji su nauävali da duia käa' sina
Merjemina, nije sworena bilaje kategoriöna. Sta bi se tek moglo kazati
za dulu nekoga drugoga, kako ro navodi imam Almed u onome ito
je näpisao na jednom sYom skupu, odsovarajuii dtehmijama i hereticima.
"Potom je',
"jedan
kaie on, däehmija uswrdio da on u samoi
Boiijoj Knjizi nalazi powrdu daje Kuian sworen: da na to upu6uju
RoLije ii;jeti. Mesih, I'ä. sin Merjenin, sana ie Allahot posknik' i rijeö
Njegna kaju je Mer1eni dostauio, i duh od Niegal (En-Nist, 171)'
budu6; da je i kä sworenl"
Mi nj.-mu na to kaiemo: Tebi uzviieni Allah nije omogu'io
razumijevmje Kuiana lsä se, naime' odreduie i nekim izrazima
kojima se Kuian ne odreduje niega nazivamo novorodenöetom'
malim djetetom, djetetom i mladitem' on jede i Pie' izdaju mu se

nalozi vezani za nrredbu i zabranu, njemu se obraöa' uPudüie mu se
obecanje iprijetnja; potom, on je Po@rnak Nüha, od loze Ibohimove
Mi. dakle, ne moäemo iza Kur'an kazati sve ono 3to kaäemo za lsäa
Kur'anske riieöi:
"Mesih,
Isä, sin Merjemin, samo F Allahov poslanik'
; djeö Njesova koju je Merjemi dosravio, i duh od Njega!" podra'
zumijevaju onü rijeö koiu je Merjemidostavio kadie rekao:
"Budi!"
Isäje rako nasmo rijeiju 'Budil", niie on sem to "Budi!"; onje samo
dme postao.
"Bdil" je izrijek Boiiii, nije nikakvo sworenje.
K.rötani i diehrnije na Allaha iznose laii u pogledu häa Diehrnije
kairr:
'Allahov duh i r;jcö Njesova, s dm daje rijeö Njesova sworenltl"
KrS6ani kazu: "lsä je Duh Boiiji i Rijeö NjeSova, od Njegova Biaa'
onako kako se rekne ova krpa je od ovos halie*al"
Mi kaiemo: Ise je sworen izriekom "Budil", aon säm nije rijeö.
R'jeöje ono rto F izrekao
"Budil"
Allah uzviseni, tj
krazom "i duh od Njeg'ho6e se kazati da seBoiijim emrcm '1
njemu naöla i duia (rlh), onako kako Bog uzviöeni kaie: I daje um
.la ie ko ltite anim ito je nn nebe'ina i anin ito je na Zenlji; sve je
ol Njega! (El'Dääsije, l3), tj. od Njegovog emra lzraz'duh Boiiii"
rum:öi se na slijedeli naöin: to je ono lro je Bot stvorio Svojom Ri'
jeöju.Tako se rekne hbdulläh Gob Boiiji), Semäüllah (nebo Bdiie),
Erdulläh Cemljr Boäija).
Tako je On eksplicitno saoPaio da ie dulx Mesiho\a sworena; o
ostalim duiama bespredmeoro je i raspravljati. AJlah je onoga duha
kojeg je podao Merjemi'a koji F Njesov rob i podanik' Prispodobio
sebi, no ro neznaöida tajduh postoji odvajkada' da je nesfforen Bos
rzirenikaLe: Mi sno I njaj D'tha Naiva ?oskli i ott jaj se ? kaz.'o 1l
-U x.,t** p.i1*.,1' .wj rj.t slati: "Mi$o k ijojmdcki Diihdh Poslili Mi
l0
''." r n .L.n tFo'tli./,ru
ovrP'irlv d'vo'rogi'rL
F--....r
KNJICAOOUSI
lib sarrieno snorena naiharcd " Uieöem Y Milo'tiün od tebe' ako
r Njega bojii!" - umilru ona 'A ja san uqrato iznsknih Gospodaru
ft,aga" - rete on - "d.1
ti ?ohknin djeiaba li't.t!" (Metkm' I 7- I 9) Ovaj
duh jest duh Bo;iji, no on je Njesov rob i Njesov Podanik
Mi 6emo, ako Bog da' navestivrste onoga 3to se prispodobljava
Allahu. Tr kako ono 3to se samo prispodobljava Njemu moi€ b;d
smatßno Njegovim svojsworn s obiljeäjem vjeönosri?l Kako bi On
mogao biti sworen?l Kakvo je nacelo toga odnma?
Mnogo je toga 3to upu€uje na to da je drrla sworena
A,'"r Rijeöi Uzvisenoga: I lkhje stuontelj n'ega! (Er'Ra'd' I 6) Ovaj
iskaz ima opöi smisao i u njemu se ne nazne bar nikaka izdvojenosr Tu'
medutim, ne spadaju i Boiii atriburi oniPotPadaiü pod Nj€govo ime'
Primjerice, uzviSeni Allah je Bog koji je oPkan savrienim svoFwima'
Njegovoznanje, moö, iivot, volja' vid' duh i wi drugi Njetovi äüibüti
popadaju pod Njetovo ime i ne spadaju u sworene swari. kao sto tu
ne spada ni Njegovo Bi6e. Naime, On' Uzviieni, sa Svojim Bi6em i
Svojim atriburima je Sworitelj; sve ostalo je sworeno
sasv;m je izvjesno da duöa niie ni Bos niri jedan od Njegovih
atributa, veö da je iedna od Njegovih sworevina Prema rome' i ona
je iskusita öinjen;cü swaranja, kako su je isküsili i meleki diinni i
ljudi.
Dzga: tujeöi Uzviienoga, uPutene Zekerijjäu: 1t?be '4n nnije
snorio, a nisi niita bio!(Merjem. 9) Ovo se svakako odnosi i na njegovu
duiu i rijelo, a ne samo ne tielo; sämo rijelo n;ti razumije' niti
je ono predmet obra6ania, niri shvaöa - ono iro nzurnije' öto shvafa
i ito je predmet obraianja jest d'lö:i.
lt

?iele: Rijeöi UzviSenoga: Allah snara i us i ono ho naprauite!
(Es-Säff.! 96)
C.tr,t j Rijeöi Uzvisenota: Mi sno aas stuorili i onla uan obli6
dati,s a posli.ie ndekina rekli: "Pokltnite r Aderul" (El-A'rä[ 11)
Ovo se, svakako, odnosi i na naie duSe i tijela, kako to wrdi veöina
uöenjaka, patali dase mislisamo na duie'ier irna i takvih mislienja
'u oba sluöaja oöigledno je swaranje du!r.
Prra: objavljeni iskazikoji naznaöavajudaje on' Uzviseni' Go'
spodar na! i Gospodar nalih najstariiih predaka; Gospodar wega. Ovo
'gospodarswo'je
sveobuhvatno, proteie se ina naSeduöe itiiela DuSe
su u Njegovom
'gospodarswu
Njemu potöinj€ne, baI kao idjela Sve
iro ima +ogr Co'podrrä. svoga po'jednika. sve ie to tworcno
t2
Serra: Prva kuianska sura, Fatiha, s vise detalja sugerira da su
a) rijeöi Uzvirenoga: ?be, Alkha. Gospodara sietou hulino!
IGko su i duie sasmvni dio svijera, to j€ On i niihov Gospodar;
b) rijeöi Uzvilenoga: Tebe obozaunna i od Tebe Pomot üazimo!
Duie, dalle, Njegaoboävaju, one rrebaju pomoe. Da same
nisu sworene, one bi bile oboäavane, od njih bi pornoö bila
iskana;
c) i njima je neophodna upua njihora Sworitelja, njihora Go'
spodara; one Ga mole da ih upuri Njegovim Pravim Putemi
d) njima se blagodati dodj€ljuju i obasiPaju se milo$öur na
njih se izlijeva srdäba, one u zabludu zapadaju i bivaju
nesretne, ito je svoFweno samo neöemu öto ie u neöijem
Ajcr u Ko&üovon pdievodu glri: Mi smo Ad.n, sFodli i ond. nu oblik dali "
KNJIGAO DUSI
gospodarswu, u neöijojvlasti
'Io nijewojsweno onomeSto
je vje€no,sto nije srvoreno.
Sedno: Objavlyni iskazi koji sugeriraju da je öovFk u svoFj
cjelini poröinjen. Tr njetova pottinjenost ne manifestin se samo kroz
tijelo, mimo dute. Naproris Pottinjenost duse je primarna, dok je
potöinjenost tijela sljedswena - isto onako kako rijelo dijedi dulu u
pogledu propisa, jer je ona ta koja ga pokreöe i angaiira, tako joj je
rielo sljedsweno i u potöinjenosti.
oszza: Rijeöi Uzviienog: zar je to dztno bib kad iovjek nije bk
'pone a 'njedin?! (EA-Dehx 1) Da je njegova duia odvajkada, öovjek
bi tada uvijek bio spomena vriied:n, buduti da njega kao öovjeka
öini i njegova duia, r ne samo tiielo
Receno j€:
O ti, koji tijeh luone slryd 'i,
Loliho prcte n*e uidi!
ü sluäcnjt ton nje !
Pa i?dk fujon, ne tüelom, iol,jeh si!
Deueto: Objlljeni isknj. koji govore o tome dr je Ällah uzviöeni
posmjao i da niöega drugog osim Njeg nije bilo. U Buhärijevom
'sahihu
vjerodosrcjnom predajom je z.abilje;tn hadis'Imräna ibn
Husajna, u kojem stoji'da su ljudi izJemena dosli i rekli: 'Boäiji Po'
daniöe, doili srno ti da se upoznamo sa vj€rom - pitamo teo poöetku
svega ovoga?l'
'Na poöetku je bio samo Allah , kazao im je Poslanih, 'i
niöegdrugogosim Njega nijebilo. Njegov Prijesto bio je nad vodom
i on je (najprije) we upisao u Zikr!"6
- z-rr' a.,t*j.i.'i",.p.-inFnjc;im.nidisEhodköijeNkos1bsölazlm,a*utu.
!'. zm;i: pamüi, m.norinli, imni m omu, ni5liti nä Od isr' glasol*e os'orc na€li
ll

SAllahom,dakle, nije bilo nikakvih drüovnih subjekata (etwah)'
nikakvih vjeönih du{a öije bi postojanje bilo jednako Njegovom posrojrnju
- üzviren neka je Allah od rosa üviicnoliu solemoml - ve'
je On jedini bio Prvi ; ü toj Njegovoj prvornosti nirrl ni na koii
naöin nema svoga uöet6a.
Deseto: objavljeni iskazio swaranju meleka koji susamo duhovnesupsrance,
kojima nisupoüebna t;jela pomoiü kojih bi opstojale
Oni su sworeni prij€ Deso ie sworen tovjek i njegova dula Alo ie'
dakle, onaj melek, koji svojim Puhanjem proizvede dulu u tijelu
tovjekovom, i sam sworenje, kako onda dusa koja je proizvedena
puhanjem no;e imati svojswo vjeönosti?l
Oni z:bludjeli vjeruju da se melek zametku salje s duson kojr
je odvajkada, kojaje vjeina, daje udahne u nj, onako kako se melek
upuiuje i s odjeiom da je odjene u njLL ro F zibluda, pogrjeino
videnje. Naime, uzviöeniAllah zarnetku Salie meleka i njemu poved'
swom nelekovog puhanja bude proizvedena duia. Tako to puhanje
bude uzrok kojim se postigne duöa, naiin na koji se ona öovjeku
dogodi, onako kako spolni öin i snolaj budu uzrok nasranku tijela, i
kako hrana bude uzroknjegovu rastu Prema rome' duöa proishodi iz
puhanja meleka a tijeto iz ubacivanja sperme u matemicu Jedno jc
nebeskog porljekh, a drugo zemaljskog. Tako kod nehh ljudi prevlada
nebeski elemenar, pa njegova duia postane uzvilena i öasna, srodna
melekima, dok kod nekih prevlada zenaljski elemenat pa njesova
du$a posrane niska, zemljanr, bijedna' srodna n;skin ddovnim subjektima.
Prema torne, rnelek je orac öovjehove duic, r zemni prah
je otac njegovog t;jela, njegove 6ziöke suPsränce.
ni,ir.:^,ii,,." 0'o i Bo"i'.:P' r'1o nosl" hr" l 'rr
F.=F
KNJICA L) DUS|
Jedanaesto: Ebu Hurejreov - Bog njime bio zadovoljanl 'hadis
'Sahihu'
koji se naiazi u Buhärijevom i u drugim c{ielima, gdje Vje'
rovjesnik, s.a.w.s., kaie "Duie su mobilizirana vojska, Pa one koje
se medu sobom prepoznajLL one se zbliie' a one koie se medusobno
ne prepoznaju, razidu sc!" Mobilizirana vojska moie, dakako' bid
samo srvorena, a ovaj hadis od Vjerovjesnika' s a ws , prenose: Ebu
Hürejre, Aih, majkxvjernika, Selmän el- Färisi, Abdullähibn Abbäs.
hbdulläh ibn Mes'üd, Abdr-rlläh ibn Amr, Ali ibD ebi Tälib i hmr
ibn hbsa - Bot svima niima bio zrdovoljanl
Dvanaesto: Duöa se opisuje smröu, uzimanjem' zadriavanjem,
puiranjem..., ito je svojsweno sworeniu, neiemu ito je postalo i Jto
je ü neöijem gospodamrvu. Uzvireni Alhh kaie: AlkL uzinn lalr
t öasa njiha'e snrti, tl i onih boji Yrüja, ?i drinfi one bojimai?
o&edio da umru, a osta ja one dnge do roba odredenag To s , zai$a'
dnkazi za one kaji rcz/niiÜnju. (Ez-Z],ne\ a2)
ovdje se, bez imalo sum,rje, misli upravo naduse. U'Sahihim:'
Buhärije i Muslima biljeti se hadis Abdull,ha ibn Ebu Qatade el'
Enserija, koji od svosa oca prenosi sliedeöe: Mi smo jedne veöeri
purovalis Boiijim Poslanikom, s a ws , pa kadje bilo pred kmjnoöi
rekli smo mu: 'Kad b; nam dao odmorl?'
'Bojim se d:t iete PosPari"
kazao jeon,'pa ko te vm probudiri na namaz?''Ja öul" rekao je Biläl
i Poslanik je dao odnror Utom su oni polijegali. a Biläl se naslonio
na svoju devu i san mu je rako savladro oöi Kad se Bdiii Poslanik'
s.a.ws., probudio Sunce se veö jednirn dijelom bilo ukazalo 'Gdje
je ono lto si nam obeöao, BiLäLe?l', upitao je ; Bilal je rekao:
'Tako
mi Onoga koji te s istinom posla, Dikad mi mnie takäv san niie
doiaol' Allah vam uzima duJe kad hoie', kazao je Podanik''ivtata
ih kad hoiel
li

Ibn Qaijis el_Drw,i
Tä, dakle, uzeta dula ista je ona du3a koju Allah usmrduje u trje-
,inorn ,rn.rro-. t"ru i ,, snu njezinome; koju usmrtuje melek smrri'
.l'.r'. a'L't"t "trt" uzvidenoga; kod glave njezina vlxnika sida
-.[l t "tf.- ie vadi iz nj€gors djela' umotava je u dänneake ili
'u"n*'
ili"'-"-"t
' "io'i "" 'r"pinj' do n'ba pa je meleki blagosiliaiu
ili ie prolJinjr-rr tr duia

Jasnoje, medutim, da bi duia - da nije sworena' da po"oji odväjkada
- bila samodovoljna u svom postojanju' u svojim ät'ibutimr i
savrienosd, lto je najneistinitija lat Njezina ovisnost o Njemu' Uzvi-
Senome, u nj€zinom Postojanju' potpunostii ispravnosri imanentna ie
njezi'rom biau! to niie Prouzrokovano
nekim uzrokom Tojenjezina
,ulrn,f, oan*", up.."o onako kako i neovisnosr suitinska odlika
njaina Gospodara,Tvorca, onoga koii ju je üveo ü postoFnF' koF
rip "-*" ''i r. t,t"' *rok. on, Uzviöeni, neovkanjesamim SvoJitn
nitem, rlok je ona svojlm bi.ern ovisna o Njenu Niko s uzviiennn
B.g.- *,;dFl"j. ' Njegovoj neovisnosti, kao öto niko nesudjeluje
"i; Nj.g.r"j .d""Fk*ti' u Njegovoj boäanswenosti' u cjelovitosri
Njegove vlasd, u Njegovoj svetoj savrseoostr'
Pokazatelji sNorenosri, nasralosti duiajednaki su onimao sworenosri
rijela.
Uzvifeni kaäe: O lj di' t'i ste orisni,s 'i tebate Alkha' d Allah je
neoui'an i hulb donojdnr(Fätit 15) Ova ovisnost o Njemu podrazumijeva
i duöe i tijela, x ne samo tijela, dok potpuna neovisnost pripada
jedino Allahu u öemu niSta drugo nema s!'oga udjelä
Allah uzviieni ijudina skete Patnju na najoöirijidokaz toga; On
kair: Azzito ü hadlaia do guie dtpre, i kad bal*e tadngblali' a Mi
'mo nu btini ott !d', ati ui üe t'i(tite, zaho je on'la bad ni'te tt tuioj liLlsti
ne tauratite, nbo i'tiru gat'oit.?l (El'\X/agi'^, 83-87) Tj ako vi nhte
ni " öi;o; vlasti, ako nisre ni u öijem gosPodüswü i netete nikome
raöun pohgari za wop djela, rko ste potpuno dobodni vr:rtiteonda
duSe u t;lela krd "a to -;esrc dodu Zar vam to ne govori da je du3a
- roa r.,t *i.ji,'r." siomrsi no j€ doJlovrn pijcvod tii'tt ln1ü; ovtj tz@
N'iurin,, zniaii oü,P ito i. primjdenij' kdftl{lt! ptrdmdnogiskra' r izmirvr i
nncnciitr ru to rov zrtrSrnri
l8
.*-
KNIIGA O DUSI
zaduiena, dasenalazi u neöijojvlasti i tosPodärswu, da ie biti pirana
zä svoje postupke, Primjereno nagradena za djela koja je tinih?!
Sve ono lto smo prethodno kazali o duii, o njezinim naöelima
i datosrima, o njezinom boraviStu nakon smrri, sve to uputuje na
ünjenicu da ie ona 'norena. dr ie Pod neiiiom uP'rvom u neiiiem
gospodarswu, tj. da nije odvajkada
Ovo je suviSe oöito da bi za to trebalo navoditi dokaze da nije
zablude onih koji se izdaju za sufrje' ;novatora u vjeri i onih öije je
razumijevanje Kuiana i Suneta Njegova l'oslan;ka oskudno Oni'
udijed svog pogrjeönog poimanja - a ne na temelju Privoga smisla
objavljenih iskazä -
sovore o sebi i svojirn düiama i taj njihov sovor
otkiva da oni niöta ne znaju o duianra. lä kako neko ko imalo
r zuma ima moie Poricari neiro öernu je on säm svjedok' njetova
woFüa, njegovi dFh, njegovi ekstremiteti i orgäni' ito powrduju
nebesa, Zemlja i sve sworeno?! Allah uzviieni u svemu ko je swotio
ima dokaz. Sve sworeno ü sebi nosi vile dokaza koii uPuaüju na to
da je ono u neöijern gospodarswu, dal'e sworeno, da je Allah njegov
sworitelj, Gospodrr, Izvoditelj u posrojrnje, niegov Vladar Al

üera: Dura ie enr Gospottara moga!) (El'lsr ' 8\ ' jasno je' bez imalo
i*is., a"*."a;. p.a tmrom ne podnzumijeva zahtjev (trleb) kao
'","L;"i .r'r't Uj ri i,raz /,' oznröavao NFsov govor kojim on
t"*t"'"" S'.;r *p""tpa' ",rovdje oznaöava neho 'cemu se naredüje'
lneina), i;t'o p u arapskon jeziku uobitaiena jeziöka upotreba'
U Kuianu takvih prirnjera ilna mnogo Tako' primjerice'
uzviseni Allah kaie: Oza koje Alkh odtedio (enntl/ah) - dogodite se!
(En'Nahl, I ) sdje )e tzaz ent uPonijeSlj'n v znaten|r nekt'r' tj
"". t.." i. ö" rel;o: Budi: pa ie ibilo lsti ie 'luiai i' drugim
Boiiiin i'ktrcn: I had bi P')Lt adftdba temtt ua"podirn rvaga' nt;ln
i-,ä, o"^"stt t"Lr"u,' njihoua hojina su se' a ne AIah ' kknjali!
(Hüd, i01),;j. niihovo uniötenje, zapoviFd koia je izrcöena u vezi
s tim. Takav je i Boiiji isk^zt A emr Snaha '"r?ta je ?oP1tt tle?taJa
,rrr0 (En-NahL, 77) kto :3ko' izraz ltlLnni' ttPotrFbljava se u zniten;urr,areza,
k"kve su Boiiie rijeöi izreöene Diennetu: "Ti si Moj:t
milostl"
Prema rome, u Boiijirn r \etiraat Duia ie
enr Go'Podtlr't naga!
(El-Isra',85) nema oitegaStobinabilo koji naöin sugeriralo da duöa
oostoii od'aikada, da ona nije neSto 3to je sworeno U nastojanju
i, p";*'. r*.-- a"le' neki iz prvih muslirnanskih seneracija
stt
go*.itl, Oü"ao tJua,kih tijela dospijevaju po Allahovorn rzrr i tu
se potom zadräavaju Njegovom Mo6i!
To je etako pod pretpostavkom da se pod izrazom ruh u navede'
""-,p,. -L,ri* Lq.öiju duiu, $to je bio predrret sporenja kako
izm"du rani;ih, tako i izm€du kasnijih uöeniaka Ve6ina uöenjaka iz
prvih muslimanskih generacija - zaPravo sv; dni - bili su sEnovista
'
ei.. r",l**- p'ij*'duglsir "SQjeduia_ GolPdar moirrL
" Kod (dkue ioii: A Snxk sireu a u kn oka d'ii
20
-F
KNJICAO L)USI
de se pod onin ruhon o kojem je postavlieno pitanie' nc misli Da
öovjecijuduöu, vei na onu za kojuje uzviieni Alhh u Kuianu rekao
da 2e na Kijameskom danu stajari s melekimarr' gdje se misli na
jednog otromnog mereKa
rJ BÄarrlevon Sahihxbilj€ti se slijedeii Abdullähov isk'z' koji se
orenosi posredswom A'meia, Ibrahima i Alqamea:
"IIao sam s Boiiji'n
i'",t"'iL.rn, ,.".*.,., pa'im medinskim kanenjarom'on se bija3e po-
3tapao ogoljenom palrninom granom - pa smo naiöli najednu skupinu
'Hajde
jevreja. da ga upitamo o duiil', rekJi su jedn; Drugi su Lazali:
lNiita ga ne pita;t. - mde vam reii nelto öto vam neie biti Po volji!
'lpakiemo
Treäi su kazali: ta upitatil', i jedan od njih je ustao irekaol
'EbuJ'Q,Esime, rta je to rüh?'Na to je Boäij;Poslinik' s r'w's ' zaiLLtio
i ja sam znao da mu r vezi s tim dolazi Obiara, te san ustäo' Pa kad
mu se nzorkrilo, rekro je. Pitnja te a laii lteci: Dn!'tje r Go'Po'laul
noga, d wma je data samo nalo znanja!' (Ellstti , 85)
Oiigledno jedasu gaoniPitalio neöemuo öemü se znanje mo;e
dobid samo posredswom Obiave; to je onaj ral (duh. duöa) koji ie
kod Allaha, koji ljudima niie poznat.
Ljudske pak du3e nisu nepoznate. O niima su govoriLe mnoge
skupine tudi iz razliöirih sl;edbi' pa odgo"or '" upil o njima ne bi
bio nikakav znak poslanswa.
Alo bineko kazao: No, imaemo son;m iro Prcnosi Ebuei-Sejh,
pozivrjuti se na El-Huseina ibn Muhammeda ibn Ibrähima on na
Ibrähimr ibn el-Hakema, on na svoga oca, on na Sudija' on na Ebu
Mälika a on na lbn Abbasa, koji je rekro: "Kureiiije sü medinskim
jevrejima podali'Uqbn ibn ebu Mu'ajn i Abdullaha ibll ebu Umejjea
",ll-ip"":r.p,*.NA*: NrDri krdrDillidlinrcl(kibtrduurcd']tForcd$'
- (oikNov
l,rijerod ! lojen ic nd 1uh Prcvrden kro D';ihril
2l

-F
ibn el-Mugiru da ih upitaju o Vjerovjcsiku, s i ws Medu nama se
pojavio jedan', kazali su im oni,'koji wrdidaje vjerovjesnik' no niti
F u naroj, niti u vxroj vjeril?'
'Ko su nu djedbenici?', uPkali su oni
'Nai 'Bijcdnici
najniäistale1, kzali su. i.obovi' teoni u koiima nemi
n;kakva dobn; uglednic; njegova naroda si ne sl;jedel''Cujte', rckli
su im jevreji.'Zbilja se primildo vtijeme Pojive vFrovjesniki i on ce
biti upravo nkav kakvim ga vi opisasrc' Stoga mu otidite iupitajre ga o
trima swar;na koje temo vam mi naznaöiti - iko vam umjedne dad
odrovor na njih, isrind

je ru dvojbeno jesu tbn Abbäsove tijeöi koje od njesa, Posredsrvom
jahjeibn Zekoijjaa. prenose Mesrüq, Ibn el'Menubän ilbmhim ibn
Ebu Tälib, rj. da su jevreji do$li kod Vjerovjesnika, s.a.w.s.. .
Muhammed ibn Nisirel-Merwezi kaie: "Kazivao nam je lshäq,
pozivajudise naJahj ibn Zekerijjaa, on na Däwuda ibn Ebu Hindr,
a on na'Ikrimea, da je
'Kurejiiie
lbn Abbäs rekao: su reklijevreiima:
Dajtenam ne5ro öro bismo ovome iovjeku mogli postaviti kao pitanjel
'i oni sLr im rekli da ga upitaju o ruhu. Na to je o5javlyno: Pitaju
te a ruhx..." (Etlsri,85)
ovo je u konlronraciji s drugom predajom koja se prenosi od
njega, kao i s Ibn Mesudovim hadisom.
Od Ibn Äbbmase prenosi i t.eaa predaja. HuiejD, kaie Kazivxo
nan je Ebu Bi3r, pozivajutise na Mudiahida, da jelbn Abbäs rekao:
'Rec;:
Ruh je jedan od emrova Allaha uzvisenoga, jedno od Njegovih
sworenja; ina oblik, onako kako ; öovjek ima svoj oblik. Nijedan
rnelek ne spusti se dolje sa neba, a da s njim nema i jedan ruhl"
Ovo suser;n da je m duia Guh) neslo razl;ö;ro od one koja se
nalz; u öov)eku.
'Abd
Od Ibn Abbasa prenosise i öewrra predaja. Ibn Mendeh kaäe:
eeseläm ibn Ha.b, pozivajuöi se na Hasifa aon na Mudarhida, prenosi
slijedeöi Ibn Abbasov ;skrz: Phiju te o duii. Rd: "D inje enr Go:podard
zag,rl' (El'kri', 85) - Kulan dulu smjerta u kacgoriju "Budil , i mi
o njojka;emo samo ono sto je rekao Allah uzr;3cni:
"l'itaju te o dui;
Reci:
'DuüjeemrGospodara mogal" On, zrtim, povedswom Hasiia i
Ikr;mer, navodida Ibn Abbas öewero nijehtio tumaöiti: reqirnra. gisli'
Rqitr, izrr koji donovno rMii: fL.ir s nr.nisonr. nrpn. pknrc, ltriier".. koii t
.,.' r 'lrr L n. ,'r''. ' 'L. (.'1: V'li 1".d, '.'n" 'r'itrl t-'ci, L
imflü nrploiinäpis.dr (rqint, f,iLiiudo m.duitrd D* Ntiih?i'
KN]IOA O DUSI
nt', rthiBo;ij\ isku: I daje ,am da 'e kor^tite onin ito j. na neb$ina
i onin ita je na Zenlji, ne je o.l Nieg.,! (EtDiÄsije, 13)
Od njega se prenosi i pera Predaja; Prenosije Dtüwejbic posredswom
Dahhäka.1'u stoji dasujevreji uPitali Vjercvjsnika' s.a.w.s ' o
duöi.
"Bog uzviSenije', kaze on,'iekao: "Rci: Duiaje emrGospodra
mogal", rj. jedno od Mojih sworenja,
"a vana je dato samo maro
znanjal", tj. kada bnte vi bili upitani o swaranju vas samih, o ulasku
u vas hraDe i pi6a i njihovome izlasku iz vas, vi ni ro ne biste umjeli
dostatno opisatii ne bisre se napudli na pravu *rzrr o tomel
Prenosi se i iesta predaja Abd el'Ganijj ibn Se id' pozivaju6i se
na Musaa ibn Abd el-Rahmäna, on na Ibn D;ureid;a a on na Ataa
- re na Muqätila, a on na Dahhäka - od Ibn Abbäsa, u vezi s Boiijim
ßkazom: Pit.tj t. a duii. , prenosi diiedeic "Naime' jednom
su se Ku.ejlije sakupile i stale razgovarati medu sobom. 'Boga n;,
Muhammed nije nikada lagaol', kazali su. 'Odrasno ie DedLL ramx
kao hkren i poLLzdan tovjek. Hajdemo, stoga' neke od nas podari k
jevrejima, da njih upitajuo niemul' -jewej;nFta bijahu najavljivali,
öesto ga spominjuöi prizivrli su njegovo posla..wo rr nadi da öe int
on biri podröka. BiLisu uvjereni da ae on knjima uöiniti seob, da öe
mu oni biri pomagröi. Kad su ih upitali o njemu. jevreji su im reklii
Upitajte ga o troje: o ruhu. budui;da se rrTevratu niSra ne kazuje o
njemu, da se o njemu ne nudi nikakvo objaönjeniei navodi se samo
njetovo ilne...l' Na ro je Allaha uzviieni obiavio: Pitdju te o duli
Reci: D in je elnr GasPoinrd maga . " ' \' iz rcd'^ svorenja Gospodaru
moga uzviienogal'
i;'ji" i,*' rf*,ii.bli." 0 16. "ieu,urc trHrklc Loii Korku, Prc'odi I'm poinit :
'zroon
Jrtrrnemiprnmf irxreljiniln€.8 j€horiorPmiia: Don'vnozmicnjc
osizriTtrre i!pirinr*ic.Jiim:sPlttrIiSnoi.su|j{i.rin. i5.ürcvilreizdicla'
)5

Ruh se u Kuianu spominje u vi3e znaöenja.
Praa: u znaöenju objava, kako ro npr stoji u kuianskom rjeru:
Na tabau naitu Mi i tebi abjiuljaje| o o/to ita ti lc abja"|uj. (rrh)!
(rli-Srira, 52), ili u ajenL: K!,ji raüe objaw, Rieii Suoje'lzane haic
ad nbota Suojih!(LrMrmin, t5) objxva se naziva ruhom buduöi
di se njorne posriie iivor srcä i duii.
DrrgorSnaga, postojanosr i porpora kojima podupire nekesrcje
vjerne robove, kao rro kaie: Njbn je o u 'rcd njihautl tjen,üi.
ladio i 't)jetlo/ Snjin (rrh) ih onnzia... (El-Mudtadcla, 22)
Trete: DLi*}lt, kao Dp. u aFru: Donosi gd ?o4e jiü Dzil)il
(EpRith danid ntrütwje!(El Su'ari, 193), buduöi je na drugon
nrjesru reteno: Ra,r 'ro7r nErintuA Dnib l'? n an, Alkhoron nlfun,
tbi t..t4a'n,r, Kt.nn; (tl B(qJ,, ,)-i. re je. premr rome. on
'Duh
svcrosti'(Rnh cl-qudus), jer Uzviieni kr;e: Ozl Gospodara fuagn
obja jQe gn Duh nautir. (Ri1h d-Q'.L's)! lEn'Nxhl,102)
Crrlrtr: Onaj Ruh o kojem su piraDie postavilijevreji, kad ira
je odgovoreno da je on 'jedna o

samo se ieli posriai jzdvajanje, pridavanje Daroö;rog znaöaja Geirif)
tiDre se ono prema öemu se prinrjenjuje raj posrupak öini nzliöirim
od drugih njemu sliönih subjekata, kao ito je npr. Allahova kuöa,
premdä su sve kute Njegovo vlasniöwo, iliAllahova deva, iako su sve
deve Njegovo vlasni3wo, Niesova srvorenja.
Ovo prispodobljavanje Njegovoj Boianswenosri podrazünijda
\iegovu liubrv prrma doriinom subjekru. Njegor u nrro. i( " pa.,nju
i naklonost prema njemu,sto je druktije od opöe prhpodobljenosli
Njegovom gospodarsrvu koja podnzumrjeva da je On sworitelj i
proizvodirelj svega. Opia prispodobljenosr podrazumijeva swaranje,
a posebna izbor Bog swara lta ho6e i iz tog lro je sworio, probir:
öta hoie, kako to kaie Uz'tileni: Gospadar tnj sttald lta hoie, i O
odabtra! (El-Q:.sas. 68)
Prispodobljavanje du3e (ruh) Njemu spada u ovo posebno pri
spodobljavaaje, a ne u opöe, nitiu prispodobljavanje aribLLtx. Posveri
ovome pdcbnu painju, ief €e re ro Möuvari brojnih zrbrrda u koje
je zaPao veliki broj ljudi.
Ako bi neko rekao: A ita kai.ete na Boüje rijeä: I u nj udahnen
iz sroga Duha!(sad,72), rdjeje udahnjivanje prispodobio Sebi, ito
podrazumijeva dx je rajöin dorao neposredno od Njesa, uzvilenos,
upravo onako krko sroji u Njesovim rijerima: r hoga san tuhama
Sujin sturio!, (Sad,75) Srosa se u vjerodosrojmom hadisu nagla
öavaju te dvije vrste stvaranja; Poslanik, s.a.w.s., naime kllie "Pa ie
pri6i Ademu i re6i mu: '1i si Adern, praotac ljudskoga roda, kojeg
jeAllah Sobom stvorio'" i u rebe iz Svoga Duha udxhnuo, od Svojih
meleka zarraiio da ti sed;du uöine i koji re poduöio im€nima svih
- r.a r.il"", rx.g"*- s.l-""u.r
I'
DosL. srcjom rukoDr (hijc,lihi).
KNJIGAODUS]
swari!" Tako se Ademu navode öeriri osob€nosti kojima se izdvija
od drügih ljudi - prema tome daje duia koja se zbih u njemu doih
posredswom melekovog udahnii%nil. ona u (on' 'luJ:iu ne bi brlr
njego'a o.obeno't io" bi bio iedrrak Ve'ihrr' odno'no 'vim drugim
svojim potomcima kod kojih se zbivanje dule dogada posredsrvom
melekovog udahnjivanja. Allah uzviieni je' medutim, rekao: -l Aal
na dan lih i u nj adahncm iz Stoga Duha '' (El-Hidir, 29) Prema
rome, njega je srvorio neposredno Sobom,
"Svojom Rukom'; Adem
je ra; u kojeg je On udahnuo iz'svosa Duha
Odgovor bi bio sl;jededi: ovaj derali nalasao je ovoj skuP;ni
da stane na stajaliste da je du3a vjeöna, dr postoji odvajkada' dok
su drugi u pogledu njega osrali suzdriani, ne uspijerajuöi dokuöit;
kuiansku nrtenciju. Hoiese, naime, kazad da je Duh- prispodoblien
Gospodaru - sworeni duh; O" ga je, kako smo to raniF Pojäsnili'
prispodobio Sebi kako bi ga rimeizdvojio i pridao mu Posebanznaaaj.
Sto se tiie samog udahnjivanjr, pa - Uzviöeni je r-t vezi s Merjernom
rckxo:Aio a hojrje ldilat'ah d1eüiansao tto1e. u nj udnhnßmo 'z
Na;egbrha! rll l-nbii;.qI).'rimdrienad,ugom miettu üoPaio
dajeon njoj upurio meleka, da je taj melek izvriio udainiivanF u nju.
Tako je to rrdahnjlvanje prispodobljeno Allahu u smislu zaPovijedi i
odob'cnF. " Njetovu ii alrniku u pogledu izrrienp.
Preostale su joi dvije swari:
?raa: Neko bi mosao kazari: Ako se udahnjivanje u Merjenu
zbilo povedswom meleka - dakle onoga koji udahnjüje duse i u sve
'Duhom
druge ljude zako se onda Mesih naziva Boiijim ? Ako se i
kod svih drugih ljudi duiezbivrju poxedswom ovosa meleka (rlh)'
po öemu je tu Mesih poseban?
Kod Korkurr soii: I u njudrhncm duiu-'
KoJ Korktrnvoji U njoirivd udrhnsmo .
Z8 79

Dz3o: Neko bi n,ogao kazari:Da li je irxralinnje (re'alluq) duic u
Adcma realizirano povedswom udahnjivrnja ovogr meleka Goh), tj.
da li ju je on udahnuo u njega, s Allahovim dopustom, onako kako
ju je on udahnuo i u Merjemu, ili je pak Cospodar uzviieni bio Tai
koji ju je Sobom udrhnuo. onako kako sa je Sobom i swor'o?l
Odgovor na ovo bio bi slijedeii: Ovo srr, Allaha ni, dva va;na
piranjr. Odsovor na prvo od njih bio bi taj dr je onaj duh koji je
izvrJio tldalmjivanje u Merjemu, duh prispodobljen Alhhu, kojes ie
On sworio za Sebe iSebi ga prispodobio; ro je poscbor duh, odabnn
iznedu svih drugih. To nije onaj melek koji je adureD za udahnjivanje
u sromacitna rrudnih Zena, kako vjernica rako i neviernica.
Uzviieni Allah je, naime, za maternice zaduiio icdnog rneleka koji
udahnjLie duiu u zaDrerak, te mu LLpisuje nafaku, smrrni öas, djelo.
re njegovü srernosr ili nesrernost.
Sro se p:k riöe ovoga duha koji je podat Merjemi. on jc Alhhov
duh, jedan od duhova koj€s je on odabrao za sebe. On je Merjen,i
bio neito popur ocr ostaloj Iiudskoj vrsti, buduöi da jc njegovo uda,
hnjiv je, svojim zalaskon u nju, imalo funltciju oplodawnja, kako
se to dogada pri spolnom odnosu muikarc.r i iene, prcn,da tu nije
bio porijedi nikrkav seksualni öin (wai).
ono prköimeseAdem odtikuje Fsr iinjen'cx da on nijesrvoren
na naiin na koji je srvoren Mesih od majke, niti onako kako se
srvar;rosrala Ijudska vrsta, od oca;majke, nir'ie duh izkojesFAUah
udahnüo u Djesa dutu onaj melek koji udahnjuje du(u u Djesove
poromke da jeste, u torn slutaju Adem pri sebi ne bi nnao n'sra
posebno. Medurinr, u h:disu se navode ietiri osobenosri kojima se
on izdvaja od drugih; to su: da ie nFga Allah Sobon sfforio, da je
On u nj udahnuo iz Svogr Drha', da je naloiio Svojin Drclekimu
da mu se poklonc i da ga je poduöio inenima svih swari.
l0
KNJTCAODUSI
Udahnjivanje u nj 'iz Niegova Duhi podrazulniieva rri konrpo,,enrc:onos,l.oii
udc\nruie 'a n,, "J hrriivrnie ior,n ir ieg: t
"a,r''"i,,j.. r* -. -"'. .no i/ :e8, " uJ"hnirrie ie* odr"d' ni dul'
koji se prispodobljava Allahu: iz tog duha poreklo je udahnjivanie
Lr Ademovo glineno obl;ijc (tinah); iz rog duha je Allah udahnuo
(duiu) u Ader:wo gli,remo obliöje To je ono ito suserira objavljeni
5ro se pak tiöe wrdnje da je izravno Boiije udahnjivinje dure
lednako
Boi;jcm osobnom (bi jedihi) swannj(Adema, odnosno da se
ono dogodilo samo Njegowm zlpovijeö6u, onalto kako se dogodilo i u
Merjemi - m;r neka je na njul - za takvo neito morso bi sc Ponudiri
neki dokaz. Posroji, naime, razliha u Allahovom neposrcdnom swa'
ranjü Adema ; u Njesovu udrhnjlvaniu u nj du3e
'iz Duha Svoga.
Ona se ogleda u Iome da 'ruka Boiiji nijc neito stvofeno, doh ie, s
druge strane,'Duh' iedno srvorenje.
swmnje jejedan od Bo;iiih iinova, no dx li i udahniivrnje spada
u iine koj;se pojavljuju po Samom Njcmu, ilije ro jedm od Njesovih
uiinaka kojisepostiiu ncöin dnrgim, odvojeninod Njcga? I dok nijc
pooebno navoditi nikaku rrgurnent o rome da je iin ud.'hnjivanjx
u Me.jeDu bio jedan od Njegovih uöinrka, kojesa ic Prispodobio
Seb; samo stog:r ito je rcaliziran s Njegovim dopusron, s Njegovon
zapovijeiiu, dorle se nroäc raspravljari o tome da l; je i udahnjivanic
duÄe u Ademr Njegov iin (6'1) ili pak uiinak (rncFrtl)?
I rr j€dnom i u drugom sluiaju' bilo da se razumije ovako ili
onako nesporno jc da ie onaj
'duh'iz kojegjc udrhnuto u Adcma,
sworen. d.rnemasvojsoo vieanosti. Buduiida jc on poöelo (maddch)
Ademoveduie, onda jetim prije Adcmova duir neiro ito je sworcno.
ito je nasralo. Pokazati to i jest bio cili ove rasP'av€
'll

RASPBAVA OSAMI.JAESTA:
(NJICAODUSI
DA LI SU DUSE STVORENE PRIJE
TIJELA., ILI PAK NJIHOVO STVARANJE
SLIJEDI STVARANIE TI]EI-A,I
U pogledu ovoga pitanja Sejhu-l-ishm:j ' ali i neki drugi au'
toriteti navodi dva poznata stajaliSta. Mcdu onima koji dr;e da je
swaranje duia prethodilo süaranju tijela jesr i Muhammed ibn Nasr
el-Merwezt i Ebu Muhammed ibn Hazm; ovaj poronji öak navodi dr
je to i jedinsoen stav uienjaka. Mi aemo nav€sti rrgLLmente ; jednih
i drugih, te isnknuti ono öto je preteinije
Onikoji sroje na smjaliitu da swaranje dr-ria prethodi swaranju
qela za potporu svo$r stav,t nivodekuianski ajet:n.t sl o lat tuoili i
paton um oblxja dali, a z'ttin rebli nelehina: "Pobbnite r Ademu!''"
(El'A'räf 1 1) Oni kaiu: " Cexica sunne (n:j,m, potom) uPotrFbljava
re za r remcn'lo 'lijed. za v,cmen.k,, zrdrtl'u pr ' prema tomc o\ J i ajel
implicira daje stvannje duöe prethodilo Bo;ijoj zapovijed; nelekima
da se poklone Ademu, dok nikakve dvojbe nena da su naia rijela
stvorena nakon toga. Proizlaz; da su posrijcdi bile du3el"
Ajet u Kdhnovon pijcvodu slsi: Mi qno Adcmr $vorilL i o.dr nu oblik drli
a porlijc mekLimr Eldi Poklonitc n,u s.l' i oni su sc p.hlo.ili'. U izvorniko rq
mcdulnn, doslovno krtc: Mi !n. vrs saorili'.
ll

"Na "upuiuju
ro", kaiu oni, i rijeöi UzviSenoga: .f kadje Gupo
.lar tuoj iz ki&ni Adeno"ih sino"i izueo ?otan:t\o njiho,o i zatnZia
ol njih da ponjedoie prottu rcbe: "Nisan li ja Gospodar aa!?" - oni su
odgourali: Jesi, ni s{elotino! " (El-A' raf , 172)
Ovaj zahtjev da se progovori i posvjedoöi upuöen je na3im du-
Sama, budu6i da tijela tada joi nisu postoiala. U Muuetta'x'5 stoji:
"Kazivao
nam je Mälik, pozivajuii se na Zejda ibn Ebu Unejsu, da
mu je Abd el-Hamid ibn hbd er-Rahmän ibn Zejd ibn el'Haträb
ispriöao, pozivajuii se na Muslina ibn Jesara el-DäuheniF, da j€
Omer ibn el-Hattäb upitan o aipru: I kadje Guqodar tuj iz biini
Admauih sinou in'ea ponm*t'o nj;hato..., pa F rekao: "euo sanr
kad je Bdiji Poslanik, s.a.w.s., upitan o tome ikad je rekao:'Allah je
sworio Adema i potom mu Svojom desr;com'6 potrao leda i odade
izveo njegovo potomswo.'Ove sam sworio zaVatru', kazao je, ' on;
öe radid djela sranovnikaVarre, a ove sam sworio za Dienner;oni 6e
nditi djela sranovn;ka Diennera!'Na to jejedan iovjek upitao:
'Bo:iji
Posran;öe, pa öcmu onda (nare) djelo?!" i Boäiji Poslanik, s.a.ws., je
rekao:
'Ako je Allah nekoga sworio za Däennet, On mu dadne d:
radi djela sranovn;ka D:ennera, rako da on umre radeii neko djelo
sranovnika Dienneta, pa ga On na temelju toga uvede u Diennet; a
ako je nekoga sworio za Däehennema, On mu dadne da öini djela
scanovn;ka Diehennema sko da on i umre iineöi neko djelo stanovnika
Diehennema, na temelju öega g On uvede u Diehennem!"
"
''
)4
El-Muw(h - naiv poznarc hdiskc zbnkc ruton I6n Milikr.
Srojon den,i.om sinholiin2 fkdodtbr i.no [orincn. u kuiänrkim i hädiskim
kkzimr. ovajisvrki drugi sliitrn izu loji.2 bilo k.jin:ih lugcrin sLiiron EoFi
bilo5aovjckomilis ncaindrus,m, üebi shvrtiti mehforiino, nikrkodoslov.o, budui,
j.tchcljnoklxm*onäitloda Bosnij.niicmusliian'.
KNJICAO DUSI
Häkim krie: "Hadis, u pogledu svoje vjerodostojnosri, zadovoljava
krirerije koje je posravio Musliml"
Isto tako Häkim, posredswom HiIämaibn Sa'da, Zejda ibn Eslema,
Ebu Säliha i Ebu Hurejrea, bilieii slijedeti Vjerwjesnikov iskaz:
"Posro je Allah sworio Adema, porrao ie njegova leda i iz njegovih
ledaispale su sve duöe - poput s;tnih öestica - koie öe do Smaka svijeta
biri sworene. Zätim je izmedu oöiju svakoga od njih naöinio jedan
wjerlucav biljeg (webis) od svjedosri, a onda ih sve pokazaoAdemu.
'Ko
su ovi, Gospodaru?l', upitao je on i Allah mu je
'To
rekao: su
rvoji poto'nci!' Kad ga je svjetlucavi biljeg jednoga od njih naroöiro
zadivio, upirio je: 'Ko je ovaj, Gospodaru?', i On mu je rekao:
'To
je wojpotomak Däwud; bit 6e medu zadnjim ummetima!'
'Koliki si
'Sezdeset
mu ;ivotni vijek odredioi', upitaojeiOnje rekao; godina'.
'Gospodaru,
rekaojeon na to,'povedajmu - uzmi mu od mogiivo'
tnog vijeka öerdeset godinal'
'A-ko
se zapiöe i zapeöari, ne6e s€ moti
promijeniri:', kazao mrje Allah uzviieni. Pa, kada je Ademu isticao
nj€goviivorni vijek, doiao mu je meleksmrti.'Zar mi nije ostalojoö
öetrdesetgod;na iivora?l', upitaojeAdem, nalta mu Fova,kazao; h
zar to nisi poklonio svome porornku Däwüdrr?l On je to porekao,
pa zaro poritu i njetovi poromcii zabor:vio je, pa i oni zaboravljaju;
pogrijeiio je, pa grijeöe i njesovi potomcil"
"Oujhadis", "zadovoljava
ka;e on, Muslimove kirerije, a biljdi
ga iTirmizi: on za nj ka;e, 'Hadis je hase" s"hih"". Biljeii ga i imam
Ahmed, povedswom lbn Abbäsr, koji je .€kao:
"Kada je objavljen
-Oo"t:oS*[j-o,1-.r"n -
ldia d kraeorijr brninc koja sc prenosi od poshnikl
Muhanmcd{ a.i., a koju { $ruinjrci uvrElii llsificiRliFtohi *cFc 'lKdG
sojtro{ino umnovili k iiki ispnujuii krko sam *dr:.jrvikog pojcdinos hrdnr
(nni), nk i ljude,odnosno nüsr ljudi (5.ncd) koji njhadi\ ltrDör,o frtro*jddtri
It

ajetodügu, Boiiji Poslanik, s.a.ws., rekaoje:'Prvi koji je porekao bio
jeAdeml" Muhammedibnsa'ad josdodaje:
"Zatim
jeAllahAdenu
upotpunio hiljadu godina, a Dawudu stotinu godinal"
U Häkimovom Sal#r se, takoder, nalazi i hadis Ebu Dia'fera
"Kazivao
er-Razija: nam je Er-Rebi'ibn Enes, pozivajü6i se na Ebu
el-Alijr, aonna ubejjaibr Ka'ba, u pogledu rijeöi Uzvitenopa: I kad
k Gos?o.lal t,oj ,z ki;mi Alenouih sinoü izffi ?otanst"a njihow...
(El-Aief,
'Tada
172) slijedeae: mu ih je sve sakupio, svakog ko öe se
roditi svedo Kijamerskog danij üöinio ihjeduhovn;m supsrancama
(erwal), zrrim im F dao obliöja i zarmiio da protovorc, pa su pro,
govorili, i On F od njih uzeo Ulovot i Zaljet: I zahdäio ad njih da
posüjedoie proti" seb.: "N^am li ja G6?o.lar adi?". oni su odgouarali:
"Jesi,
ni stjedotimo"- i to zato tu
"Mi
na Sadnjen danu ne rchnete: o
a"one nisna nihn znali!" (El,A'ral I72), pa nemojre Mi pripisivari
nikakva sudrugr, jer Ja tu vama slati Svoje poslanike koji öe vrs
podsjecati na ovaj Moj Ugovor i na ovaj Zavjet, i slati 6u vam Svoje
Objavel' Oni su rekli: "Svjedoöimo
da si Ti Gospodar na3, da mi
nemarno drugoga gospodara osim Tebe!"
Zarim im je podigao oca njihova Adema; on je medu njima
vidio ;muönota i siromaönog:r, lijepoga i onota koji ro nije, pä je
rekao: 'Gospodaru,
kada bi Svoje robove uö;nio jednakima...l'
'la
vol;m da Mi se zahvalnost iztai! yi, kaao je On. Medu njima je
vidio i vjerovjesnike, izgledali su poput svjedljki. Oni bijahu zaduieni
i jednim drutim zavj€rom (misäq) ' vjerovtesniiworn i Objavom. O
rome govore rijeöi Bozijet Mi sno od "kravjesniha 1,jet uzeli, i o.l
tebe, i otl Nth.t... (El-A'räf, 7), naimer Ti qnr?i lice ruoje üjei, trao
prat'i ujernih, ujeri, dklu AlkLa,u, ?ftna hojoj je on ljut* natinio,
'ne treba da se nijenja Alkhota rjefti (Er-Rrim, 30), gdje se rnisli
rNJ OA O Lrusl
naRoä,1iiskaz:
A Mi sno znali dn Y aeltua niih nel? Zaujeta dlznti' i
mdti mo da /e, utinon d'ist/' gt'jeinici btll (El-A'räf' 102)
I duia Is:ova b;la je jedna od tih duSa od kojih je zavjet uzet i
ta je duir poslara Merjerni kad se od svoj;h bila izrtvojih ni jedno
is@äno mjesto i onx je r nju uöla na njezina u$'!"
Lanac prenos;laca ovoga hadisa je vjerodostojan (sahih)'
lshiq ibn Rahewejh krie: "Kazivao
nam je BeqEji ibn el-Welid'
pozivaju6i se na Zübejdija Mühammeda ibn el'Velida on na Ruiidr
ibn Saada, on na Abd er'Rahmäna ibn Ebu Qatädu el'Basrija a on
na svoga oca koji je od Hiiäma ibn Haktma ibn Hiznma prenosio
da je jedan öovjek rekao:
'Boäiji Poslaniöe, da li se dFIa zapofinju s
poietka ili su ona ve6 ranije odredena?l' Poslanikje odtovorio:
'Kada
je Ällah iz kiöme Ademove ;zveo potomswo, srme niih Je uzeo da
budu svjedoci ptotiv sebe, a Porom
je svu tu niihovu broinost uzeo
u Svoj€ Prcgriti i rekao:
"Ovi su za Diennet, r ovi za D;ehenneni.
Tako je onlma za Diennera uiinjeno lahkim djelo stanovnika Dienneta,
a onimi za Diehennema uöinjeno lahkin djelo stanovnika
Diehennernal"
Ishäq kaier "Obaviesrio nas je En-Nadr' podvajüai se na Ebu
Ma'!eri, koji je od Se'ida el Maqberija i Näfi'a, roba Zubejrova,
prenosio djedeii Ebü Hurejrin iskaz: 'Kad je Alhh htio sworiri
Adema pa je ispriöao o tinu njegova swaranja - arim mu je rekao:
'Ademe,
iz koje ruke vise voli5 da ti Pokaiem woje poromswo? lz
desne, Gospodaru mojl', kazao jc on, 'a obje ruke moga cospodara
su desnel'Tako je on pruiio Svoju desnu ruku' kad'u nioj svo
njegovo potomsrvo koje te On sworiri do Smaka sv;iera: isPravan u
svom izdanju, neispravan u svom, a vjerovFsnici u svom 'Zalto ih
sve skupa ne postediöl', upitaoje Adern, i On mu je rekao: Ja, doista'
volim da Mi se izratava zahvalnostl' Zatim je naveo hadis".
l6 l7

Muhamned ibn Nasr kaier "Kazivao nan je Muhammed ibn
.lahja, pozivaju.ise na se'ida ibn Ebu Merjemu, on na El,t-ejsa ibn
Se'ida, on na Ebu Ad;lana, on naSe'idaibn EbuSe'ida el,Maqberij.r,
koji je od svoga oa pre,rosio slijededi iskaz Abdulbia ibn Selämr:
Allah je sworio Adema, a onda skupio ruke i rekao: 'Ademe, izaberil"
'Izabirem desnu ruku svoga Gospodara', rekao F on, 'a obje
ruke moga Gospodara su desnel'On ih j€ isprdio, kad - u rjima
njegovo poronNwo!
'Ko su d, Gospodaru?I, rLpirao je. 'To su oni
woji potomc; koje sam odredio sworiri do Kijamerskoga dana da
budu stanovn;ci Diennetal', kazao je".
On jo3 kate: "Kazivao nam je khiq, pozivajrrii se na Dia'fera
ibn Awna, on na Hiiäma ibn Se'ida, on na Zejda ibn Edema, koji
jeposredsNom Ebu Hurejrea, Bos njime bio zadovoljint- prenosio
slijedeii Vjerovjesnikov, s.a.w.s, iskaz:
"Kada
je Atl:rh sworio Ademr,
potrao mu je leda i iz njegove kiörne ispala je svaka duia koju ie iz
njegova poromswa stvoriri do Kijamerskoga danat"
I kazivali su nam khäq i Amr ibn Zurära, pozivajuöi se na hmä'ih,
on na Kulsüma ibn Diebra, on na Se'ida ibn Diubejra koji je p.enosio
lbn Abbäsove rijeöi u vezi s kuianskm ajerom: 1tull' GoWtur tuoj iz
hiini Adtmotih sinora izueo potonsno njihoro... \El-A'Äf, 172) - 'Gospodar
woj je', kaie oD, 'potno leda Ademova i odatle je iziila svakr
duöa koju öesworiti do Kijame$kosa dana i spojir'je sa tijelom - ovu
veEiju biljeii Arefa - 'paje od njih ozeo
'Nisam
zavjer: li ja cospodar
vari" ' oni su odgovarali:'lesi, rni svjedoöimol"
Ovaj hrdis od lbn Abbasa prenose i Ebu Diemra ed Dabi.,
Mudiähid, Hubejb ibn Ebu Säbit, Ebu Sälih i dr.
khäq kaie "Kazivao näm je Dierir, pozivajuai se na Mensüra,
on na Mudiahida a on nr Abdullaha ibn Amra koji je u vezi s ovim
ajetom r€kio: 'Uzeo ih je onako kako äeialj uzme kosu!'
l8
KNJICAO DUSI
I kazivao nam j€ Had;d;ädi, prenoseti od lbn D'urejdia' on
od E?Zubejm ;bn Musäa, on od Se'ida ibn Däubejra' a on od Ibn
Abbäsa
' Bos njime bio zadovoljanl ' koji je rekao: Allah je udario
d€snu srränu niegovih leda pa je odarle izi3la svaka duöa sworena za
Di€nner, bijela i öista, i On je rekro: "Ovo sr sranovnici Dtenne'
ta!" Zarim je udario njegovu l;ievu stranu, pa je odarle iziila svaka
du3a srvorena za Diehennema, crna' pa je rekao:
"Ovo su stanovnici
DZeheonernal' Potom je od njih uzeo obavezu da 6e vjerovati u Nj'
da öe znad za Nj i za Njegovu zapovijed' da te istinitim dräat; Njega
i Njerovu zapovijedi m obrvezu uzeo je od svih njih i njih same
uöinio svjedocima protiv sebe.Tu su oni povjerovali, isrinu pr;znali'
nspoznali i odluöno zatraiili da se ro ima ispokovat;l
Muhanmed ibn Nasr Davodi i Sudijevo rumaöenje koje on
biljeäi od Ibn Abbäsa posredswom Ebu Mälika i Ebu Säliha, te od
tbn Mes'üda, posredswom Mut.e el-He'ndenia' koji od nekihVierovfesnikovih
ashaba u vczi s kuianskim ajetom: lladjeGo'?odal ttoj
iz k;tni Ademo h sinau imeo potonsnn njihoto.. (El-A'rrf, 172)'
"Kad
prenosio slijedene: je A.llah Adema ;veo iz Dienneta' On je,
prije nego ga je spustio dolje sa neba, potrao desnu srranu nFgovih
ledai odade izveojedno bijelo potomswo koji bijahu poput bisera u
obliöju sitnih zrnaca. Zadrn im je rekao:
'Udite u Diennet miloötu
Mojornl' I potrao je lijevu stranu njegovih leda i odatle izv€o jedno
crno potomswo u obliöju sirnih zrnaca, i rekeo im: 'Udire u Vatru.
liseni Moje painjel' To su oni Njegovi lskazr A oni de'ni . z3 ( -
\/eqi'a, 27) i: A oni lijet'r " (El'V.qi'a' 41) Zatim je od njih üzeo
zavjer, upitavöiih: 'Ni'an tija GosPadar "di?'- onisu adgauarali: Jesi'
i
"
U ro't '* p'lp*a' 'toiii ? oni srciiL '
"
Kod KorLuu: Aoninewrini
'19

ni sujdoöino!' (Et-A' räf , 172) Taj zavjet jedna skupina dala je dnge
volje, a drusa nevoljko, izreklvii zavjer. on i n€leki rada su rekti:1/,
zato da na Sadnjen danu ne rehnete: "Mi o owne nismo nilt.t znali',
ili da ne reknete: "Nali prect tu priie na: drage Alkhu nnim mtatfttt,
d ni no poka|nje po'lije njih!" (El,A'Äf, 172-r73)
Prema tome, nema nijednog potomkr Ademova, a da ne zna
da je Allxh njegov cospodar, niri ima ijedan mnogobdac a da nete
kanti: Zatehli:na pretke naie balo k?o'ijedaju "jeru... (Ez-ZÄruf,
22) To je u vezi s rijeöima Uzyljenog : I ädd k Gos?olar ntoj iz bitni
Adenarih 'i o,n izueo poton'tuo njiho,o..., te rijetima: A Njen ß.
hldi ili ne h|eli, ?olarit4ij oni na nebesina i ani na Z,entjir (Atu
'Imrän,
83) i rijeöina: ,.{llah ina potpun dohaa i tu On hote, nima
bi na Praui prt *azao! (El-En'äm, 149), rj. On trj dokaz ima joj od
onosa dana kad je od njih zavjet uzeo".
Ish,q k:lte "Obavijesrio
nasje Rewh ibn'Ubäda, pozivaju6i se na
Mu.aa ibn Ubeidar er-Rä,ij., koiije rekro: auo,rnr Vuh;mmeda
ibn Klba el-Qurezija kako u vezi s \eror': r hndje Ga,po,tnr ttuj iz
ki;ni Adenotih sino,a izreo ?ototßtta ,jittouo.. kaie: .powrdili su
Mu da te vjerovati u Nj i znati za Nj; bile su to duje, prije nego su
irn sfforena tij€la!"
"Joi
nim je", kaie on,
"kazivao
; El-Fadl ibn Müsx kojije, powedrrvom
Abd el. Melik:. nJvodio Araove rijeii u ve?i. ovim ajerom:
'Kad
je od njih uzimao zavjer onisu biliizvedeniiz kiömeAdemove,
a potom ponovo vradeni tamol"
Ishäq kaäe: "Obavijestio nas je Al; ibn el Edileh, prenose6i
slijedeai Dahhakov iskäz: Allih je iz kiörne Ademove , onda kad g:r
F srvorio - izveo sve one koji öe biti rodeni do Sudnjega dana; izveo
ih je u oblikn sirnih iestica i upirao ih: "Nirdn ti ja Gospaddr ur?"
- oni n odgoutali: Jesi, ni rrjedotino!" Mehki s" tdda rehli: "Da na
v-
KNJICA O DUSI
&tdxien lans ne reknete: 'Mi o o'ome nirmo nilta nali! (El{'taf,
'Ovi
172) Zatim je Svojom desnicom zahvatio i rekao: ie u Dirnnerl',
i joijednom zahvatio i rekao:
'Ovi 6e u Diehe""em!"
Ishäq kzie: "Obavijestili su nas Ebu Amir el'Aqdi i Ebu Nu-
'ajm el'Mele'i; katu: 'Kazivao nam ie Hiiam ibn Sa'ad' Poz;vajudi
se na Jahj:a ' koji nije se'idov sin - koji je rekao:
"Upitao sam Ibn
'Sta
el-Musejjeba: ti kaäei o öuvanju od zaöeta?' i on mi je rekao:
'Äko
hoöe5, kazat öü ri jedan hadis, i to je isrina!Naime' kad jeAllah
uzviSeni sryorio Adema, pokazao mu ie takvu veliöxjnosr kakvu n;je
pokazao nijednom drugom sworenju: pokazao mu ie svaku duiu
iz njegova poromswa koju te sworiti do Kijametskog dana. Prema
tome, ko d lta bude govorio o tome, nelto na to bude dodavao ;li
odüzimao, rrj 6e izDijeti lai Da ih ja imam sedantdeserero' uop6e
ne bih mario za ro!
U tefsiru Ibn 'Ujejnea
nalazise, posredswom Er-Rebi'a zab;ljeien
slijedeii Ebu el-Älijin iskaz. A Nj.nll na se, h4eli ili ne htlli, pokorili
i ani nn nebesirta i oni na Zenlj;la (A1u"Inran, B3), rj. onda kada
je On od njih uzimao zavjet!
khäq kaie: "Tom prilikom svi oni su odgovoril; powrdno.
Naime, Allah uzvileni je saopöio da su, kad ih je uPitao d1 li ie On
Gospodar njihov "odgovarali: 'Jesi, mi svjedotimol" Uzv;ieni Allah
pakne obraöa se nekome ko ne razumije ono öimemu seOn obraöa
Isto tako i ne odgovara neko ko nije razumio pit:nje. Prema rome,
njihovo odgovaranje Njemu izrijekom dokaz ie dä su oni mzumjeli
Boiiji upit, da su shvatili da On od njih tra;; priznaniet
"Ni'Lm tijn
Goqodar ua!?'Tzko su, Mu odgovorili nakon ko su razumjel; ira im
''
Airr r Kükrorcm fnidodu shsi:
reb.simx i onini Z.mliil
Njcnri€, hrieliilinr ltrieLi,
Pokonviju ioninl
40 4l

je reieno, nakon iro su ro shvatili
"odgovarajuii:
/est, inij?doi;no!"
i time Mu p.iznali Boianswenost!"
Oni, mkoder, kao svoj argument navode ono 3to biljeäi Ebu
Abdulläh ibn Mendeh, gdje sroji: "Kazivao
nam je Muhanmed ibn
Säbn el-Buhäri, pozivaju6i se na Muhammeda ibn el-Munzira ibn
Sa'ada el'Herewija, oo na Dia'fera ibnMuhammeda ibn Häruna el-
Masisija, on na'Urbäa ibn es,Sekena, on na Ena'u ibn el-Munzira,
on na Aräa ibn Adilana a on na Jünusa ibn Halbesa, koji od Arnra
ibn Absäa prenosi slijedeae
'Cuo sarn Borijega Postanika, s.a.w.s.,
kad j€ rekao:
'Allah je duse tjudi stvorio dvije hiljade sodina prije
ljudi, pi one od njih koje se medusobno p.epoznaju zbliie se, a one
koje se ne P.ePoznaju razidu se!,
Ovo je dio onoga iime ovi podupiru svoje srajati3te.
Drugi kaäu: U polemicisa vama mi iemo sezadriari na dvjema
raök:ma. Pryo: navesr iemo dokaz da se dule swaraju nakon iro
budu stvorena rijela; drugo: odgovorir 6erno na argurrente koje vi
Sto se tiöe prve radke , tä,Uz!'t(enije rckaot O 4 di, mi u.t' sh,arano
od nuikarca i iene!3l (El-Hudäurät, 13) Ovo je, drkle, obracanje
öovjeku kao takvom, sastavljenom od duie ; lijela, lro uputuje na
.'injenicu d,r Je "vJ ra vr,ra ,rvorenJ nrl,on iro ,u im .rvo,e,ri oIlL i
mati.Tojo! izrd€nije ekspliciraju rijeöi Uzviieno ga: O ljudi, bajte sc
Go'ladara s,osr, Loji t 'ti od j ednos ;aujebi nun, a od nj.sa k i ,+ns'
"j.goutl stuotio, i od njih dt)oj? nnoge naitratce i zene rasjdo! (En-Nisi ,
-ü.ar

Navedcni dokurnenti, prema ron,c, sugeriraju potvrdu po
srojanja prcdrodnosr odredenja. Neki od nj'h upuöuju na ro da je
Ailah uzviieni izveo njihove prorotipove (emsäl), njjhov, obljöj.' i
onc sre6ne razdvojio od onih nesreinih. Sto se pak döe Njegovosa
obraianja njima, rratenja od njih da progovore. njihova priznxvanja
Njegove gospodarswenosti i samoposvjedoöenja nj ihove ropswenosri
- oni iz pryih muslimanskih generacija koji su ;nosili rakve tvrdnje
öinili su ro na temelju vlastitog rrmniie%nF predrnemog .rjera.
Ajet, medurim, nesugerira takvo neiro veö, naproriv, orkriva upravo
Sto se tite Mälikovog had;sa, Ebu Omer za nj kaier 'Njegov
niz prenosihca je prekinur. Na;rne, Muslim ibn Jesär D'je se s$reo
s Omerom ibn el-Hanabom, a u prenoienju ovoga had'sa izmedu
njih dvojice nalazi se Nu'ajm ibn Rebi'a. Uz ro, on - ukoliko bi se
uvaiio iak i takav niz prenosilaca - ne moie biti uzer kao argurnenr:
ovaj Mudim ;bn Jesär je, naime, nepoznat prenosilac, premda postojc
neka mirljenjx da je on Medinjarin; to nije onaj Muslim ibn Jesar
iz Baye. rbn Ebu HeFema kaier 'pred lahjon ibn Mu.ajnom Mm
proöirao ovaj Mälikov hadis, kojegonprenosi posredstvom Zejda ibr
Ebu UDejsa, i or je za M$lima ibn lesäfa svojom ruhom napisao:
Nepoznarl"
Ebu Omer porom hadis navodi posredstuom Nesaijai ru stoii:
"obavijesdo
nas je Muhamm€d ibnwehb, pozivajuiise na Mrrhammeda
ibn Selemu, koj; je rekro: 'priöao mi je Ebu hbd er_Rahim;
ka;e: Kazivao mi je Zejd ibn Ebi Unejsa, pozivajudi se na Abd el
Hamida ibn Abd er-Rrhmäna, on na Muslima ibn Jesärx a on na
Nu'ajma ibn Rebi'u..."
Zatim hadis navodi posredswom Sahbere; tu sroji: "K2zivao
nam
jeAhmedibnAbdel-MclikibnVäqid,pozivajuiisenaMul,anrmeda
44
KNJICA O DL]SI
na Fbu Abder-Rrhrmr'orr nr Teida ibnebuUnei'r'
ibnSelemu.on
on .r Abd el H,m;d-. o|l na Mu'limr' " "n n; \u':1ma
Ebu Omer kaie: "U ovom hadisu spoLan je jedan dodarak
- naime to ito se medu Djegovim prenosiocima navodi i Nü ajm ibn
Rebi'a
- i ne moie se uz€ri kro attument tinienica da ga ne navodi
neko pouzdaniji, buduii dr mj dodarak spominje sasvim Poüzdani
ha6z hadisai
Ukratko,zaovajhadismo)esekzatidaniznjegovih
prenosilaca
niie pouzdanbuduai da niri Muslim ibnJesär, nitiNu'aim ibn Rebi a
nisr,rpoznati kao nosiocl znanja. IPak, saD smisao hadisa mogao b;
bid vjerodosrojan i porjecati od Vjerovjesnika' s a vs ' budu'i da sa
podupnu brojni drugi provjereni dokunrenti' öije bi se Davodenie
moglo oduljiti, a koji se temelje na hadisu Omaa ibn el-Hanäba ;
dr.. cije bi nrvodcnie nep"rrebno "duzimrlo pro to' I vriieme
Ebu Onrer svakaLo misli na one hadise koj; sovore o Prethodeöem
Boiijem odredenju, budu6i dr Lrpravo njih nävodi u nastavku'
Täko navodi i hadis Abdulläha ibn Omera o Predodredenju
(qadet)
u koFm se na kraju kaie: "l jedan öovjek iz Plemena Mezjena ili
plemena DiLLhejna upitao je: 'Bdiji Poslaniöe, pa öernu onda rad?l
'Oni
koji ae uni6i u Dtennei, kazao je Podanik,
'njima je' zbilja'
uöinjeno lahkim tinjenje djelä stanovnika Dienneta' a onirna koji
i€ uni.i u DteheDnem uöinjeno je lahkh öinjenje djel, sranovnika
Diehennemrl"
On kaie: "1b prethodeie odrectenje (qader) od Vjerovjesnika'
s.a.w.s., prenose: Ali ibn Ebu Trlib, Ubejj ibn Ka'b, Abdulläh ibn
Abbäs, Ibn Olner, Ebu Hureira, Ebu Se'id, Ebu Sureiha el-Gitui'
Abdull;h ibn Meiud, Abd,rll:h ibn Am'. Im'"n rbn Hu'rin Aiia
Enes ibn Mälik, Suräqa ibn Dtuiüm, Ebu Müsa el-Eiari' 'Ubäda
ibn Säm it..." Vetinr njihovih had isa posieduje radiöite nizove Preno-
45

silaca i on nnoge od njih poron Davodi zaFdno s njihov'm nizonr
Sto se tiöe hadisa Ebu Sälihr, kojcgon prenosi posredsworn EL,l
Hurejrea. on sovori o izvodenju poron,srva i njihovu pojavljivanju u
oblicima sitnih öesrica od kojih su rom prilikom jedni bili obisjani
svjetloitu, ä druti otavieni mmom. Hrdis ne govori o rome da jc
Allah uzviöeni njihove duse sworio prije rijela i da ih je smjesdo na
jedno mjesro odakle svxku duiu öalie njezinom rijelu onda kad ono
Drkako, Uzviieni svakorne rijelu dodjeljujc onu nF,nu pripadaju6u
duiu koju je prcrhodno odredio da mu uuoe up.avo u roDr
wemenu. Onaj ko dobro razvidi sve te hadjse ustanovir ie da niri
jedan od njih ne govori o rorne da je Bog duiu odredcnoga rijela
onomad sworio u njezinom konainom obliku i zarim jc smjesdo u
neki prosror, izvan svakot dosluha s njezinin rijelom, odakte bije
tijelu upuaivio rek nakon no jojga swori.
Sro f r'iehadisa UbEjiibn Ka'ba, on ne porFöe odvjerovJesni
ka, s.a.ws., no i da F vjerodosrojro preDesen - a njjel - on bi mosao
izraäavati sanro Ubejjevsmvi niira vi!e. Medurim, nizom prenosilaca
kojim s€ raj hadis prenosi prenose se i neke rpsotutno neprihvarljive
swari, navodno od samog Poslanikr, odnosno od njegovih ashaba.
ledar od njegovih preDosilaca, Daprinjer - Ebu Dä.fer eFRäzi - j
pouzdan jc islab prenosilac. Ali ibn el-Medini za nj kaie: "Bio F
pouzdanl"; takoder kais "Brkao je swa.jt" lbn Mu'ajn kaäe:
"On je
pouzdan prenosilac, ali takoderkaie i sljjedei.e:
"Hadisi
kojcon prenosi
mogu se biljeziri, medurim, treba napornenuri da on pri navodenju
hadisa pravii greike!" ImamAined kirer "Kidje posrijedi hadis, ne
smatra sejakim prenosioceml" Joi kare:
'tskrenjc u prenoienju hadisa
(silih el hadis)'. l-l-Felläs kaie: "Slabog
je pamrcnjat"
TaEbvzü'^^kai.tt "Mnogo uobniavt" Ibn Hajjän za nj kaic:
.J€dinswen je Po rome rro Prenosi neke apsufdnosd od velikih au-
@ritera!"
N me, ono ito jc aPsurdno u predmetnom hadisu Fsu nFso'
ve riieii: "1 dura häova bila je jedna od tih duia od kojlh je zavjet
uz€t i ra ie duöa Podata Merjemi kad se od svoiih blla izdvojila na
iedno ino.no nie"ro i,'nr e u r,ju u L n" trje,'inJ u'rJ lo/rrrr"
ie. medurim. dr ruh koii i. poJJ, Mcriemi niie M,'ihov rüh. \,,
je taj ruh ;vrö;o udahnjrvanje u niu (nefeha fihe) i ona je od toga
ostala noseia s Mesihorn Uzvßeniktie: Mi e"o h joj rtha Naiega'!
?orkli i a/l jaj'. ?iktzao u |itu sduieno snotem nuihdrcd'Uqeien
se Mihtinn ol tebe, dko se Njega bojii!' ' 1tn)ikn onr. A in 't/t]
xptatn iza:knik Gaspoddrd tügn'- ftie o - 'tla ti pohhnnn djehka
öista! (Merjen, t7)
Mesihov rüh, posigurno. s njom neae ovako tovoriti o seb;, a u
nekim verz;jarna ovog Ebu D;a'ferovog hadisa navodi se upravo ro,
tj. da je Mesihov rt:,h bio mj koji je razsovxrao sa lrjom' dx joj je on
bio poslatl
Ovdje nalazimo öetiri postavke:
,4rar Allah uzvi$eni izveo je njihova obliöja, oiihove PrototiPove
(emsäl) i razdvojio nesretnike i sretn;ke, onekojima äe bitioprosteno
od onih koji 6c se suoöiti sa kaznonl.
Drzga: Allah uz-vi{cnitadaje P.oriv njih usnnovio dokaz' zattaiio
od rjih da posvjedoöe Njegovu Boianswenost iza to kao wjedoke
uzeo Svoje neLeke.
- r.'U U-
tu"t.L"
o:ibrili nli rmo, nxnuin,, imrjL,i I vLJu iir inrPlikacijc,
adrärliiryom i2nz rüh. iro ?triii: duh, duir, nuhovnis'bjck'
17

7i.1'1. nLmatcnje rij€ii Uzrilonga: I Ladl Gospadrl t1)oJ izIii,ti
AdtrLarih sntou izko |)atonstua njibout... (El-A.,f, I72)
r',uuo: or ic,ve re d-,e n.rku., no ih je ii\.r. v,rje,rio,,1
jedno mjesto, konaöno zavriivii njihovo swaranje, iodadeih sv:rkoga
trenurkr u mahovima odaöiljc njihovim rij€lima.
5ro se tiöc prve posrxvke, o rome posroje brojni, ncdvosmistcni
dokurnenti koji se prenose krko od samog Vierovjesnika, s.a.ws.,
rako i od njerovih ashaba.
Drugu posnvku uva:avaju neki komenmtori Kur'xna, vje,rjL,.i
da je ro pnvo tumaienje ajera. To je i srajaliire veain€ (däumhur)
trrdicionalisriökih konenrarora Kuiana.
EbrL lshaq kaie: "Moguiejc dajeAllah uzvilcriuzorcima simih
öestica koje jc izveo (iz kiöme Adcn,ove, op. prev) podario razum
kojinr sLr mogle shva6ari, u onom smislu kako ic rekao: krlan mt,
'U/izß.1!
üt:
itn
'(En-Nernl,
ou 'uja
18) On je i brda, i lrice,
pu,,'i i'o dr ,. rd' n, D;$rrdum.lave Albh-l
Ibn cl Erbäri
"StajaliSre
l

tog dokaza, onima od njih koji su obavijelteni, on je rij dokaz jo!
oiiu;io iz,umenJ,m. ii:nj.ni, rmr tojeJepo''.rvio u njimr rminr,
i u svietu koji ih okrutuje, re poslinicima koji su im rpuaivani kao
donosioci radosnevijesri i kao opominjaöi, te poukama ; primjerima o
kojima su izvijeSaa prenoiena do njih. On, Uzviieni, od svakoga od
njih traiisamo onoiiko pokornosri koliko 9 na to obavezuje tajdokaz
i koliko je u njih ugradio sposobnosti, koliko im je dokaza ponudio
o onima koji su obavijesreni o Zavjetu kojeg je uzeo od njih i koji
su upoznati s onim 6to je naredeno i zabranjeno On, Uzviieni, jasno
je kazao kako ie postupiti $ njima, dok nam je znanje o onima koji
nisu obavijeiteni o tome uöinio zaklonitim. Medutim, mi znamo da
je on Pravedni, da u pogledu Njega nikal'va nepravda nije zamisliva;
da je on Mudri i da u Njesovu swaranju ne'rn manjkavosri; da jc
Mo6niida neöebiti pitan zaonoito radi;da Njemu pripadä swaranje
i zapovijed, uzviöen neka je On, Gospodar wih wietovrl"
Drugi se sa njima ne sla;u u .azumijevanju smisla predmetnog
ajeta. Oni kaiu: "Smisao Boiijeta;skaza: I bddje Go$od tnj iz
bitniAdenoüh lino,a iz"eo ?oton'tuo jihot)o... (El-A'ra[ 172) jesr
sliedeai: On ih je izveo i sworio ih nakon lto su bili sperma u k,
ömama odeva; izveo ih je na Ovajsvijer postupno, jedne za drugima,
odredivri same njih da brrdu svjedoci protiv sebe u tome da je On
Gospodar njihov Uöinio je ro na naiin da im je oöevidnim utinio
znamenja svoja i svoje dokaze koji ih nuino vode do s3zanF da F
On njihov Sworirelj. Täko nema nikoga, a da u sebi ne nosi uöinak
woga cospodara koji nLL powrdujedaje on njesovTvorac i da on
u pogledu njega sprovodi svoju odredbu.
50
(NJICA O DUSI
Kad su tako posrili svjesni toga ikad ih je sve ito su vidjeli i
opazili pozvalo da povieruiu " Ni bili 'u r|r'rrrrr *jedok" onrh
t

zumom kojes je insmrißo u njih, kojim se vrsi poimanje i za kosa
se veze nrgrada i kazna. Svaki onaj koji se rodi i doiivi svoju zrelost,
te bude u sranju razluiiti 3ta je lrerno, a 3ta korisno i pojmiri Borie
obeianje i p{ernju, nagradu i kaznu, on posraje popur onoga od
koga je Allah uzvi3eni üeo zavjet da öe priznavari Njegovu jedinosr
'zahvaljuju6i razumu kojesje insralirao u nj, reznamenjilni i dokazima
o njegovoj vlisriroj nasralosti koje mu je On uöinio oöevidnim,
tako da öovjek ne moic wrdirida je sanl svojsworiteij. l\ema rome,
ako takvo iro nije prih\'adjivo, on onda mora imati nekog drugog
sworiteija, izvan njesa, koji nije kao on. Tako nema nijednot swora
koji dorivi ru;ivornu dob i koji nema nikakve zapreke za ispravno
poimanje, a da, kad u njemu neito pobudi srrah, ne pribFrn€ okriljü
Allaha uzviSenoga, ne pogleda prema nebu i ne upre prsrom u tome
pravcu, s punon svijelau o rome da je iznrd njega njetov Sworitelj
uzviöeni.
rremr ron,e, ako rrzum. rz koga p-oi.hodi poimrnje i 'Ji umijevanje,
dovodi do spoznaje onoga iro smo naveli, ako on upu6uje na
sveto, onda se svaki onaj ko doiivisvoju zrelost srnatra onim od koga
je uzeta obaveza i zavjer; za nj se noZe kazati: powrdio je, posluiao
i pokorio se, onako kako ka;e Alleh uwlieni: Alkhu se pokorau sre
ito j? na neb.sina i na ZenlL hieli ili ne h*li!(EpRa'd., t:-)
On dalje ka;e: "Oni kao argument navode i Poslanikove, a.s.,
rteii: 'S rri osobeje dignuro pero&: s malodobnog djeteta do njegove
polne zrelosti, s ludoga sve dok mu sc ne vrati pamer i sa spavaia
dok se ne probudil", re rijeü Uzvitenoga Mi sno nebeina, Zenli
i?k inana pan dili enaneL pn s v u'tegli i pobojnli da y poneslt,
ati sn je, k^Le Nt^h, prcuzea tarkL! (El-AJ:-zäb, 72) Ovaj em:,net
52
'fj.
ono ir..niGtu tr. bitjcii im se kro eiich.
KNJICA O DUSI
usR"ri i€ Ugorori ZJ\ier:.nebe'a /mlp.r plrnir"'u'e utregli od
pr"*i.".p .og..,'.,a buJrrci 'u li'eni r'rumr koirm 'e p"im:
ira'tutuj.. dot i.oi emaner 'oviel peureo zrhv:liuitt'icinien;'i
reärma kojet ima u sebr'
Arapi o tome Posjeduj11 brojne senr€nce 'zretene u stihovima'
Brdt n olon stanenoila garanciju lade Fak'd:u
Dd bldo Fa€'asa niknd illnti nele!
Naime, kad god bi se stanovnici miesta Fak'as uplai;li Poraza ili
neöega drugog, oni bi re sklanjali naoblitnje brdo' pa iln j€ ono' kxo
rakvo, bilo kao garancija. Takvi su i Näbigini stihovi:
Selo goknsLo Haris zaPkka
za sntu gasPoddra snga
A i njihtu bftlshi Prc.lia Hrarin'
i ot se skruii, Poti krik stajt!
Da je to tako, kaie ovaj, Powrduju ; .ijeti Uzviieooga: Dd nd
Sudnjem lam ne rehrcte: "Mi o |uane imo niltt znnli"' ili At n.
/eL ete: "Nnri ?rcci tu ?rije nds druge Alkhu lanin 'maünli, /t ni
smo ?oäaÜenje t,otie nj,r. (El-A'räf, 172 173), jer Allah uzviieni
pojaönjava da je ra obNeza od n;ih uzeta sroga da na sudnjem danu
ne bi mogli reöi: Mi o tome niiri nismo znali. To neznrnie ovdic
moiebit;samo jednood dvoga: ilida niitl nisrznalio Kijrmetskom
danu ili pak o uzintanju Zavjeta.
Sto se riie Kijanetskoga dana, uzüieni Allah u Svojoj Kniizi
nigdje ne navodi da je od nj;h uzeo obavezu i zaviet da ie znatiza
proäivljenjei polaranie raiuna, vei sarno navodi da.e znxti za Nj. Stu
se pak riöe preuziDlanji Zavjcta, onda djcca i nedonolaad ' ukoliko

je ra obaveza LLzera i od njih, kako to wrde oponenri buduöi da nisu
dorivjcli da se ovaj Zavjer uzmc i od nj'h kd bi mogli biti nenlarri
prcma njem'r, pofe6i ga izanijekari, pa kada bi ro neznmje Doglo
potefi od njih? Bog uzviicni neie ih kazniri za neiro ito nije poreldo
od njih sanih. Prema tome, nxvodki neito Äro nijeprihvadjivo i öega
neae b;r; jest apsurdno.
Sto se riöe rijeöi lzvilenoga: Ili la n. reh cte: "Nn:i ?rcci yl
prüe nrs dr"sc Alkh' rarnin :matrdli, /7 ni :;/uo ?o'o|.njc ?ostrt
/r,, - mnogotoStvo za kojc öe odgovarari lli je potjecalo od samih
njih ili od njihovih predaka. Ako ie potjecalo od njih onda su oni
mogli biri odgovornj zi nj rek porro su doiivjeli svoju zrelost, kad
b;va usmnovljen dokaz proriv njih. Od djerera, medurim, ne morc
poteii ni mnogobo3tvo ni neöro dmgo. Ako je prlt mlogoboirvo
od dmgih, ne od njih sanih, u rom sluöa1u sva musl;Danska zrje
dnica sagl.rsna je u tome .ln ieln grjeinik tude gijehe neie nositi!
(En Nedzm, l8), kako ro Uzviieni Allah kaie rr Kuianu. To nij€ u
kolizij' s predajonl koja se prenosi od vjerovjesnika, s.a.ws.,
"da F
Allah potrao leda Ademova i odade izveo potomswo Djegovo, re od
njib u,eo obakzu", jer je on p.enosio Rijei' Allaha ur/ijenoga fa
je i Objavx dolh rako kako se on bio izrazio, tj. namjesro buduaega
t'portijebtjeno je proilo vrijeme.
ovo je, kaäe on, sliino B oäjen ßkazl: AI.lbje a.J !4t!os 4etotjesnikn
QoltE je I{LjisL abjauio i .tldt}je dro obauzu uzeo: ,,Kat
ud,], ?dlije, dade ?olnnik hoji t. totL,t liti dn.t ßtinr ona ita imntc.
hoxtt li nu rigulno ?@j.torlarr?" (Alu'tn,rän, 81) Uzviöeni j€ rako
Obi"\ u :,nJnre toi- i, nbii\ | i\ Jn viero\ i,,,ri, im; uiirio /J\F,u. I
narodima koji su osrajali iza niih, Dx 3ri upu6uju rijeij Uzvijenosa:
Ka.l rrn, t |slije, ./od. püknik kaji;. lat,n/ni At je isti,r on.) lto inat .
boiet.li nu sigltnrc lorjctorati? Zitt/uj. fttr.n tin ,rtudinr: Dr ti
KNJIG,{ODUSI
,ritui.t. i pnhl,atrtr ln ?\aloMc\iobauei'L? otlt'L ü'lgol'anli:
'"1,,;qtmo!
-Rudiu andt 'ticdoo rchaobiO' lila'u!tJna
,i,Ai,ut '0,t" Imr:rr'sl, laloietzrrieni 'Jmu iinicnitu dJ 'u
.etl na'odi upozn,li tObi"rom koia i('Pune'tu niihorim tieroti'
snicima üiinio dokazom Protiv njih, kao üzimanje zlviera od njih'
Njihovo poznavanje Niesa trernao ie rjihovim poNrdivanjem
Ja kaiem: To je, nkoder, sliano rijcöima Uzvisenoga: I ietit' le
Alkhor bkgodati Lojom u: je obüua i zatJetd koiin t"1! j' obnt'ezno
kad * rekli: "starano i potroratano se!" (El'Maidz' 7) To je Njegov
z:vjet kojega je uzeo od njih nakon ito irr ie poslao Svoje Poslanike'
rj. da te vjerovati u Nj i Njegove poruke driati ;srinitin Sukladni
rome iskazu su i slijede6i i st'azi: Oni boji obautzu p/dna Alkh ^llt'
Ljauaj i ne kti. z,l!iet!r' (Er-Ra'd, 20) O rinori A'Lmoü 2 "ün
nisin naredio: "Ne hk jnjte:e iejtnna, o dn jc n'?4ntctj at"orc '
ui:e Lknjajte Meni; toje ?ut ?td'i!" (l^'slo,60)
To je NFsov zavFr niima, izreten jezicima Njesovih Poslan;ka'
Trkve su i Njegove rijeöiuPu6ene tsenu Israilitanim^: I'lunitezatjct
hoji ste Mi lnti ' is?u it ia i la Suaj |oj; san tnrna daal (El'Beqare'
40) Takav je i ajer: ,{ t tla y Atlal uzto oba uczu orl on;h kajrna I
K ji?d rlnta da teje, 'igtmo, ljdina ohjdinjauati i rla eie iz4e niitn
'lnuan,
42r,...1(AlrL 187), re ^jet: Mi 'na ad lierc"jes iknznrjetliihot
uzeli, i otl nbe, i od Nnln, i od lbtil)tnn i ol Mßai, i a'l kn, 'ina
Merjeninr euo iurst tjerneli t(.Elt'hzäb,7)
Riieö je, d.llile, o ziajetu kojega ie od njih uzeo nakon 3ro ih je
poslao kao podanike, onako kako jezavjet uro i od njihovih naroda
nakon ito im jc poslao oPorneDu To jc orai zavjet iije je prekriioce
Uzvilcni prokleo i saDkciorirao u svojim rijciimar Ati znto ita !11
t
Xod K;Ln$ri,
l nc L.!t olJ.irnjcl'
t5

zn'jet 'uj?tekriili, Mi snto ih trakbli iyrn njthod ohrshttm iiuiti!
(El-Mäida,
13)
on ih je, dakle, srnkcionirao zbosnjihova krienjizavjcra kojesa
je od njih üeo jezicima Svojih poslanika, iro jeeksplicin,o iskazao u
4etui I kdAl lno od ,a' %ljet zli i brdo izndd Ms
"Swjstri
todtgli:
prihütite ono:to lno 'an dali ineln"antje ni nuo/tohoje"Knjizi,
da biste se bdzre Jaöu t)ali! (El-Beqare, 63)
Poiro se ovi i njima sliöni ajeti nalaze u suri koja jc objavtjena u
Medini u njima s€ podsje6anie na ovaizavjer upu.üje djedbenicinla
tanijihobjava -zavjerurrod niih dr.e vjerovari uAilah iu Njegove
poslanike. Medurim. buduöi da se predmemi ajer nalazi u suri El,
A'ral objavljenoj u Mekki, u njoj se navodi onaj zavjer i ono opie
pdvjedoöeDF svih obavczanih stvorenja koja m porvrdita Njegovu
Boianstvenosr ijedinosr, te neosnovanosr mnogoboiwa. To ie zavjer
iiskaz'vanje priznanja kojim je usrrnovljen dokaz proriv njih, koj;nr
je orklonjena svaka isprika i koiim krzna posraj€ tcgirirnna; öijim se
krienjem zad uruje propasr. Srog:rjebilo neophodno da oni üjzavjet
imaiu u svijesri, da znaj( a Dj , ro je onaj el€nenat na koiem ih je
On sworio, rj. ono priznavanje Niegove BoixnsNenosri, ainjeniceda
je On njihov Cospodar i'fvorac, te da su oni swo.ena, poröinjena
biaa. Porom im je On slao joi i Svoie podanike da ih podsjcre nx
ono lro oni nose u yojoj naraü i svoiim umovima. re da im obFsne
kakvo je Niesovo pravo kod njih, dä im otjasne Njesovu zapovijed
i abmnu, Njesovo obe.anje i pr'jernju.
Na ro, mnogim deraljima, upuiuje i Mma srftLkrura xjeri.
Pn'o: Reteno )c: I l,.k& Goqodar tDj iz kiini Ade/"oüh no4. ..
(lll-A räi 172), a nc: i, kiöme Ademovci Ademovi sinovi ipak nisu
KNJICAO DUSI
Drngo: tJzvileni Allah je rekao: " lz hiini tulemot'ih sinot'tt" '
n;je rckro: iz U;me liko i' uPorriieblieni (ielinr nimie{o jednos
nj€?inog di,eh ili - ioibolie drr ieP'rmrrrrrit imPlik'i'ii"
l/.( Re;.eno je:" Patoa trz tyraa o . .r nc: potom no niegov"
Cen tto: Uzvireni Allai je rekao: " I unanio od nji h da pox'jedoie
blotit '?be!',tj. \ttinto ih je svjedocima protiv samih sebe Sviedokse'
'.r.akako,
morasptrti onota 3Io je svjedoöio ion se svoga svjedoöcnja
i sjeta rek nakon Pojavljivanja na Ovome svijeru. dok se nikakvog
raniies svj€do.enia ne sjefl-
Prra: Uzviienije saopiio da ie smisao ovog trai€nji posvjedoöenja'
ßwrri ustanovljenjc dokaza proriv njih, kako na S dnjen danu
ne bi mogli re6i: "Mi o ovome nnmo niita zn:riil" i raj dokaz Protiv
njih ustanovljcn je slanjem podanika i ioviehovom prirodenom
naravlju, kako to kaze Uz\itenr I'otu1)ici n Loji e. n'los/E l)r'sti i
oponene ttonosili. tla l1uli Pulije ?o'knitu € bi il?tk)i o?rL"ndnjd
pted Allahon inali! lEn'Nisti, 165)
lerrr Oni su na to podsjeirni kako na Sudniem danu ne bi
mogli re.i Mi o otiane tismo niita zndlilZna se' medutim. dr oni
nika ne znaiu o izvodenju svih niih iz kitme Ademove i tra:enju od
njih ' od svih njih'da tada powrde svoie svjedotcnje; toga se niko
od njih ne sjeöa.
'Nnii
Srlza; Rijeii Uzviienoga: Ili lt ne rehnate: Preti ' ?rr'
/ßs dluse A1ihu ntnin s/"ttri\i. a ino ?oäaÜe
je 'tijenjih!(Fr
A rii l -.)|,igl,+!riu dr iie Ludrori u rorn upoznit"lju : rrrle' iu
posv1edoöenja. lrva jcm da De lnogu tlrdirida nikr nisuzniLiadmga
je rla se ne mogu pravdari Povodenjem,
jer onai ko niita nije znao i
Dema nikakvc svijesti o rome, dok se povoditelj tL svom Povodetrju
povodi za nckim drugiu.
t6 57

Osrzrar tujeöi Uzviöenoga: Zü.e:nds bamiti zn ono ha sr kzüi"ci
ti ili?!(El-A'täf ,172), i. ako bi ih On kaznio zbogporicanja i tnno_
goboöwa njihovih predaka, oni bi mogl; tako kazati. On, Uzvileni,
njih, medutim, ka;njava zbos njihova oponiranja njihovim podani
c'ma, zbot Djihova utjerivarja u lai tih poslanika, a da ih kainjava
zbog njihova povodenF za precima u nj'hovu mnogobolwu, bez
ustanovljenja dokaza protiv njih predsravljenos u danju poslanika,
u ron bi duöaju On njih kaänjavao za neito lro su lailjivci öinil;, ili
bi ih kaznio zbog njihove Debdse dx prepoznaju nevtljalosr sranja Lr
kojem se nxlaze. On, Uzviieni, medu,im je saop6io da On ljudske
zajednice nie kaznjavao Depravedno, dok njihovi pripadnici niöra nisu
znali; On ih je kainjavao rek po3to bi ih upozono r opomenuo.
Drreta: On, Uzvi5eni, od svakot öovjeki jeanaiio dx sam sbi
bude svjedok da je On Gospodr Djegox njegov Sworirelj i to p.iznanjeOnnaviie
mjesra u Svojoj Knjizi navodi kao argumenr pmdv
njih. Gko On npr kaie I aäo ih zaVitai ka ih I *urio, sigano;. re(i:
AlhL! Pa iuda se onda odnetu?! (Ez-Zührnf, 87), tj. kako se mogLr
okrerati od pridriavanja zxhdeva Borije jedinosri (tewhid) nakon
nkvog njihovog priznanja da je Allah njihov cospodar i Sworirelj.
{)val-vih primjera u Kur'anu ima mnogo i ro Ic raj dokaz, ono tijim
je implikacijxma zaüaiio od njih da sv,edoöc proriv sebe, naira su
ih podsjeöali Njegovi poslanici, .ijei'rna Njcga, Uzriienoga: Ztr se
,näe ! n4,tti u Alkhn, sttoritelja neb*n i Zcnlje?" (tbrahim, 10)
Tako ih Allah uzviicni podsjear jezil(on Svojih poslanika - na ro
Djihovo priznanje, ru spoznajnosr, dok ih nikada niie podsje,io na
neko priznanje kojcF pretho

tjemik, "jeti, dj./' Alkhow (fttuh), prcnd Lojaj je O qadr /taöint..
- ne teba da se ntjnja Alkhoyr ljera,jer toje prn"a ljerc, dti ueitlta
tj"di to ne zna! (EvRnn, j0)
Nekikomentatori Kur'ana - popur. npr. Zemahicrija - i navode
samo ovakvo rumaöenje. Drugi, oper, navode samo ono prerhodno
dok tre6i ' poput lbn cl-Dtewzija, El-vähidija, El-Mäwerdija i dr
- navode oba m tumatenja.
El-Hasan ibn lahja el Diurdiäni kaie: 'Ako bi se u ovon
odjeljku neko suprorstavio hadisom koji se prenosi od Vjerovjesnika,
s.a.w.s., gdie on kaie: 'Allah je potrao Ädernova teda i odade jzveo
potonxwo njegovo, od njih uzeo obavezu (.ahd) i porom ih ponovo
vratio u njegova ledal' i rekao da hadis ne doprrira rakvo tumaien'e
kakvo s;!i iznio, u kojem slutaju njihovo ponovnov.aaanje u leda ne
bi dolazilo u obzir- ako bi, dakle, od njih zavier uzimao tek poito bi
dostigli svoju liziiku i urnnu zrelost - odgovor bi bio: Vjerovjesnikow
rijeöi: "l porom ih ponovo v.ario u njegova ledal" znaöe, kako smo
kazaii:
"I porom ih vß6a u njegova ledat", kakavje duaäj i s Bozijim
ßkxzon: "I ha,lje Go'podar tuoj iz kxni Atmaih rinnd izko ?ototnsao
njibom... ", tj. kad izvodi.
Prema rome, zniöenjebi b;lo slijedete potom ihvraöa u njegova
reda iinoJr! njihova rrsmrrivanja, jer oni kada rmru bivaju vraieni
zenlji, u nju se ukopa!-aju, a upravo od nje stvoren je Adem i u nju
vraten. Kad tako budu vra6eni u nju, rinre ustvifj biväju vm6eni u
Adema koji je u zemlji, da trr budu pokopani. U rrju ie vra.en i on,
bivii i sam dio re supsrance.
Proizlazi da vaie br*valno rumaöenje ovoga hadisa kotidira s
onim smislom kojeg donosi Kur'an, pa je predmerni hadis jcdino
prjmje.ero rumaöirinanröin kakosnro ro n;uöinili. Uzviieni, najme,
l^), : I k" l p r, ^r.d,ü t uoi t z t r q t 4leqa rt, t.to u,t t / t, o lotun\t uo
KNJIGA O DUSI
,iihow..., ne nJvode'i N r vmog Adema: {dem ie 'pomatut ';mo
ljJ o"a';.*'i, "i.t"",n ootom.lk" d^u ooi niegov' dieca uhadi'u
,..o1.au,;tn.
ka;e dr ie Orr "porrao
ledr Ademova pr r' Premi
rorne. re dva iskä", mogu dove'ri u \utslr\Je rm^ rko

I
lr
I
Pos,jedoil Hdt.'r kad !u'/ete Gupodnra vog
da na npri/tu E|,\Yelid ina ?ftla ,eae!
tj. Hati'a svjedoöi, ili: posvjedoöit ae. Uzvi3eni, prema ovomej
kaze: Mi svjedoöimo daöerevi na Sudnjemdanu kazari:..Mio ovome
nisra n;smo znalil", rj. o polxganju raöuna pred kojim su se nxlti. o
propitivanj'r i pozivinju na odgovornosr za nevjcrswo koje su ispoljavali.
Poron se tome pridodajejoijedan predikar:
"ili da ne kriere,,,
tj.: ida öetekazati, gdjeje (u naöehrasravni) vezDik
'ew'
uporriebtjen
u zna.enjo sasravnos veznika
'i, kakav je sluöaj npL i v 4etr'. r nt
st irj ni grjehtiha ni Ga) nerjemihd njihova! GA-Dehr, 24)
Znaöenje bi, dakle, bilo ovo: I Mi svjedotimo da aete vi na
Sudnlem d:nu kazatr Naii ?leci su ?ric nas lnge Attaha ratnint
t/ aftali. d ni sna ?oboljenje pontje nj;h! ,€t-A'Äf,173), rj. onj su
otilli u mnogoboiwo pr su i nas, dok smo jo3 bili djeca, navetina taj
svoj pmvac i mi smo tako krenuli tim njihovim putevima, poveli se
za njima. Sroga nismo mi grijenri zbog roga ito srno se povodili za
njim:j grteh za ro pripada njima, koji su Bovorilj: Zte'ti, o?rctke
ndie kako ^for|ednju ljen i ni ih tijedbno x stopu!(Ez,Zuh']Ltf,23)
OvosugeriEju njihove r\eti: Ztr iei n$ hazniti zd ono ito,a k4ljitci
iinili !ElA'tef,173), rj. 3to su nas naveli na nnogoboiwo.
Ako se ro sve ovako postavi, onda bi prvi prikaz predstavljao
obavjcirenje svih ljudi o rome da je od njih uziman zavjet, dok bi
drugi prikaz predsravljao Boiije ;zvijerae o rome kako öe se mnogo,
boici pravdati na Sudnjem danut"
Sto se tiöe oponentove wrdnje da posrojikolizia;zme

porornstvo izvedenoiznjcgovekiöme. Medutim,pono jeprva gene_
racija 'zvedena iz njegove kiöme, a druga iz kiömi oDe prve, rreaa i,
kiimi druge itd., prikladno je dr se sve
'ledima
ro pripiSe Ademovirn,,
budu.i jc on njihov korijen, a oni njesovi izdanci.
I kako god je dopusrivo da se - kako to navodi UzviSeni - izvo
denje 'iz ledr potomswa Ademova' ima smarrari i izvodenj€Dr .iz
Ie

podrazumijeuiuöi time Adema, onako kako ti kaä!: "Udarili smo
ras!" dok si, u stmrnosti, udario njihovog celnika!"
Ebu 'Ubejd u vezi s ovim ajetom opredj€ljuje se upnvo za ovo
Mud.iähidovo staialiite, s obzirom na öinienicu da UzviSeni u nasravku
kaäs 'h onda melekima rekli: 'Poklonite se..." Naime, Uzviieni
je melekima rekao:
"Poklonire
s€...!" prie nego je sworeno Ademovo
potomswo, prije njegoi? oblikovanja u marernicama. Cestica tum-
me' iziskuie raspon i vremenski slijed. Stop onaj ko smatra da se
tnaranje i bblikovanje' u ovom ajecu odnosi naAdemove potorn-ke u
macernicama vodi raöuna o toj 'sljedswenosti' öestice tumme , izuzev
ako se ne drri El-Ahfielova stara. On, naime, kaä: "Na ovom mjesru
öesdca
'summe' ima znaöenje sastavnog veznika 'i'!"
Fz-Z,eÄäÄiadäkaäe:
"To
ne stojl ne{to ßakvo ne dopulta EI-Halil,
Sibewejh4o niti bilo ko u öiju se struönosr moä imati pouzdanje!"
Ebu 'Ubejd ka;e "Mudähid je to pojasnio kad je rekao: 'Uzvi-
Seni Allah je Ademovo poromswo sworio i oblik mu dao u njegovim
ledima, i nakon toga nar€dio da mu se uöini pöklon. To se, kaie
on, sawim jasno nahodi iz hadisa gdje se kaie da ih je On izveo iz
njegovih leda u obliku sitnih öestical"
Ja ka;em: Kulan je tal< v da jedan niegov dio tumaöi drugi
dio. Predmetni ajet jesr popttt ferat O ljudi, ka&o noäete '"nnjan a
oäi"\e4e, - ?n, Mi vd, 'tu.tramo od zanlje, zatim od kapi genna' (El
Hadidi, 5), gdje im se pripisuje srvaranje od zemlje, premda potjeöu
od woga praoca Adema, tj. on je njihov koriien. UzviSeni Allah se
isto uko obraca onima postojedim, podraz umijemju6i njihove pre*e,
k -kav je npr sfuöäj s ajetima: I kala ste agla rehli: 'O Müsa, mt n
66
El H.lil i Sibcwcjh , poznäii gEm2rii.ri &pskosr izil:.
KNJICA O DUSI
hraxu jati!' (El-Reqzre, 6l); I kad xe jednog Coieba *bili' pd
ttjqd ?le?irati Po[ek!
(E]-Begerc,
tlicrotdti ltk Alhha ne ailimo!' - nmja aas ie olinuk' üljek
'O
Reque, 55); I kad tc thli: Masa' mi ne noiemo üe jednt
72\ I kdda tmo od uat zaviet
,i btlo imad w qodigli!'(El-Beqare, 63)
roltkvih primjera u Kulanu ima mnogo - obraca se
se na njihove Prerke. Pr€ma tome, takve su i Boäijer\etr
Mi
t'z' ttuoili, potom 1'am ohlik /ali... ( -A'raf, Il)
Uzvüeni jo! s navodenja jedinke prelazi na navodenje vrste, kaie
slucaj npr. u ajetu: M, r/"2 o, %ista, [ol,jehd od biti zemlje nlroilt,
ga kao kap sjenena na sigumo nje'to 'tdaili! (El-Mr'minnn,
13). Onai, dakle, koji je sworen od elßtrakta zemlje jest Adem,
je ono Sto je utinjeno kapljicon sjemena na sigurnom mjestu
' Sm se Dak rite hadßa u korem se navodr da su duie srvorene na
hiljade godina prije rijela, niz njegovih prenosilaca nije pouzdan,
da se u njemu nalazi i 'Utba ibn es-Seken - za koieg Därequtni
kt€ da se ima odbaciti (meüdk) - te Enia ibn el-Munzir, za kojeg
Ibn'Adi Lair da neke hadise prenosi pogrjeino.
Sto se pak tüe dokaza da swaranje duSa dolazi nakon straranja
tijda, on se mora Sire obrazloäiti. Prvo: snatanje praoe ljudske rtste,
dakle njihora korijena, odvijalo se na sljedeii naöin: Uzviöeni Allah
poslao je Dibrila i on je sa zenrlje uzeo preg3r zemnoga Praha, zatim je
taj prah zamiesio tako da je postao blato, porcm ga je uobliöio i nakon
öto rnu je dro ieljeno obliöje u nj udahnuo duöu; kad je du3a uni5la u
nj, blarc je posralo meso i kru postao je äiv, govoreci swor'
67

U komenrarima Kur'ana Ebu Mälika i Ebu Säliha, biljeii
se slijedeca predaja - ona se prcnosi posredswom lbn Abbäsa, te
posredswom Murrea i Ibn M€s'üda koji je prenosi od nekih Vjero,
vjesnikovih, s.a.w.s., ashaba - : "Kada je Allah uzviieni okonäo ono
öto je äio, zaposjeo je Prijesto ('tui) i postavio Iblisa vladarem nad
ovosvjetskim nebom - a neki od öuvara tot n€ba prije niega bijahLr
iz reda meleka koji se zvahu dtinni; däinnima su nazvani, buduti da
su oni öw?ri stanovnika Dänneta!
Iblis je tako, pored woga kraljevswa bio joi i öular (häzin), pa
mu je talo nadolla misao: 'Allah.je meni oro podario samo zato da
bi mi jo3 redu poöast ukazao!'- u dflgoj verziji ove predaje stoji:
'zbog moje predlosti nad melekima!' - i lad je taLo u njemu poni]la
oholost, Allah ju.fe zapazio i tada rekao melekima: Ja ot na Zengi
nanjasnika posutiti! (El-Beqare, 30), nalta su oni rekli: 'Gospodaru,
kako d€ izgledati tei namjesnik (halifa), ita de oni tiniti na Zenüi?!'
'Imac & potomswo', rekao je Allah, 'koje ,3e
na Zernlji nered praviri,
koje ce biti medusobno zavidno i koje öe ubijati jedoo druto!' Nato
stt oni kazali: 'hr
lc Ti ndmje'nih bht onaj koji te na njoj nercd iiniti
i ktu pnüerati? A nl TLbe
relitarno i h"dlino i, harn Tebi daktuje,
leliä.eno!!" On rete: 'la mam ono ia vi nc znar./" (El-B€qare, 30),
misleü pritom na to kako 6e postupiti Iblis.
Zatim je poslao Däbrila na Zmlju da mu odade donese njezinoga
da. Medutim, Zemlja je rekla: 'Utjeöem se Allahu od tebc, od
toga da ilta uzme! od mene!', i on se vratio nazad, nija ne uzevii.
'Gospodaru', rekao je, 'Tebe je u7.ela
?a Stir i ja sam se sustetao''
On je zatim poslao Mikaila, pa se Zemlja Bogu stala uqecati i
od njega, te se sustegnuo i on. Potom je poslao meleka smni, pa se
Zemlja Bogu stala utjecati i od njega, no on je reka o:'Zapraw se ja.
urjeö€m Allafiu od toga da se vratim nazad, a da nisam izvrlio Nje-
KNJIGA O DUSI
ed!' Potom je sa vrha zemlje u?€o z€mnoga Praha i weg
e-!ao; nije u"!o samo sa j€dnog mjesta, v€i ie uzeo i crr€nog'
;, i crnog
-i s tim se stao uspinjati prema GosPodaru uzviSenome, e ta
- stoga se Ademovi potomci i pojavljuju onako ra-
oa kad m* saarlcn obkk dam i t nj dahnem iz Swga fuhlt'
tc ?okbxhc! (Sid, se preworila u ljePljivu iloraöu, tj. jedan se njezin dio lijepio
i. Zatim ie Allah uzviieni rekao mdeUime: Sh)oiiu louj&a o'l
7 r-72)
Potom ga je Allah swotio Svojom rukom, kako Iblis ne bi Prema
ru oholost pokazao, kako bi mu On mogao redi: 'Zr se oholo
orema onom ito sam Ja Svojom rukom s$orio, a Ja säm
Drema niemu ne odnosim oholo!' Täko ga je sworio ljudskim
On je öetrdeset godina bio samo tielo, Pa kad bi meleki prolazili
d njega, pr€padali bi se kad bi ga ugledali. Najvile ga se bojao
- on bi ga, prolazedi pored niega' udarao pr bi tijelo z:zvecalo,
bnako kako zvonko zazveti sPeLenz Blin , kao lto jc gntaija (b'
Rahmän, 14) 'Zbog öege li si swor€n!?', pitao se. Zatim je uiao na
niegol.. usra i iisao na njeEov nrainii dio. nakon ie$ ie rekao melekima:
'Ne boite se ovog. - va5 GosPodar ie stam€n i övrst (samed),
a ovaj ovdje je Supalj! IGd bi mene neko poralnuo Protiv njega, ia
bih ga unistio!'
Kad je doilo vrijeme koje je Allah uzviSeni odredio da u njemu
u to tijelo udahne du!u, rekao je
'Kada
melekima: u nj udahnem iz
Svoga duha, vi mu se poklonite!' Tako, kada je u nj udahnuo dulu
- kad mu je du&r ulla u glaru, on je kihnuo, i meleki su mu rekli:
'Reci:
El-hamdu lillahl (hrala Allahu!)' i on je rekao: 'El-hamdu
'1
Kod Korlütr sbji: ".
i tiot u njüdtl$.t!f
69

Iillähl', naira mu jc Allah rekao: lerhamuke rabbuket (Smitovao ti
se Gospodar tvojl)'; kad mu je dusa uniila u oöi, pogledao je u drcn
netske plodove. a kad jc zarta u njegovu nutrinu, osjerio je potrebu
za hranom - p.ije neso mu je du{a stigla do nogu - i on je odmah
pohirio prenu diennersk;m plodovima. To je ono lro se podrazu
rnteva rieöima: Catjeh je sttor.n ol nutbe!(El-Enbijr, 37) Zarjn ie
naveo osnrak hadisa.
Janus lbn Abd et-A'lä kate: "Kazivao nam je Ibn \9ehb, pozi_
vajuii se na Ibn Zejda, slijedete:
'Kad
je Allah sworio Diehennem,
rnel€ki su od nj€ga osjerili silan srrah. Rekli su: Gospodaru, zairo Si
stvofio ovu varru? Za iü si je stvorio?l
'Stvorio
sam je za ona Moja
srvorenja koja Mi budü nepoduh iskazivalil,, rekao je on.
Allah rada nije im:o drugih stvorenja osim meteka, dok na
zen,lji nijc bilo ntednos stvorenja. Adema je on srvorio nakon
rotal' Poronr je prouöio rijei; Uzväenoga: Zar je n dauo bib had
ialieh ,e bio ?onend utjednz?r (Ed-Dehr, t) i Omer ibn el-Harrab
je rekao: 'Boriji l,oslaniöe, kamo sreae da je i sada to vrijemet,l:
Zatim je rekao:
'Meleki su upiuli: A zar öemo mi dodekari vrijenc
u kojern temo Ti izraiavati neposluh?l', buduöi da, osjm sebe, nisu
vidjeli nikakvog drugog sworenja.
'Ne',
kazao je on, .vei Ja ielim na
Zenrlji stvoririjedno srvorenF i nx nloj namjesriri nrmjesnika...,,, re
je, dalje, naveo öitav hadis.
Ibn khäq kate: "Prema
iedno,n kazivanju _ a Bos najbolj.- zna
kako je bilo , Allah je sworio Adema i tako ga ostavio, gledaju6i u nj,
öerrdeser godina prije nego je u Dj udähnuo duiu, rako da je postao
speöena glina, a da gi nije dorxknula var.a. Takoder se kaie - a Bog
,-ll.
di i-Fk *-" ,tk"k* n,igo,-n*,i.
.1-
KNJICA O DUSI
na;boljezn,l dr icAd'm trdmu iedujr uniila u glaru kihntto i
ä'i. *. '.t,., l-l-hamdu lill:hl '' ie La"o hadi' u crielorr'
Bilo l,rl,o bilo Kuirn. hadi' r se druge prcd.lie upuiuitt na
iednu.injenicu:
naime. d- ie Bot uzvikni x {dcmr udrhnuo "r
i"os" au],; *Lon io .u ie 'rvorio ri'elo (ed"euAdemurcluJied
.""ra"r'r;i'"rp p*.igt" dula Prerna rome, daje njegovr duia bila
swlrenaprije nego mule s$oreno rijelo, zajednosduiama njegovog
Doromsrva, u tom sluöaju se meleki ne bi öudili njeSovü stvaranju' I
'nebise
i!tudavrli nad swaranjem Dehennema, niti bipitali: Za ita
si ea sworio?!, büduöi da bi vidjeli medu dulama Ademovih potomaka
dr medu njima ima vjernika i nevjernika, dobrih i lor;h
Poito su dure nevjernika, sveone, slijedile lblisa- kaviöe' nevjerniöke
duie sworene su pr;ie njesova nevjeßNa' budr-röi da ie Allah
uwi5€ninj€mr nevjerstvo dosudio reknakon ko je sworio Ademovo
djelo i duöq on nije prie toga bio nevjemik - kako , imajuti na
umu tu tinjenicu, dü3e prije njega mogle b;ti vjernice i nevj€rnice'
kad on jor uvijek nije bio nevjernik? Zar se dui:ma nevjerswo de'
sava nekako drrkiije, osim njesovim zivodeDjem i obmanjivanjem'
Nevjerniöke dure su, prema rome, rxkve mogle Posrari tek nikon
njegova nevFrstva. Jedino bl se moglo kazati: sve su bile vjernice
i tek su se kasnije odnetnule, njegovim uzrokovanjem M€d'rtim,
ono öilne oni koji stoje na smjalistu da su du$e soorene Ptije tiiela
po,krjepljuju *oie {a'alii,e u Lonitonraciii ie r otim
U hadisr Ebu Hurejtea, u kojem se govori o swarinju wiFra
i u kojem se izvjeitava o swarmju vrsta ros svijera' navodi se da je
swaranje Adema uslijedilo kasno, da je bilo odgodeno do zadnpg
dana - petka. Prema rome, da su dure sworene priie tijela, one bi sc
bile ve6 nalazile u sastavu Prethodno sworenog svijeta' onog sv!eta
koji je swaran u prerhodnih lest dana. Medutin, buduöi da se ne
1l

navodi njihovo swamnje u rokrr tih iest dana, proizlazi daje njihovo
swaranje sliedilo stvaranju potomswa, dok je Adem , jedino on
- snorcn nakon prorot r rih iev danr. " da ,e niesovo porom,rvo
potom swara na poznar, nama oöevidan naöin.
Da je duJa postojala prije swaranja tijela, da je, dalde, bila iivr,
svj€sna, imala sposobnost govora, ona bi se roga sjerala i na Ovome
svijetu i, makar na neki naöin, posjedovala bi svijesr o tome. Neza,
mislivo je daje bila iiva, svjesna, daje imata sposobDosr govora i da
jepoznavdasvogacospodara,dasenrlazilamedumnoiwomdrugih
dula i da potom, kad dode u rtelo, ni na koji naöin u sebi ne nosi
svijest o tom svom mda3njem stanju.
Al

trena post'pno pojavljuju u svojim rijelima, mi bismo bili prvi koji
bi zauzeli to srajaliSte, jer je Allah uzviöeni motan sve uöiniri
Mio rome medurim. mo;emo Lrzri u tuvni,namnjr iu rrrni
zapovijedi - samo ono o öemuje onod sebe saopöenje dao, jezikom
Svoga Poslan;ka, s.a.ws. Zna se da Poslanik, s.a.w.s., od Njegi nije
prenio neko rakvo, vea je prenio ono ito nalazimo u vjerodostoj
nom Gahih) hadisu, naime "da se iovjekovo swaranje odvija rako
da u utrobi svoje majke najprie bude ietrd$€r oana kao sperma,
porom zakvadka isto roliko, porom grumen mesa isro toliko, nakon
öega mu se ialje meiek, pa on u nj udahne duüu!"
Tako mu bude poslar samo melek koji puhne u nj, i k da on u
nj puhne to bude uzrokom nasranka duie u njemu. Nie reöeno da
mu s melekom bude poslam i dusa koju on unese u njesovo rijelo.
Prena rome, njemu Altah potalje meleka i on u njemu dusu proizvede
svojim puhanjern u njesa. uzüieniAlah, dakle, öovjeku s melekom
nesalje i duiu kojije ranije egzisrirala, dugo vrem€na. posroji mzlika
;zmedu toga da se poialje melek koji u öovjekr udahne duiu, i toga
da se öovjeku s melekom salje duia ranüe sworena, kojaje prerhodno
imala svoju samosrilnu egzisrenciu. Ti dobro razmotri ira od tog
dvoga sugernaju objavljeni iskazi, a - pomo6 dotazi od Bogal
BASPßAVA DEVET AESTAT
srR Ip uswaru ous,q't
(Da ti je ona sawo dio tijela' ili je jedna od
njegoüb ahcidcxtalija' ili je i ana nelo tijelo
hoje l;i|i zajedno s otim tijeliw' umttnltto 1'l
nj, ili i Pdl? nekd &pstrdhtna b;t. De li k dui'l
ön0 lto se oznalat& izrazon rtth ili je nrito
drtrgo? Dtl li jc "ona trojd jt shlotazlu", "ona
htja sanu sebe hori" i "ona smirena" jedna
düa hoja ima taba nojsna, ili su posrijedi
tri ld.zli;itr ,luie?)
*
KNJIGAODL'SI
Odgovor na to bio bi slijedeai: sve sü to Pitanja o kojima su
raspravljal; ljudi iz razliöitih sljedbi, i u vezi s kojn'a su zauzeli
veomr razliöim slajalika, s obilierr pogrjeiaka. Allahje' medutim, u
vezi s onim oko iega su se oni dvoiili ka istini naputio Poslanikove
sljedbenike, one koji se dräe njegova pura; On upuöuje koga hote
na Püt lspravni, i mi iemo Davesti kakva sü sve mislienja iznesena o
tome, te $ta je r njima isPravno a lta neispravno i na kmju temo, u
Bo;iju porloa i uz zahvalu Njemu' iznijeti ispravno srajaliste'
14 15

---.-_--
Ebu-l-Hasan el-Ei'arir3 u svojim
.
'Mekalatima,, (El-Meqäläd
kaä: "Ljudi su zauzeli razliöita stajaliJta u pogledu ruh", ".ß" i l,r.t".
Takoder su se podijelili i o tome da li je duta (rüh) uswari ävot, ili
.ie neSto drugoi Da li je dula tijelo ili nilei Tako En-Nazzamq 'Ruh,
[aie:
to je tijelo, i on je nefsl"', uswrdivli da dula sama po sebi iivi,
odriöuöi iivoru i snazi ilqlav drugi smisao doli taj da se njima neko
oznaöi da.ie iiv i da ie snaran.
Drugi kaiu: 'DuJa je samo jedna akcidentalija!,,
Jedni, medu kojima je i Dia'fer ibn Harb, kaiu: ',Niie nam oo_
znato da li iedu3a esencija (dtrwher) ili al

ical" je stav trv. disanija). El_Hariri prenosi
-(Ovo
stav DZa,fen ibn
Mubei3ira."da je duia esencia koia nije ovo rijet", t .;" ,.pr. "t;i
ttelo, v€6 koja je j€dan smisao izmedu esencije i ti.lela".
Drugi tatu: "Nefs je smisao nzliöit od ruha, dok ruh nije isto
ito i iivot", koji je kod njih - tj. kod Ebu Huzejla _ akctdentatija. On,
naime, wrdi da ie moguie da öovjek u stanju sna bude tiien i neßa i
ruha, ali ne i iivota, podajepljujudi ro rieöima Uzvi f;enoga:
Altzh uana
duie a öast njihote smrti, a i onih hoji ,paadj ! (Ez_Ztmer,42)
Dä'fer ibn Harb kaie "Duta je jedna od akcidentatija koja
se nalrzi u ovome djelu i koja je j€dna od prepostavki kojima se
öovjek poryomaie u wom djelovanju, takvo je npr zdravtje, puna
funkcionalnosc org:ia i sl. i, prema rorne, ne karalrerizira se niöim
sto je svojsN€no €sencüana i tijelimal"
Ovo stajaliite prenosi El-E!,ari.
Jedna skupina kaä:
.
"Neß - to.ie onaj dah koji ulazi i izlni pri
disanju. Ruh je pak, kaiu oni, akcidentalija, tj. ona je samo iivot, nije
isto Jto i neß." To je stajaliite El-eqdija ebu Bekra ibn et,Bäqiltänia
i ei ariä koji su ga u tome slijedili.
Drug skupina kaie: "Neß nije ni tijelo ni akcidentalija, ne zauzima
prostor, nema duiinu, Sirinu, dubinu, boju, ni partikulu; nije
ni na Ovome svijetu, niti j€ iz n njeta, nid je u dodiru sa njim, niti
l_€
:zdvojene." Ovo F staialiite peripatetika, hoje, takoder, prenosi
El-Li ari od Arisrorela. Ovi tvrde da dula s tijelorn n4e povezana
ni zrlaienjem u nj. ni sujjednoaCu, ni zajednidkim srsnisrem. ni
priljxbljenjem. ni sLröeljenjem, vec da ie ona samo njegov regutaror
Gedbirun leha).
Za ovo stajali3te opredijelio se i El_Besend;i i Muhammed ibn
en-Numan, tiruliran kao Mufd, te Mamer ibn ,Ubäd el_Gazzäli;
to je i srav Ibn Sinäa i njegovih pristalica, no ro je najlosiia orijei-
KNJ]GAO DUSI
neimanje utem€liena u istini i najudaljenija od onoga ito ie
Muhammed ibn Hazm kate: "Svi muslimani, i opcenito svi
koji priznaju Onaj svijet, drie da je dula neko tijelo koje ima
duäinu, Sirinu i dubinu' öija osobnost zauzime mjesro i Prostor'
uoravlia Gziikim rijelom. I mi smo - kaif, on - tog sreialika'
i rüh sr.r dva sinonimna izraza koja oznaöalaju idenriian smisaoi
znaöenje je istovjetno."
Ebu hbdullah ibn €l-Hatib navodi nzliöita ljudska stajaliöta
dule i potom kaie "Ono öto svaki öovjek Podrezumijeia
kaie "ia" jest ili oeko tijelo ili neka akcidentalija koja to tiielo
ima, ili pak nije ni jedno ni drugo. U prvom sluEu' tj' ako
pretpostavili da ie to djelo, ro bi tijelo mor:lo biti ili ovo
tijelo, ili neko njemu pridruieno tijelo' ili neko tijelo koje je
jeno od njega.
I U drugom duöaju Proizlazilo bi da se pod öovj€kovom
niko. Prvi slucaj, rj. stajaliSte da öovjeka öini ovo 6ziöko tijelo i katakeristiöna
tjelesna struktura prihvaCa veiina ljudi. To je i referentno
stajalihe kod najveaih autoriteta muslimanske apologetike
(el-mutekellimün).
duöom
podrazumijeva neko tijelo odvojeno od fiziökog tijela, 5m ne wrdi
ja katem: to je stajalilte vetine inovatora i svih onih koji odvode
u zabludu, s öijim miiljevinamr je Er-Räzi oöigledno uPoznat Medurirn.
kad je po*ijeÜ stav ljudi iu prve i druge mudimansle gene
tacije, te hadiskih struönjaka, on o njemu nema ba! nikalra znanja,
niti misli da su oni iSta o rome kazali, kakav mu je veö obiöaj kod
interpretiranja neutemeljenih praraca u vezi s odredenim Pitanjem
Ispravno sajaliSre, ono koie sugeriraju Kur'an, Sunner i iskazi prvih
nuslimana Gaiäbe), njemu nie Poznam, Pa gä i ne navodi Stog
79

je ovo ito on pripisuie vedini ljudi - tj. srav da öovjela öini samo ov.
kankterisriino riielo i da ila njege nema niiega drugog - nejro Stole
u predmetnom pitanju najmanje uremeljeno u istini; jravi3e,
loiiie
ie i od srajaliira lbn Sinaa i niegovih prisuJical
Ono, naime, na öemu je veCina ljudi obdarenih zdravim qz,r
umom ( uqala-) je$ da öovjeka äni djelo i duöa zajedno, premda se
sam naziv 'öovjek pokadad daje i samo jednome od tog dvop, mimo
onoga drugog, s obzirom na jasnu indikaciiu.
Ljudi u pogledu onoga tto se podrazr.rmijera
pod izrazom tovjek
imaiu öeriri srajaliJs: da je to samo duta, da je samo fizitko tiielo.
da ie spoj tog dvoga, re da ie iovjek svako pojedino od tog dvog.
Ista ta öetiri stajali3m zauzeta su i u pogledu övjekova govota: da
li on podrazumijerä samo formalni izrijek, ili je ro samo smisao, ili
niih dvoje zajedno, ili waki od ry'ih pojedinaöno. Razilaze se, dakle,
i u podedu govornika i u pogledu njegova govora.
Er-Rizi kaä: "Sto se döe onih iz druge skupine, tj. onih koji
drie da se pod iznzom 'öovjek podrazumijevr jedno osobito rijelo
koje se nalazi unutar ovog fiziäkot rijela, oni se medusobno razilaze
u definiranju tog tijela:
80
jedni kaiu da je to öeweroelementska smjesa iz koje näsraj€
ovo fiziöko tijelo;
drugi kaiu da je to krv;
treci kaiu da je m jedan nevidljivi duh (ruh tatifl koji bude
proizv€den u li€voj srrani srca odakle sprovodi krvne iile u
öewrti kaiu da je to jedan duÄ koji se iz srca uzdize do
mozga gdje se adaptira u jedno stanje pogodno za prihvat
snage, pamöenja, misli i sjecanjaj
peti kaiu da je ro jedan nedjeljivi dio u srcu,
KNJTOA O DUsl
lesti katu da je to jedno tijelo suötinski razliöito od ovog
fiziökog tijela; pokretno, iivo, fluidno, nadzemaljsko,
wjedosno riielo koje prodire u bit svih organa i u niim, se
raspros.ire popur ruiißog soka u ruäi, Poput ulja u maslini
i poput vatre u aumuru. Täko, we dok ti organi budu pogodni
primati utjecaje koji im dola"e od rog nevidljivot4'
tijela, to tijelo ostaje bid sPleteno s njima i.läriuti im
sposobnost öulnih osjecaja, kremje i htijenja Medutim, kad
se ri organipokvare, ri. kad niimr z:gospodare gu

Scdno: t4eüUzvriernga: 'A da d je vidjed nevjemike u smrtnirn
mulana, kade meleki budu ispruüli ruke sroje prema niima: 'Vadite
woje duie!{? Od sada dete neizdriljivom kaznom bhi kainjeni...', pa
do rijeii: 'A dodi cere Nam pojedineöno, onakvi kakve smo l€r prvi
put sworili..." (El-En?m, 93-94)
U ajetu imaju öedri argumenta:
1. meleki prutaju svoje ruke kako bi uzeli duiu
2. du5a je predstavljena kao ona koja se vadi, koja izlazi
J. tovori se o niezinoj parnji u tom danu i
4. govori se o njezinom dolasku kod svoga Gospodara.
To je, dakle, sedam argumenata.4s
Osmo: $eöi Uztilenog: On ,^ nocr 1A'pa"üujr, , t zna i !tu n?
prcho dau gidilt, - zatin us bdL s* dok nc dt& ias 'mrtfü. Na
baj, Njenu ;ete'c L'tathi...!, do gel: A had nekon od vas snrt fudc,
izatknici Nati ma, bez oklinanja, htu "zna! (El- En'äm, 60,61)
Ovaj aj€r sadrii tri argumenta:
l. govori se o usmröiEnju duia noiu
2. o upuciranju du5a njihovim tijelima danju i
3. o uzimanju duSa od strane Njegovih meleta tad im njihov
smnni äs dode.
To je deset argumenata.
Der.to: ryeti Uzväenop;a: A ti, o duio smirena, rrui se Gospodant
tvorne tudotüna, d i On tobon zzdoaolian, pa udi medu rcbou Moje,
i di u Diznnet Moj! (El-Fedir,27 -30)
rod Kllkum sojj: 'Spdirc & aLo nor.r.l" Mi sno s, ndutin. dräj büLvlnog
pdj.rcda, idüai a inftncion rubB.
Ti. u onr üi u prtlodnon savku. Nr isri miin s zbnjajü i argün nti u n6t.vku,
KNJICA O DUSI
I ajet sadrii tri argumenta:
dula se predstavlja kao ona koja se vlaöa
predsmvlja se kao ona koja izlazi i
kao ona koja je zadovoljna.
muslimanske genencije (seleQ nisu saglasne u tome da li
ako retne prilikom smrti, ili ce joi se tako kazati Prilikom
, ili pak i u jednom i u drugom sluöeju. Oni su o tome
tri staialista. U jednom hadisu koji se prenosi od Boiiiega
s.a.w.s., (merfri') stoji 'da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao
Bekru: "Tako te tebi reti melek kad budeö Lrmiraol"
l. Zeid ibn Eslem kaie: "Duia 6e biti obradovana Diennetom
smrri, zadm kad bude ponovo spajana sa rij€lom i kod
elrl l"
Ebu Sätih kaä: "Vrati se Gospodaru nome z.ldivoljna, n i O
zadotnljan! (El-Fedi:r, 27 ) - tako se duii rekne prilikom smrti.
üi ncd.u nbore Moje, i uti Dl;e net Moi! (El-Fedi:r, 29-30)
cejojse reöi na Sudnjem danul"
To je ukupno öetrnaest argumenata
Daseto: ryetiRoi:ijegaPoslanika, s a w.s.: "Kada se du3a uzima,
prati potled (umiruöed!"
Ovaj iskaz sadräi dva argumena:
1. saopca\a se da se du5a üzima i
2. da je öulo vida (umiruieg) vidi
ledandan:hadiskojibil:jeii En-Nesai; tu se keie "K'ziwo nam
ie Ebu Däwüd, pozivajudi se na 'AfHna, on na Hammäda' on na Ebu
Dta'fera, on na 'Ammäru ibn Huzejmea koji je rekao da je njegov
otac kaz ?o: 'senjao sam kao da öinim sedidu na Vjerovjesnikovom,
s.a.w.s., öelu pa kad sam mu to ispriöao, on mi je rekao:
"Duia se'
82 83

_-.
zbilja, susre6e s du!om!" i pognuo glavu."'Afhn kaä: "Tj. poteo j€
glavu prema dolje, pa je on svoje öelo sravio na Vjerovlesnikovo,
Ono 3to je ovdje ino jest to da mu je rekao da se duie medusobno
Mi smo vec nnie naveli lbn 'Abbasovu
izjavu: "Duie ävih i dd€
umrlih susredu se u snu i jedne druge kojeSta pitaju; porom Allah
zadräva duie umrlih!"
Dunaaa: Poslanikcv hadis koji prenosi Bilal, naime ,Allah je
uzeo vaie duie i, kad je hrio, opet m ih je rratiol", gdje se navode
dviie öinjenic€: uzimanje i vradanje.
Iänaexo: Poslanikon izjar,a: "Duia vjernikou je prica koja se
hrani s diennetskog rastinja!", koji, taLoder sadrii dva argumenm:
I . da je dula ptica
2. njezina prehrana s diennerskog rastinia, jedenje sa njega,
bez obzira na nzliöitost dvaju tumaöenja toga.
Cctuzeito:Posl^ntko\abjara: "Dufe Sehida
nalaze se u njedrima
jednih z€lenih ptica koje se slobodno krecu po Diennetu i sklanjaju se
u kandilje okaöene o 'Ar3. Täko ih njihov Gospodar mahsus pogleda
i upita ih: 'Zelite li neito?...' Ovaj hadis u cijelosti
smo naveli ranijej
u njemu se nalazi iest argumenata:
l. da su re duie pohranjene
u njedra pric.r.
2. da se kreiu po Diennetu,
3. da jedu däennetske plodove i piju s dienne*kih rijeka,
4. da se suanjaju u one kand;lje.
ri. d: se smiruiu u njima.
5. da im se obraöa Gospodar Uzvi5eni, da zatraäi od njih da
progovore, pa Mu one odgovore i obnte Mu se,
6. da one zatraäe da se ponovo vrare na Oraj wijet, iz öega
proizlazi da je duia neöto öemu je primjeren öin vncanja.
KNJTOA O DUsr
bi neko rekao: Pa, we je to osobina one ptice' rc i
, - odgovor bi bio: Naprotiv, objekat obracanja jest duia
ne u ptici i ako bismo Prihratili verziju ovog hadisa koju
Ebu Omer ti. onu verziju u kojoj se kaie "Duie iehida su
pdca , time bi primiedba bila sasvim eliminirana
iD*dcset d.cueto: Poslanikove rijeöi u hadisu Talhe ibn
eidulhha koji glasi: "IGnio sam uzed jednu woju imovinu ko,ä
nalazila u 5umi, pa me je tako zatekla nod i ja sam se sklo-
,r ("arid"ni) -e"r.'eUdulläha ibn'Amra ibn Hizäma Tü sam' iz
mez:ra, tuo mlo lijePo utenie Kuiana da nikad ljepöeg
öuo! Boiiji Podanik, s.a.w.s , o tome mi je rekao:
"Bio je to
Zr ne zna3 da ie Allah uzeo njihovedute pa ih smlestio u
od krizolita i safin, i onda te kandilje okaöio posrcd Dän-
! Tako, kad bude noö, njihove im se dule povrate nazad' i ru
u do witanja kad se ponovo vradäiu na svoje mjesto!
Ovdje imamo öeriri argum€nta, mimo onih ranie navedenih;
L smlestanje duöa u kandilje'
2. premjeitanje duSa sa jednog na drugo rnjesto,
3. govor i utenje duie u kaburu'
4. isticanje öinjenice da je duöa na nekom mjestu'
Iädzset i treöe: iFlaÄisEl-Beräa ibn 'Aziba, kojeg smo nal€li ranije;
on sedrii dvadeset argumenaa:
1. tujeöi Meleka smni duSi umiruteg: O, d io miren4, 1)ruti
se Gospolant stone mdovoljna' a i Ot tobon zadauolan!
(El'Fedär, 27) - ovo je obracanje nekome ko razumiie i ko
2. Melekove rijeöi: "Izidi u oprost Boiiji i zadovoljswo Nje'
govo!
u 85

86
3. Poslanikove rijeöi: "I ona poöne iztaziri, onalo kalo kapli6x
4.
curi iz owora na mje$ini za vodut"
Njegove riFöi: "U svojol ruci ne zadrä je ni koliko je jedan
üeptaj oka - od nj€ga je odmah preuzmu drugi meleki.,,
5. Njegove rieöi: "I mernu je u one define i balzam,, gdje s€
saopcara da se duia umotara i balzamuje
6. Njegove rijeti: "ätim se poönu s njome uspinjati."
7. Njegoverieci:
"Iodnjes€sraneiiririmirispopurnajljepi€g
miska na Zemlji."
8. NFgove rijeöi:
9.
"Pa ioj se owore vrata nebesa.',
Njegove rijeöi: "Oni na sva}om oebu, koji se nadu tu u
blizini, sprovedu je do sljedeöeg neba, we dok ne stignu
do neba gdje je Gospodar UzviSeni."
Njegove rieti: "Pa Uzvileni rekne: .Vnde Mog roba na
zenlju!'
Njegove r'ieii: 'Niego!-e
dusr porom bude vniena u nje
govo tijelo."
Podanikove riieöi o nevjernikovoj duti: "Ona 10.
.
t2.
se tada raspe
po öiravom njegovom tielu a on je pon.röe snaino, ulo da
se od nje prekinu üle i nervi."
r3.
Njegove rijeöi: "Od nje poöne zaudarati kao oo naygore
leiine koja postoii na Zenüi."
Njegove rijeöi: "Pa se njegova du3a pusti sa neba, bude
snazno baöena, mko da se strmoglavi oadolje."
Njegove rijeöi: "Ne pmdu ni pored jedne sLupine meleka,
a da oni ne reknu: 'IGkav je ovo ruini smrad?!"
16. Njegove rijeöi: "Pa njih dvojica sjednu i upiraju ga: .Sta t4.
r).
si
ri govorio o ovom öovjeku (tj. poslaniku)?"
KNIICA O DUSI
Nko se oro pitanje postavlja duöi, siruacija ie jasna' a ako
se postavlja djelu, onda je to nakon 3to mu se du{a vrari
Nieeove riieöi:
'Pe kada se uspnu s niegovom duiom' bLrde
..!.-no' Gotpodlu o"oieui irajTvoi robl?"
Niegove rijeöi: "Vratite ga i Poka;ite mu l"akvu sam mu
poiäst pripremio!' - 18.
i on ugleda svoje mj€so tr Diennetu
ili u Vatri!"
19. Poslanikove rijeöi u hadisu: "Kada izide vjernilova dula' nju
blagosilja w"aki melek Boiiji koji se nalazi izmedu nebesa i
Zmlje. Tako mu dulu blagosiljaju meleki, a rijelo ljudi!"
20. Njegove riieöi: 'Pa on gleda woje mjesto u Däennetu ili u
Vatri we do KijamerskoP danal"
Buduti da se tijelo raspadne i izgubi se, razumije se da je ono
Sleda ta dra miesm - du5a!
*
Pclzset i öetutn: Hadt's koji Prenosi Ebu Müsa: "Duöa vjerniftora
izlazi poput najljepieg mirisa miska i meleki koji su usmrdli
umrloga odlaze sa njom. Kad naidu na one meleke koji se nalaze
ispod nebesa, reknu im: 'Ovo je tai i raj.. On je radio tako i tako
- navodeii weono lijepo ltojeöinio Oni na to reknu:'Dobro doöli'
ivi i onl' - i preuzmu je od njih. Potom se s njime uspne do owora
koz koji je urdizano njegovo djelo, i niegova dula po nebesima Prospe
svjetlost, bude poput Sunca, sve dok ne pristane kod Priiestolja
Boiijega (Arö).
Kad pak nwiernik umre i njegova se dula Ponese' oni uPitaju:
'Ko
je
'Taj 'Radio
to?' i taj', reknu ovi. je rako i tako!' - nabnjajuci
8?

we ono rutno Jro je radio _ i oni reknu: .Nije dobro dojaol Vratite
ga nazadl'Talo bude vraten u najdonju sferu (erd) u zemlji!,,
Hadis sadrii deset argumenata:
l. izlazak dule,
2. Iiep miris duie,
3. odlaäl meleka sa njom,
4. melelako pozdravljanje duJe,
5. meleksko uzimanje duje,
6. njihovo uspinjanje sa njom,
-.
obasl:vanje nebesa niezinom svje,lojru.
8. duiino prispijewnje do Aiia,
9. upit meleka:
"Ko ie to?,, Neime, pita se za subjekat, biie
koje nezavisno egzistira.
10. djeti meleka: "Vratite ga nazed, u najdonie predjele donjih
sfera!"
. Sezdz*t i öewto: Ebu Hurejreov hadis: .Kad viernikova du6a
izide, nju preuzmu dva meleka i uznesu je na nebo. Oni na nebu
ad reknu: 'Ptijatna duüa dode iz pravca Zemlje! Alahov blagoslov
nekaje na tebe ina tijelo koje si m.stanjivala!,- pritom je spomenuo
misk. Tarimse s njome uspne do nj€zina cospodara Uzvi3enoga, i
On rekne: 'Vratite ga nazad, do knja drugog wrüetka!"
Ovdje imamo iest argumenata:
L Poslanikov€ rijeöi: "Nju 2.
preuzmu dra meiekat,,;
niegove rijeöi: "(I 3.
njih dvojica) uznesu je na nebo,,r
rieöi meleka:
'Priiatna
dusa dode iz pravca Zemlje,;
4. njihovo blagosiljanje duie;
Ijepota njezinog mirisa;
. uspinjanje s duSom do All:ha UzviSenog'
KNJICAO DUSI
Sclznbn i pno: ß}ruHrlirejreov hadis u kojem stoji 'da vjernilu
mel€ki pa, ako je bio dobar öovj€k, reknu:
'Izidi, Prijama duöo'
bi u priatnu tielu! Izidi' hvalevrijedna i nduj se lagodnosti
ome ispunjenju, i GosPodaru koji srdir nije!' Täko joj se govori
doL ne izide, kad se sa njom stane uspinjati we dok ne bude
do oeba. Tu bude zatraäno da ioi se owori, i oni s druge
upitaju: 'Ko je?"Taj i taj', bude reöeno, pa oni reknu:'Dobro
prijatna duöa öto bijaSe u prijamu tijelu! Udi' hralevrijedna i
se lagodnosti i svom ispunjenju, i Gospodaru koji srdit nijel'
ioj se nepresrano govori sve dok ne srigne do onog neba na
je Allah Uzviieni.
Ako pak bude lo3 öovjek, njernu (melek) rekne 'Izidi, opaa
duio, ti koja bi u opakome rijelu! lzidi pokudena, uären oiäj
im) te öeka i ledenohladna uma (gassaq)l', i njima sliönim riima.
Täko joj se govori sve dok ne izide Sa njom se tako stigne do
neba, gdje oni tamo upitaju: 'Ko je to?' 'Taj i taj" bude r€öeno, naita
odgovor bude: 'Nije dobrodo3la opaka duSa koja bija3e u opalome
tiielul Vrati se pokudena, tebi üata nebesa ne€e biti oworeDal'Täko
se poSalje na zemlju i ona zavrii u kaburu!"
Ovo je vjerodostojan hadis i on sadrii deset argumenara:
1. njegove rijeöi: "koja bi u prijatnu tijelul", "koja bi u opakome
djelu!", gdje nalazimo i stänie i boraviSno miesto;
2. njetove rijeöir "izidi hralevrijedna";
89

3. njegove rijeöi:
4.
'iaduj s€ lagodnosd i svome ispunjenju", jto
je radosna najava onota u ite duia ulazi nalon svog izlaska
iz tielz;
njegove rijeii: "tako joj se govori sve dok ne izide... dok ne
bude dovedena do neba";
5. njegove rijeöi: 'tu bude zatraieno da joj se owori-;
6. njegov€ rijeöi: "Udi, hvalevrijedna!"
7. niegove rijeöi: "sve dok ne stigne do onog neba na kojem
je Allah Uzvis€nit"
8. njegove rijeöi duli nevlernikovoj: ,,Vrati se pokudenat,,
9. njegove rijeöi: 'tebi wara nebesa neöe biti oworena!"
I 0. njegove rijeöi: "Tako se poialje Da zemtju i ona zavrji u ka,
buru!"
Osande'et i ptto: Vjercvjesnikove, s.a.ws., rijeöi: ,,Duie su
mobilizirana voFka, pa one od njih koje se medusobno prepoznaju
zbliie se, a one koje se medusobno ne prepoznaju, razidu set", gdje
je duöa opisana kao 'mobilizimna vojska , - voFku öine subjekti koji
egzisriraju nezavisrc; Vjeroviesnik je du3€ ophao i kao one koje
'medusobno
se
prepoznaju", te one
'medusobno
koje se
ne prepoznaiu
.
- apsurdno je, prema tome, da svi ri 'vojnici, budu puke atcidentalije,
odnosno da budu "ni unutra, ni iz\an Ovoga svijeta', da nemaju ni
svog dilela, niti cjeline.
Osamdeset i drugo: Poslanikova izjala u hadhu koji prenosi lbn
Mes'rd - Bog njime bio zadovoljan! - koja se odnosi na du3e:
,,Susreiu
se i njusejedna drugu, onako kako se njuie konji!", koji je naveden
u prerhodnim razmatranjime.
r

kad se puhne u Rog srdca duia ie se vratiri svome tielu i uniii ,r ni
r€ öe se zenüa ponad njeg rasüpiri i on ce se diCi iz ruoga kab,,t*
. U hadisu ko.ii govori o Rogu stoji da ie IsräfiI, a. s, poz\.ari duöe
i da Ce mu one sve dodi: duie vjerniLa kao wledo, a one drug€ tao
tama. Täko ce ih on we sakupiti i vezari ih za Rog, a potom öe u n;
puhnuri i tada de cospodar uzviieni reci: "Täko Mi veliöine Moje,
svata se duia ima vratiti svome tijelu (u koiem je boravila)I" N" to:.
duie izaii iz Roga popur piela, i ispuniti (sav) prostor izmedu nebesa
i Zemlje - wala ce dula priöi svome tiielu i uniü u ni. Allah öe tada
narcdiri zemlji i ona ie se nstupiti nad njima i oni de pohrliti ka
wome Gospodaru slijevajutise tamo. s pogtedimr punirrnrepnje",.
iduCi prema onome ko ih je pozvao, jer Ce izbliza tuti onoe ko ih
bude doziv?o, lud ce odiednom stajari i gledati.
Ovo je ono ito se zna kao aksiom, bududi da ie ta_ko saooöio
Poslanih. naime dr Allah üzviieni njima neCe swor;ti nikakve druee
dLrie poted onih koie su imali na Ovome svijetu. Bir ie to isre one
duöe koje su änile dobro i zlo, i Allah de novim tinom stvarania samo
stvoriri njiho!" riiele i ponovo ih vrariri u njih.
Osdmlzsa dnao: Na Sünjem danu duöa i tiielo ie se srati sDoriri
pred Cospodarom uzvisenim. Ali ibn Abd et.Aziz kaie: -K;ivao
nam je AÄmed ibn Jünus, pozivajudi se na Ebu Bekra ibn hiiäia,
on na Ebu Saada el,Baqqala, a on na lkrimea, koji je prenosio stiiedeCu
Ibn ,Abbäsoru izjarl: ,Na Sudnjem danu öe iednako traiati
rporenje medu liudima. sve dok se ne poönu sporiri i rijeto i duia.
Tako te dula reöi, - Gospodaru, ja sam bila duh odTebe koieea si Ti
e lz@ hul'tiin" Ioji ohaau one iiji su pogt.di puni nrijepnj., nalui se u s. 2jcru
,uF EI-Qd.1koii r Kor"uobm pntcvodu B.r::.t. n.r,.rEcsjed:,ü(iL
,utr.'.
Blanik:
nc!i€rnicil.sovonri: ,Ovo
j. rcäl dtrnt
,
92
I$IJIGA O DUSI
rireo u ovo tiielo - prema rome ia nemrm grijehr! - Tiielo ie
-Gospod*u.
ia biiah "amo tijelo koie Ll swori' no ova duir ie
i"* pop". *o", i ;" t"- se pomoöu nje dizalo' i pomoiu nje
,; p.-ot" tF t"* oaUlo i pomotu nje se waCalo - nikakvog
l, Lkf", F ""-"4 -,qJht' 6e re6i:
'Ja tu presuditi medu rama!
c mi, ras dvoje, ita mislite o jednom slijePcu i j€dnom nePokekoii
su ulli u iednu ba3öu, Pa ie nePolqetoi rekao slUepome:
m'zrele plodove i, da imam noge, mogao bih ih ubrati!' Na
sliiepac rel,.ao: Ja iu re Ponijeti ne svoiim ramenima: P' ga ie
o i- 1. ubrao on. plodove' re su ih oboiica ieli - öiii ie drkle'
'"Grijeh "Eto'
je na oboiicil , refiie oni iAllah ie im L'rz:tir
ste sebi presudili!"
DelEfuseto: H^dß\i Predaje koje naznaöavaju kaburskr'r nagradu
Lu do Dana proiivljenja. Bududi je znano da tijelo propada i
e, a da kazna i n€nda rraju we do Sudnjega dana' proizlazi
se oni odnose na duiu.
It Da,eda* pn'v: lziarq onop koji zbori istinom i kome se vjel61e
g'ost""lt , '.".w.".) prenesena vjerodostojnom Pl'di'
: Y:
! onima koji su iivot izgubili na Boäijem Putu (Suhedi)' u kojoj
stoii da su oni, kad su up itani l$ äAe' ku^l "7rlimo da naie dule
budu vra6ene u nala tiiela kako bismo i po drugi Put bili ubiieni u
Tvoje imel" Na postavljeno Pitanie, Prema tom€' odgovor su dali
tivi, IazuJnni i govoredi subjekti koji su izrazili svoju sPremnost da
se oonovo vrare na Ovai svijet i udu u tijela koia su naPustili Posrijcdi
su, oöigledno, dule koje se slobodno luedu po Diennetu' dok
je tijela rastrgala truhlei
Daettcset *ttgo: Orc !;a je pouzdano preneseno od Selmana
el-Färisija i drugih ashaba - Allah njima bio zadovoljaü! - naime da
9l

duie vjernika u Berzahu idu kud ho6e, a da se duie nevjernika nalaze
u tjeskobnom mjestu (sididtin), Jro ie renije navedeno.
Deaedcset rre;?:yjercvjesnikovo, s.a.w.s., videoje ljudskih duja q
Noai njegove no6oog uznesenja na nebo (isrd) sa desne, odnosno sa
lijeve Ademove stnne , vidio ih je, dalle, kalo zauzimaju odreden
Prostor.
Deuedesa öetwto: Poslanikovo videnje vjerovjesniikih du3a na
nebesima, njihovo nazivanje selama njemu i izraiavanje mu dobro,
doölice - kalo je veC saopCio o rome - dok su im rada (isrodopce)
tijela bila u zemlji.
Deredzsa peto: Njegovo videnje djeöijih du3a oko lbrahima,
"prijarelia
a.s.,
Boiieg".
Deaedeiet
icrto: Vjercvjesnikovo videnje onih koji trpe kaznu u
Ben-ahu, koji se kaiojavaju razliöitim vidovima kazne, öto je oazna_
öeno u hadisu koji se prenosi posrcds&om Semure i kojeg Buhari
biljeii u wom "Sahihu". Tijela dotiönih su propala i i3öeznula, pa
str ono Sto je on vidio da se radi sa njima, bile uswari njihove duie,
njihove duhovne komponente (nesem).
Deudtsa sedno: lzjavauzviöenoga o onima koii su poginuli na
Njegovom Putu da su ävi i opskrblieni kod svop Gospodara, da se
vesele i raduju se svojoj bra6i. To se, nesumnjivo, odnosi na duje,
buduöi da su tijela u zemlji i da öekaju Dan proiivljenja, kad Ce im
njihove dule biti ponovo vraiene.
Deuedeset osno:'to jehadis Ibn .Abbäsa - Bog njime bio zadovoljan!
- koji je prethodio, no koji öemo mi ponovo navesri k tco bi, na
temel.ju argumenata koje on sadrii, navidjelo iza a neur€meljenosr
stejaliita koja u pogledu duie zauzimaju bezvjerci i irontori u vjeri.
94
KN]ICAO DUsI
hadisa naveli smo pri njegovom prerhodnom navo-
l, pa 6"mo ovdje ,t""esti samo nj€gov tekst, koji glasi:
"Jedanpur je Boriii Poslanik, s a.ws , "lf,t.^ t
.Y".4:^ *
t 111y'i*'nericmike a snnin n*ana kad mcbhi iEmte ruhe
, ,;rna tjind..f (El-Enäm, 93), a onda je rekao: 'Tako mi
p u äjoj je ruci Muhammedova dr.r5a, nijedna dula ne napusti
'*ii"t,
" da prethodtto ,t ugleda svoje rnjesto - u Diennetu ili
IGd bude rai trenutak umirudem se ukaäu dra niza meleka, sve
iltoka do äFda, a lica im kao da su Sunce, i on se zagleda u njih
kog drugog ne vidi iako se ma öini da on gleda 'r ras Sva.ki od
meleh uza se ima öefine i balzam' pa alo je umirudi di€nnedija
sa obraduiu Dtennerom: rel.nu mu: Izidi dohm duio u zadowo
Boiije i Dirnnet Njegov! Bog ie (ebiPripremio Pocast koia
bolja od weg Dunjaluka!'
i, T"ko -,l n.p..rono saopdaraju radosti i oku'uju ga i prema
njemu se ophode blaie i ni€inie od majke Prema svome d,etetu'
'Zatim
mu strnu izvlaöiti dulu ispod wakoga nokca i wakog zgloba i
ooi jedno za drugim poönu umirati l, premda ga vi vidiE u muci'
niemu to ne bude teslo, we dok du3a ne do

'Dobro
nam doila, dobra du5o i mirisu lij€pi!', govore.
.cospodaru
na!, blagoslov Svoj spusti na nju, i na üelo iz kojega je iziilal,
Potom se s njom poönu uspinjati.
Allah uzviieni u zraku ima sworenja öiji broj zna samo On, p1
njih od du3e zapahne miris ljepii od miska i oni je stanu blagosiljati i
veseliti joj sei i owore im se vfata nebesL:a i svaki melek pored kojeg
produ, na wakom nebu, blagosilja je, sve dok s njom ne srignu pred
\4adara Silnog. On reknc 'Dobro doila, dobra duio! Dobrodollica
neka je i tijelu iz kojeg si iziSla!'
Tako, kad cospodar uzviieni necemu pozeli dobrodoSlicu, tome
sve poäi dobrodoilicu i od njega ode waka tjeskobnost. Zatim za
tu dobru dulu bude rejceno:
'Uvedißeje
u Dänner i pokaiite joj njezino rnjesro tamotl neka
vidisve poäsrii ljepore kojesu ioipripr€nJiene. a porcmjeponovo
odvedite na Zemlju, jerJa sam odredio: od nje sam ih sworio i u nju
6u ih opet vrätiri, a zatim öu ih po drugi pur iz rje izvestil'
I, talo mi Onoga u öijojje ruci Muhammedova du3a, duöi tada
bude teäe izidi odatle no ito jojje bilo telko napustiti tijelo!
'Zaito
me opet vodite tijelu u kojem sam veö jednom bilaf!',
upita ona i oni joj rcknu: 'Ti*o nam je naredeno! Mora ti tako biri!'
I s njom se ponovo spuste - za r,tijeme dok se umrli kupa (gusl) i
oprema - i m€rnu je izmedu tijela i njegovih defina!"
Pogledaj koliko samo u ovom hadisr.r ima elemenaa koji svjedoöe
neutemelienosr stajaliira onih koj' o duii iznose neisrine.
Devedesa dzo*o: r4ava'A$dulläha ibn Omera - Bog njime bio
zadovoljan! - koju navodi Abd er-tuzzäq posredstvom Ma'mera,
Zejda ibn Eslema i Abd er-Rahmana ibn el-Bejlemäoija; ru sroii:
"Kad
vjernik urnre, njemu se poialju dra meleka s dva miomirisa
96
KNJIGA O DUSI
i s jednim platnom u koje se uzme njegova drla - ona
popuc najugodnijeg mirisa, k kvog niko svoiim nosom nije
risao. Trlro bude doveden do /\.4ilo\rivoga - uzviienr ie veliiinr
! - i ü najprij€ meleki uöine sedidu, a Potom i on. Zatim se
Mikail- mir nekaje na nj!- i njemu bude reöeno:'Vodi ovu
i smjesri je s ostalim du5ama vjernika dok te Ja na Sudnjern
ne upitam za nju!"
r Brojne su, iasne i nedvosmislene predaje od ljudi iz Prve mugeneracije
(es-sahäbe) u kojima se govori o tome da duöa
öini sedidu pred Prijestoljern Boiijim ('Arö) pri smni
koia je samo stanje sna, kao i pri smrtnoj smrti Kad j€ Posrijedi
niezio dolazak kod Allaha, najbolje ie da Ga pozdravi rijeöima:
'Allahumme
Enrc-s-selämu we minke-s-seläm' tebarekte ja ZeJ-dieläli
wel-ikräml"
Meni je El-Q.adi Nlruddin ibn es-Säig ispritao slijedede 'Ja
sam s majkine strane irnao jednu tetku koja je bila veoma poboäna,
jedna od dobrih robinja Boüjih, i kad sam je dolao Posj€titi u njezinoismrtnoj
bolesti, ona me je upitala:'Kad duia dode kod Allaha i
zaustavi se pred Njim, kako öe Ga pozdravici, lta treba reii?l'Ja sam
tim njezinim pitanjem bio zateöen, pa kad sam razmislio, rekao sam
joi: Pozdravit re Gä rte.ima: Allahumme Enrex-selamu we minle+seläm,
tebärekte ja Zel-dieläli weJ-ikräm!' Kad je tetka umrla' iziila
mi je na san i reklä mi: 'Neka te AJlah nagradi dobrim, bila sam se
zbunila, nisam znala sta da reknem, Pa sam se sjetila onoga ita si mi
ti r€kao, i to sam reklal"
9?

Sroa: Ono o öemu znanje imaju we sljedbe na zemlji, naime
o susretanju s duiama umrlih, obncanju dm duiama i saznahnju
od njih neöega Jto im je bilo skriveno, u 3ra su se lasnije osobno
uvjeniäli. To je tako broino da je izli3no navoditi primjere.
Joi zaöudnii je sto prvi argumenc Da se s dujom sparaä dogodi
neito u snu i da on, kada se probudi, tragove tog lto se dogodtlo
ugleda oöite na svome djelu, iro j€ posljedica utjecaja jedne duie na
drugu, kako to navodi El-Qajrewäni u svom "Ruiiönjaku' (Kiräb
el-bustän), pozirejuii se na neke prethodnike. Tako on kaie:
'Ja sam imao jednog komiiju koji je javno vrijedao Ebu Bekn
i Omera - Bog bio zdovoljan njina dvojicoml - i jednog dana ih te
vrijedao napasno tako da smo se nas dvojica zbog toga sukobili. Kuii
sam otiSao üän, obuz€r rime 3to se dogodilo, pa sam legao ne htiiuöi
ni veöerati. Utom mi je na san izilao Boiiji Poslanik - neka su na nj
mir i blagoslovi Boiiji! - i ia $m mu rekao: 'Boüji Poslaniöe, raj i tai
psuje woje ashabe!
'Koje moje ashabe?. upirao je on i ja sam mu
rekao: 'Ebu Bekn i Omeral' 'Uzmi or,u noiinu i zal

a i On je prema meni Svoje obecanje ispunior sroga me Atlah neöe
kazniti!' Medutim, njoj je na san izi;ao jedan melek i rekao joj: 'Naprotiv,
ri iei se razgolititi, i otkrit 6e5 uluase svoye, i dobro koje imas
poreci &i, i komSiju cr! uvrijediti, i muiu svome neposluöna ie3 bid!'
Potom je stavio pet svojih prstiju na njezino lice i rekao: 'Pet za pet,
i da si prisegnula na viSe stveri, i mi bismo d dalivüe (prstiju)!'Kad
se pmbudila, na licu su joj se vidjeli üagovi per prsriju!"
'Abd
er,P.ahmän ibn €l-Qäsim, Malikov uöenik, kaä:
"öuo
sam Malika kad je rekao: 'Ja'qüb ibn Abdullah ibn el-E5edä bio
j€ jedan od najboljih ljudi ovoga Ummeta - on je zaspao
u danu u
kojem 6e poginuti kao 3ehid, pa ie svojim priateljima rekao: "Neöto
sam sanjao, i ba3 tu vam ro i ispriöati! Sanjao sam kao da sam uSao
u Diennet, pa mi je dato da se napijem rnlijeka!" Zatim ga je jedan
zamolio da povrati i on je sao povra&ti - sve samo mlijeko! Ubno
potom poginuo je kao tehid."
Ebu el-Qlsim kaie "On se nalazio u jednoj vojnoj ekspediciji na
moru, na mjestu gdje uopde nii€ bilo rnlijeka i ja sam sluiao i druge,
mimo Malika, da g sporninju. Jedan ga spominje kao Mailfar';
prema njegovom kazivrnju on je rekao: 'Sanjao sam kao da sam
uiao u Diennet i da mi je u njemu dato da pijem mlijeko!', naöra
mu je neko od prisutnih releo: 'Preklinjem te, hajde povrati!' i on
je povratio stvrdnuto rnlijeko, tj. zgruiano, premda na ladi nije bilo
ni mlijeka ni ovcel"
Ibn Qutejbe kate: "Rekao
je 'twrdnuto, tj. zgrutano mlijeko'.
Täko smji i u predaji o Omeru, naime da mu je lijeönik dao da pije
mlijeka, pa mu je ne mjesu na kojem je bio uboden poöelo istjecati
bijelo, zgruöano mlijeko!"
100
Tj. po in nn Ma .if, a n. lä qüb. Llo su Er rpominjrli d'ugi.
KNJICA O DUSI
bi Näfi' el-Qäri' govorio, iz njegovih usta osjecäo se miris
"Zar se ba5 uviiek namiriSel kad god sjednel da govori3?! '
su qa, nasta je
"Ne,
on rek-ao: jä ne uzimam nikakav miris i
mu-nisarn sklon, medutim, na san mi jejedenpuß iziöao Vje-
- mir i blagoslovi Boüji neka su na nj!- i neSto mi Prouöio
- eto, od tada mi je ovaj miris u ustima!
i' Maäda u woioj krjizi o snovima biljeii dijedetu izjam Rebiä
I €r-Reqqä$ja:
"IGd mene su doöla dvoji€a liudi' Pa su sjdi uz mene
/i ogovarati jednog öovjeka, i ja sam ih prekinuo u rcme Jedan od
dvojic€ mi je kasnije doöao i isPriäo mi slüededq
'S'njao sam kao
ri neki crnac donele tanjir na kojem bijaüe svinjska pleika tako
kaLqr nikada priie nisam vidio. - ledi!- reLao mi ie Kaho
iedem svinisko meso?! - upiso sam, no on mi je priprijetio i ja
n ieo. Kad sam ustao, moja su usra bila druköija i iz njih je puna
mjeseca dopirao neugodan zadah!"
{ El-Ala ibn ZÜad je imao posebno vrijeme kad se nodu dizao na
he$az, i jedn€ nodi rekao je wojim ukucanima: "Osje6am klonulosq
pa Lada bude ta dob, probudite me!" Ali, oni I nisu probudili'
frnedutim'. kaie on, 'heko mi ie doiao u san i rekao mi: 'Düi se,
.hlä ibn Zijäde, i spominji Allaha, pa de i On tebe sPominjati!' Zatim
1 je uzeo za vlati moje kose sa prednje strane glave i te vlati su mi se
. uspravile!" Te su mu vlati tako stajale usPnvno sve do smrti mu Jahja
Ibn ebu Dunja, posreds$om Ebu Hätima er-Räzija' biljeii
slij€decu izjavu Mulammeda ibn Alija: "Sjedili smo u Mekki, Po'
red lG'be, kad j€ ustao jedan öovjelc polovica lica mu bijäle crna,
a polovica bijela!
'O ljudi!', stao j€ govoriti 'Uzmite ibn Bistäm ka;e:
Pouku iz mota
sluöaja! Ja sam klevetao i pso\ao dvojicu Sejhova, i kad sam jedne noöi
"U danu njegove smrri mi smo ga gasulili a te su
mu vlati i rada, doista, staj:le uspravnol"
101

io u sranju sna doiao mi je jedan, digo ruku i udario me po licu.
- Neprijatelu Boiijil - r€kao mi je - Pokvarenjaöel Zar nisi psovxs
Ebu Bekra i Omera , Allah bio zadovoljan njima dvojicornli , Kad
sam se probudio, moje lice biiaie evo ovakvot"
Muhammed ibn hbdulläh el-Mehlebi kaie ..Sanjao sam tao
da se nalazim u iitnici rog i tog roda, kad - Vjerovjesnik, s.a.w.s.,
sjedi na bmjicama, pred njim sroje Ebu Bekr i Omer i Omer mu
reö€: 'Botiji Poslani&, ovaj psuje mene i Ebu Bekn!, .Dovedi qa.
Ebu Haßel 'r. kauao mu je Poslanik iurom je doveden Fdan aovj;k,
kad to bija5e El-'Ummani, koji je bio poznar po tome Jto je psovao
njih dvojicu. 'Porali ga!', rekao mu je Vjerovjesnik, i on ga je povalio
oa de. 'Zakolji ga!', rekao je porom, i Omer ga je preklao, i mene
ni$ra drugo nie probudilo iz sna do njegov krik. 'Sto mu ovo ne bih
ispriöao!', pomislio sam. 'Moäa ga to navede da se pokaje!' Medu,
tim, kad sam se primakao njegovoj kudi, zaöuo sam silan plaö. ,Sta se
dogodilo?!', upitao sam; kazali su mi: 'El-'Ummäni je nocas allan
na svome kevetul' Ked sarn mu se pribliiio, vidio sam: na njegovu
vratu crven trag, popur sasuiene krvil"
El-Qajrew,äni kaie, "J€dan nai öejh, cijenjeni gospodin, ispriöao
mi j€ slüedede
'Ebu el-Hasan el-Marlebi, imam poslanikove dämiie.
ispricao mi ie ovai slu€aj: U Medini s,m vidio nesro rudesno: jedrn
je öovjek psovao Ebu Bekra i Omera - Allah bio zadovolian niima
dvojicom! - i dok smo jedanput stajali nakon sabah-narnaza, on je
priiao, a oba njegova oka mu bijahu iskoöila, visila mu na obtazima.
Mi smo ga upitali 5ta mu se to dogodilo, i on nam je kazeo:
,.Sino6
sam sanjao Boiijega Poslanika - mir i blagoslovi Boiiji neka su na nj!
5r
102
Ebu H.ß - dosl. Oac Hrßin, nrdiml i.Eloorog vjcdj.snikovog sivftncnika,
dtugog oulinfuskoß hdif. Oncß.
KNJICA O DUSI
'Aliial'i pokazao na niega Na to se Alijaoloenuo prema meni'
;aku. ispruiiviisamo kaiiprst i sredniak, itako ra dva prsra
meni u;öi. 'Ako laz€ß', rekao je' 'neka ti Ällah izbije oba oka!'
je ona woja dva prsta gumuo u moje oöi ijä sam se trgnuo
kad - ja u ovakvom stanlu!" Tako je plaöuii kazivao ljudima i
izraialao svoje kajanje!"
El-Qajrewani kaä: 'ledan nas !ejh, cijenjeni gosPodin, ispriöäo
je i oro: Jedan pravnik mi je lazirao kalo je kod njih doiao jedan
& koii ie veoma mnogo posrigao i dane Posta nizao iedan za dru-
, no iftar j€ odgadao. Potom je sanjao kao da mu dodoie d\ojica
Iiudi i uzele sa za mi3ice iodjetu iodvedose ga do iedre niarene
*a,g, Ur* " r'r. 'ZU.g & to öini3, Ebr.r Qajse?',
ccga?| , upiraosam, kaieon injih dvo-
,",-rml."ldl'Z.to5topostuPaisuprohoSunnetuBoiijegaPoslanika
- neka su na nj mir i blagoslovi Boiiil -
ier ie on oaredio da se poiuri
uPitao
im Ebu Bek i Omer' a pred njim Alija Ona dvojica rekoöe:
Poslanii€,
je Poslsnik men€, i ja sam
sa ifwom, a ti g odgada.S!' Njegovo lice je tako, uslijed ratrenog iara'
pocrnilo i on se medu ljudima kreao prekdvenog lica!"
ovo je onaj koji nas vrijeda i psuje!' 'Ko je od tebe
Ono öto je ioi z:öudniie od ovoga jest da tovjek koji je silno
äedan, ili gladan, ili trpi veliku bol, usnije da mu neko dadne da
pije, da mu dadne da jede ili mu pftrii neki lijek i da rcga, kada se
probudi, doista viöe ne bude pri njemu Ljudi su u vezi s tim iskusili
mnoge farcinantne swari
Malik, posredswom Ebu Ridäla i 'Amre' navodi Aiiin slunaj'
naime daje nju jedna njezina sluiavka bila omadijala, pa kad je kod
nje doiao jedan öovjek iz Sindars i vidio da je bolesna, rekao joj ie da
5r
sind obld u ddßij.m PakisEnü
l0l

je omadiana. "Ko meF omadijao?!", upiHlaje AiSa i on jojje rekao.
'ledna
djevojka u öijojsobi je malo diere kojejuje upiikilo!" Nato
je ona pozvala svoju sluäavku, i ona joj je rella: .Dolazim odrnah,
samo da sperem mokratu s odjeie!" "Reci mi',, upitata ju je AiIa,
"jesi
li mi ti spravila sihr (magiu)?" i ona jojje retla da jeste. Kad jg
je upitala za;to ie oto uöi ni1a,
"Zetieta
kazala ie: sam Sro pri€ dobici
slobodu!" AiJa je potom od woga brata zatraiila da jepmda nekom
beduinu koji joj nete biti dobar gospodar, i on ju je rako prodao.
Aiöi je iza toga neko u snu rekao:
"Okupaj se vodom iz tri bunan,
od kojih se jedan uljeva u drugi!" Tblo joj je doneseno vode s täkva
üi bunefa i ona se dme okupala i ozdnvila!"
Semmak ibn Harb je bio ostao bez oöinjega vida pa je usnio
poslanika lbrahima kalo mu rukom prede preko oötu i reöe mu:
"Otidi do Eu&ara i üiput zagnjuri glavu u nj!" On je tako posrupio
i - progledao!
Bio je oslijepio i Isrnä'il ibn Hiläl el-Hadremi, pa mu je neko
iziiao na san i rekao mu: "Reci: 0a Qaribu, ja Mud;ibu, ja Semi u_
d-duii, ja Latitu bi men jeiau rudde alejje besari) O Ti koji si blizu, o
Ti koji se odaziva3 molbama, koji öujei dovu, Ti koji samilost svoju
iskazuje3 öemu Ti hode! - povrati mi moj oöinji vid!"
EI-Irjs ibn Sa'ad kaä:'Ja sam ga vidio: bioje oslijepio, a onda
mu se Ponovo vrario vid!'
'Ubejdulläh
ibn ebu Dä'fer
"Ja
kaä: sam imao velike bolove
koji me bijahu potpuno iscrpili, te sam stao utiti Ajerul-Kußijju.s
TäIo sam u mme zaspao i u snu sam ugledao dvojicu ljudi: stoje
! Tj,215. rjersu( !l-B.qr, koj. nuslihaniinoü *ij.b uir u dliöirim prilik m:,
[oj. apodinj. ijeiima: Alt,lu h ilire nb Hu. !t Hajju_l-Qajjüm.
La r,h_üiu si,"tu,
104
.e mnom i jedan od njih reöe onome drugom da prouöi jedan
u kojem ima tri storine i Sezdeset milosd 'Neöe
li makar jedna
apasri i ovoga siromahal. dodade Kad sarn se nalon toga
udio. osjetio sam veliko rasrcreteniel"
Ibn ebu Dunja kaie 'Jedna dobra, tesda äna zadobila je velike
aöne bolove, pa je u snu öula nekoga kako joj govoti: 't'a ilähe
illalläh. Prokljuöala voda i rutin sok!' Tako je ona to i Poöela Piti i
Atlah ju je lijio bola koji je osjecala!"
On dalje kaie: "Taänajejo5 rekla:'I sanjala sam kao da govorim:
Sena55, med i sokod crnih leblebija lijek su za bol u kukovima!
IGd sam se probudila doila mi jejedna iena - iali se na bol u kukul
Kazala sam joj onako kaLo sam sanjala i to joj je bilo od korisri!"
Gatenus kaie "Ono 3to me je nävelo na Puitanje krvi iz vena i
äila kucavica (dawarib) iesr src mi je m dva puta n'loieno u snu' dok
sam ioi bio dieiak. Znam öovjeka kojeg je Bog liöio boli koju je osje'
cao u svom boku puleniem krvi' 5rc mu je bio neputa! iz sna!"
Ibn el-Harräz kaie "Lijecio samjednoga kojije imao srcmacnu
bolesr i on mi sejedno vrijeme bio izgubio iz vida Kad sam ga porom
opet susreo upitao sam ga kako je i on mi j€ rekao: 'Na san mi ie
aiiao neki öoviek u derviSkoi odieCi' naslonjen na $rap - stoji Preda
mnom i pita me jesam li ja onaj kojep rnuöi stomak Kad sam mu
rekao da iesam, kazao mi je "Uzmi kibaa i däelendiebina!" Kad sam
se erobudio, raspiräo srm se o rom dvome - na ie ro? - i reteno mi
i.,it

Sliöni slu&jwi su rako broini da ih nij€ ni moguae sve navesti.
Nek ka;u: "Medicina i potjeöe iz snovidenja." Bez sumnje, mnog
medicinska naöela woje korijene vuku iz snovidenja, neka D pralae,
neka iz analogije a neka iz nadaluruöa, pa onaj ko se Sire äi obavij€stiti
o tome neka se obrati na Qajrewänijerz djela: "povijest ljekari'i
"Ruiiönjal',
te druge knjige.
Sto drugo:To $injeöiUz:'lienog : Onina hoji d,ka Naie b*du
poncali i pftna njina 'e bdu ohoh olnoili - lapUe nebähc nete ,e
onorin! ( -A're;f,40) One sugeriraju da öe se vrata nebesla oworiti
vjernicima. To owaranje jest owaranje njihovim dujama prilikom
smrti, ka-ko je to reöeno u ranije navedenim opSirnim hadisima u ko_
jima je jasno naznaöeno da se nebesa zaredom owaraju vjernikovoj
duii sve dok ne bude dovedena pred Gospodan uzviienoga.
Nwjemikovoj duli se pak vrata nebese ne otvaraju, kao jro se
ni njepvome
tieru nede._..,:,l:" r-**
Sn *ic:To stYjerovjesnikove rijeöi: "Bilale, nikada nisam ulao
u Däennet, a da tamo ispred sebe nisam öuo woj jum - öime si to
posrigo?!" "Nikada nham izgubio abdest, ni noöu ni danju, a da se
nisam ponovo abdesdo i klanjao dra rekatat", kazao jeBilal. "Znaif ,
rekao je Vjerovjesnik, "s ra dra rekata si ro posrigaot,,
Jasno je da j€ 3um koji je Vjerovjesnik tamo iuo dotazilo od
Bilalove duie; tijelo njegovo, naime, jol se nije bito prernjestilo u
Diennetl
KN]ICA O DUSI
frtr,rt r To su svi oni hadisi i predaje o posjetama kaburovimr'
anjr.r selama i obradanja onima u njime, prioPöenja o tome da
svjesni svojih Posjetilaca, o njihovom uzvracanju na selame
se namvu, o öemu je raniie bilo govora
'
$o ?etu:
su se poialili doista oduiju to na öta su se oni ialili i to otod
njih
en )eni,a d^ se duie mnogil umrlih Poiale wojim
lnicima na neito $to im priöinjava nePrijatnost' nakon öega oni
Sr isrra: Ukoliko bi dula bila samo naziv za neku akcidentaliju
ili bi se pod tim podrazumijevala neka apstraktna esencija,
ne bi bila nl neko tijelo niri bi posiedovala kakvo stanie u rom
u bi izrazi: izi$ao sam, oti3ao sam' usao sam, doiao sam, sjeo
poLrenuo sam se, u!äo sam, vratio sam se i sl , bili neosnovani'
ai da se ta svoFwä ne mogu prispodobiti bilo kojoj akcidentaliji
hi apstrektnoj esenciji. Svaki razuman swot zna da je takä njegova
lzjara, kao i izjara nekoga drugoga' istinira pa dovoditi to u Pitanje
Lraii dovoditi u pitanje najoöigl€dnije öinienice Bila bi öista so6stika
lazati da je tu posrijedi samo korii6enje po inerciji narodnih
izraza i naziva koji mogu imati swarno znaöenje, ali mogu biti i öisre
metafore, pa bi, prema tome, gornji izräzi mogli znäöiti i: izaslo je
'
moje tijelo, utlo je tiielo. .!
Mi smo, naime, svoje argumente crpili iz powrde autentiönih
smislova rih izraza od strane razuma i nepaworene ljudske naravi'
Talco sraöiji um i svaöije osjeöanje posvjedoöuje da je on raj koji je
uaro. koii je i?iiao i Premj€nio \€ s iednoga miesta na drugo' a ne
samo njegovo tijelo. To powjedoöenje swarnih smislora tih izraza te
njihovo prispodobljavanje duli' a cek potom i tijelu, i jest jedno od
naiistinitijih Powjedo€enja osjecaja i uma, pa oslonac i jesr na tome'
a ne samo na formalnom izrazu
106 107

Sto sedno: Tielo je prtjevozno sredstvo, zona raspolaganja
duie,
pa je ulaänje, izlaienje i premje{tanje rijela poput ulai€nja njegovoe
prijevoznog sredsna, konja ili deve, pa tako, kada du3a ne bi bi[
prijernöira za ulazal, izlazak, premjeitanje, kreranie i mirovenje, ro
bi bilo kao kada bi öovjekovo prijevozno sredswo u3lo u kudu i iziölo
iz nj€. ali ne i \arn on, no je. srmo se po sebi 'arumije. neosnot?no.
S\€lome je znano da je njegova osobnosr, njegova duja ta koja je ujla,
iziSla, premjestila se s jednoga mjesta na drugo, daje ona upravljala
tijelom, uöinivii ga svojim sljedbenikom u tom ulasku i izlasku. Ti
postupci u osnovi jesu njezini, tijelu pripadaju samo posljediöno.
Oni naoöigled pripadaju tijetu, no razum i wijest kazuju da i?a tosa
s'oji duia.
Sa osno: Da je duia doista ono lto wrde oni koji je smarraju
samo akcidentalijom, iovjek bi u samo jednom trenutku promijenio
hiljadu ili viSe duta. eovjeka, naime, tovjekom öini njegova duöa i
njegova osobnost, ne njegovo tielo, pa bi u tom slutaju iedan te isri
öovjek bio duköiji od onog öovjeka koji je bio trenutat ranije, kao i
od onoga koji bi bio trenutal kasnije, ito nije ni3ra drugo do jedan
vid bezumnosti. Ukoliko bi pak duSa bila neka apstrakcija koja bi
s riielom imala vezu samo u smislu upravtjinia. a ne i njegova nr_
st.njl\'änje i zaiaäenj^ ! nj, u tom sluäju bi postojala mogudnost
da dode do prekida takve njezine veze s dm tij€lom i uspostavljanja
veze s nekim drugim tijelom, onako kako postoji moguönost da onaj
koji upravlja kuCom ili gtadom prekine s tim svojim upravljanjern i
prijede na upravljanje druge kur3e ili grada.
Prema ovako postavljenom rasporedu mi bismo morali biti u
sumnji da li je ova duöa koja pripada Zejdu doista ona prvobitna
du3a ili je neka druga, i da li je Zejd bai taj konkretni öovjek ili je on
neko drugi! Razumnom öovjeku nejto takvo nije prihvatljivo, i kada
I08
KNJIGA O DUSI
bila samo akcidentalija, odnosno neki apstraktan elemenat'
bi se pojavila naved€na sumnja'
v &o dtr.to: S\ako k^regoriöno wrdi da mu je imanentno znan1e'
ao, ljubav, mränja, zadovoljswo, bips i druge duho*:
99"-
., on "n" d" ono sto ". time odlikuje niie ni ie'lna od ak

da sjedinjenje neöega ito nema vlasriru formu s neöim Jro ie ima
jesr apsurdno, i ako bi se ona, kao talaa, s njim sjedinila s njegovim
kraiem bi svoj kraj dotiv.iela i ona; ukoliko bi pat njih dvoje osBli i
nakon tog njihova sjedinjenja, tada bi to bila dra, ne jedaD subjekt, a
ako bi oboje iüä:znuli i dogodilo se neito tre6e, to ne bi imalo nika_
k/e vEze sa sjedinjenjem. Isto rako, uloliko bi jedno ostalo, a drueo
iiceznulo, i tada se ne bi rnodo Bovoriti o sjedinienju.
Sto se pak tiöe toga da duie posjeduje prirodnu iudnju ?a tij€lom,
pa - duia ga voli smga 3ro posredswom njega postiie slasti, te alo su
tijela u pogledu postizaniu tih uäitaka jednaka, onda ie niezin odnos
prema njima isrovjeran. Proizl^z
i da rla{e steialiite, po kojem odredena
du3a ima iudnju za odredenim tijelom, nije utemeljeno. To bi bilo
poput iedna öovjeka koji bi nalao jednake öa3e on svalom od tih
öaia moäe zadovoljiri svoju potrebu, pa s@ga ne bi bilo razumno da
on osjeti
iudnju za jednom od njih, mimo ostalih.
Stojelanaesto: Kad^51 iovjekova duüa bila samo neka apstraktna
esencija, koja nije ni unurar ni izvan Ovoga svijeta , ni vez na za ovai
sviier ni odvoien, od njeg,. ni rl"t'rii,? od niega ni dodirna sa njim.
öovjek bi nuäno morao znati da ie on egzistenr sa hkvim karakreristi,
kama, jer nj€govo znanje o vlastitoj osobnosd i niszinim svoiswima
izrränjje je od svega drugota sro se zna: jer njegovo znanje osvemu
3to je izvan njega sljedsrveno je njegour znanju o sebi. prema tome,
nesporno ie daie ro neosnovano bududi daje svim liudima na sviietu
znano da je powrdivanje jednog takvog egzisrenra. bio on vidljiv
ili nevidliiv, r zumu neprihvatljivo. Ko tako misli o sebi i o wome
Gospodaru taj ne poznaje ni sebe ni svoge Gospodara.
Sto dranaesto: To je änjenica da je ovo vidljivo rijelo nosiljka
svih svojsuvi dule i nje?inih spoznrie, opii], i posebnih. i de je ono
mjesto manifestnanja volj nih kernji. Prenu tome, nosaö tih spoznaia
lr0
KNJICA O DUSI
nuino mora biti tijelo i ono sto je smireno u njemu'
."rdr,j" d" 1" .j"tto ," tposobnosd neka apstraktna esencija'
niie ni unutar ni izvan ovoga svijeta' morala biti odbaöena kao
Sto trinacito: K^d^bi Ä!6a bila bez tjelesnosti i bez prostornosti
uz)56, u tom duöaju uvjetovanje njezinoga djelovanjä nePosredoticaiem
miesta na kojem se to djelovanje manifestira ne bi
moeu& bududi da ono öro nema tijela ne moä doticad neito
im" tiielo. Kd bi rc bilo talo' ada bi djelovanje duöe imalo
kamkrer, b€? Dotrebe za oswarivan,em kontal(tr I uzaJaveze
izmedu öinioca i mjesta r€alizacije odredenog djelovanja'
bi waki od nas mogo pokreEti odredena tijela bez njihou
ia, odnosno doticenja neöega sto dotiöe ta tijela Prema tome'
temelju va3eg shvatania dufe, onako kako je duia kadre pokretati
bez ikakva doticaja izmedu nje i njega, isto talo nju nista ne
etara da pokrece i neko drugo tijelo, a da ga pritom, takoder'
doti&, odnosno da ne dotic€ ono ko ie s tim tijelom u doticejr,
5to ie apsurdno.
Proizlazi da duia nema snage pokreranja osim pod uvjetom
da bude u doricaju s mjestom pokreta, odnosno da dotiö€ ono ito
dotiöe ro mjesto.
Sve ono pak iro dotiöe neko tijelo, odnosno 5ro dotiöe neito
dlugo ito to djelo dotiöe, takoder je tijelo Ukoliko bi neko rekao:
dopustivo je da djejswo duöe u Pokr€.anju niezinog tijela ne mora biti
uvietorano dodirom, te da njezin utjecaj u pokreranju nekog drugog
tiiela bude uvietovan dodirom tog njezinog tijela s rim drugim tte-
r;-. ua * u[."t" - .atlu a" ouim: odßdeno hi$b odndno po$oi
nl

lom, odgovor bi bio slijedeci: s obzirom na to da prijemöivosr rijela
da primi postupke duie nije ovisna o dodiru do kojeg bi moralo dodi
izmedu njih dvoga ralo isto bi moralo bid i s drugim rijelima, buduöi
da su wa tijela jednaka u pogledu svoje prijemöivost za poLret, pa bi
i odros duie prema wima njima morao biri istovjeran.
Naime, ako duia ne bi imala woga obima i wega onoga ito ta
obimnost podrazumielä, odios njezina bi& bi prema wemu bio istovjetan,
a kada je odnos jednog "ktivnog öinioca prema svima iednak,
kao i odnos wih objekara prerne rom äniocu, tada utecaj roga öinioca
u pogledu svih njih mora biti istovjetan. Tako, ako bi subjekt mosao
vriiriwoje djelovarie u iedrim objekrima. bez doticania rih obieluta.
on bi to morao moü vrtiri i kod svih drugih. S druge strane, ako
kod nekh objekata oe bi mogao vriiti svoje djeloranje bez doricaja,
moralo bi biti da to ne moä äniti ni kod svih drugiht
Ukoliko bi neko rekao: ali, du.Sa posjeduje veliku ärdnju ?a rim
rijelom, ne i za drugm, pa je i njezin utjecaj tu snaäniji nego Jro bi
bio u nekom drugom tijelu!, odgovor bi bio dijedeii: upravo ta silna
tudnia bi nalagala da njezina vezanosr ll dodano dielo bude veca.
a njezino rrspolaganie niime snaznije. Aplurdno je. medurim, pretposuviri
da bi moglo doii do promjene njezina bica premr osJim
rijetima, 3to je veoma snaän argument.
Sn letmaesto: Sviljtdiobdareni razumom (el-,uqala') sagtasni su
u tome da se pod ljudskim bidem misli na iivog srvora koji govori,
koji se hnni, razvija, koji je öulan i koji se polceöe votjom. Sve te
karakerisdke jesu drojake jedne pripadaju njegour tijelu, a druge
du5i. Tako je dula ona koja govori i kad bi ona bila jedna apstnkl
esencija koia nije ni unut'r ni izvan Ovoga svijetr, koja;iie niri
vezana za nj, niri od njeg odvojena, u tom slutaiu ni öovjel ne bi
bio ni unurar ni izvrn Ovoga svijeu, ne bi bio ni povezan sa niim
KNJICA O DUSI
ien od njega, ili bi pak iedan njegov dio bio unutar Ovoga
dok drugi dio ne bi bio niti unurar niti izvan Ovoga svijeta'
svalo razuman neminovno zna da je neöto takvo neodrzna
da ie toviek u svojoj cjelini unutar ovoga svijeta, sa svojim
i wojom duöom.
Gornie bi u svojoj neutemelj€nosti Prevazilazilo i staialiste onih
ntde da je dula vjedna, da uoPce ne sPada u red sworenoga, jer
rpo njima, öovjek bio neko ko je pola sworen, pola nesworen
Ukoliko bi bilo r€öeno: Mi Pdznajemo da je öovjek upravo
v kal:vim ga vi predstavlja.e, mealutim, mi konstatiramo je-
apstraktnu esenciiu koja ravna öovjekom, oPisanim wim tim
swima - mi bismo kazali: dä li je ta esencija koju konsBtirate
ena od öovjeka ili j€ Pak njeSo suirinska st!?rnost (haqiqah)?
kazati da je ona jedno od tog dvoga Täko' ako kaiere da je
esencija inan öovjeka, vi time konstatirate da öovjek ima nekog
ja mimo sebe kojega ste nazvali duSom (neß). Medurim, mi
ovdje raspravljamo o öovjekovoj unutrasnjoj sw'amosti' a ne o njeto\ar
upravitelju. Upravitelj öovjeka, i titavog wijea, gornjet i donjet' jest
Alleh, jedini i moöni
Sto ?etnae'to: S\lUi raz$mom obdareni 6e' na pitanje ita je öovjek
pokazati na or,r pojavnost i na ono 3ro tu pojavnost nosi; nece ni
pomisliti na ne5to iaan nje, neito apstrekmo lto nije ni u Ovome
svijetu, niti izvan njega Znanje o tome ie el€mentarno' nije mu
primjer€na ni sumnja ni sumnjifenie
Sto iesnaesto: rJmwi öitavop svijea zakljuöit ie da se tovor
uputuje ovoj Pojavnosti i onome lro ru Pojavnost nosi' 'to j€ nastanjeno
u njoj. tsti je slutaj i s pohrelom, pokudom' nagradom,
kaznom, poticajem na dobro, podsjecanjem na zlu posljedicu Kada
1t2 1l.l

i neko rekao: onaj kome je naredeno, kome ie zabnnjeno, ko je
pohvaljen, ko je pokuden, kome je upudeo govor, onai mzumni - ro
je jedna apstrakna esencija, koja nij€ ni u ovome wijetu ni izvan
njeg, koja nije vezana za O j wijet, niti odvojena od njeg, on bi
kod razumnih ljudi iz:zvao smijeh, podsmiehnoli bi se njegoqr umu
i nedrojbeno se izjasnili o lainosti njegove
izjave. Dokazivari nejto zi
öra i najjednostavniji umovi svjedoöe da je apsurdno, zneöi iznosiri
argumente da posm.ji neito öie posrcjanje nije zamislivo (muhal).
A, pomod dolazi od Boga!
*
Ako bi bilo reöeno: Vi ste naveli argumente kojim dok^zujer€
duiimr tjelesnost i prostornost (tehajjuz), no kakav je vai odgovor
na argumente onih ko.ii m u rom€ oponiraju - i oni, naime, svoje
sravove po*rjepljuju brojnim argumentima.
1. Svi razumom obdareni ljudi saglasni su u kori&inju iznza:
dula i tijelo, öime dulu odreduju kao neito netjelesno;
prema tome, kada bi dula bila neko tijelo, takva njihova
Ieziöka upotreba bila bi besmislena.
2. To je i najjaöi argumenr
kojim oni podupiru svoie stajali-
3te. Naime, poznato je da medu postojeüm stvarima ima i
onoga 3to nije djeljivo, poput taöke i jedinswene esencije,
ili, itaviie, Bica Onoga nuino postojtclg pa, prema tome,
i znanje o tome mon biti n€djeliivo. Dalje, i ono 3to se
arriburira tim znanjem, q. njegovo stjecitte, mjesto njegora
obitavaliSa, takoder, ne moi€ biti djeljivo - to je, dakle,
dula i kad bi ona bita neko tijelo, u tom sluäju bi mogla
blri djel.iiva. Oraj argument se moie iznijeti i na drugi
--
KNJIGA O DUSI
naöin: naime, kada bi obitavaliSte opdih znanja bilo neko
tijelo, odnosno bilo tjelesno, i ta znanja bila bi dieljha, jer
je i ono 3ro je zailo u netto 5to je djeliivo,.takoder' djeljivo
Djeljivost til znanja je, medutim, aPsurdna.
Sve opce mcionaine slike su aPsrraktne. bez sumnie. i r:
njiho!-a apsrraktna narav dolazi ili od izvora iz kojeg se
uzimaju, ili od konzumena. Ono Prvo
je svakako neutemeljeno,
buduöi da se sve te slile, svi ti oblici (suwe4,
preuzimaju od konkretnih osoba koje se odreduju razliöirim
rdjednosnim odrednicamä i konlcemim situaciiama Täko
proizlazi da su oni apstraltni zbog njihova konzumenta'
zbog one racionalne sile koia se ne"iv, duiom
Um, ili sila razuma (quwwah ?qllalD kadra je ä;nit; neka
beskorncna djela, orn je u stanju apsorbirati nele beskonaöna
znanja, dok tjelesna sila nema sPosobnosti öiniti djela koja
nisu konaina: rjelesna silr iedieljila. ona iesrazmierna mie*u
iz kojet potjejce - ono sto je u sraniu uöiniti jedan niezin dio
srakako mora biti manje od onog Sco je u stanju uöiniti öitavo
tij€lo. Tako ono öro je u stanju uöiniti ätavo djelo visesrruko u
konaönosti prevazilazi ono iro je u stenju uöiniti samo jedan
njegov dio. Medurim, nadodank na ne{ro trc je konaöno' tj
neka druga konaönost, isto tako je konafan.
Um, ili sila razuma, kad bi obitarala u nekom tjelesnom
rnediju (el-älah), u torn sluEu bi morala permanentno biti
svjesna rog medija, ili ga nikako ne moii biti svjesna. Medutim,
i jedno i drugo je neosnol€no, buduöi da bi sviiest
razuma o rom mediju morala biri ili sama egzisrenciia rog
medija, 3to je apsurdno, ili bi morala biti slika identiöna
njegovoj egzistenciji, 3ro bi znaöilo da je un;ila u tu silu
u4 115

7.
razuma koja se nalazi u tom mediju - u tom stuöaju bi
moralo dodi do sjedinjenja dviju id€ntianih slika, öto je
apsurdno. Prema tome, ako neito takvo nije pdhvarliivo.
onda se mora konsratirati da bi, ukoliko bi sila razuma bila
svjesna woga medüa, ta njezina wjesnost predstavljala do
gadanie rog medija kod sile razuma, pa bi tako bilo nutno
i stalno dogdanje re spoznaje, ukoliko bi taj intenziret bio
dostaEn da se dogodi spoznaja, a ako ne, u jednom nenutku
dogadanje spozrnje bilo bi onemoguceno, tj. kad.a bi se ona
dogadala u jednom, a ne i u drugom treoutku, to bi bilo
uslijed neke dodatne komponente koja bi bila pridodata
pukoi prisurnosd forme tog medija.
Swko je wjeran sebe, a svijest o neöemu podnzumijwa
prisutnosr bid onoga öega se wjesno kod onog koji je toga
wjestal. Tako, kada smo wjesoi sebe mi to imamo zahvaliti
ili pdsuürosti naiih bicä naSim bir3ima, ili pak prisustr! nekog
oblila koji je jednak naiim bidima unutar nas samih. Ovo
drugo je neodriiro buduöi da bi rc pod-mzumijelalo sjedinjenie
dleiu istovietnosti, pa proizlazi da naia wijest o sebi ne
znaöi nilta drugo doli prisuswo naiih bica kod naüh bica. To
tako moie biti samo ako je posrüedi bit koja opstoji pomocu
neßa i koja ie neovisna o rrtestu, jer da je poüiedi samo neko
sta-nje u nekom mjetru, ono bi bilo prisumo kod tog mjara.
Proizlaz i da se or"j smisao dobiva samo ukoliko duja opstoii
po sebi, bez potrebe z: miestom koje bi z:uzimala.
To .ie argument koji je iznio Ebu el-Betekat el-Bagdadi
i kojim je ßzotkrio neutemeljenost u isrini svih drugih
argumenata. On, naime, kaie "Mi ne dvojimo da sraki od
nas moä zamisliri j€dno more iive, brdo od safira, mnoö-
KNJIGA O DUSI
wo sunaca i mjeseca Svi ti zami5lieni oblici, dalako, nisu
bez iLakve realnosti (ma'düm) bududi da na njih uPuduje
sama sila onog koji ih zarnülja, koja swki pojedini oblik
jasno nzluöuje od drugoga. Taj zamiSljeni oblik ponekad
moäe popdmiti tak^! lztai4 da moie biti ravan onome
vidljivom, opipliivom obliku, dok se ' kako je poznato -
iisrcm nisrsvilu. apsolurnoi negaciii. nesro läkvo ne moie
konstatirau.
Mi nuinoznamoda sra ra obliöja nemaiu svoga Pos'oiänir
u pojavnome sviieru, pa se mora uswrdiri da ona posroie
samo u umovima. Täko kaäemo d: mjesto tih oblika mora
biti ili neko tijelo, odnosno neko stanje u tijelu' ili da nije
ni tij€lo niti sranje u tijelu. Prvo dvoje nije utemeljeno u
istini bududi da je prizor mora i planine ogroman' dok su
mozak i srce po svojim formama mali, pa kako utiskiranje
ogromnog u malo niie moguie mora se zakljuöiti da mjesto
te imaginarne slike nije nitijelo, niriie rielesno
IGda bi razumska sila bila tjelesne naravi ona bi u starosti
uvijek morala biti slaba, öro u swarnosd niie sluE.
Um ili razumska sila je u wojim öinima neovisna o tijelu,
a ono ito je u pogledu svoga djejswa neovisno o tijelu nuino
mora biti i u pogledu samota sebe neovisno o tijelu.
U prvom sluöaju razumska sila poima samu sebe- i bilo bi
apsurdno pretpostaviti da i izm€du tog dvoga postoji neki
posredujuii subjekt (alah) ' i poima samo to poimanje. To
poimanje, medurim, nije nikakav subjekt S druge stnne,
ona poima i tijelo, koje je niezin medij i izmedu koiega i nje
ne postoji neki drugi medij. Ovo drugo dade se objxniti
1t6 ll7

llE
l. sve one tjelesne sile, popuc one koja vidi, one ko;1
öuje, koja zamiilja i uobratara, buduü da su lelesng
naravi, ona je u sranju pojmiti njihove biti, ali i to
woje poimanje s obzirom da jeu sranju pojmiriisamu
sebe, te pojmiri i one qeh koja ih nose. Da je, dalde,
razumska sila tjelesne naravi niti ledno od tog rroga
joj ne bi bilo mogur3no;
2. ono odakle proishodi ön jeste duh (neß) , prema tome,
da je ona u svojoi opstojnosti, u svome postojanju, ovisna
o rijelu ti äni mogli bi biti realizinni iskljuöivo
u sadejsn! sa tijelom. IGko swar nije tak\.?, mora se
konsatirati da je razumska sila neovisna o tijelu.
10. Sreka tjelesne mo6 posustaje uslii€d \€like aktivnosd i naton
ito oslabi vile joj nije moguöe ponovo biti jaka. Uzrok toga je
jasan: elementi rjelesne mo6i se, uslijed njihove permanente
aktivnosri, izlaiu oitec,enjima i uvehnuöu iro za posljedicu
ima nemo€, dok raztrmska sila ne slabi uslijed brojnosti akti_
vitera, te je u s$nju ponovo se vratiti snazi, nakon nemoöi,
pa se mora zakljuöti da ona nije tjelesne naravi.
I l. Kada mi izreknemo sud da je crno suprotno od bijelog u
rom sluöaju se u naSoj svijesti nuino mora uprisurniti bir
crnog i bijelot. I najprostija logika kazat Ce da je istovremenosr
crne i bijele boje, ili toplote i hladnoie u pogledu
tijela apsurdna. Prema rome. bududidase ra istovremenosr
u razumskoj sili oswaruje, mora se zakljuöiti da posrtedi
nije nikakva tjelesna sila.
12. Kada bi mjesto poimanja bilo neko tijelo - a wako tijelo je
podloäno djellivosti - tada bi b;lo mogude dajedan dio tog
tijela o neöemu posjeduje znanje, ada, istovremeno, orugr
KNJIGA O DUSI
njegov dio o tome ne zna nista. U tom slutaju öovjek bi u
jednom öasu motao nesro i Poznarati i ne Poznavätr gal
13. Kada se na tjel€snu war utisnu odredene gräwre tada semo
, postojanje dh gravura onemogucava utisloanje nekil drueih
ur€zaka. Sto se tiöe utisnuca u razum, tu je stiar uPravo
suprotna od rcga, jer kada su du3e prazne od wih znanja
i spoznaja, njima tada uö€nje biva veoma telko' a kada
neito nauöi u tom slu€u joj Postignuce tog znanja bude
potPon u stjecanju drugoga znanja Uz to, tjelesni uresci
su medusobno razdvojeni i iskljuöivi, dok su oni razumski
sinergüni, jedni druge PoduPiru.
14. IGda bi du5a bila neko tij€lo tada bi, izmedu öovi€kove
älje da nogom napnvi pokrct i ;zmedu pokretanja te noge
Dostoiala odrealena vremmska disEnca, u zavisnosti od Po_
L..tjl*r.i ,q"t" i "1"go* teiine Uswari je dula a koja pokrede
tijelo, koja priprema njegovu kremju Kad bi Poketaö
noee bilo neko riielo ono bi se, ili moralo nalaziti u samim
tim orgmima, ili bi monto stizati do njih Alo bi dolazilo
do njih onda bi to, srakalo' zehtijevalo odreden vremenski
raspon, a ako bi se nalazilo u njirna onda' ukoliko bismo mi
odrjekli onaj miSii pomoCu kojeg se oswaruje ketnja, tada u
pokretnom organu vise nika ne bi ostalo od tog rijela lGd
bi se, dakle, taj poketaö, doisa, nalazio u rcm ortanu' tada
bi neöto od njeg moralo ostati u tom organu'
15. Kada bi duöa bi.la neko tijelo ona bi bila djeljira i moglo
bi biri da i€d,n n'ezin dio posjeduje znanje, a da drugi dio
tog znanja nema, üto da bi öovjek, u tom slucaju' mogao
jednim svojim dijelom biti znan, a drugim dijelom neznan'
5to ie apsurdno.
119

16. Kada bi du$a bila neko djelo u tom stuöaju bi fiziöko tijelo
moralo dobiri na Eiini njezinim zaleieniem u njeta, jer
je pravilo da se, kada se na jedno djelo doda drup djelo,
reiina tog tiela pove{a, poput, npr, prazne mjeSine za vodu.
SNar je, medurim, upnvo suproma - tijelo je laliöe kada se
u njemu nalazi duia, a eie kada se ona odvoji od njegl
17. Da je duia neko tijelo ona bi monla imati i we one karalrri_
stike koje posjeduiu i sva drup tijela, !. morata bi biti latJo
ili teSka,
topla ili hladna, meli

Sto se tiöe raie izjave da su wi umni ljudi ('uqali) nepodijeljeni
u pogledu koriSdenja sintagme "duia i tijelo", ito jasno sugerira tinjenicu
razliöitosti tog dvoga, odgovor bi bio slijedeai: Izr z ,tijeto,,
u terminololkoj upotrebi filozofa i apologerisra ima lire znaöenj€ od
onog koju ta rijeö ima ujeziku Arapa, te u obiönom govoru. Filozofi,
naime, rijelom nazivaju sve tto posjeduje one tri dimenzijet3 pa bilo
ono lahko ili tesko, vidljivo ili nevidljivo. Tako oni rijelom nazivaju i
zral

kakvo6€. Tim svojim stavom s$li ste nasuprot razuma i svih nebeskih
objara, te onoga u cemu su jedinsweni wi poslenici. Time ste Allahu
odrekli znanje, i mot, i hdjenje, i duh, i vid, i gomjost nad svime 3to
je swodo; time ste zan€girali da su nebesa i Zemlja sworeni u lesr
vremenskii etapa (ejjäm), i sve ste to jo3 nazvali tewhidom6', dok je,
u stvarnosti, rljeö o poöelu wakog ta'tila63.
Oni kaiu: Ta&a, koju vi navodite kao svoi argumen' iesr,
zapravo, ono najizraänije öto ra! dokaz liiava wake valjanosti. Eto,
sema ona nie dFljiva, a nalazi se u djeljivome tijelul Neirc nedjeljivo,
datle, zaslo je u ne5to djeljivo. Potom se oni koji powrduju jedinswenu
esenciiu - a to ie veiina islamskih teoreticara (mutekellimtn)
- ne daiu sa vam: u pogledu tog naöela. Oni kaäu: "Esencija zalazi u
tijelo, Staviie ona je sa njim u kombinaciji. Tako neSto 5to je djeljivo
zalazi u nelto 3to nije djeljivo", a ra3 argument moä biti potpun
samo ukoliko se zanegira ta jedinstvena esencija, pa ako bisre vi kazali:
Taöka predsr:vlja kraj linije, njezino utrnude i nestanak, tj. ona je
nepostojeca swar (emr ademi), time va3 argument ostaje bez ikakve
valjanosti. S druge scnne, pod pretpostavkom da je ona swar kojä
posjeduj€ svoju egisrenciju (emr wudiüdi), u tom bi se duäju ona
nalazlla u neöemu öto je djeljivo. Time bi argument, i u jednom i u
drugom sluiaju, bio obesnaten."
Jol katur "Zbog öe9, dakle, i znanje ne bi bilo jedna usaniitenosr
u srom staniStu, ne na naöin konlaetne vrste ili kolanja, buduCi
da zalaäenie svake sw'ari u svoie sonilte ovisi o naravi t€ sFsri. Tako
ie zalaänje Zivotinje u svoju logu jedna vrsra, dok je zzlairnle akci'
d€ntalije u djelo druga vrsta; z:laienje rukopisa u knjigu je jedna, a
lz4
Tj. öisrin nonorimom! iznLnij.m j.dinosi B@j..
Tatil- shEEnjeda j. Bog liien sih adibrar at iäh.
KNJIGA O DUSI
masti u seram druga vrsa; zalaienje tijela u oblak je jedna'
dule Guh) u djelo druga vrsta; zalatenje znanja i spoznala
)st opstojanja n€öega 3to nije dieljivo PomoCu neöega sto je
3to bi bila esencija, öime bi raia argumentaciia bila Pobije-
Ako biste vi kazali: sjedinleoost (wahdah) je neposoieca swar
r rani nema woje egzistencije - to isto bi se onda moglo kazati i
sw ono öime dokazuiete postojanje neöega sto niie djeliivo Sve
rc neryranifestne swari (urnür ademilja), koie vani nemaiu svoje
:istenciie. Täko ie i Nuino tostoieii' koga vi Priznaiete' isto teko
nem:nifestno. SaviSe, pojevni oblit Nj€gove e#stercije nije
rppa€ zamisliv."
Kaiu: "Takoder, wi oni nadodaci kao lto su: gornjost' don;ost'
dadredenost, podr€derosr.. , jesu nesralni, nisu posebni odjeljci
(aosärn). Kada bi se dakl€. i ono sto je nastanjeno (häIun) diielilo
p;-e diFlF"i" svota sranista. u tom stucaiu bi se i d nadodaci'
tatao, -oraii apti.i. f"ko bi se ünjenica gornjosd ili donjosti
mogla sastojad samo u jednoj öewrtini, ili osmini' sto razum ne
moä prihvadti."
JoS kaiu: "Sila misaonosti i insdnkdvnosd (quwwa fikijja we
wehrni;;"t ;., kako to .rdi \,a3 utneli lbn Sina' tielesna 3to podrazumii;d;
moru ima ri svoje dijelove i Pardkuleito ie apsurdno jer'
okoliL bi on. bil, dielii* uda bi ako bisvakr njezina panikuJabila

istoga sastava poput nje, dio bio jednak cjelini, a ako ne bi bilapoput
nje onda takvi, isro uko, ne bi bili ni wi dijelovi zaiedno.
Uz to, instinkrivnosr i nema drugoga smisla osim toga da nekog
prepoznaje kao pdjatelja, a nekog kao neprijatelja, Jto je neöto Sto
ne moie biti djeljivo."
Ka;u: "Egzistencija (wudiüd) je, kod vas, neSto ito je pridodaco
bitima pa bi se, prema tome, ukoliko bi se i ono öto jeza$lo u nelto
nuino moralo dijelid uslijed podjele woga boravijta rada bi se i ra
egzistencija rnorala dijeliti samom podjelom svog boravitra. Tako
se egzistencia neöega ne bi morala smarrati netim razlititim od
njegove biti."
Kaiu: "Isto je i s naravima brojeva - we su one razliöite biri. Täko
je deser j€dan smiseo i jedna bit, i ta bit ili ulazi u srd

U obesnaiivanju ovog prigovora moä se posegnuri za tim da
znanje nije neka slika koja je unilla u duöu, va3 daje ooo veza, odnos
izmedu znanja i onoga sto se poznaje, onako kako u pogledu videnia
kazemo da ono niie urhkjvänie idenriöne 'like onoga jro \e vidi Lr
silu koja vidi (quwwä bäsira), vec da je to vez_a, suodnos izmedu te
sile i onop 3to ona vidi. Svi prigovori koje navod€ u ovom odieliku
zasnivaju se upravo na utiskivanju forme onoga öro se saznaie u silu
koiesaznaje nacemu. porom. remeljesvoi srav daiedijelienje neieea
no nije djeliivo u nec€mu 3ro ie djeljivo rpsurdno.
Sto se rice njihove izjavc "Kada bi staniSte iotegralnoga znanja
r'ulum kullijia) bilo riieto. iti pat rietesno. u rom bi stutaju iio
znaoje bilo djeljivo, buduii da je ono Sro se usrani3dlo u neöemu
5to je djeljivo, takoder, djeljivo!", gdje ne navode i njegovo tijelo, ra
premisa nije ni eryument, ni prigovor, oni u svojim rukama nemaiu
nüra drugo do obiöne floskule. koja i nije bai rako äkiomna dr ioj
ne bi trebao nikakav dokaz. Ona se Gmelji na posravci da znanje o
neöemu znaöi dogadanje slike idenriöne sa biti onoga ito se saznaje
kod onoga koji saznaje 5rc je neiro tto ima najmanje öinjenicnoga
osnova, iz razloga koje tamo navodimo.
Isto tako, alo bismo se mi i saglasili sa rama u tome, to bi bio i
najoöitiji dokaz neutemeljenosti ra{e izjave, jer bi ta slika, ukoliko bi
predstavljala
ustanittenje u esenciji razumne du{e, bita parcijalna slika,
ustaniStena
u parcijaliniziranoj duii, u kojoj sa njom participiaju i
sve druge akcidentalije koje se tu nalaze. Tirko, ako bismo tu sliku
promatrali sa svim rim priljepcima, ona mda ne bi bila izdvojena,
veö bi bila spletena s nekim priljepcima i trenutatnostima, jto bi
onemogucavalo njezinu integralnost (kullijjetena,.
Pa, alo biste vi kazali: mi pod njenom integratnojöu mislimo
iskljuöivo ru nju kao taku, bez bilo öega od dh pritjepaka - mi bismo
KNJICAO DUSI
r€kli: ako j€ ro prihr€djivo, zaito onda ne bi bilo prihvarljivo
i ovo: ta slika se ustaniltila u jednoj rjelesnoj $'ari koja ima
mjeru i odtedenu cjelinu, medutim, kada od nje to izui
pridemo njoj kao takvoj ona tada biva u ravni one slike s
smo onako postupili. Täko se jedna odredenost stavlja rusuprot
odredenosti, dok se neodredenost, uzeta kao talara, suöeliara sa
isto tako neodredenim stani5tem. To je ono 3to je razumno,
powjedoöuju zdravi umovi i zdrav rezon, pa tako proizlazi da je
iprigovor iedan od nailosijil', s naimaniim upori3rern u isrini.
Oni su, naime, posegnuli za integalno$öu i upravo je ona razorila
ihova zdanja, pomurila im videnje i izglede, s obzirom na to da
optenite swari, koj€ räni nemaju svoje egzistencije, apstrahireli,
potom ih stali trerinti na naöin kako se tretiraju swari koje rani
u svoju €gzist€nciju, uöinivii ih, i.ak, mjerilom i poöelom tih
)4.
Tako, ako oni slike onoga tto se saznaje apsrnhiraju, öineti ih
ivnima, mi cemo isto to uöiniri s niihovim srani5tem, utiniti
opdenitim. Ako oni posepu za odredenom parcijalnoidu, onda
& i njihovo stanifte biti isro ekvo. Naim€, intetnlno stoji suöelice
s integralnim, parcijalno s parcijalnim.
Zelimo lol kazatl' u razumu nema ni3ta opC€ naravi; u umu postoji
odredena slika, jasno naznaöena, utisnuta kao obiljeije za we njezine
jedinke, pa alo se ona u tom smislu nazira opöom tada u terminima
nerna nicege spomog, ona je i u jednom i u drugom sluäju i opä
i parcijalna.
Sro se tiöe vaie izjave u treCem slutaju, naime da su 'bpöe racionalne
dike apstraktne, da se njihovo apscrahiranje ima zahvaliri
128 r79

konzumenru, rj. razumskoj sili, odgovor na to bio bi slijedeti: lta
ti zaptavo iAite dokazzti tom op6om ncionalnom dikom? äire li
lazati da se sam predmer koji se saznaje (ma'lüm) dogada u bi6u
subjekta koji ga saznaje ('älim) ili da se u bitu subjekta koji saznale
dogada samo znanje o predmeru koji se saznaj€? Ono prvo je, kako je
to oöigledno, apsurdno. Ovo poronje ie, pak, istiniro, s rim da vama
to nije ni od kakve korisri bududi da opcä srvar koja je zaiedniöla
wim ljudskim osobama jest opceljudska, a ne znanje o nFj, ier u ränj
skome svije$ i ne postoji öovjecanswo kao zaseban pojavni egzistent
- realnu egzisrenciju imeju samo jedinke. S obzirom na to da znanje
tek slijedi ono o öemu se ono postize, onda je, bududi je to odredeno,
samim tim i znanie o njemu odredeno, samo lco je ono iedan oblik
koji podrarumijeva mnoge jedinke. Talo u umu, kao i u !"njskorne
svijetu, apsolurno ne postoji niri jedan oblik koji je nedjeljiv.
Sam Bog zna koliko je skupina napravilo grjeiku na ovom
mjestu!
Opda slika, koju oni priznaju drieCi da ona zalazi u dusu, zapravo
jeliöni obtik odredenliönim rrenuraönosdma. Hajde sad, zamisli da
se ta racionalna slika nastanila u jednoj esenciji koja nij€ ni qelo,
niti je tjelesna - ona ne bi mogla biti odvojena od tih akcidentalnosti.
Ako biste vi ka7:li: mi pod njezinom apsrraktnoSöu mislimo na niu
kao takvu, prenebregavajuöi sve one akcidentalnosti, one prarete
elemente - bilo bi vam receno: z-ajto onda ra slika, nastaniena u tie,
lesnom staniötu, ne bi mogla, rakoder, biti dieljiva, dok bi apstraltna
(mudierred) bila samo kad bismo na nju gledali kao na talvu, ne
ob^ziruei se na njezine akcidentalne etemente ( avärid)?
Sm se tiöe vaie izjave u öewrrom sluöaju, naime 'da je sila
umnosti sposobna za beskonaöne öini, 5to nije sluöaj niti sa jednom
tj€lesnom silom', odgovor na to bio bi taj da mi ne moäemo be-
130
KNJICA O DUSI
prihratiti da je to tako, tj. da je ona, doista, sposobna za
öini.
srav da je umna sila kadra poimari beskajno, a da su sama
öini, jesu dvije la;ne premh€, bududi da su njezina Poma
kojeg obima ona bilr. iPal kona.na. Cak i kada bi na
poledini udisaj poprimala hiljadu hiljada pojmovnih jedinica, i u
bi sluöaiu one imale svoiu konaönicu. Prema tome, apsolutnoje
da je umna sile konaöna u pogledu svojih sPoznajnih i s^z najnih
i, re da moie dosegnuti onaj nivo na koji se ne moie vise
nitt^. Uzviteni kAie, Izr74/ saalog znaha jedan znalat imafa
76), tj. we tako dok se ne dode do Onoga koji ima sve znanje
do Allaha osim kojeg drugog boga nema,3to je i jedna od
svojswenosd u kojoj niko drugi ne particiPira
Alo bisce vi kazali: ako bi pojmovnost umnog subjeka do5la do
micr kad vi3e ni3ta ne bi moglo biti nadodato na nj, u tom sluöabi
se swar neminovno izokrenula iz njegove vlastire sposobnosti
i bismo na to rekli: eto, upravo bi to, pod PretPosuvkom da je
, upu6ivalo na to da je tjelesna sila kadra poduzimati öine koji
beskonaöni, öco bi za sobom povlaöilo obaranje i obesnaiivanje
, kto tako, sila imaginacije, razmiiljanja i uöenja kadra je predoöiti
eskraj zami$ljenih, odnosno u sjeaanje Pohranjenih
jedinica' prenda
je ona kod vas tjelesna.
A-ko bhte vi rekli: mi ne moiemo bezrezervno prihvatiti da je
ona kadra za neito 3ro nema svoje konaönice, bilo bi vam reöeno:
isto to kate i ra! oponent za poimljuär silu
s
Kod Koilua *oji: :A näd swkim zn:lcn imä
ioi znaniiil"
lll

Sto se tiöe lainosti one druge premise, u vezi s njom treba ka46
da poimanj€ nije öin pa, prema rome, ono öie öini imaju svoju ganicu
ne mora obavezno biri ograniöeno i u poimanju. Pa, sami ste vi jarno
kazali da mentalna esencija usvaja oblike srvari koje poima, a ne de
ih sama proizvodi. Kod vas jedna snar ne moie biti i proizvoditelj
i prihvatilac, jet ste se jasno oöitorali o tome da tijela nisu kadra za
one öini koje nemaju svoje konaönice, dok im, s druge strane, podloinost
utjecajima i trynost mo$ biti beskonaöni. Ibn Sinaje, na oru
primjedbu, postavio pitanje: "Zar nebeska du5a, koja je oeposredni
pokretaö svemira, nije tjelesna sila i pored öinjenice de su nebeske
kernje beskonaöne?", te na to sam dao odgovor kazavli da, iako ie
posrijedi tjelesna sila ona, ipak, puno6u woga djelo\^rya üpi nIzdvojenog
Uma, uslied öega je kadra proizvodiri beskonaöne öini.
Mi kaiemo slijedece ako ie to tato kod tebe, z:5ro se onda ne
bi moglo kaz-ati: govoreca du{a punodu i snagu crpi od wogTvorca i
ätetnika, kojern i pripada sla snata, pa stoga ne bi üebalo biti öudno
da je ona, i pored svoje tjelesnosti, kadra za neüto 3ro je beskonaöno.
Ako bi se ti s tim saglasio, u tom bi slunaju bio u suglxju s poslanicima
i sa razumom, öime bi uniiao u red muslimanske zajednice i iziiao iz
skupine onih tiie sujaliiu nisu utemellena na isrini.
Sto se tiöe vaie izjave u petom sluöaju, naime: "IGda bi sila razumaobitarala
u nekom tjelesnom mediju, onda bi ona morala biti
permenentno svjesne rcg media, ili 8a uopde ne mo6i biti svjesna!,,,
ona se temelji na vaiem pogrjeinom naäu da poimanje predstavlja
dogadenje slike koja je u poimajuöoj sili identiöna predmetu poimanja.
Öak i kada bismo se saglasili s tim raöim nacetom, to m opet
132
KNJIGA O DUSI
bilo ni od kakve koristi, s obzirom da bi dogadanje re slike bilo
uvjet za dogdanje poimanja lGd bi rekao, odnosno kada bi
ieoo, da poimanje zapravo i jeste dogadanje te slike, neito ta-
niko razuman ne bi mogao kazati Za.ito se ne bi moglo reii: sila
obitava u posebnom tijelu, a da se sili govora de3ara i jedno
stanje koie se naziva wijeiöu i shvatanjem i da, rck tada, sile
postaje wjesna tog medija. Kad tog dodatnog stanja nema
ta sila nije svjesna rnedija. Ako bi ne!rc takvo bilo moguCe' rime
prigovor u ciielosti bio obesnailn.
Poom kairmo: wndite li vidaje, ["ad minelto pojmimo tr€nüordstava
o tom neöem u umu identiöna onom€ ito se poima sa
aspekata i obzira. iJi kaitte da Ir identiinosr u wim aspektima
obavezna? Ono prvo niko razuman nece tvrditi budu6i je isuvile
da binjegovu neodriivost I rebalo dokaz ivati Prematom€
se zna de identiönost u svim aspektima nije obavezna, tada niie
uten i nastanak neke drug€ Predstave u srcu, odnosno mozgu' u
sjedinjavanja dviu sliönosti.
Isto tako, sila razuma obitara u esenciji srca ili mozga dok slika
koja se pojavljuje obitava u sili razuma, talo da ie iedno od njih
droga obitavali5te sile razuma Takoder, kada Pred sobom ugledemo
veliku razdaljinu, daleku udaljenost, da Ii to videnje ovisi o ocna\anju
te slike u oku onota koji to gleda, ili ne ovisi? Ako ovisi, onda ro
povlaöi za sobom spoj dviju srodnih swari, s obzirom da je sila koja
vidi kod vas tjelesna, 3to znaöi da se nalazi u nekom sjediöu koje ima
svoju veliöinu i mjeru. Täko, kada se u njemu osnari veliöina i mjera
onoga Sto se vidi nuino dolazi do sjedinjenja dviiu sliönosti. Ako bi
to bilo dopustivo tamo, za-ito to ne bi bilo dopustivo i u ovom na.iem
pitanju?lAko poimanje odredene st ri ne ovisi o pojavljivanju predstave
tog 5to se gleda u onom koji to gleda, onda rai stav po kojem

"shvatanje srca i mozga remelji se na pojavi predstave srca i mozga q
sili razuma" postaje neodriiv
Isto tako, vaia primjedba da bi, uloliko bi sila razuma obitavala
u nekom tijelu, ona bi morala biti permanentno wiesna mg riela,
dok naia svijest o srcu i mozgu nije takva, podrazumijerala bi samo
onoga ko kaie da ta sila obira\.ä u srcu ili mozgu, dok se ne bi moglo
odnositi i naonoga koji wrdi da obitava ujednom posebnom tijeiu,
tj. u neßu, koje je isprepleteno sa fiziökim tijelom (beden), bududi
da je on rniiljenja daje duöa (neß) jedno posebno tijelo i da öovjek
uvijek zna da je ona posebno tijelo, da nikada to ne smede s uma, osim
u duöaju nepaZnje. Time se eliminfa primjedba koju ste, u sl?kom
slucaju, nastojali oddati akuelnom.
Sto se riöe vaöe izjave u öeston sluöaiu, tj. da je svako svjestan
sebe, te da svijest znaii posrignuce biti onog ito se poima kod onog
koji to poima, ito je prihrediivo samo ako se uzme da duli nije porrebno
mjesto gdje de obitavati itd., odgovor bi bio da se to temelji
na njemu prerhodeöem naöelu, naime na tome da znanje predstavlja
postignuöe predstave koja je identiöna onom lo se poima u onom
koji to poima, 3ro n€ma svota utemel,enja u isrini iz tazlog koje
smo naveli kada smo razrnatnli pitanje znanja. öal ako bismo to
i prihvatili, opet je navedena predstara samo uvjet da se postigne
znanie, a n€ i samo znanje.
Isto tako, ova primjedba, sa wojim nejasnim iaazina i Ioüim premisama,
bila bi oborena - ako bismo, npr., uzeli kamen ili drvo i rekli:
Ovo je esencija
koja opstoii sama po sebi, a njezino biöe je kod njezine
bica!, 3ro bi znaöilo da i te neäve wari rnoraju biti wjesne wog biCa.
t34
KNJICAO DUSI
I sve su Avomije' takod€r, svjesne wog biä' pa ako je neito wjesno
to znaöi da le njegovo biCe jedna apstraltna esencija' 3to bi znaöilo
dule svih üvotinja aPsüaktne esencie' 3to vi ne mislirc'
sto se riie raie izjave u sedmom slucaju, rj da neko od nas
zamisliti more iive i brdo od sa6ra itd , lto je primjedba koju
iznio Ebu el-Berekat el-Bagdädi, a koja je vrl" klimava s obzi
da se temelji na tome da su te zamisli sn'ari koje imaju svoje
o postojenje, da su urezane u razumnu duiu na naöin kako je
idui" u-et.tut u ,uoj. obitavaliste Medutim, zna se pouzdano
e te zamisli nemaju svoje realne osnove, veö da ih um nameie kao
vke, i da nisu urez-ane u duiu, buduü da se öak ni forme
jskoga znanja ne urezuju u duru, pa kato da se u nju utiskuju
;ah; imaginacie!? O Primjedba
je' prema tome, pobijena ito
ne znaöi da se ne moä Previti nzlika izm€du drugih nerealnosti' ier
öovjekov um pravi razliku izmedu neöujenja, nevidenja' nemirisa i
dr., ito ne znaöi da to razluöiruje sugerin i realno egzistiranje tih
nerealnosri. Naprotiv. ndi se o razluöiraniu izmedu vrsra nemogudnosti
öije r€alno Postojanje uopde nte mogu'e
Potom kaämo: ako je zämislivo zalaienje oblila i nzmFra u
neüto 3to na bilo koji naöin ne posieduie veliöinu i razmjeru' zasro
ne bi bilo zamislivo i z:lalenje znanja velikog oblika i velik€ razmjere
u malo tij€lo?! Isto tako, ako nePodudarnost u svatom smislu ne
smji kao prepreka zalaäeniu slike i oblika u apstraktnu esenciju' tim
p'ij" "ep.a"a"r".st '"tit .g sa malim ne moie biti smemja da velika
slika ude u malo rnjesto. Uz to, vale najranije pret€ce ustanovile su
dokaz da urezivanje slike koja bi obitavala r'r apscraktnoj es€nciji nije
moeuce, za 3ta su naveli niz razloga

Jro se |lce vrse jz,eve u osmom stuäju. naime
"kada
bi sila
razuma bila tjelesna, ona bi u vrijeme starosd oslabila"
Odgovor na to sasrojao bi se iz viie detalja:
136
I . zaito bi bilo dopustivo kazati da je neophodan samo odre_
den stepen ziravlja tijela da bi s€ mogta odrtari oprimalna
razumska sposobnosr, dok optimalno stanje tijeta u pogledu
zdravlja nije od znaäja za oprimalnost stanja razumske
sposobnosti. Ako je moguCe da to talo bude, onda nije ne_
priliöno kazati da se taj minimalni stepen.tjelesnog zdnvlja
zadräva we do kraja sraraöke dobi, ralo da razr_rm ostaie
(u punoj tunlciji) we do kraja:
2. starom öovjeku, moä biti, kontinuirano zqravo razumsko
poimanie osigurau to Sto se njegov razum odrtava nekim
organima koje kasno z.aÄraca
kvarenje i deformacija, pa
kad: ro dvoie zahreti i te orgne tadr dolazido kvarenjr
n ego!" razuma i nietou poimanjaj
3. ni€ isldjuöeno ni to da neki tjelesni sastavi bolje pogoduju
nekim sposobnostima, pa j€ moguöe da r.ielesni sasrav sra_
rijeg öovjeka bolje pogoduje razumskoj sposobnosri, uslijed
öega u njemu dolazi do snaienja razumske moarj
4. kada je tijelo u naponu svoje snage i siline tada su sve sile
snaine, tako da su srmstvene i gnjevne sile veoma snaine,
te snaga dh sila ne dopuitaju razumu da funkcionira savr,
ieno, i tek kada nastupi starost i slabosr, usljed te slabosti
dode i do slabljenja rih sila koje su stajale na puru razumu
da djeluje u svom punom tapacitetu. Nemoö, isro tako,
zahvaCa i sam razum, ali nakon Jro njega alvad nemoö ta
KNJICA O DUSI
se nenoi pojavljuje i u njegovim artipodima talo da manjkavost
u jednom od njih bim nadomjeitena manjkavoiöu
u drugome, öime se postiie Poravnanie;
star toviek ie nauöio mnogo tota i stekao veliko iskuswo'
obavliao je brojne poslove i dobro ih uvjeibao, tako da je
srekao brojna iskusna. Sve (odoPrinosi Sirini njegove misli
isnazividenja. time kompenzira manikavosr koja se pojavi
sa slabljenjem tijela i sila pohnnjenih u njemu;
obilnost postupaka proishodi iz duboko ukorijenjenih darovitosti
u öovjeku, tako da onaj visak koji s€ na taj naöin
postigne nadomjeita onu manjkavost koja se ievlja udiied
urulavania tiiela;
u vjerodosojnoj predaji biljeie se sljedede Vjerovjesnikove,
s.a.ws., riieci, Gvjek srari, dok dvije srvari u niemu osuiu
biti nrlade: pot epa i dugoroöno nadaniel'6' Swarnosr Ponduje
orai hadis. Medutim, i pored toga lto pohlepa i nada
spadaju u tjelesne sile i u prolazna wojst!" iFk slabljenje rijela
ne povlaii za sobom i obavezno slabljenje tih dlaju woFtava
iz tega proizlazi da uruiaranje tijela, njegovo slabljenje ne
znaii obavezno i slablienle wih tjelesnih wojstava;
svjedoci smo da mnogi stari ljudi zap:daju u senilnost
i umnu slabost, zahva6a ih rigidnost misaonog Procesa'
Stavite, to je tako u veiini duöajevä, kalo to n^znaöavaju i
ryeöiUzrilenoga: Mnogi od 'ar ?od 'totun didr " ,ajbjedllii?
*anie kad prestane da zna bik lta od o ogaitoie ehddatako
"-H,ö bilj.t fimi, ilbn v&udt u ooi.nku o zuhdu 4üm Mßlim u "Poghliu o
zkrtu", t Ann.d u $om "Mßncd" u, ali u dij'dc'cn obliku: " ' dvijc sMi Gbjt

dtbro znaoF (En-Nahl,70) Srar öovjek, dakle, u svom naj_
bjednijem iivotnom dobu posra.ie popur djeteta ili zapada
u JoS gore stanje od toga, dok se onaj kome se neSro taLls
oe desi ne smatra da je vraien u "najbjednije sanje';
9. ne posroji tijesna i neraskidiva in@rakrivna ve?a izmedu
tjelesne i duSevne
snage, kao ni izmedu slabosti jednoga I
slabosti drugoga - neko moie biri tijelom snaian, ali slab
duhom, kukavica i strailjivac, dok drugi mote biti dab tijelon,
ali snaän duhom i, kao takav, biti hrabar i odluöan
i pored svoje tjelesne dabosti;
I 0. öak i kada bismo se saglasili s onim Jto navodire, ro opet ne
bi bio argument da i€ dusa jedia apstraktna esenci.ia, koja
nije niti urut r niti izvan Ovoga wijera, da nije ni u rijelu
ni izvan njega, jer da je duöa neko öisto, wijedo, nebesko
tijelo, namijenjeno z€maljskim tijelim:, ona ne bi mogla bhi
izloiena rastapaiju, slabljeniu i promjeni, 5to ie svojsweno
zemaljskim rastvarajuöim tijelima. Prema tome, öinienica
rastapanja i slabljenja u tijelu, ne znaöi da se ism to mon
nuino deiauti i u düevnoj biri.
Sto se tiöe raie izjave u devetom sluäju, rj. "um ili razumska
sila je u svojim önima neovisna o djelu, a ono ito .ie u pogledu woga
djejswa neovisno o tijelu nuino mora biti i u pogledu samoga sebe
neovisno o tij€lu', odtovor je slijedeai: izreü pouzdan sud o jednoj
q
Aj.t u Kodorovoo pdjchdu sl4ir "rmä B koji duboku sb$r dorvir, pa bm z
bonvft ono lro sa.tcl' Mi sho k ü ovon iluäju poslutili prij*odon Muhmn.da
Aed. koi' j., hiJino, i pEjzniji, 2 i boljc izE au o.o no autor äi kati.
KN]IGA O DUSI
sili ne znaöi da se to isto moie kazati i za sv€ druge tjelesDe
Vi. dakle, u ruci nemate nitta drugo do neosnovanu wrdniu i
dnu analogiju
Täkoder, forma i akcidenelÜe moraju imati svoje obitavaliSte' a
porreba za tim obiülali5tima dolazi samo zbog njihovih
To ito su one kao calve neovisne ne znaöi da su same po sebi i
isne od tih obitavalilta. Alo je, dakle, ne5to neovisno, temeljem
kakve odredbe, ne znaöi da kao takvo, sämim svojim bi6em'
bez tih obitavali3ta. Opet- Bog najbolje znal
Sto se tiöe va5e izjave u desetom sluöaju, tj. da se tjelesna moö
e mno3wom akdvnosti, te da se, nakon 3to jednom oslabi, vi3e
moäe vrariti snazi itd., odgovor na to jest da je mo6 imatinacije
ijelesna, te da je u stanjLr zarnisliti strari velilih dimenzüa jednako
.bto ie u staniu z misliti siiu.ine swari Tako ona mote zamisliti malu
flavnju na isd naöin kako zamiSlja Sunce i N'tjesec.
Isto alo, snaänim, dominantnim Pogledima Promiöe vid€nje
beznaäjnih snari. Tako kaiemo: visokorazvijeni, veliki umovi ne bave
se promilljanjem sitnih smislova, jer onaj ko se udubi u spoznawnie
veliöine Gospodaß nebesa i Zemlie, Njegovih imena i aüibuta' on se
u Bkvom sunju ne bavi urvrdivaniem iedintrvene esenciie i niezine
Sto se tite va3e izjave u jedanaesrom duiaju, naime da se, kada
reknemo da crno sroji nasuprot biieloga u naiem umu mora dogoditi
uprisutnjenje suitine crnila i bjelila istovremeno' dok de i najPtostije
lt8 119

logika kazeti da F sjedinjenje tog dvoga u odredenom djelu nemoguc€
- odgovor bi bio djededi: to ito käiere Emelji se na postavci da se u
biiu onoga koji nelto poima formira slika identiöna predmetu kojt
se poima, 3rc, metlutim, nema osno\e. Vaje argumentiranje utisnuöem
slike u ogledalo ne stoji, buduöi da se u ogledalo baö nitta ne
utisLuje, kako to d.ii vedina urnnih l.judi iz reda 6lozofa, apologeta
i dr. Uostalom, stajali5te o utisLir,enju je neodriivo iz viöe razloga.
U konaönici kaiemo: Ako ste vei miöljenja da je ono ito se utiskuje u
duli kod poimanja
crnila i bjelila samo njihov obris (rusum), njihova
vizuelna reprodukcija, a ne i njihova snarnost, zaito onda ne bi bilo
moguce da se obris tih swari pojavi i u rjelesnoi wari?
Sto se tite rele izjave u dvanaestom
sluöaju, naime .kada bi mjesro
poimanja bilo neko tijelo - a sreko djelo je podloino djeljivosti
- rada bi bilo mogude da jedan dio tog tijela o neöemu posjeduie
znanje, a da, istovremeno, drugi njegov dio o tome ne zna niJta. U
tom sluöaju öovjek bi u jednom öasu mogao neito i poznavari i ne
poznaved ga!", odgovor bi bio slijededi: a primjedba je neodrliva
prema raSim vlastitim naöelima, jer su kod vas i strast i srdiba i ima_
ginacije öisto tjelesna sraoja öije je obitavali3te djeljivo pa bi, shodno
tome, bilo mogude da se u jednom dijelu pojavi süasr i srdiba, a u
drugom dijelu ne{ro upnvo suprorno njima. Talo bi öovjek mogao
iudjeti za neöim i odbojnost os.iecati
prema rome u isto vrijeme, biti
srdit na nekoga i ne biti srdit itd.
---
rorjtcA o DUst
Sto se ti& vase izjave u trinaestom slu&ju, tj. "kada se na qeleutisnu
odredene gravure rada samo Postoianje tih gramra
utiskivanje nekih drugih urezaka. Sto se tiöe utisnuda
tll je s$ar upravo suprotna od toga ' itd. - odgovor bi bio
i: kainii domet re vale izjave jeste da se radi o odliönoi anano
n€ i sv€obuhurnoj. To medutim' nema vrijednosd ni za
a nekamoli za sigurno znanje, bududi da su razumske
ine znanja i spoznaje, dok su one tjelesne forme i slike. Täko
nikaka sumnje da su znanja u wojim bitima razliöita od slika
sto znaöi da se sud o nekoj apsrrakmoj swari ne moie prii
na neSto ito ne pripada toj vrsti.
Sto se tiöe raie izjave u öetrnaestom slucaju, naime "kada bi duöa
bila neko dielo tada bi, izmedu öovjekove ielje da nogom napravi
pokrct i izmedu pokretanja te noge postojala odredena vrem€nska
distanca' itd. - odgovor je slijededi: duia, u zajednici sa tijelom' moi€
biti samo u iednom od tri stanja:
a) da 9 obavija s vanjske strane, poput odie6e'
b) da je stacionirana na jednom mjestu' PoPut srca ili mozga i
c) da proiima sre dijelove tijela.
U sralom od ta tri slucaja njezino Poketanje onog ito ä€li
polaenuti dogada se, njezinom voljorn, bez vremenskog protoka'
kakvo je npr. videnje onoga öro se nade pr€d oöima' öujenje n€öep,
rnirisanie, kuiani€...
U slu&ju amputiranja odredenog tjelesnog orgna ne dolati i
do ampuracije djela du3e koje je bilo zdruäeno s tim organom' bilo
da ga je obujmljiralo lznutra ili izvana: dula taj organ' öii se osiecaj
140 141

urrne, istot trenurka napuöta, povleöi se iz njega bez ikakve vremenske
zadrtke. Njezino napu3ranje tot organa jesr popur povlaöenje
zraka iz posude u koju se nalije voda. IGda bi duia btla stacioninna
na iednom mjesru u tielu, ni tada se ne bi morala odvajati s ampu_
riradm organom, a ako bi tijelo obujrnljivala sa vanjske srrane ni u
tom sluöaju ne bi bio potreban nikalav vremenski interral izmealq
njezine volje da pokrene tielo i samog pokretan;'a rog tijela, ved bi u
tom sluöaju njezino djeloranje, predstavljenc, u po&eraniu organaJ
bilo poput djeloranja magneta na metal, svejedno jto nije u neposrednom
dodiru sa njim.
Porom velimo: orz bezumnosrsa uldiuii\,"njem vremena upravo
vama ne ide u prilog, s obzirom da kod vas duia nie niti spojena
sa riielom, niti je razdvojena od njeg, nije ni unurar rijela, ni izvan
njeg, pa vas to i obavezuje.
*
Sto se die laie iz1ave u pernaestom sluöaju, naime ..kada bi duia
bila neko tijelo ona bi bila dj€ljiva i moglo bi bid da jedan njezin dio
posjeduje znanje, a da drugi dio tog znanja nema, talo da bi öovjek, u
tom sluöaju, mogao jednim svojim dijelom biri znan, a drugim dijelom
neznan' - odgovor bi bio sliedeci: oie primj€dba sastoji se od dviju
premisa: jedne koja podrazumüela uzajamnu pov€zanost i druge, koja
podrazumijeva izuzetnosr, medutim u obje njiÄ, ili najmanje u jednoj
od njih, ima neito 3ro ih äni neodriivima. Naim€, mi ne moämo
bezrezervno prihvariri wrdnju da bi ona, ukoliko bi bila neko tijeto,
jednim wojim dijelom mogla biti znana, a drugim neznana s obzirom
na öinjenicu da ie du3a prosta, da nije sloäna od svih ovih elemenata,
ni sastavljena od razliöitih dijelova, rako da kada zn a n sehe zna i n
woje neznanje. Ovo prvu premisu öini neodriivom.
KNJIOA O DUSI
So se ti& one druge Premise, mi n€ moämo potPuno iskljuöiti
#nost da duia ne bi mogla jednim svojim dijelom biti svjesna
bi istovremeno dru$m wojim dijelom mogla biti nesvjesna' o
vi ne samo da niste iznijeli nikalav dokaz kojirn bisce iskljuöili
ve€ za to niste iznijeli ni bilo kakvu primjedbu Po-
L, medutirn, da je öovjek ponekad svjestan sebe samo u nekim
ima, ne i u svim, i da se ljudi medusobno razlikuju u rcme Kod
L ie wiiest o sebi mnogo izraienija nego kod drugih Uzviieni
i nrmojte bin hao oni hoji su tubotuuili Alkha' ?lie Ox *linio da
i sani seber (El-]Hai;r, 19) Radi se, dakle, o tome dr ovi sebe
ucielosti zaboravili, vec samo u onom dijelu u kojem se nalazi
x inreres, njihova potpunost i sretnost, dokse nisü zaboravili u
dijelu gdje se nalaze strasti, strasweni uiici i sttaswena volja'
ed &ga je Allah uöinio da zabonv€ ono gdje s nelazi interes
h duia, tj. da posmpaju kako to nalaie aj interes i da idu za
iiom dh inrerexa, da nastoie oddoniti manjkavosti i nedosa*e
voiih du5a i da ih prevladaju, te da otluivaju i idu za tim da dos€gnu
ive ono iro ce doprinijeti njihovoj potpunosti, zbog iega su i sworene
'Prema
tome, oni u dm asPekdma ne Poznaju swarnosr svojih dula'
'rlok
ih istovremeno poznaju u drugim asPektima'
Sto se tiöe raie izjave u Sesnaestom sluöaju, naime"kadabi dula
bile neko rijelo u tom sluöaju bi fiziöko tijelo morelo dobiti nateZini
njezinim zalaienjem u njega, jer je Pravilo da se' kada se na jedno
tijelo doda drugo tijelo, teiina rog tijele poveca', ova Pdmjedba
je
veoma teika, a joi je teäi onaj koji je povlaöi kao argument, buduii
da bai wako tijelo i ne mora dobiti na teäini kada mu se pridoda
neko drugo tijelo Ako se, npr.' na jedan teöki balvan nadoda tijelo
141 r4l

vaüe on ce mnogo izgubiri na svojoj rdini; ako se u omo! koii
ima svoju r€Zinu, umerne tijelo znka on ce postati lakii. To je takl_
sa onim tedkim tijelima koja po svojoi prirodi zahrievaju sjedilte i
sredi3re,
i koja se po svojoj naravi upravljaju prema tome. Sro se pak
tiöe onih tijela koja se po wojoj prnodi kre6u prema gore, ona nisu
podloina rome, ve6 je swar sa njinu upravo suprorna od onog kals
je sa teikim qdima. Ona, naime, lcada se pridodaju nekom reikom
tijelu dopriresu tome da to tielo posrane laköe. Jedan je, upravo
izraz vxju6i ru öinienicu, rekao:
1Zlkc bijah fue koje nan ,tigoi? ?/azne,
ah kad iittim ui om ni?l1xie,e one
?ostaic kbhc i sano jto ne poLtjele utis!
Taho
tu ' nklina biaa _ hkjdjt had t njih zatazz ture!
Sto se tiöe ra3e izjave u sedamnaestom
sluöaju, tj. "da je duia
neko tijelo ona bi morala imari i sv€ one karakterisrike koje posjeduju
i sva druga tijela, tj. monla bi biti lahka ili telka, topia ili hladna,
mehla ili orda..." itd. - ona je neodriira, argument je koji je pobijen.
Naime, ne moraju sva riela imati iste osobine i isra svojswa. AllaÄ je
njih uöinio razliöitim u pogledu wojstava, osobina i prirode. Neka
od ojih se mogu vidjed okom i doralnuti rukom, dok se druga niti
mogu vidjeti, niti doralnuri; neka imaju boju, a neka su bezbojna;
neka nisu pod urjecajem toplote i hladnode, a nela jesu.
Tleba k zati da du.Ia ima sebi svojstvenih osobina koja ne dijeli ni
s jednim fiziikim tijelom. Ona ima sebi primjerenu lahkodu i teäinu,
toplinu i hladnodu, suhoöu i nieinost. laLo moiei vidjeti veoma reöka
öovjeka, prernda mu je tijelo lal*o i suho, i moäj vidjeti suprorno:
r44
KNJTOA O DUSI
veoma lahal, a tijelo mu teiko i lcupno; moiet vidjeti kako
duia njeina i blaga, a neöija gruba i wrda; kako neko ima
öulo pa moie osjetiti zapah nekih duia, koji je poput usmrdjele
odnosno miris drugih duia, koji je liep3i od mirisa miska.
Kada bi Botiji Poslanik s.a.w.s., proiao nekim pur€m iza njega
na pum ostao mirisan üag tako da bi ljudi znali da je on ma.loöas
prolao. To je, sr,akalo, bio miris njegove dule i njegovoga srca,
ie i ojegov znoj bio mirisniji od wega drugog, $ro je bilo rezultat
njegove duie i tij€la. On, öja je ri.ieö najisrinitüa u svem
mdu, tekao je da "kada du5a napuita rijelo, od nje se Siri
poput najljepJeg mirisa miska koji postoji na zenrtji, odnosno
zapah poput naiodvratnieg zapaha crkodne koji postoji na zemlji,,,
te da bi to i svi prisurni mogli osjetiri da im je öulo mirisa dovoljno
razvijeno. Mnogi to doisra i osjete. Ne meli broj njih je i priöao o
tome. No, dovoljno je ono 3to je rekao onaj koji najistinitije zbori.
On je kezao joö i to da su 'duie vjernika bljeltave, a duie nwjernika
crnel"
Jednom riieöju, osobine duöa su isuviSe otite i moi€ ih negirari
sarno onai ko o njima nema bai nikal-voga
znanja.
Sto se tiie vaie izjave u osamnaestom sluöaju, naime
'da je duia
tielo, ona bi morala biti dostupna wim öulima, odnosno barem
jednome od njih..." ird. - odgovor na to bio bi sliiedeci: to uop6e ne
more biti $ko, iako vi ne samo da niste iznijeli nikakav dokaz za tu
svoju rvrdnju vei nisre ostavili nimalo prostora za üzgovor o tome,
za moguönost de je taj vai stav upien. DuSe se, ipak, moä dokuöiti
öulima ralo da se moie dotaknuti, moie se vidjeti i moä se osjetiti
145

njezin miris, ili zapah, kalo smo to vidjeli kada smo govorili o izlascima
duia iz tijela. samo

Talo je Bo;iji Poslanik, s.a.w.s., naredio da öovjek urokljira pogleda
opere woja pazuha i druga mjesra na kojima ima neöisto6e i da potorn
tu vodu salije na onoga koga je urekao svojim pogledom, öime öe
neutralizirati svoj ur.iecaj u njemu. To je rrko udijed naravne swari
koju je ustanovila Boiija mudrost duia sklona zlu (neß emmänh) je,
naime, u dosluhu sa takvim mjestima, sviLnuta je na njih, i ranjski zli
dusi joi pomaiu i rado svracaju na ta mjesta, s obzirom da su bliska
njihovoj naravi. IGda se taloa mjesta operu vodom ta vaüenosr se u
njima ugasi, onalo kako se i uärenost äljeza gasi vodom, pa kad se
ta voda salije na onoga koga je zedesio urok ona sa njega slida onu
ratrenost koja se bila prerüjela na njega od onot öije F oko urokljivo.
Stoga su lijetnici upravo onu vodu u kojoj se hladilo ulareno ieljezo
propisiwli kao lijek za poznate bolove i regobe.
Ljudi su iskusili zaöudujude utje€aje duSa iednih na druge u wojim
snovirna, kada se dui€ odobode tjelesne stege. Sve te sluöajw€ nüe
moguce ni izbrojati, a mi smo ranije skenuli paZnju na neke od njih.
Svijet duSa je, naim€, jedan drugi svijet, vedi od wijeta fiziökih tijela, i
pravila i manifesecije koii tamo vladaju zaöudniji su od manifataciia
fiziökih tiiela. Saviie. wioblici ljudskog djelo!änja u pojavnom svijetu
izrazi su djejswownja duia, koje taj utjecaj sprovode posredsnom
fizitkog tijela. Prema tom€, duie i 6ziöka tijela zajedniöki proizvode
efekat, oboje sudjeluju u djelu. I dok duJa ima neke manifestacije u
kojima tijelo ne sudjeluje, dode 6ziöko tijelo niöta n€ moä uöiniti
samo, bez sudieloranja duie.
Sto se tiöe rale izjave u devernaestom sluöaju, naime 'da je duia
neko tijelo ona bi morala imad duäinu, iirinu, dubinu, povrsinu i
forrnu, öega ne mote biti bez wari i boravilra.' itd., odpvor je slie-
t48
KNJIGAODUSI
na valu primjedbu da se sve ove miere vezuju za
!te, i dti5a imx svoiu twr od koj€ je sworena i od koje je dara u
obliku i u odredenoj formi.
Na raSu primjedbu: "Ako je njezina war du!:' onda
o spoju dviju du!a, a ako nije dula onda ima tijelo i
ojezina ti?r nije duia bas kao ito ni war öovjet

Na rale rijeöi: "IGda bi tako i dula bila djeljira tada bi, ukoliko bi
i s-vzki njezin dio bio, taloder, dusa, tovjek usF?ri posjedorao mnoge, 1
nejednu duöu", odgor,aramo: Io bi monlo tako biti ukoliko bi sejedna
du3a, doisra, podijelila na vüe du!a, ito je, medutim, apsurdno.
Sto se tiöe raie primjedbe da 'alo ti dijelovi ne bi bili duia, tada
ni njihov zbir, isto tako, ne bi mogao biri duii', treba kazati da je
to laina premisa, bez ikakvih uporiüta, bududi da postoji veliki brol
subjekate koii svoj subjekriviret imaju ek u zbirnosti wih wojih
dijelora. Tirkva je kuca, öovjek, desetica i sl.
Sto se tiöe vaöe izjave u d deser i prvom slucaju, naime'daje i
sama duia neko rijelo tada bi i ona rcbala drugu dulu i tako dalje,
do unedogled", odgovor bi bio dijedeä: Öinjenicä da tijeto potrebuje
duSu koja ie ga odrävati ne znaöi da i duia porebuje drugu du3u koja
bi nju odr;avata. % je jedna laina wrdnja koja se oslanja na analogiju
öiia j€ neutemelienost jasna, s obzirom da wako tijelo i ne mora imati
neku du3u koja bi ga monla odrärati, kalcva su tijela minerala, tijelo
zraka, vode, racre, zemlje i tijela ostalih nEiivih t!"ri.
Ako biste vi rekli: ali ro nisu äive i r^zumne stwri, za razliku od
du!e, koja je üva i razumna?I, mi bismo kazali: u tom sluöaiu proizlazilo
bi da srako üvo, razumno cijelo u *om odrianju i opsrojnosri
potrebuje duöu pomodu koje de egzistirari, Jto ie dobodna i uz to
neutemeljena wrdnja, buduöi da su i dünni i meleki iivi i razumni,
e da u wojoj opstojnosd ne potrebuju druge duhovne subjekte, koji
bi ih odrärdi.
Alo biste rekli: mi se slaiemo sa vama u pogledu dünna i meleka,
no oni nisu rijela koja zauzimaju neki prostorl - mi bismo na to kazali:
150
KNJIGA O DUSI
razeovarano s ljudima koji vjeruju u Allaha, Njegove meleke'
ige i poslanike, dok je razgovor o duüi s onima koji n€ vjeruju u to
sw"ar s obzirom na co da oni ne vieruju u Tvorca i äöetnika
i meleka i koji ne priznaju ono Sto su donosili poslanici, te koji
u ono na !tä upuduje pojavnost uz vodswo vjerovanja,
da oöevidne manifestaciie djelovanja meleka i diinna - uz
iopust njihova Gospodan - uoPie nije moguie nijekati Ne moze
se Lati da te manifestacije nastaju same po sebi, niti da ih mogu
tiniti ljudske sile.
Sto se döe vaie izjave u dvadeset i drugom sluöaju, tj "ukoliko
bi bila neko tijelo njezino vezi%nje za tijelo' u slucaju da se ono
dogda na naöin medusobnog stapanja (tedähul), podrazumijevalo
bi ulaäenje jednog tijela u drugo, dok bi, u duöaju da se dogada na
natin medusobnog priljubljivanja i susjednosti' jedan öovjek uswari
predstavljao du tijela od kojih je jedno vidljivo, a drugo nevidljivo "
odgovor bi se sastojao od nekoliko taöaka:
l. medusobno stapanje Üela - dvaju gusdh tijela jednog u
drugo, u smislu da zauzimaju isti prostor - nije mogude'
dokje mogu6e da neko rije&o tijelo zad€ u gusto i raJProstre
se Po njemu;
2. ovo je neodräivo, demantira gä viSe oblil

t52
3. prostor koji duSa zauzme
iest tijelo, i taj prostor je njetovo
mjesto koje je odvoj€no od njega. Omkva vrsta stapanja
svalako nije nemoguca. IGd se duöa rastavi od tijela ona
tada zauzme neki drugi pmstor, ne onaj koji ono zauzima.
Tada njih dvoje nisu stopljeni, vei srzko od njih dvog ima
svoj vlastiti prostor. Jednom rij€öiu, zelaienj€ du{e u tijelo
suptilnije je od zlatenia vode u zemno tle i masnode u tijelo.
Prema tome, o primj€dba nema nikakvog uporiita
i njome se ne moie oponirari onome 3ro sug€rira Objava
i sto podupiru racionalni dokazi. Pa neka je Allah na
pomo6il
RASPSÄYA OVADESETA
KNJICA O DUSI
DA LI IZMZI NEFS I RUH
OZNACAVA]U ISTU ESENCIJU
ILI SU TO DVI]E RAZLICITE STVARII
Ljudi su o tome zeuzeli razliöita stajaliöta.
. Jedni kaiu - a oni su veöina - da ra dva izraza oznaöär€ju istu
F"""ii".
. Drügi kaiu da je to dvoje razliöiro i mi i€mo, uz Boäju pomod i
podriku, razjasniti bit ovog predmera Tako kaicmo slijede6e Izrazom
"neß"
oznaöara seviSe swarl Jedna od njlhje i "ruh. El-Dt€wh€ri kaä:
.Neß,
to je ruh. Katt se Izilao je njegov neß." Ebu Haffäi kaie:
Spa'i ss zd/alJ i Zia d'id (ntf) ntt lta th i ika bi
Nilta dflgo ne izbavi t. dt PAt i tablja ti lticalica!
Tj. pla5r i sablja koja ltiti od zla.
Nefs znaöi i krv. IGä se Potekao mu je njegov nefs U hadisu
se loä: "Ono öija krv (nefs) nije tekuda' ne öini vodu neöistom ako
ugine u njoj!
Nefs znaöi i tijelo. Pjesnik kaä:
öuo *n da Ebu Tenin uprs&a sinoue stoje
Lmfu Ganur) tijela (neS) Muziroua!

tamur znaöi kry, a znaü i urok. Kaä se Toga i roga je zapahmrto,
q. urokliivo oko.
Ipal, ne stoji to kako on kaie, jer rij€ö neß ovdje oznaöava du!u,
odnosno duh Güh), a vezivanje za oko je samo posreduju&, buduöi
& se urok oswa.rtrje posredsnom pogadajuCeg pogleda. Prema rome,
ono ito ga je pogodilo jest duia/duÄ urokljivca, kako je ro ranije na_
Iznzom neß u Kur'anu se oznaära biCe u njegoroj cjetini, kao
npr. r ajetina: A kad rkz;te * ktle, ri *ka/anc (nefs, mn. enfus)
njene ?ozdra,it.! (En-Nnr, 6r) Na Dan badt te tvaki ioick (nefs)
dar'i dz r bmni6, (En-NaH, rrt) &dhi je toujeh (nek) zatog onoga
rtoje radio!63 ( -Muddessir,38)
Isro tako, izrazom neß oznaöaw se sämo du3a (ruh):,a ;, a
smiftn.1 dLto...! (El-Fedzt, 27) hülitc va;e d'aiet', (Et-En'em, 93)
I duiu ol pnhtjan udr2ao. (En-Nezi'är, 40) Ta, &ia jc shkna zla!
Oüsu[ 53)
S druge strane, izraz ruh se nikada ne upotrjebljara z_a tijelo - ni
za njega samoga, niti da oznaii njegovu zajednicu sa neßom. Ruhom
se naziva i Kulan kojega je Allah uzviieni objavio Svome poslaniku.
UzviSeni kaie Na takav natin Mi tebi oEdr\"jeno / ha iz Naie
ztqo'ijedila @{snÄ,52) Koji iatje objaw, ijeti suje _ kone hote
od robou saojih! ( -Mu'min, 15) On lalje nelehe s OEdnn, po lo1i
Srojoj, a/tim robo"ina Suji,t hojin haie! (En-Na\t,2)
Obja\a je tako nazr€na duhom/duSorn (rlh) buduöi da se njome
postiäe korisran iivot, jer bez nje öovjekov Zivot je sawim beskori-
'r
Kod Ko&u€ sbji:'Na Dan u kon ie$Ij ioiekemo o sebi bdnuti."
.
Kod (orkuo "svak
$ojt öovjek je odgorcnn a 6io jb j. mdio."
" (od Korkü6 soji: Spsicsäko motet !'
,. (od KorkuE
,N.
sbji: m(av miin Mi kbi objavtjuFno ono iro s obj,vtjuict,
KN]IOA O DUSI
Staviie, iivot äivotinja i stoke je bolji od njega, u konatnici je
Ruh (duia) nazran je tako jer sa njim zaäivljrva tijelo Stoga
i vjetar naz n "rih" ier ie niime Posritf, iivot (' riiei n,llala ie
. iezi&og koriiena r-w-h. re ie sroga i jedna od niezinih mnoiina
Pjesnik kaie:
Kal ietroui (erwah) zap*{" iz ?/aüa zemAe ,aie
jd str"jl i ?o bubrczind oietim kb suieäinta t i dragu!
Iz istog jeziökog korijena izvedene su i imenice rewh (vjetriö'
bk4epa, owjeäenje), rejhan (mirisno strujanje zraka) i istiräha (odmor'
oPultanje)
I neß se naziva ruhom, buduii da üvi zahaljujuäi njemu Nefsom
je nazvana ili zbog neteg veoma vrijednog, cijenjenog i skupocijenog,
ili zbog izdisavanja neöega, tj. zbog njegovog öestog i?disaEnja
.i
udlsavanja.?' IGie se jo! i nefes, s pokretnim vokalima' buduü da'
kad tovjek zaspi, ona izlazi iz njega, a kad se probudi, ponovo mu
s€ vratir kad umre, u cijelosti izide iz njega, a kad se ukopa, oPet se
vrati do njega; nakon kabußkog isPita ode' a kad öovjek bude ponovo
prorivljen, opet ee mu se vratiti!
Prema tome, razlika izmedu nefsa i ruha jest u svojswima' ne u
samom bitku. Tako se i za krv kate nefs, jer njegovo istjecanje iz djela'
koje prouzrokuje smrr, nuino za sobom povlaöi i izlazak duse (nefs);
bez krvi se ne moie odräri äivot, bai kao 5rc se ne moäe odräati ni
bez duie (nef$. Stoga Pjesnik kaäe:
Na orfticanL sablii k1et" dxie 4{e'
ne iltiel one ni na öem dragonl
r cl€pl did (@.f,c*) .5do F iz inos iaiikog koij'na (n tu-) kao i im'nio ncli
154 155

Kare se prolila se njesova duja (ne[t, tziöla je njegova duia
(nefd, odvojila se njesova dura (neß), kao jro se kaie i: rzijao jc
njesov r'lh, odvojio se njerov nü. protjev (fejd) je, pak, rrenutarni
isrek. Odade je slijev obilan i brz iztjev Medurim, reai ae se: On je
izlio (eläda)l , kad nelro prolije svojom voljom, po svom lzboru, r:
Izlio se (fäda)l - kad se prolije pod pritiskom, prisilno. Tako AIah
uzviieni duiu 'pritisne' prilikom smni, i ona iscuri, izlije se.
Druga skupina uöenjaka h:disa, fikha i resavufa drri da jc nü
Ierro rzliiiro od nef..r. Muq{ilibn Suleim:n tiie: Cüvjek.mJ i ivor.
ruh i ncfs pa kada zaspi njetov neß, kojim poima swari, izide ali se
De odvaja od riela, vei izide popurjedne pruiajuöe niri koja ima svoj
nak; öovjek tim nefsom koji izide iz njega vidi snove, dok iivor i mh
za to vrteme ostaju u tijelu koje tako diie i prevröe r. Krd se öovjek
prodrma Defs se nj€lnu povnti brie od treptaja oka, a kad AIah öovj€ka
htjedne usmrtiti u snu, On raj neß koji j€ iziiao zadr;i...
On joi kais "Kad tovjek zaspi njegov nefs izide i stane se uspi,
njari ka gore pa kad ugleda snovidenje vrati se i obavijesti o rome
ruh. Tako ruh bude obavieiren i.ovjek kad s probudi na raj naiin
zna da je sanjao ro i ml"
Ebu Abdullah ibn Mendeh kaze "Oni se porom medusobno
razilize u poimanju ruha i neßa. Jedni kaäu: ,Nefs je saöinjen od
elemenara zemlje ; varre, dok je ruh duhovan i svjedosran.' Drusi
ka;,r: 'Ruh je u doduhu sa Bosom (tähürijja), a mets u dostuhu sa
iovjekom (näsnrijja)t'Ljudi sLr time stavtjeni na kLrsnju.,,
Jedna skupina hadiskth srruönjaka kaie ..Ruh F nefto razliiito
od Defsa. Nefs je drukiiji od ruha, oD opsroji pomo.u njesa. Nefs je
156
KN]ICAO DUSI
öovjekova pojavnost Gürah), u njesa je umiFiana nevolja' zlo i strast
äri. t""i.r...-" **e 'eprrjarelja od svoga nefsa sva iudnja nefsa
okenutr je ovorne svijetü, sva njegova liubav posvedena ie niemu.
nrf,, p^t, "*-i...'' wiietu, njega prefcr;n Tako srrasri idu za
nefsom, iejan ide za nefsom i srrastima' dok je s umom i ruhom
rnelek i Allah ro dvoje podupne Svojim nadahnudem i Svoiom po'
Jedni kazu:
"Ruhovispadaiu uAlhhov emr' Njihovübit iznanje
o njima on je skrio od ljudi "
Drugi ka;u: "Ruhovi su jedno od Boäijih svjetala' jedan od
Boäijih oblika iivotal"'r
Potom su se merlusobno raziSlio tome da li i ruh umire zajedno
sa rijelom i nefsom, ili ne umne'
Jedni kaiu; .Ruh ne umire, ne truhne i ne propada"
Neki od njih kaiu: "Ruhovi imaju ljudska obliöja' imajrr ruke'
noge, oöi; öuju, vide. imaju jezikl"
Jedna skupina kaäe:
"Vjernik ima tri ruha' dok l;cemjer i ne'
vjernik imrju samo jedant'
Neki od njih kaäu: Vjercvjesnici i oni hoji su posrigli Punu
iskrenost (siddiqon) imaju pet ruhova
"
Drugi kaiu: "Duhovi su duhovna esencrla Gühanijjet) sworena
od melek"kih "lene"rl: (melekar), pa kad se odobodevrate se svojim
Mi kaäeno slijede6e: Sto se tiöe onoga ruha koji biva usmr'en'
kome seoduzme äivor' ro je jedan ruh, to je nefs onajpakruhkojim
O". f,l .dit. a" i. e.g ai.lri., ,la Mü ie svoFncM lragmenhciF no jc u oöislcdNi
konfrcnh.ijir islinrLim p.imnjem Niesovr Bi'2
15?

Allah osnaiuje Svoje miljenike jest jedan drr.gi rrh, ne omj preda,
3nji, kako je to naznaöio j l;.mtJrvlöeni: Njina je On t na njkoua
4oo"anje Lsadio t ruho ' Srojim ih osnaZia!( -MudäÄdela,22) Isto
je i s onim ruhom Lojim je On osnaäo Sroga Ruha El-Mesiha, sina
Merjeminog, kako je rekao: IQd Alkh tckne: 'O lsa, sinc Meriemin.
'jai 'e bkgodati Moj? prcna t bi i naj.i ttojoj: hd san ft p;nogao
rulton soetostila (El-Müda, ItO)
Isd je sluöaj i s onim ruhom kojega On spuia kome ho6e od
robova Svojih - i on je razliät od onog ruha koji se nal^zi u tijelu.
Sto se tiöe onih sila koje se nalaze u tijelu, one se isto tako
naztuaju ruhovima (erwäh). Talo se kaie videü ruh, sluiajuü ruh,
miri5uCi ruh... Ovi ruhovi jesu sile pohranjene u tijelu, i one umiru
sa smrdu djela; oni su rätiöiti od onog ruha koji ne umire sa smrau
tiela, koji ne trufine i ne propada, kako se to veö dogada sa tijelom.
Ruhom se naziva i neito 3to je karalcceristitnije od sveg toga, naime
spozna.ia Bo9 i obn&nost Njemu, tjubav prema Njemu, pobudivanie
moti%cije u trat€nju Njeg, Njegove volje. Oraj ruh u odnosu
ne on3j u djelu iest poput ovog potonjeg u odnosu na tiielo, pa kad
ga iz&bibudepopür rijela kadosrane bez svoga ruha. fo leona;rutr
koiim On osnaiuje one koji su postigli visoke duhovne stupnjeve
(ewlijä). koji su Mu pokorni. Sroga ljudi i reknu: Taj i rai im; ruir,
Täj i taj nema ruha.
Ruhom se naziva i koä mladog devöeta napunjena slamom
r sl.
158
Kod Ko*um$oji: I Svj.don Srcjin ih osnäriot" Mi rmo, ocituiim, stijcdcdi inknciiu
ärtoB, z:dü1i imrni üü Iün.
Kod Ko*6. i6ji: 'Käd ro a Dtibnbh pomoeb..." Mi sho s ip* opEdij.lili ä
dosloqn p4*od iza nrl' cl-qudüs.
KN]ICA O DUSI
uoucenost na Allaha woj, poLrzdanie u Allaha ikrinoliubivost
ri... t-juai * u pogledu ovih ruhova veoma radiiiri' Kod n€kil
niih prevladaju wi ti ruhovi, Pa oni Tako: znmje ima svoi ruh, ihsäd' svoj' iskrenost woj' ljubav
Postanu vise duhovni; drugi
nernaju, ili nemaju veüne njih, pa postanu prizemni, budu na
A - pomod dolazi samo od AJlahal
i-i,, *i",1' "*p"nt r p.bo:-u i trmr l.dnom hrdnu loii b'll'ir: Buhüi Vßlim'
tO" -*6.1,*;. ; i6n U,a;r. lud ,. m'l'L Diib l uPn/o PdlMikr' r'' i€ l'
"lkän
ih6än, on mu jc odgotrior j. d2 oboävli $og2 CGPodd ko d' Ga vidil' j'r
ako d Nj.ga n. üdi:, vidi On dd"
159

ßASPßAVA DVADESET I Pf,VA:
KNJIGAO DUSI
DA LI SU POSRIJEDI TRI ILI SAMO
IEDNA DUSAI
Kod mnogih struönjaka moie se nai€i na srajalisre da öovjek
posj€duje rti duö€, smirenu dusu 0refs murmeinnah)?6, sebekoreöu
dusu (nefs lewamaÄ)77 i duiu sldonu zlu (nefs emmarah)?8, te da
kod nekih ljudi ptevagnejcdna, a kod nekihdrugduia. Kaopotporu
mj svojoj wrdnji oni navode kuianske ajete,4 ri r dxla smitena...!
(El'Fedir,27) Kanen se Danon hada Snab nijeta nastu?i, i b"nem
le d,ian kajd sebe kori.../ (El-Qijimeh, 2) Ti, d"ia j? shlrüa zl'!
0,15ui 53)
Tröno je. medutim, da je posijedi jedna du3a, no koja ima
viSe svoFrava pa se, imajudi u vidu svako pojedino svojswo, i naziva
imenom tog svojstya. Tako sc naziva smnenom s obzirom na nje,
zino smirivanje uz svosa Gospodara, na njaino oboiavanje Njega,
Ili, premr uienju ii2nrkil, lilo7oia, um koji jc u $vÄcndn ru2du sr Boän,kon
Ili, tEDa ui.nju iJl.h5kih filoah, $vj€i ili nromlnium, koji re boriiz'nc'1u 'lobft i
zliikrj€$zb.gulinjenrs?h. MuhamncdAsad,!sronrumrienjusrtll Qijrneh,
sinhgmu ieb€kore dui:rds leswihäh" obj.iii.q l$ tovjckovo podsjGno znenjc
o sYojim ncdosrcini i pmpusi'ntr".
lli, prnr uldrj'r ßlinNkih liloafä impulsivniüm, k.ji i. zjedniökiiovj€ku i tivori
r6l

na ljubav prema Njemu, strah od Njega, okenutost Njemu..., jer
ljubav prema Njemu, smah od Njega i rudnja za Njim s njezine
srmnc podnzumijevlju skreranje posleda od ljubavi prema nekome
drugom, od straha od nekog drugog, od iudnje za njim, täko da joj
ljubav prerna Njernu biva sasvim doscarnom, oslobada je porebe za
ljubavlju premanekom drusom, miilju na Njesa oslobada se potrebe
za mislju o nekom drugom, öeänjom za Njim ; za suverom s Njim
odobada se potrebe ieinje za nekinr drugim.
Smirivanje uz Allaha je od Njesi, Uzvisenosa,
dolazi do 'r.r Njegova robr i cirJ\og Br obuzimr. niegovo J/nFmi
f€no srce vra6a se Njemu nko da bha kao da je tu pred Njim, da
Njimesluia, Njime tleda, Njime se kreae, Njimedohvaöa. Potom ra
sm;renosr proin,e ; njetovu duiü, i srce, i svaki dio djela (mefesil), i
sve njegove vidljivc i nevidljive sile. Ona njegov ruh privlaöi Allahu,
omekiava njerovu rvrdoiu, njesovo srce i sve dijelove njesova rijela
da du;e NFmu, da rde ka NFgovoj blizini. Istinsku smirenosr i
nije moguöe postiöi doli sa Botom i miilju na Njeta, tj. s Njctovinr
tovoron koFsa F On odozgo spunao Svojim poslanicima, kako ro
Onk^1.: One hoji,j.tajr i öin ie trcd, hnd '. Alkh Vanelle, smir ju...
(fr Rr d. 281. ic, 'mircn6' .'.J. ,,i"tor mi' i ponoirno'( poni;u .c
poriskivanjem rjeskobnosri, uznem;renosr; i uzrujanosri. To se pak
ne moie posriai niöim drq;m osim Allahom uzüienim i n;ilju na
NFr".
Smiivanje uz bilo Sta drugo samo je obmana, pouzdanje u ro
je slabost. Allahovo odredenje je nepovrarno: svakone onom ko
smnaj svoj potraii kod nekog drugog, mino Njega, doti ie ncmir,
ui nemireno"r i uzrujrno'r od rogr. ma to ,aj biü. Srrvi+. atn o\j, I
svoj smiraj porra;i öak i u svom znanju, sranju ili u vojin dFlnna,
Allxh ae ml1 to oduzeti, liSiti ga roga.
l6z
KNJICA O DUSI
Duie onih koji svoj smnaj r.a;e mnro Njega Allah uzviieni
uöinio je meta ma za srrijele razliö't;h nedaöa kako biSvojim iskeninr
robovirna, i svojim miljenicinu, pokazao da je onaj ko se zakaiio za
drugoga uswari otkaöen, da je takav uswari zaprijeien i da zbog toga
ne moie doti do svojih isrinskih interesa i ciljeva.
Swarnosr smnenosri kojom dura postaF sn;rena jest da se ona
u spoznaji Nj€tovih imena i alributa, u odliöjima NFtova Mvrlenswa,
smiri uzvije$ od Njega, rrzono rto jeOn kazao o Sebi i (to su o
Njemu reldi Njegoü poslxnici; dx to prihvati, p.edase i pokot;tome
oworenogr srca i s .adoötu, jer je to jedan od predstavljaöa Gospodara
uzviienoga Svome robu, posredstvorn Svoga poslanika. Srce ae
u tome biti u krajnjem nemnu i uzrujanosti svedok rvjerovanje ne
pomijeöa s imenina Gospodrra uzviSenog, s Njegovim svojswinr,
Njerovom jednoö.u i uzviienoiiu nad Njesovim Pr;jestoljem (Ar!),
s Njesovim obraianjen obFvom vedrini njesova srca, kad se sve
to spusd na njega poput b;sne vode kad se spusti na srce iznffeno
irdu, pr v ono 'miri uz r,iu. umi' i .e i obr"duie. i nietovo !ce. i .vi
njegovi organi time se omekhju, bii kao da su vidjeli ono o öemu
sukazivali poslanici. Staviie, ro njegovom srcu budejednako videnju
podnevskog Sunca, p:r ako bi mu to neko'b'lo ko naOvome svijetu
- 6po.avao, on torn njegovoD osporavanju ne bi pridavao nikakav
zna€. Kad bi vidio i da je baö sasvim sam u tome, rekao bi: I veliki
siddiq Gj. Ebu Bekr) biojesmiren simo vFroEnjem dok su svi drugi
ljrdi bili na d.ugoj strxni, suprorsnvljali mu se Njegovu smircnost
to nije naruöilo Di za jednu jotu.
'Io
su prvi srupnjevi sm;reDosd. Ona Potom postaje ve veaom kid
tod öovjek trje ajer koji u sebi sadr;i neko svoiswo njesova Gospodara
Toje neiro ko nemr svoga kraja. Ova sm;rcnostje ono remeljno nrtelo
vjerovDja na kome poöiva njegova ukupna konstrukcija.
161

Srce se potom smiruje uz uöenja vFre o onome iro nastupa
poslije smrti, o srvarima vezanim za BeEah, i dalie, o sNarnosri
onoga Jro dolazi poslije Benaha, bai kao da sve to vidi oievidnim
pred sobom. To je unutnlnja swarnost onog pouzdanoe vjerovanja
(jeqin) kojim Uzviieni opisuje srvarne vjernike: -r kaj; a Onaj eiet
tjeruj bezrezerno... ! (ErBeqare, 4)
Vjerovanje u Onaj svijet posriie se rekonda kadsesrce, u pogle
du sveta onoga o öemu je All:h uzviSeni neito kazao, smki jednako
onako kako se smiri u pogledu onih swari u koje nlmalo ne sumnjr,
o kojima nema nikakve dileme. Samo takav öovjek istinski vjer(je u
Sudnjidan, kakojeto reöeno u hadhu kojiprenosi Harisa.
"Osvanuo
em kao vjernikr", rekao sam ja, kaie on, "i Bo;iji Poslanik, s.a.w.s.,
mi je na
'Svaka
ro kazao: istinä imx svojrL potvrdu, pa ka je porvfda
ror wosa
'Moja
vierovanja?!' se dula (nef$', odgovorio sam,'okrenula
od Ovog svijeta i od onih koji su se njernu predali, i ja bai kao da
gledam izravno u Prijestolje Gospodarr svoga, kao da vidim Diennet:
kako se njegovi sranovnici medusobno posjeiuju u njemu, i kao da
vidim Däehennem: k*o su u patnji oni ü njemul' 'Ovo je öovjek
ciic ie ". e {lLh pro.viietliol . rel,ro ie on m 'o.'
Smnenosri uz imena ; svojswa Allaha uzvijenoga imaju dvije
!,ne: .mi,eno.r ui \ i.,oranie u njih. ui njihovo p' ii na,anje i ,riano
prihvaranje (i'dqäd), i sDrirenosr uz izra;ävinje poröinjenosri Njemu
('ubudijjet) koF ta imena isvojstva nalaiu i podrazumijevaju. Pri'njer
rosa jesr mirno p.ihvaQnje sudbinskog odredenja (qader), njegovo
priznavanje. VFrovanje u sudbinsko odredenjc nalaie smirenost u
svakom onom sudbinskom ispoljavanju za öije odasnavanje ;ovjeku
nije izdar nalog, 3ro on ne moie otldoniri. Stoga ie se on tome
KNJICAQ DUSI
mirno prepustiti i biti s tim zrdovoljanl ne6e se srditi, nete se ialiti i
njegovo vjerovanje neae biti rime uzdrmano. Tako re6e osjedäri äal
ni za öirn öto mu ie promakJo, niti ie se phho radoväti onome 3to
mu je dato. Jer, ta vrsta teSkoöe sudbinski je predodredena ioi Prie
nego 3ro zadesi öovjeka, öak i Prije njegova sftaranja. kako to kaie
IJzviteni: Nend newAe kala zadesi znÜ' i "as' i hoi/1 ,e, ?rie
xego ito je d.tno, zapnand u tuiizi ' to je Alkh aistinx' khbo ' da
n b*te tugoudli za onim ita "dn je Pronaklo, a i dn se ne bisk Prct)iie
ralouli onone ito wn On dad?! (ElHadid,22) NiLnbu nnolja se
bez Allahne nlje ne dogodi, a O te slce onog Aoji ü Anaha !ie/ je
u?u titi! (Er-'fega6$, | 1)
Mnosi iz ranijih rcneracija o ovome katu slijedete "To F onaj
koga zadesi odredena nwolja pa on bude potpuno svjestan da i€
ona od Allaha, te se pomiri s onim öto ga je Pogodilo i u srcu s tim
bude zadovoljanl"
Posrijedije pdstajanje, smirivanje uz djejswo Allahovih svojstava,
njihovih inicijacija i manifestacija u pojavnome svijerr' To je nado
datak na onu smirenost koja je rczulrit samosa znanjr o Allahovlm
wojswinx ivjerovanja u njih. lsti je slucaj i sa süm drqim svoFwima
i njihovim manifestac;jama. i svega onoga 3to ide uz njih' kao iro je
sluh, vid, znanje, zadovoljstvo, srd;ba, ljubav.. Sve je to smnenost
koja dolazi kao rezultat vjerovanja
Sto se riie one smirenosd koja je rczll:ür ihsana, ona je smirivanje
uz Njegovu zapovijed (emr) u smislu doslovne sprovedbe te
zapovijedi, njezinos iskrcnog prihvatanja i zagovannja. onaj ko je
naovom srupnju nede mimo Allahove zapovijedi pokazivati nikakvu
drugu voljü, nikakav podv niti Povodenje za nef;m drugim' i nete
prihvariti nikakvu sumnju koja bioponnalaonom kojeAllah rekao'
i nikakav poriv koji bi stajao nxsuProt Njegovoi ,.apovijedi. StaviSe,
164 r6t

ako bi se i suoöio s neöim rakvim on bi ro spusrio u ravan Sejtanovog
dorxptavanjx u pogledu kojega bion viievolio biti sa neba baöen na
zemlju neeo se njemu odazvari. To je - kako je to rekao Vjerovjesnik,
s.a.w.s. ' pravo vJerovanle.
Znakove smir€Dosrijesr rajda se öovjek iz rjeskobnosti grijeha i
uznemirenosti kojuon nosi u sebismiriuz pokajanje Gewba), uzsla"
i radost koje ona donosi. Takvo neöto njemu postaje lahko buduii
& je svjesran da su islast, i slatko6a, i radost, rezultat postignuia
tevbe. To zna samo onaj ko je iskusio i jedno i drugo, öie je srce
kuialo plodove ijednog; drugog. Tevba donosi smirenosr koja je
ekvivalenrna tjeskobnosti i nemiru koje grijeh nosi u sebi. I, ako bi
srjetnik prer.a;;vao svoje srce, naiao bi da je ono puno srrahova,
nemira, rjeskobnosri i uzrujanosti i da to nije oöevidno samo sroga
3to sve to prekriva omama (sekr) strasti i nehata. Naime, svaka strast
ima svoj'1onamu koja je snainija od one koju ima vino. srdrba ima
veöu omamu od omame pi6a. Srogx öeö vidjeri kako oni onumljeni
srra!är ili bij€som öine nerro 3to ne aini onaj koji se Dap;o vina.
kto rako, öovjek se iz rjeskobnosri nehata i okrenurosti od A1,
laha smiruje uz mir koji donosi okrenurost k AllahLL, uz slast misli
na Njega (zik), uz vezivanje duie za ljubav prema Njenu i spoznaju
Njeg. Ta, bez toga du5a nikada ne mote naöi svoj mirl l, xko öovjek
hoöe pravedan biti premr sebi, vidjer öe da se - ako je osrao bez roga
- nalazi u kajnjem nemiru, rjeskobi i nesigurnosti, samo ko sve ro
prekriva odredena omama. I rek ako bi srrgnuo rij pokrov, rek eda
bi mu posral: jasna swarnosr onoga u iemr se nalazi.
166
KNJIOAO DUSI
Ovdje ima jedna suptilna tajna na koju treba ukazati, obrariri
eainju nä nju i Posriii je, rukom Onoga koji vodi do Postignu6a
i..htme, u"viieni Allah ;e svakom öoviekovom organu odredio njeqovo
.avrienlNo niegov oP'imum. i ako mu r.i niegov oprimum ne
iude osigun", on -padne u tjeskobu' nelagodu' bude uznemiren'
s obzirom na gubitak tog oPrimuma koji je bio Predviden za nj€ga'
Primjer za to jestoko savidom, uho sa sluhom, jezik sr sposobnoiöu
govora...Täko kada tiorgani ostanu bez onih snaga koje aine njihov
optimur", u "jima se, "'liied toga pojavi bol i redukcija svrhe Tako
jeoprimum srca, njegova ljepota, radost, shsr i ozarenost uöinjena u
spoznaji Njeta, uzvi5e,roga, u ielji a Njim' ljubavi, ljubavi P'ema
Njemu, upuienosti na Njega, okrenurosti Njentu' iudnji i Prisno'
sri sa Njim, pa krda srce osrane bez toga ono viie pari i viöe bude
uznemireno od oka koje izgr-rbi svjedost i vid, i od iezikr koji izgubi
sposobnost govora i okusa. Ono ni na koji nadin ne moäe posri6i
smircnost- makarzadobilo öitavsvijet i wa sredswa njegova' imakar
ovladalo svim njegovim znanjima ' osim time da jedino Allah bude
nj€gov voljeni, njegov Bor i krainji €ilj njesovih nastojanja; da on
budejedini od koga ono pomoö traii u Postizanju togr Suitina ovoga
jest ta da srce neae postiöi smirenost prije nego rerlizira natelo:
"Samo
Tebe obo;avarno i samo od ltbe pomoö traiimo!"
Sva stajaliSta komenratora Kur'ana u Pogledu smirenosri svode
se na to. Ibn Abbäs ' AIIäh bio zadovoljan sa njim! ' kaäe 'Smnena
dura - to je ona dura koja je iskreno predana Alhhu "
Qadde kaie: "% je onaj vjernik koji se smirio uz ono $to je
El-Hasan kaie: "To jeomduh koja je iskreno prihvarila sve ito
je rekao Allah uzvileni."
t61

Mudiähidkaie
"To jesvaklonidLr3akojanemaDikakvedvojbe
da je Allah Djezin Gospodar, koja Mll je porpuno predana u svemu
kako On postupi prema njoj." Mensür od nFga prenosi i slijedeöe:
"To
je svaka ona duia koja bezreze.vno p.ihvara da je Allah njczin
Gospod:r i koja se izDurra saglasi s Njegovom zapovijeiöu i pokor
nosöu Njemul"
Ibn Ebu Nediih kar: "smirena
duiajesrona dusa koja se sfniruje
uz Allahar" on jo3 ka;e: "
je ona koF neD,a nikakve dvojbe da re
se susresti sa Allahoml"
Kako se vidi, sve iro su oni iz rrnih muslinanskih genencija
GeleQ kazali o'tmirenoj duli" ne izlazi iz okvila ova dva n:röela:
smnenosri znanja i vjerovanja, i snlireno\ti volje i djela.
Kada se duöa iz sranja sumnje smiri uz sigurnosr (jeqid, iz neznanja
uz znanje, iz nehara uz sje6anje na Njera (zikr), iz iznevjere
u? pokijrnje. i/ dvoliinjr(rvr uz i,lrenoy. i/,,eisrine ru i.rinu. i/
smuterrosti üz razborirosr, ;z osione umiiljenosri uz krotku skruienost,
iz hvalisavlja uz skomnost, iz lijenosri uz rad - ona rada osjeri duh
smirenosri. Sv€ to proishodi, nastaje iz b(dnosrikoja predsrrvlja prvi
od wih klju.evr dob,r. jer ie onri koii ne vodi 'Ji urr o rpremno\o /J
susret sa svojim Gospodarom, o svojoj popudbini za povrank Njemu,
poputspavaöa. Staviie, i u soremjesranjuod njesa, jer budantovjek
('äqil) znaza obeaanje iprijetnju Botiju, zDaira sve nala;u zapovijedi
Cospodara uzviienoga, a öra Njegovezabrane, fra propisi o pravima,
i ono ko sa zaklanja od swarnog poimanja roga, zna 3ro mu brani
da se rrsne iz rora, zna da je to driemei njesovos srcr. To je nonar u
koji je uronuo, koji sa je snaino obuzeo i kojem se prepustio odajuöi
168
KNJICA O I)USI
sesvim porivimr strasrido klajnjcmiere: daveöise u bujicami stfasti,
kad njim€ upravljajü nävade i diriwo besposliöara' kad dmge volje
pristrje biri poPur najgorih trataravremena U rom svom dtijemeiu
onje ', 'prvJ,ina u,oi *oioiomami ie'oPi'enimr'
Ali, k1da s njegovoga vca neki povik istine strgne dtijemei tog
nehata i razlegne se po njegovom srcu' on se odazovc tom Bo;ijem
zovu koji se poiavi u srcu NjeSova roba viernika, ili raj povik na
priiemnom mje.ru prnbuJi mi-o i"n,,mrhne niome I'govori
rekbir koji mu obasja dvorce diennetske, i rekne:
Hej ti duia, teiko ti !e, ?ono.i /ni,
?akreli se a tamnma olih noti!
Mo:h : i ti "nn't la'i; nn \tlaniu
sretna barlei po drhttnjr!
Ta ae mu mnao üpaliti svjedo i on 6e Pri toj svjerlosri vidjeti za
Staje sworen, te ita te sve na6i pred sobom od trcn(tka svoje smrri
do ulaska u ku6u vjeönog boravka; i vidjer 6e kako ktatko traje ovaj
svijet, kako je orr nevjeran sinovima svojim, kako ubija svoje zalju'
bLjen;ke, na koje lh natine niöti l na rcrn svjetlu on öe se diti nr
noSe svojc odluönosti, i reä: O, knLta je sdno nojn tuga zbog anog
ito pto? stih u;iltit m A|aha!' (Ez-Ztner, 56)
Porom ie s osmtkom svog iivomog vijeka - u kojem i neae vidjeli
neke d' uge vrijed,,o., i . nrsroiJ,, Postici "no iro ie P'oPurrio. uiime
otirjc,i ono no ie bi" u.mnin okrerru' 'e prema *oiim rJniiim
posrnui;ma, koriste6; posto)eiu mogudnosr bez koje bi, da mu ie
promakla, ostao bez svakog dobra.
'!
^jct u KorLtr,ovom priic'odr ghri
'''It!ho meni, L.liko srm sämo dtritroni ptohr
16,

I Y
Poton ae, u svjedu tc budnosri, zapaziti svo obilje blagodari
koF F njcrov Gospodar prosuo na njega, we od vremcna njesova
smjeitanja u marernici pa do tog njegovog iasa, u kojima je borävio
u v,nii,ini inurrini. no.u idinju. Dr iivi iu rou. iavno iujno. l),
ako b; ih poku3:ro sve izbrojati, ne bi bio u stanju. Dostaje to Sto je
najmanja od njih blagodat udisanja: svakoga dana Alläh mu sämo
u tome dadne dvadeser öeriri hiljade daroval Sta tek kazati za druge
blagodati?l
Zarim ie u sjaju toga svjedavidjet;da ne moie nizaokruiiti, ni
izbroiiti ,ve re blagodari. da ie ,,emo(a', prjnrierno .e poirijeri premr
njima. I, kad bi Onaj koji je sve re blagodati dao zarraiio od njega
da za samo jednu od njih polo;i raöun, samo za nju bi mu otiila sva
nFtova djelal Tada öe doai do s;gu.ne spoznaje da se spasiti moze
samo ßoiijim oprosrom, niloiöu ; blagodarnoiau Njegovom.
Z:rtim 6e, u svjedu te budnosti, vidjeri da, kada bi utinio roliko

Porom bu bljesne drugi bljesak i on u toj njegovoj svjedosd
raspozna znaöej svota vremena, njegovu rainost i öasnost; shvari da
je to osnovni kapital njegove sreCe, pa povede raöuna o tome da rE
kapiül ne potroii u neito lto ga nede pribliiiti njegovom Gospodaru,
jer u traienju tog kapitele je propast, goröina i kajanje, dok je u
njegovu öuvanju i ispunjavanju profit i sreda. Soga stane nartojati da
mu i samo disanje ne ode u ono lto mu neie biti od koristi u danu
kad bude vraien wome Gospodaru.
Potom, u svjedu tog bljeska, opazi da mu ta njegova budnost
prema nehatnom drijemeiu nalaä pokajanje, samoobraöun i kontrolu,
da niöemu ne daje prednost pred svojim Gospodarom, da svoj
udio u Njegovom zadovoljstw njime, u Njegovoj blizini i äsnosri ne
proda z: neku triöavu dobit u ku4i brrog nestanla, pazeci da njegova
du3a zadrä svoju njeinosr za Onog koga voli, odnosno svoju misao o
NFgovoj lanredno.i ljepoti; da svoju konaönicu sagleda duhovnirn
okom, koje ljubaüu prema Njemu zadobiva naroöir kvalitet.
Sve su ovo rezultaci budnosti, njezini nutni efekd, i prve su postaje
smirene du5e, s kojih ona zapoöinje svoje putovanje ka Allahu
uzvilenom, i ke ahiretskoj kuöi.
*
Sto se tiöe sebekorece duöe (neß lewwämah), one kojom se zaklirye
Uziieni: I knen se tuiom koja sanx üe ko;/ (El-Qijameh,
2), o njoj postoje razliöita stajalista. Jedna skupina kaie: 'To je ona
koja se ne zadräva u jednom stanju!", temeljeai sroj stav na iznzu
tebuüur koji znaöikolebljivost, neodluönost, iz öega proidazi da je
1?2
IC.UIGA O DUSI
dula koja j€ v€oma rarijabilna, koja öaskom poprima razliäte
zbog tega i jest jedno od najveliänsrvenijih Allahovih znamenja'
na ro da se, kao jedno od Njegovih sworenja, mijenja i
u samo jednom trenlrtku, a nekamoli u danu, mjesecu, godini
m iivornom vijeku, de Permanentno mijerja sroje boje cas
&s nehajna; tas prihva4a Boiiji nalog, öas se okrede; öas se
l.as otkriva; das se pokazr.rje krotkom, öas osionorn; ias voli'
6 mnl aas se reduje, öas tugujq öas je zadovoljna, öas kivnal öas
pokorna, tas bogobojazna, cas nzvratna.. Sranja i boje koje poima
rrcoma su razudeni. StaviSe, u svakom ffenutku ona posj€duje
boje!"
To je jedno stajaliSte.
Druga skupina kaäe: 'Njezina atributativna odrednica:
ämah/sebekoreca, uzeta je od imenice /ar4r7 (kor€nje, predbaävanje,
prigovor)", i potom se medu sobom razilaze. iedni od njih
kalu da je posrijedi vjernikova duia, da je to jedno od njoj imanen-
' "Neces
tnih wojstara. Hasan el-Basri kaie: vidjeti vjernika da sebe
stalno ne kori: Ovim nisam to ielio, za5rc sam uöinio ovo, onö je
bilo prjece i sl.!"
Drugi katu: "To je dula vjernikoi? koja ta je najPrüe odvela
u grijeh. a porom ga stala koriri zbog roga Prema rome to korenje
ie rezultat vjerovanja, za razliku od nesretnika, koji sebe ne kori ni
tbog kaLvog grijeha vei, naProtiv, on nju - i ona njega! - kori zbog
nekot propulrenog griieha:'
Drugi kaiu: "Naprodv,
korenje je prisutno i u jednom i u drugom
sluöaju, jer obojica njih - i onaj dobri, i onaj loSi - kori sebe:
sremik kori woju du3u zbog nekog potinjenog nePoslulB Prema
Bogu, zbog neke nepokornosti Njemu, a nesretnik je kori zbog neke
ptopujrene prilike da se udovolji njenom Porivu!"
113

Tieta skupina kaä: "To ie se desiti na Sudnjem danu, kad ee
svako sebe koriri: onaj koji je posrupao ruino korit 6e sebe zbog
bkvog postupanja, dok 6e dobroöinitelj sebe koriti zbog toga tto
nie jos vise tinio dobfar"
Sva ova sajaliüm jesu ispravna, nisu medusobno iskljuöiva, jer
seduia. doisra. rvim tim odlikuje. S obiirom nr 've ro i iesr na"rana
"onom
koja samu sebe kori".
Njih, medudm, ima dvije vrste:
l. ona koja je prezrena (melamah); rc je one neupueena,
nasilna du3a kojoj osudu izriöu Allah i Njegovi meleki i
z. ona koja nije predmet osude Gajr melamah); to je ona
dusa koja neprekdno kori svo& vlasnib zbog njegovog
nedostatnog izraävanja pokornosri Bogu, i pored napora
koji on dini u tom smislu. Täkva duia nije predmet korenja.
Najöasnije duie jesu upnvo one koje sebe kore u vezi s izraiavanjem
pokornosti Bogu, koje podnose osude i korenja
onih koji im to upuöuju upravo zbog njihora nasrojanja
da postignu Njegovo zadovoljswo, premda predbacivanje
nikosa od njih na njoj ne osravlja trag... Täkve duse izbjegle
su Allahow osudu, Njegov ukor dok 6e one druse, one koje
su bile sawim zadovoljne svojim posrupcimr, koje sebe nisu
korile i koje nisu bile korene radi Allaha, biti predmetom
osude i ukora Allaha uzviSenoga.
Sto se pak tiöe one duie kojaje sklona zlu (nefs emmärah), ona
je pokudena, bududi da nalaie öinjenje srakog zla 3to proishodi iz
same njezine naravi, osim ako jojAllah ne pruii svoju porporu, ne
174
KNJIGA O DUSI
je i ne pomogn€. Na koncu, niko se nije ni saiuvao od zla
samoga, ukoliko mu Allah nije pruüo Svoju potporu, kako to
i Sam Uzviieni, navodeti rijeöi äene velikodosmjnikove:
,tc ?rdrdam
sebe, u &tla je shknd zh, osim one Loioi se Gos?odat
snifuje! (Jtsü 53), ili kako kaie: A da nije Alkhotte kbrote pr*
una i niksri Njegouc. ni jcdan 'e od "at n? bi nihada od grreha
(En-Nur, 2l), odnosno kako kaie za najöasnijeg Svog swora,
sa onog najdraiega Mu od njih. A da k rrkmo iinili llJßrim, gotolro
. y'a bi in 'e nak ?nhlrnia! (EI-Isrd,74)
i,i, IVjerovjesnik, s.a.w.s., poduöa\€o ihje da, pri obraöanjuAllahu
prad kalve potrebe. reknu: Sva z:irala pripada Allahur Njemu se
pahzljujemo i od Njega pomoC traiimo, i molimo Ga za oProst;
ütjeöemo s€ Allähu od zla duia na3ih, i od ruänih postupaka naiih.
, Onoga koga Allah uputi niko u zabludu odvesti ne moä, a onaj koga
On u zabludu odvede nece imati nikog ko bi ga mogao uputiti!"
(El-hamdu lillahi nahmeduhu we neste'inuhu we n€segfiruh. \7e
ne'üzu billähi min surüri €nfusina we min sejji'äti e amalina. Men
jehdihillahu fe la mudille lehu, we men judlilhu fe la hdije leh)
Prema rome, zlo je pritajeno u duli i ono nalair öinjenje rutnih
djela, pa ako bi Allah öovjeka prepustio samome sebi, nj€govoi
duli, on bi, suoöen s njezinim zlom i ruinim postuPcima koje ono
nalaä, neminovno bio odveden u propast. Od toga s€ moä izbaviti
samo s Allrhovom podrlkom i podupiranjem. Stota, molimo Allaha
uzvisenoga da nas zaititi od zla nas samih, naiih vlastitih duJa, i od
ruinih postupala na5ih!
Allah uzvßeni ie öovjeka s ovim dvjema duiama: onom koja je
sHona zlu (emman) i onom koja samu sebe kori (lewwämah) stavio na
kuönju dok ga je onom smirenom (mutmeinnah) poöastio. Ustvari, to
je
.jedna du5a - bude sklona zlu, potom samu sebe kori i, najzad, bude

smirena, no je njez;n ktajDji nzvojni sruprnj i najispranije Djezino
sunje. Smnena duia b;va podzana brojnom vojskom, nFjsedodjeljuje
melek, on biva njezin pradlac i drq koli je stalno prati, pravilno je
usmjerava, u nju unosi isrinu, pobudujejoj ielju i ljubav prema isdni
i otkriva joj ljepotu istine; odbijr od nje neistine, povlaii je od nje i
o&rivr joj njezino rdno lice, opskrbljujuti je nznim oblicima zir{:
i dobroöinsrava kojinajüje poduiio iz Kuiana,3ro rezultira rinle da
joj sa svih srrana porcte obilje dobn, sokovi potpore. I kada god ona
to prim' s rdoiiu, zahvalnosöu i blagodarnosiu, i kad god iza svega
toga bude vidjela Allaha, ri njezini sokovi bit ie obilnii i ona ae biri
sve sn,znta u borbi protiv one kojaje sklom zlu (emmärah), i tajsok
bir.e sasravni dio njezine vojske,3raviie bir.e njezin süp, dok.ejoj
vladar biti vjero\änje (imen) i puno ubjedenje (jeqin).
Sve hlamskevojske pod zastavom su tog vladara, oiiju upnih u
njega, pa ako je on postojan i one su postojane, ako on dotivi poriz
i one se okreiu i bjeie. Potom, zapovjednici te vojske i oni koji ih
predvode - oni su osranci vjerovanja, vezani za orsrne u svoj njihovoj
razliiitosti, poput namaza, zekata, posta, hrdidta, nasrojanja na
Bo;ijemputu (däihid),zagovaranjadobra,suzbijanjazla, upuöivanj.r
ljudi, lijepog posrupanja prema njima sa wim oblicima prijaznosti
i sa svim unutarnjim komponentama vezanim za srce, kakva je npr.
iskrenost, puno pouzdanje u Boea, upuienosr Njemu, pokajanje,
samonadzor, strpljivost, blagost, skromnosr, oskudnosr, ispunjenosr
srca ljubavlju prema Allahu i Njegovom Poslanikü, dostana painja
Allahovim zrpovijedima i Njesovim pravimi, budno morrcnje na
granice koje je Allah definirao, djelovanje u NFsovo ;me, hrabrosr,
öednost, istinoljubivost, samilost i milosl
Osovinu svega toga predsEvljaju iskrenost (ihläs) i isrinoljubivost
Gidq) - iskren, istinoljubiv öovjek stoga se ne6e zamarati, buduöi je
(NJIC,\ O DUSI
posravljen na Prav;put, kojim se vodiidok miruie. Ne6esezamarati
ni onajkojije bez iskrenosri i isrinoljubivosri - ukvomeje preprijeden
pur. njegaoburn,u'.irrni i u,ict{ uiresu zbuni,no,r. pomure mu
jasno videnje pa on, ako hoie, mote vriiti Bo;ije naloge, a alo ho6e
moie ih i zanemariti: njegovo djelo samo ga joö viie rdaljava od A1'
hha. Ukratko, sve ono ito je posveaeno Allahu, i za 3ta se smarra da
se oswaruje Njegovom porporom, u sasravu je vojske smirene duie
(nefs mutmeinnah).
Onoj pak duii koja je sklona zlu, njoj je a prarioca i drusa
odreden sejtan. on sroj' iza nje, daje joj obeiinja, pobuduje nada'
nja. On u nju ume6e neistinu, nala;e joj öinjenF ruänoga i to ruino
joj prikazuje lijepimi on joj pobuduje osje.anF da vrcmena ima jo$
mnogo, laä joj pokazuje u obliku koji joj F prihvarrjiv, koji joj godi,
i opskrbljuje je raznlm vidovima nevaljale porpore, kakve su uni5tavajuie
srra.ri , hrnr niddnjr. Lo' i.,n i .c p' irom irieziuirn porivima
i voljom. Kroz to u nju uvodi we newljalo.
Protiv liudske duie on se i ni,e mogao poslutiri niöim boijim
od njezina poriva i vlastite joj zelje. Od njega su to nauöila i njegova
sabra6a, iejrani iz ljudske vrste' i oni se zr redostupne oblike ne
mogu potpomoii niöim snainijim od vlastitog poriva i ielje, pa kad
ih jedan od tih oblika izda, oni nasroje prona6i drugo za öim iude
njihove duie, 3to im je milo.
Poron rataju za Daöinorn kako ro postiöi, öime ga uloviti, pa
kad im duia owori vrata srrasti oni ulaze ni njih i zalaze posvuda
i pustoie, iruöe, iobeiöa36uju, I zarobljavaju, i rade sve ono 3to
neprijarelj uradi po zemlji svoga neprijarelja kada zavlada njome.
Trko uDiire obiljeäja vjerovanja, zikl2 i narnazä, i poruie diamie, a
oiivc sinagoge, i crkve, i krime, i bordele i uprave se prema meleku,
pa ga zarobe i oduzmu mu njegovo cafswo 'od oboiavanja Milo-
r76 tll

srivota, u kojem srinju se ono nalazilo, preobraze ga r obo;avmje
razvratnica i idola, izcasti pokornosri u biiedu nepoduha, izslulanja
onog u öcmu se nalazi m;lost u slusanje onog öejtanskota, iz pripra
vnostiza susrer s Gospodarom svih svjetova u PriP ravnost za susret s
sejtanovom braöom. I, dokje ranije tuvao Atlahova prava i Njesove
zapovijedi, odjednom je posrao öuvar svinja: dok je bio na poloiaju
da sluii Silnoga, Milostivoga, doveden je u polo;aj da sluäi svakog
lejtana proklerogal
Hote se kazati da je melek pratilac smirene du3e, a öejtan pratilac
one koja F sklona zlu.
Ebu el-Anwas. posredswom htäa ibn es Siiba i Murre, prenosi
dijedetu Abdullahovu izjavu: "Boäiji Poslanik, s.a.w.s., rekxo je 'I
i€jran i melek, dohta, svraiaju do öovjeka, pa ga iejtan süaii zlom
i nrvodi s.r na poricrnje isrine. dok mu mclel *oiim navtauniem
nagovjeirava dobro i navodi ga na priznavan1e istine, pa ko rakvo lro
osjed neka zna daje to od Allaha, i neka Allahu bude zahvalan. A ko
osjed ono drugo, neka se utjeieAllähu od proklerog iejtanal' Zarim
je Votitio: Etan las pkii neinaitinoü i nauraia ut na ranrat!8r
(El'Beqare, 268)
Ovaj had;s prenosi i Amr, rakodcr posredswom Atäa ibn es'
Säiba, i joi dodaje:
"Mi smo uvsis ovim hadisom sluiali i Lomentar:
Alo neko odvas osjel neiro od melekovog navratanja, nekaAllahu
izrekne zahvalu, neka Ga zamoli da mu dadne neito od te dobrore,
a ako neito osjeti od iejtanova navracanja, neka se Ällahu obrari za
oprost, i neka zatraiizaöritu od lejtana!"
178
U Korkuolon pdj.vodu soji: . .i .rvnia Es dr bud.tc ikrti . Mcdurim, iznz cl
frhii, koji jc updrijcbljcn u ovom ajdu,ozmä* sc ito jc nddmo, anDnlio, k:ko u
uicm. trko kto iu iirem kontck$t, idiJn,o ga ovdje fkveliu rkh'lu s rim nieSovim
KN]ICA O DUSI
Prematome, kodsmireneduiemeleki njegovävoFkarezulranta
su vjerovanja (iman) - oni od smirene du5e traie tewhid, ihsan, dobroöinswo,
prisurnost süjesti o Bogu u svakom postupku, süpljivost,
pouzdanje u Boga, pokajanje, sklanjanje pod Bo;ije okr;lje, okrenurost
kl Allahu, hitrosr u prinjeni Njegovih naloga, pripravnost za
smrr i za ono 3to slijedi iz: nje.
S druge srrane, öejran i njegova vojska rezultanta srr nevjersna
(kufr) i oni od duse koja 'e sklona zlu (emmänh) traie upravo suprotno.
Aljah uzviieni semu onom iro nije Njemu prveceno..ime \e nije
nahodilo posti6i Njegovo zadovoljswo, 3to nije oznaöavalo pokornosr
Njemu, namede 3ejtana, prepu3mju6i mrr da to bude njegovo podru'
öje, njegov feud, i on u tim djelima i u tom feudu onu duiu koja je
sklona zlu upu6uje da od smirene dule preuzme njezina djela i da ih
utini pretpostavkama svoje snage. Sroga njezina glavna preokupacija
i jest da onu lisi svih djela, da wa ona pripadnu njoj. Smircnoj duli
je tako najteze saöuvati djela od lejr:na i od zlu sklone duie i zadräri
ih posvecene Allahu. Pa, ako bi od njih makrr jedno djelo sriglo kalo
tr€ba njirne bi se tovjek mogao izbaviti, medutim dusa koja je sklona
zlu i Sejtan ne iele jojostaviti ni jedno jedino djelo da stigne do Alliha.
Tako neki od onih koji poznaju Allaha ('irilun), i koji poznaju sebe,
kaiu: 'Allaha mi, da znam da mi jejedno jedino djelo sdslo do Alhha,
doista bih se viie radovao smni nego 3to se nduje onaj koji se nakon
dugog izbi!"nja vrario svojim ukuöanimal"
Abdullah ibn Omer kaie: "Da znam da mi je Allah ptimio
jednu jedinu moju sed;dLL, ni3ta od onog ko mi nije dostrpno ne
bi mi bilo drate od smrtit Alkh prina sama ad onih boji su dobri!
(El-Mä'idä,27)
l?9

lbnQrrjrh d-D:es:i
Duia koja je sklona ,u na süprotnom je poloiajtt od smirene
duie. i na svako dobro koje porekne od one pl.'$e ova drura joj uzv|ari
njemu primjerenim zlom kako b; ioj ro dobro pok'varila. Tako,
kad ona prva pokaZe vjerovanje irewhid, ova pokaäe sumnju ili
Iicemje$No koje ro vjerovanje usrotava, ili pokaze neki oblik mnogoboswa
(!irk) koji ga odbija, ili ljubav mimo ljubavi prema Bogu,
nade i straha od Njega. Onr u tome biva zadovoljna tek onda kada
uspije ljubav prema nekome drugorn staviti ispred ljubavi prema
Njemu, uzviöenon, ispredstraha i nadevezanihza Njega; kad, dakle,
ono 3ro je posve.eno Njemu bude pozadi, a ono sto je namijenjeno
ljudima bude naprijed,sto je prisutno kod veöine ljudi. I kad ona
pokaze öisto dijedenje Poslanika, a.s., ova stane navoditi prosudbe
ljudi i njihove izjave o objavi, iznoseöi i r:rkve dilene koje odvode
u zabludu i koje onu ometaju od cjelovirog slijedenja i od üzimanja
Sunneta za suca, te od toga da se ne obazire na ono iro su kazali ljudi.
Tako dolazi do sukoba tih dviju duia, i pobjednik ru bude onaj
kome pomogne Allahl
Kad ona pokaäe iskrenosr, isrinoljubivost, pouzdrnje u Boga,
priljeäno$ Njemü i samokonrrolu, ova pokaie ono 3to je upravo
supromo od toga pokazujuöi to kroz brojne oblike - zaklinjuii se
Allehom danahatm nijeimala nirta drugo do dobro (ihsän) i prikla,
dnosr (rewfiq), a Ajlah zna da ne govori istinu, da je na hatm imala
samo udovoljiri svom unurrainjem porivu u mjeri u kojojje ro bilo
mogude i umjesro tamnice slijedenja (Poslanika) i öisro sunncrske
presudbe u swarima iai za zadovoljavanjem svoje vlistite ielje, srrasri i
nahodenja. Medutim ona se time, Allaha mi, samo liJava lagodnosri
kojase nalaziupravo udijedenju i prepukinju sunneru i sebe uvodiu
KNJICAO I]LJSI
tamnicu strasti i lclje, u njezinu tjeskobu, njezin mrak i öamu. Tako
ioj na Ovomesvijetu Postane utamniiena, u Benahu bude u jo! vetoj
'tleskobnosri
a u da"u svog drugog povratka bit öe t jo! veiojl
ono lto je najzaöudniie u vezisa njom jest to daje ona u stanju
opöiniti razum i srce - tome rto je najöasn;je. najbolie i najvrjednije
ona prilazi i izvodi ga u prezrenom obliku. Kako ve6ina ljudi ima
djeöiu pamer i djeaije snove, tj. kako nisu dostigli nisrupanj prvog
odbijanja od sise u pogledu neovisnosti od sviknurosri, a nekamoli
dosegli onu zrelost kojom ztm, razuman öoviek moie razlikovati
;ta je od dva dobra bolje pa tom dobrLr dati prednost i koje je od
dra zla gore pa ga izbjegavari pailjivije, to ona nepomufeni rewhid,
koji je svjediji od Sunca i od Mjeseca, njima prikazuje u krnjavom,
prezrenon obliku.
Velikani su ostavljali svoje visoke dru3wene polo;ajc ; s njih sc
spunali do .rupnir pru\ogi rof.rvi. .irom,i^J. pori/,,o{' ' pun,
ovisnosti, kad u svom posjedu viSe ne bi imali n;rra, ni vlasrirc voljc
ni zauzimanja, osim ako bi im to Allah dopustio, pa bi im duia
öarobnica raj njihov srupani uspijevala prikazatikao Dj;hovc najveae
nedosrarke, nj;hovu uni;enost, gubitak ugleda, uvjeriri ih da se ni
po öemu nc razlikuju od obiönih sironraha i bijcdn;ka. i tako bi u
njima izazivala orpor i prijezir iistog monoteizna Gewhid), i oni bi
govorili: Zar on da bogar nede na Boga jednog? To je, zlista, neita
reona iuhto! (.Sld, 5)
I öhto slijedenje Poslanika u sv€mu onome s öime je doiao i
preferiranje toga nad svim ljudskim nilljevinama, prikazivala b; im
tako öto bi u njihovimotima umanj;vah vrijednost \j eßkih udenjaka
('ulerni) i navodih ih nr odbacivmje njihovih sujali(ta i ponnanjn
Boiijeg i Poshnikovog govora - öro je nedoliian odn6 prcDa njima,
istraavanie ispred niih ' i ro bi dovodilo do roga da oni o njima
180 I lll

poönu misliti ruino, da poönu vjerovati kako su to ljudi kojima je
ispravnost promaknula, i di im oni mogu prirnjereno uzvrariri, biti
rNpjeiniji i ispravnost imari u svojin rukäma, mimo njih; to bi pre,
ma njima izazivilo ktajnju odbojnost, dok bi se rieöi ovih potoojih
tretirale jasnim i nedvojbenim (muhkem), koje s€ iDaju obavezno
diediti, a rüeäi Poslanikove dvojbenim, manje jasnim (mureiabih),
koje se imaju ravnati prema onomeito suonikazali, pa ono ito bude
ü sutlasju sa njima to öe se i prihvatiti, a iro bude u nesuglasju to öe
biti odbaöeno, dat 6e mu se odgovarajude rumaöenje ili 6e pak biti
oxavljeno postrani. I nakon svega toga, duia iarobnica öe se jednako
kleri: "Zelimo samo dobro i prikladnost!", a Ällah najbolje zn:rde lra
F u srcima njihovim.
Onr bi im iskrnostjo! pokaz;vala iu takvom obliku od kojega
s€ bjeii, koji izl3zi iz razunskih oL-vira u pogledu iivota, iivotne
priaznosri i draiesnosri, i kojiöovjekovo duhovno sranje i drurrvenu
komunikaciju postupno odvodi nadolje. Tako oni u svojim djelimr
mogu biri potpuno iskreni, ali, budu6i da nikome ne unde kakva
dobra, klone seljudi i oni se kloDe njih, i poinu ih mrziti i oni poönu
mr?iri niih. po.nu 'e nep,ii. ,eli.li odDo,iriprerni njimr. ronrp,emnjima,
pa kada shvare da je ro besmisleno stanu iz tos srrnj:r bjeixri
na svaki naöin. Njihova konaönica bude da samo u malom dijelu
wojihdjela-on;h koja se ne riöu ljudi, ostanu iskreni, a da sva druga
njihova djeh budu powcrcna nekome drLLgom. ne Alahu.
t82
KN]ICJAO DUSI
öoqekov ispravan odnos prema Allahu Gidq) i botbu protiv
onih koji napuste Njegovu vjeru i Njesovu zaPovijed duöa sklona
zlu mu predstavlja kao neprijareljsko arakovanje na ljudska bi6a,
na njihovo üznemiravanje i orobljavanje, sugerim d: se rime izlaie
neizdriivim nedaöama, da öe se time dovesti do toga da öe biti meta
strijelama zlobnika i dnge sliönedileme koje nanosiduia öarobnica,
o &mu pobuduje misli. SFarnost borbe na BoZijem putu (dtihäd)
predsravlja mu kao neito gdje se ubija ljudsko biöe, neiro 3to 6e moida
rezultirati time da se neko drllgi o;eni njegovom Zenom, neöto
uslijed öega djeca osraju snoöad a imovina se dijeli nasljednicima;
swarnost zekata i sadake predstavljr mu kao nstajanje sa imetkom,
nFgovo umanjivanF, ispuitanje iz ruku, s primislima da bi 9 to
moglo uöiniri ovisnim o ljudima, izjednäöidgasa s.kim siromahom;
watiri ta nrzad s njegova druiwenot poloäija; stvarnost powrdivanja
savrienostiAlhhovih svojsrava predsavlja mu u obliku an*oponor'
6zma (c€ibih) i usporedivosti (tenNil), öto ga odvrara od priznavanja
Bozilih woj'rrvr. od ieg: rrane odvm. a'i idrugoga. i.rovremeno mu
predsravljajuti nevjerovanF u Botija svojstva Gatil) kao veliöanje
Boga, Njegovo uzdizanje ponad svakoga nesavrienswa (tenzth)
Ono ko je jo5 zaiudnije od toga jest ito ona sve one postupke,
etitnosri i svojswa koja voh Allah i Njegov Poslanik sravniuje sa
onima Loja ne voli, i iovjeka smuöuje u jasnom raspoznavanjujednos
oddrugog. lro rnogu p revladati jedino onikoji su obdarenisnainom
pronicljiyosau (erbäb el-besäir) - buduöi da postupci proishode iz vo
lje, dar na organimr pokazuju proishodeöl izdviju duöa: one sklone
zlu, i one smirene - pa djela u svojoj vanFkoj manifesnciji mogu biti
diöna dok su u svojoj unutrainjoj srvarnosri s$vim razliöita
Za to se moie navesti mnogo pr;mjen, kao iroje npr' ljubaznost
(mudäräd i laskavosr (mudahena) - prvr proishodi od smirene duie,
l Sil

a druga od one sk.lone zlu; zarin skruienost koja proishodiiz vjerova
nja i ona sloulenosr koja p.oishodiiz prijewornosrij dostojansüenosr i
uobraienost. nadutosr iosornost; skromnost iponiienosri mot u fLLnkciji
Allahove zapovijedi i ona koja je u funkciji oholFnja Da zemtjii
zagrijanost za All:ha i srd;ba zbog onoga iro Njeta srdi izagriänosr
i srdiba tadi vlasritih porivai da.etljivosr i msipD;iwo; harizmatiönosr
i oholost; briga o öasti i umiiljenosq h.abrosr idrskosq opreznost i
kullvicluk: umlerrno.r i'krrovr obazrivnr iru;na primiuo: p'oni.
cavosr ipriain;kor;sna poduka i ogomranjo pokJon kxo znak paznF i
mito; samokontrola u emor;vno nab;jeniD siruacijarna i neosjedjivosri
prelaienje preko net;jeg .uinog postupka i poriinjenosti isprivnosr
wca i blesavost i nehaj: povjerljivosr i neopreznosr; izgledno nadanjc
i pusto snivrnjej pokazivanje Allahovih blagodati i uznoi€nje njimar
ndosr srct i ndosr süasrii njerncr $o i njegova l,ojxiljivosr; gnjevnov
i mrinjar zdrrvo nadmetanje ; zavisq tudnja za öelni3tvom (hubb er
.iäse) iäudnjazaöelnon pozictom u bogobojaznosri (hubb el,imamc) i
pozivanju na Boriji pur; ljubavzaAllaha iljubav rlz Allaha; oslanjanjc
na Boga i nedosrarnost vlasrirot angazmana ('adiz); predostroinosr
i ruino sumnjiöenje; nsdahnu.e koje je od meleka i ono koje F od
iejtanar tenreljitost u radu ipfolonginnje rada; umjerenosr i zakidanjei
n ,D,e/ ,nie i prekom,erno{: lij.p üvi, r i prcdba.i\rnjer inr ij,, ivn"! i
ishirrenosli orkrivanje druginr. pri porebi, svogstanja i küknjava.
Täko jedna swar moie imari jednrku vanFku rlraniiestaciju, no
ipak se dijeliti na pohvaljeno i pokudeno, popur, Daprimjer, sndne
radosr; i snaine ialosri, ijurnje zbog nekog nepril;tnog postupka i
biesa,ljllbomorei ualosirosri, prirajenetudnjcistrpljivosti (tediemn]ul).skuienosriizaüsri,
radovanjaiodvainosri,ialazaizgubljenim
i irlazbog gubitka njegove marerijalnevriiednosri (hi15), iradnet.rni.i
i pukog isticanja Borije blagod:ti, zaklinjanja i pokazivanja nemoai i
KN]IOA O DUSI
j.dnosd, turljivosri i suzdrianosti u govoru, poboznosrii osamljivanF,
povla.enii od liudi i uobrJ/eno'ri. imp,rl.i\ro',i : ogo\r'rni,...
Tako se u hadisu kaie "da ljubonore imx rakve koju Atlah voli,
ali i takvekoju mrzi!" Ljubomora kojuAllahvoli jest onaopravdana,
kad posroji neka sumnja, a onr kojLL n€ voli tsr om gdje ne postoji
nikakva sumnja. U hadisu se, iro tako, kaic da "ima ponosirosti
koju Allah voli, ali i one koju ne voli. Ponositosr koju voli jesr ona
koja se pokaie u ranL!"
U vjerodostojnom (sahih) hadisu se. takoder, kaie: "Zavisti
nema njesta, osim u dvome: kad Allah nekomc dadre irnetak pa
ga on upregne u trorenje na pravdLL i isrinu, i kada Allah nekorae
dadne mudrosr, pa on prosuduje po njoi i njoj poduöava dn,sosal"
Takoder se u vjerodostojnom hadisu kaie "daje Allah paäljiv i da voli
patjivost, daza parljivosr podaruleono ito ne poda.ujeza prijekosrl"
Tu jo3 sroji: "Onoliko koliko ie öovjeku daro pa;ljivosri, roliko n)u
je dato i dobral"
Treba kazati da je paäljivosr (rifq) jedno, a inennosr (et-tewäni)
i lijenost neito dmgo. lnennome je, n:ime, teiko pokrenuti s€ i za
onin Slo ie samome njemu od koristi, sveiedno ito mu je ro dostupno,
zbog iega to propu3ra, dok onaj pailjivi ru korist nastoji
dosrii; na najprijazniji naöin, u granicaIna moguöDosti, s kräjnjom
popusrijivo36u.
kti je duiaj ;s ljubaznoöiu ilaskavo3iu - prva je pohvrlno
svoFrvo, druga pokudeno. Razlika izm€dr njih je u tome 3to ic
ljubazan öovjek sa svojim sagovornikon biri priiazan I tako iz njesa
izur6i isrhLL, iligr prkodvraririod neöcg pogrje3nog, dok6ehskavac
s njim isro mko biri prijazan, alis nanjerom da ga podrti u njegovoj
pog.jelnosrj, da ga zadr)i u njegovoj ponese|osri. Ljubaznosr je,
dakle, prinrjerena vjernicirl:r, r laskavost licemjeruna.
I It4 185

Za neöro mkvo kao primjerse navodi öovjek koji na sebiimr iir
koji mu urokuje veliku bol, pa mu dode blag lijeönik, upozna se sa
sraDjem mne i porom je srane omekiavati. Kad rana s:zrije, tadr je
rasijeöe njeäno i paälj;vo, i rako;zvadi ono lto je u njoj. Potom na
nju metne lijek i mehlem koji budu bmna inllciranju, kojemu na raj
naöin prekida opskrbu. lzä toga na to mjesto sravlja druse mehleme
kojima se podstiöe zamhdivanje a onda, po formimnju nove koie,
po njoj prosipa praiak koji joj osigurava porrebnu vlainosr. Nakon
,osr veie j. u /r\oj i darje je prari. sve dok to mie,ro ne poxane
hskavac pak tal'vome rekne "Ne bojse, nede ri nilra biri od nje.
Nije to ni$ta. Prekrijje kakvom krpom i ne obaziri se na njd"
Tako rana vremenom sve vi3ejaöa i övrsne, sve dok se posve ne
Ovo se doslovno moie pLimijeniti ; na duiu koja je sklona zlu
(emmärah)i na onu smirenudunL (mutmeinnah), pa razmislio tonel
Alo je stanje tal'vo kod öna zbog samo jedne fontanele3:, kako je
rck s onom bole36u koja u svojoj opakosti nahrupi iz dure sklone
zlu, kojaje rudnik svih strusti, boraviitesvakog poroka, koju u sropu
prari sejtan s krajnjom Iukavosiu ; prepredenosöu, dajL,6i joj laina
obeianja, pobudujuöijoj pusre telje, opsienjuju6i je svakom vrstom
op.jene. uko dr ,e oro no ie kori'no pokrTuie iren)inr. , ono rro je
irer.ro kori.rrim. liiepo -ui,rim. nrtno lijepim..
'Io
je, tako mi Boga, naiopasnijividopsjene (sihr). Sroga Uzviöcni
kti.e: Pa uin anda dtpuinxe da badcte ap:jenjni r/? (El-Muir inün,
ForrdMLa - unrdn,i krnrlii ,r odkd str.ir in
Kod Koiklnrcji: ... dtr 6udft?:rdeni I
KNJICAO DUSI
89) - upravo, dakle, ono za 3ta su oni optuiival; podanike - mn i
blagoslovi Allahovi neka su na njih!- isto onrko kako su im pripisivali
i zabludjelost, izazivanje neredr' ludost i biesavost.
Vjerovjesni€i, poslanici i velikodostojnici svih naroda urjecaii
su se Bogu od zla one duie koja je sklona zlu i od njezinot pmrioca
i druga 'Sejrana upavo zato jro su njih dvoje ishodike svakota zla,
njegov stub i njegovo ;zvoriitei ito jedno drugo Podupire u zlu, (to
se PotPomzu.
D'ojicd hoji nlijebo skaie n gttudi Vdne n.!jke,
zakleie se bradauicana tin: raxat se neteno nikdl!
Uzvtrent Nla[k&e: Kada hotei da utii Krr'an, ntazt olAlkbt
zdintu od ?rckletag i4t.tnal (En'Nahl, 98) ,4 a[a iqtnn tabuia da tr
na zb natede, ti pataZi toiihe a Alkha, On ristin" sre iuje i zna!
(El-A'ref,200) I reci: '"t;bi cja, Gospa.lnlllnoj, abruian 2.1tulititu
od priuidnja iejtanshih. i kbi v, Gos?o.lnrll noj, obraian da ne od
njihout ?risu'tt).t zdi*ii!" (El-Müminun, 97'98) Reti: "Utjeien se
Go'podaru 'lit'ltia o.l zla onoga ho On stuara, i od zk nrble noli kada
nzastre rnine, i od zk snü|nca br.la ln"tujesi.je, i od zk zauidljim
hadzaüt ne l

zlu jest strast i ljubau i iar, i trainja, i bijes koji proisreknu iz nje, iz
öega se potom izrodi oholost, zavist, nasilje i ielja z-a dominacijorn
nad drugim (tesellut). Srce s tom svojom boleiiu upozna ljekara
r€ralicu, preveranta, i on mu dode u posjetu i propiöe mu razne vF
ste oüo\a i $tetnih sasrojaka i to mu, svojom opsjenom, prikaZe kao
ono u iemu je njegov lijek. Täko se slabost oboljelogx srca i snata
duSe sklone zlu, i Sejtan, saglase na tome da ovo dvoje pruZe woju
ispomoö, jer je ro gotovina i tr€nutaöna slast, za öim s€ vapi sä svih
strana. I ralo ielja raste, pobudama srrasri se ne prilazi ozbiljno, te
stane se ugledati na veCinu, njih oponaSati, prisrajuöi na ro da i on
zadobie ono 3to imaju oni.
Pa, kako da se, uz sve te brojne zapreke, odazove zolu imana,
pozivaöu u Dännet?l To Ce biti u stanju samo onaj kome Allah
osigura Svoju potporu, koge osnaii Svojom miloöiu i za koga On
preuzme öuvanje i zaititu, öijem srcu owori vid pa on mogne vidjeri
bninu prolaznosti ovoga svijeta, njegov brzi ?alazak; vidjeti kako se
on na koncu okreie protiv onih koji su mu se predali, sra öini od
njih; vidjeci da je on, u odnosu na Vj€öni iivot, poput zagnjurka
koji utone u more,
Razlika izmedu skruienosti imane i slüuienosti licemjerswa sastoji
se u tome lro je skrulenost imana ustreri skru3enosr srca pred
Allahom, proietog pijetetom, veliän1em, poSrovanj€m, strahopoltounjem
i stidom, kad se ono sasvim pribije uz Allaha, ispunjeno
strahorn, sramorn, ljubavlju i stidom, i kad mu budu oöevidne Allahove
blagodati i njegovi vlastiti propusri. Pred rom öinjenicom ono
öe se, neminovno, slculiti, a za njim ie se u rome pov€sti i svi drugi
organi - i oni te posrati skruleni.
188
KNJICA O DUSI
Ona pak skruienosr koja pockne od licemjerstra mrnifesdßt
sano na organima, vje$raöki i r.rsiljeno, dok istovremeno samo
ncde biti skruSeno. Jedan ashab je govorio: "Saöuraj me, Boie,
licemjenwa!", pa kad je upinn kakva je to skrulenost
rekao ie: "Da se tiielo vidi slrulenim, a da srce ne bude
, Naime, onaj ko je skruien Allahu jest öovjek kod kojeg je ugxla
nj%ove strasti, aijeg je dima nestalo u njegovim pnirna pa su ona
öista i sjejna, te ih je obasjalo wjedo Velitaruwenosti, uslijed
su stresti njegove duie zamde zbog straha i ozbiljnosti kojima
ispuni. Organi se üko umire, srce postane staloieno i smiri
Allaha i uz misao na Njega, zah\aljujudi upravo onoj mirnoCi
s€ spu.sti rla nj od njegom Gospodara. Tako Mu postene ponizno
je onaj smireni, jer je imenica ponizan (muhbit) izvedena
r,flagcla habxte, ito znaöi: sidi u nizinu, spusriri se u iiroku rai€n,
je, dalle, mirna pa se voda saluplja u njoj.
i. Isti je sluiaj i s poniznim srcem - ono se skruii i umiri, poput
povriine zenlje u koju se slijera voda, i gdje se zadriava. Takvo
se pred svojim Gospodarom spuita na sedüu, velitajuti Ga,
uöi tako ponizno i skruieno pred Njim, i ne podiie glaru s te
iedtde we do susreta sa Njim.
Oholo pak srce titra od woje oholosti i nadima se, pa bude poiut
istroiene zemlje na kojoj se ne moie zadriati voda. A slauienost
linana je onakva.
5o se tiöe one umrwljenosti i skruieno$i koje potjetu od licemjeF
st , to je jedno sranie proizvedeno usiljenoScu i prijetvornim i vjeiraökim
umirenjem organa, dok je du}a iznutra osala mlada i soöna, puna
stesti i pohomih teinji. Täkav se öoiek u \anjskoj pojavnosti nadaje
sk&ienim, dok iznußra njega preiaju lav i tigar, öekajudi irnu.
189

Sto se tiöe öasnosti duie, o"" r" "r-,"" *,n".0 "*U*,,, O.srcta
i svih onih aspiracija kojim se ruSi sve pred sobom, kojim se
ljudima skidaju glave, jer upravo zaiwljujuii toj öasnosti öovjek se
osje.A suviie ponosnim da bi svoju duiu upleo u takvo neJto, 3ro nije
sluöaj i s hralisavoSöu (tih) koja nastaje od dviju stvari: od zadivljenosd
sobom i od nipodaitaranja drugog; iz tog dvoga nda se hr?lisavosr,
dok se ono prvo rada iz dviju plemenitih kankernih crra: ponositosti
duie i njezine plemenitosti i poitivanja njezinoga Posjednika i
Gospodara, tj. iz nepristajanja na to da Njegov rob bude nizak, prost
ipodrl. i7 aeg, se rada dasnosr du!e. saiuva se njeziru ispravnos'.
Osnora svega toga jest spremnost duöe, njezina pripravnost i podröka
kojs joj pritjeöe od njezinoga Gospodara i zasrirnika. Ako osune bez
re spremnosti i tog dotoka, ostaje bez siäkot dobra.
Isto je i s razlikom izmedu gorljivog prijezita (hamijjah) i snovosti
(dieE) -
torljivosr prijezira je odbijanje duöe od prijekornog
dojenja, od sise kojaje lüeval odvramosti, prosrcte i niskosri za öije
bi rnlijeko - ako bi bilo puiteno da teöe obilno - ljudi kidisavali jedni
na druge, pa se moraju odbiri od tog dojenja, za kojim se däigerice
trgaju od silne äelje za njim, no koje se mora prekinuti. Pa, ako poiuriS
s tim odbijanjem bit 6e ti se zahvalno i ri &i biti hvalevrijedan,
a ako otetnes sa njim nete! imati nagrade.
Strsr je sasvim razliöita sa sirovoicu. Ona je osionost u duii,
grubost u srcu, neobratlenost u naravi, iz öega se rada jedna kafakrerna
osobina koja se zor€ sirovosr.
KNJIOA O DUSI
Fszlika izmedu slcomnosti (tewädu') i snishodljivosti (mehänah)
re u rome ito se skromnost rada i? znanja o Allahu - uzviien
te On! - , pozna\anja Njegovih imena i atributa, te obrisa Njeveli&nstvenosti,
zatim Njegova poitivanja, voljenja i veliöanja,
i4znavanja
samoga sebe, manjkavosti i nedostataka svoga djela.
toga nda se jedna karakterna crra - skmmnost. To je svijanje
uz Allaha, spuötanje krila poniznosri prema Njegovim robovirna,
övjek ne vidi da je imalo bolji od bilo koga od njlh, da kod bilo
od njih ima neko pravo; napmtiv, kad vidi da su drugi ljudi bolji
niege i da, prie, oni imaju svoja prava kod njeg. Tu lcarakternu
Allah, di.3., podaruje onome koga voli, kome hoce ukazati poäst
pribliiara Sebi.
Snishodljivost je pak niskosc, bijednost, podatnosc i urlgarnost
sve sa ciljem da se udovolji njezinim strasrima i ugodnostima,
je. npr., poniznosr prosrakä radi udovoljaranja wojim stra:riponiznost
objekta prema svome subjeku, i kaha je poniznost
ko teäi postignuti swlo zadovoljswo prema onome za koga se
'la

jeianja od pokornosri, dok, s druge stLane, rado priseje
uz Njegovczabrane iduöi za rimda dode do oeöegnojojse
zabrrnjuje. Tako, kad öovjek sebe svede na Allahovu zapo
vijed i NjegovLL zrbranu on rime izratava svoju skromnos,,
postaje ponizan zr pokornost.
2. Druga vrsraje öovjekova skromnosr pred veliö:nstvenoiiLr
Gospodara, pred Njegovom veliöinom, njegov.I skuicnosr
pred Njcgovom rnoii i velitajnosti, pa kad god mu se duia
stane uzdizati, prisjeti se veliöarswenosti Cospodara uzvi
öenog1, Njegove jedinswenosri u tome i Njegove vclike
srdibe prema svakom onorn ko pokaie sklonosr da se s
Nj;m u rome nadrneae, ponizno se posravi prema NjcDu
i öovjekovo se srce privije uz velidanswenost Boäiju, smiri
se uz Njegovu Boiansku autoritarivnosr i pokorDo sc prcda
Njesovoj vlasri, 5ro je i krajnja skromnosr. ora obavcno
sadrii i onu prr'u vrstu, premda nije i obratno.
Swarno je pakskroman samo onaj ko prisebi ;ma i jedno i drugo,
a ' sarno je Atlah Taj od koga treba rraiiri ponroal
hrije sluöaj i sa snasom koja r primjenjüje ü r€alizacii Bozijc
zapovijed;- i to predstavlja NFrovo poirivanje, pokivanje Njesov'h
naloga i prava predsnvljeno u njihovu ozbilFnju, dok uznositost na
zemlji predstavlja velitanje svojega nefsa, nastojanjeda on büdepni,
da sesprovodi njegova r;jeö, b;lo dasepritom poitiva Boäijazapovijed
ili da se omalovaiava. Staviöe, ukoliko se njegovom samouznoscnlu
isprijeöi nekaAllahova zapovijed, neko Njegovo pravo ili neko ko mu
jedrago, on se na to neteobazirari, poDaiat öe se kao da i ne posroji i
umrNrr ie g; kako bi mogao o,wariri .voiu u/,,o.i,on.
V
rNr, r^N (r
Tako je i s gorljivorirr za Allaha i s gorljivoiöu za nefs. Onu prvu
pobuduje pijeter prerna zapovijedi i onome kojuje izdao, dok drugu
pobuduje veliöanje nefsa i bijes zbos promaknuta nekot njegovog
uiitka. TaIo godjivosr za Allaha do izra;aja dotazi kad öovjekovo
src€ prokljuia osje.ajima vel'ianja Njesovih prava, lto je sranje onog
öovjeta;ije srce obasja sv;edo Allahove mo6i (soltan), pa se ono svo
ispuni tim svjetlom, re Lad se rasrdi rasrdi se upravo zbog svjeda re
moii koje se spustilo na njegovo srce.
Ked bi se Boiii postanik, s.a.ws., jako rasrdio njerove oin€
.iasodice bi se acrvenjele, dok bi mu se izmedu odiju ukazao znoj
ko,ega bi bijes poriskivao u obilju, pa ipak ne bi udovoljavao tom
büesu, vea bi traäio da se zadovolji ono iro Atlah zahrieva.
Zejd ibn Eslem prenosi od svosa oca da bi Müsau ibn rmranu,
s.a.w.s., kad bi se rasrdio kapa buLnula vatrom.
Sasvim je pak drukita onagorljivosr koja porekne od neßa - tu
je posrijedi vrelina koju nefs raspiri zaro jto joj je promakao neki
ugodaj ili izmaknulo ne3to iro je nastojao oswariri. Täko se poriv za
zlom (litnah) nalazi u nefsu, on je pogonsko gorivo dok nefs plarnti
vatrcm strasd i bijesa. Prema rome, posrij€disu dvijevretine koje se
manifesriraju na rjelesnim orranimr-jedna potjeöe od srnirene duje
i posljedica je veliöanja Allahova prava, dok druga dolazi od dule
sklone zlu i rezuhat je kivnje zbog neke propuitene prilike.
Razl;ka izmedu dardljivosri (dzüd) i rasipniiwa (serefl sasroji
se o tome öro je darezljivi öovj€k uswari mudrac koji dar "avtja n:r
njemu priliöno mjesro, dokje rasipnik nasurniöni bacaö - njegov dar
pokatkad padne i na pravo mjesto, ali öesro promaii. To pojanrjava
t9z l9l

öinjenicr da je Allah uzviieni, SvojoD mudroiau, u pogledu inretka
odredio neke obaveze, kojih je dvije vrste prvosrepene i drugostepene.
Prostepene su, npr., zekar, obavezno izdvajanje za one koje se duino
izdrirvati i sl., doksu drugostepene, npr., pravo gosta! uzvratno
darivanje, nelro öime se öuva obraz i sl.
Dardljivöovjeksvoiim imetkom Dastoji sve te obxveze;zvröiri na
najporpuniji nröin, s dragavca, s: zadovoljswom i s nadom da 6e na
Ovome svijeru to dati lijepe plodove onima koji te ostati iza njega, a
na Onome svijetu rezultirati nagradom. OD to izdvaja s dragovoljnoöiu
vca, s velikoduinoitu i s lahkoöon za razliku od rasipnika
koji ruku sa svojim imerkom pruta nasumicevoden svojimporivom
i sr.aitu, nesraöunaro i;majuöi pred otima svrhu i korisnost, makar
ih prirom i potrefio.
onaj prvi je poput onosa koji sjemenku poslje u zemlju kako
bi iznikla iz nje, vodeöi raiuna da je posije na plodno de, pogodno
za klijanie i rast. On se nikako ne moie smarrati r:sipnikom, ni
blesavim. onaj pak drugi jest popur onoga koji sjemenku Posije
u neobrad;vo i wrdo de, pa rko neko njegovo sjemenje i padne na
mjes(o s kojesa moie niöi, on ga veöinom razbaca nasumce, i ono
,e nagomila icdno prelo drugogr. Na trtnom mre'tD siemenie i.
dakako, ;gubljeno, ne6e dati izglednog ploda. lz rakvog mjesta,
na kojem F sjemenje nagomilano jedno preko drusoga, jedan dio
mora bitiodsrranjen krko bi preostali dio motao rasti, re kako bi ga
zemljiSte moglo räzvijari.
Allah uzvi5eni ' On je apsoluor; Dareiljivac. Stavire, sve darcilj;vosti,
one u vi3em, ; one u ni;em svijetu, u odnosu na Njegovu
dareiljivost manje su od jedn€ kapljice u odnosu na sva zemalFkä
mora, koja su, takoder, dio Njegove daretljivosti. Pa, i pofed tota.
On s rnjerom spu3ta ono öto hoie, Ni.tova dardljivost ne oponira
TF
KN]]L,A O L]USI
Ni€govoj mudrosrii On Svojdarspuöta na njenu primjereno mjesto,
premdr veiinr liudi rrc zpaia da ie upt.rv" ro Inie.,o p,imie'eno
Boiijem davanju. Allah, ,nedurim, zna gdje ie spustiri Svoje dobro,
koF su mjesn najP%odnija za d
Razlika izmedu harizrne (mehäbah) i oholosri (kibut sastoji se
u tome ito je harizma jedna od manifesEcija 'spunjenosri srca veli-
Iinom Boiijom, ljubavlju i veliörnjem NFra - naime. kada se srce
ßime kpuni u niernu se poii!i .!ierlo. na ',iega se,pu.,i ,nrireno.r
i tovjek bude ogrnut plartom harizmariönosti (hejbed, njetovo lice
prekije slatkoia i harizma i ono u ljudskim vcima stane pobudivari
nalJonosr i'naino poiro\inje iunr poinu nrgini i njemu. J oii
osjec.ati radostu gledanju u nj, srca prijarnost u druienju sä njim. Tada
njesov sovor posrxje sano svjerlo, ulazak svjedo, izhzak svjedo, svak;
posrupak svjetlo. Ako iuti, Jutnja mu bude dodatak dostojanstvu. a
ako progovori, govor mu privute i *ca i uöi ljudi.
Oholosr je pak jedan od obrisa samodopadljivosri i nepokornosri i
ona proishodi iz srca kojejeispunieno neznanjem i nisiljen, iz kojeg
se odselila potiinjenosr Bogrr (e1-\rbldijjeh) i na kojese spustila n,rinja.
Stoga rakav na ljudegleda s prezrenjem, medu ljudinase kre6e
gordo i s Djima saobraöa rako sto u svemrr prednost daje sebi. nikada
njima, i nikad ravnopravno. Sam hodi bez cilja i prvi ne pozdravlja
onog na kog:r naide - ako öak i uzvrari na njegov pozdrav, dr;i da je
time prema dorianome iskazao prerjerano poltovanje. Onimi koje
strsretne ne pohzuje radosno lice, ni velikoduinosr, niti misli da
iko kod njesa ima neko woje pravo, ve. da sarno on kod drugih
tma pra!"; re misli da su drusi bolji od njega, veö da je on bolji od
194 r9i

drugih. %kav se sve vise i vile udaljava od Allüa, a u oöima ljudi
posraF ve manji, i sve prezrenti
Razl;ka izmedu pedaDrnosri Gij.nah) i nadmenosti (tekebbur)
sasroji se u tome 3ro je onaj koj; drti do sebe popur nekog ko obuöe
novo odijelo, öisto, bijelo i skupocFno, u kojem ulzi pred vladare
i druge uglednike i koje, sroga, öuva dc sc ne uprlF, da na njesa ne
padne pra3ina, da se ne ufeka ida na njemu ne osranu bilo kakvi
tragovi, sve u nastojanjudaono z.adr;iwoju bjelinu i t;stodu. Takvoga
bi rnogao vidjed kako izbjegva ; zaob;lazi sva ona mjesra za koja se
plasi da bi se u njima mogao zaprljati, ne dopuirajuri tako da na
njegovome odijelu osrane bilo kakav rag, fleka ili neöist, a ako bi se
neito od toga ipak na neki naiin nailo na njegovom odijelu, pohitio
bi da ga skine, da ga odsrrani i izbriSe njegov trag.
It| i ic.lu..i i , onin, koiidpido *ota .'u i $ oi. vic,. morci
savidjeri kako izbjegäva fleke trijcha;sve one rratove koF on;osü
vljajü. Gnjesi, naime, na ycima osEvljaju fleke i rrarove mnoro verc
od onih groznih lleka koje ostaju na öistoj i b;jeloj odje6i, no kako
je na oöi navröena koprena one ih ne mo$ üdjerij morei ta vidjeri
kako zaobiLzi sve ono iro bi motlo zaprljarisrc€, pa se rako dura ljudi
idr;i se podaljeod onih Loji se p.erjerano druiesa njima, strahujuii
da se; njesovom srcu ne dogod; ono ito se dogodi odijelu koje se
suviic pribliii koiarima, mesar;rna, kuharima i njima sliönirna.
Stvar je sasvirn razliöita u pogledü nadmenog öovjeka. Naime,
premda on nalikuje ovome milopredainjem u posledu njesove painje
i opr€.za. on üsüirinitdiza tim da sebe uzdignenad drugina, da Djih
spusti pod svoje noge. To je jedno, a ono je neiro sasvim druto.
.
KN]IOAO DUSI
Razlika izmedu hrabrosri (3ud;ä'ah) ; smjelosti (diur'ah) jeste u
tome no hrabrosr p"tjeJe i/ \rt r ' onr ir niegova po\rorrno i. 'rjegov,i
stabilnost kod suöeljavanja sa iskuicnjimastraha. Hrabrosr je posebna
karakterna crta (huluq) koja se rada izsrrpljivosti i pozitivnog mjilienia.
Naime, ako öovFk bud€ uvjeren u pozitivan ishod i u rome mu
sareznik bude strpljivost, on öe u torn sluö:rju biti postojan, up.avo
onako kako se stralljivost ikukaviöluk rad:rju iz negitivnos Diiljelja
i odsuswi süpljivosti, kad iovjek ne mnli da te ishod biri pozirivan
i kad mu saveznik ne bude strpljivost.
Straöljivost u osnovi potjede od negarivnog mi3ljenja i sugesrie
da 6e se srvar zavriid nepovoljno, i razvija se iz pluia - krd prevlada
negrivno misljenje ; zlokobna sugestija, plui: senadinaju i pririiau
srce u njegovon sraniiru, st;iöu ga i destabiliziraju, uslijed öega se ono
poöinje tresri, drmati se, sve zbog pritiska i uznemiravinja od srnnc
pluda. Tako u hadisu koji Ahmed i drugi autori biljeie posrcdswom
'Amra
ibn el Asa
"Najgoreiro
Vjerovjesnik, s.a.w.s., kaie: se nilziu
övjeku jest razuzdana srailjivost i strijepei: lahkomosd" Stralljivosr
je, kako seüdi, nazvana razuz

vojnici. kto tako, ako se ono dadne u bijeg, u bijeg se dadnu isvi
njesovi
"vojnici".
U pogledu smjelosri, pak, rrkoder postoji istup prema iskuicnju
srraha (iqdäm), no on se ru deiava kao posljedica nedovoljne
pronrisljenosti, kao posljedica nerazmisljanja o posljedicama jednos
ralrog iin". krd " irup p'Jvi mordrupogrje"nov,ijrm..\up'ol|ro
zahtjevu rrenurka, pa - bilo na svoju itetu, ili korisrl
Sro se rite razlike izmedu odluönosri (hazm) i srraöljivosti
(diubn), ona se msroji u rome iro su kod odluönog öovieka (h:zim)
aspiraciji, volja i razum sjedinjeni, iro on srvari mjeri jedne o druse i
za svaku od njih ima spreman odgovor Sam izraz
"odluinost" suge,
rirasposobnosri sabranost/uvoanosr. Täko se za snop suharaka kaie
'tvetanj"
(huzmah)34. Prema tome, kod onog öiji je stav odluöan i
nepokolebljiv svi eiemenri njetova srava su sabrani i uvezani tako da
on zna koje je od dm dobta borje, a koje od dva zla gore. Stoga on i
pokzuje sna;nu odluönost kako u izraäavanju stava tako i u umnom
pregnudu, bez strailjivosri i slabosril
O aj skbe ni'li ? liLasnjus'bi.
i st"ar hnd prcnabne hüli Lletaj s dbi.
Razlika izmedu öredljivosti (iqtised) i sebiönosri (ruhh) nalazi
se u tome ito je ötedljivost pohvalna karakrerna cna, koja se rada iz
- 1j-ij.r r,--,r' t"".;"it iintr iii lorijrnskishsotski osnov (h z n,t..oidi{ hzm'
198
KN]IGA O DUSI
druge dvije karakterne crre - iz uravnoteienosri i hrrdrosti. thavroteienoi6u
se iznalui mjera u pogledu nedavanja i davanja' dok se
mudro3öu svako od rog dvoga stavlja na njemu priPadajuöe mjesto,
koje mu je priliöno. Tako se iz toga radr Stediiivost, ona je sredlna u
odnosu na dvije pokudeme eksnemnosti, kako to kaZe UzviSeni: lr'e
d/ü rukl 'loja rthnlttt,,. ni pone onorma - da ne bi ?ri.iehor za:l zio i
bez ilega ostao! (El-lsri , z9). I oni haj;. bdd xdielj*jL, ne rci?ajtu i ne
!k/t/r/?, "rt 'e u tone düe sredine! \ElFüqan, 67) I iedite i ?ijte, 'on
ne p/etje/ jte: On ne ,oli o e hoji (ElA't^|,31).
Prctjerujs!
Sebiönost je, pak, pokudena karakrerna crta. Ona prokhodi iz
negativnog miSljenja islabosd duie (neß), a dodatno ta Pothranj'rje
sejtansko srralenje sve dok öovjek ne posr:rne uznemiren u smislu da
nadneöim stane drhtati, da prematom neöem budehalaplj;v, iz öega
se izrodi brana prema troienju roga, srrah da se ne ostane bez njega,
kako ro kaie UzviSeni: Cotjehje, uittinlt, stroren s emrnom 4ra'1:
had ga nenlja nade - ispu jen je 'dnasdäaljenjen, a h*l nr r paveii
on to vbitno zadrtau (oi drugih)f5 (El'M€ärtdä, 19)
Razlikr izmedu oprerno'fl {ihrir;r, itu/nog miilieniJ rsü ez'
zann) sastoji se u tome ito je oprezni popur öovjeka koji je porao na
put sa svojim prijevoznim vedsoom isvoj;mnovcima i koji se, koliko
moäe, öuvapresretaöa na puru, ali i svakog onog mjesta izkojegbi ga
moglo snaii neko zlo. Täko je on uvijek pripravan i spreman i dri;
se wih onih pretpostavki koj;m bi se mogao izbaviti iz neugodnosri.
Ajer u Kdkrblln tijercdu ghsi: Coviek i€, untidr, sflortn mrlodui',nD: kad gtr
n-olJ' tr',1. :J',e,.LdTrj, v1o r,p"'fl'' i
t99

Oprezan öovjek je, prema tome, poput naoruianoga, ititom zaöti6enoga,
koji se spremio za susret sa svojim neprijaeljemr protiv kojega
se primjereno pripremio - öija je wa paänja bila usmjerena na osituravanje
sredstava za spas, za obraöun sa svojim neprijateljem, ito mu
nije daralo vremena za razvijanje negarivnih misli o njemu. Potom,
sve ito se t€ neptivne misli o neprijatelju budu viSe razvijale, to öe
on osiguravati sve r^zliöitie vrste pripreme i spreme protiv njega.
Sto se pak ti& ruänog miöljenja, to je stanje kad se öovjekovo
srce ispuni ruZnim mhlima o ljudima i potom se to prelije i odnzi
i na niegovom jeziku i ektremitetima i ljudi se prema njemu permrnentno
stanu odnositi s podsmijehom, s porugom, s provociranjem,
s uvrjedama i mrinjom, pa on stane mrziti njih, a oni njega,
on njih stane ptoklinjati, a oni njega, on se njih stane pribojavad,
a oni niega.
Onaj prvi, dalle, zalazi rnedu ljude, ?adrävajudi odreden oprcz,
dok ih oraj drugi bbiegaw i sulno se suoiava s neprij:rnosrima s
njihove strane. Onai prvi medu ljude zalazi sugerirajuai im dobro
i dobrotinswo, uz odreden sr€pen opreznosti, dok ovaj drugi äivi
izvan njih, nepovjerljiv prema njima, s pritajenom mrZnjom i pri-
)ezrcm.
Razlika izmedu pronicljivosri (6räsah) i sumnjiöavosti (zänn)
sastoji se u tome 3to se sumnji&vost katkada pokaie neopravdanom,
a katkad opravdanom, zavisno od top da li je prari crnilo srca ili
njego\a svjedosr, njegova öisrota ili prliavStina. Upravo iz tog rado-
9 Uzviieni je naredio da se öovjek ima kloniri vedine sumnjiienjä,
navodeci da su neka od njih i grijeh.
KN]IGA O DUSI
druge s*ane, onim pronicljivim je iztekao pohralu, pohralio
v{r To 'r, zzi'ta, po ke % o e koji posnattaju! (El-HidL\7')
Abbas - Allah bio zadovoljan sa njifn! - kaie: "Tj., pouke su za
pronidive (mutefeuisin)!" Uzviieni jot kaZe Pa rnaj koji xije L
mi:li da sa, zbogsLmmxoxi, indni; poznat ie! ih po izgbdt
| (H"Reqate,273) A da ho/eno, Mi bi'mo ti ih, ai'ttn, ?obaznli
th, 'iguno, po biljezina njhorin poznao. ,41i, n lei ih pomati
gotuft nj ihora! (Mühammed, 30]
htinska pronicljivost moie oöistiti srce, moze ga proöistiti i od
odstraniti waku neiist, moie öovieka dovesti u blizinu Boäikad
öov.jek stane gledati Allahovim wjerlom koje On pohnni u
src€. Tirmizi i neki drugi autori biljeie, posredswom Ebu
slijedeci hadis: "Boiii Poslanik, s.a.w.s., rekao je'euvaite se
pronicljivosti, jer on gleda Allahovim svjetlom!"
Ora pronicljivost se vjerniku razvije uslijed njegove pribliieno-
Allahu, jer kad se srce pribliä Allahu od njega se otrgnu sve on€
ivne isprietice koie mu onemo&ca!"ju raspoznararje istine,
ino poimanje. Ono rada crpi iz iedne niie iz neposredne hlJahove
onoliko snazno koliko je njegovo primaknude Allahu. To
na njega prosipa wjetlost u onoj mjeri u kojoj je primalout
i on u tom svjetlu vidi ono ito rc vidi onaj koji j€ &leko,
koii ie zrklonien od njege. kelo je ro powrdeno u autenrjiStom
hadisu koji se prenosi posredrtvom Ebu Hurejrea, a u kojem
'ljerovjesnik,
s.a.w.s., prenosi rijeöi A.llaha uzvitenoga, naime
"Moj
rob mi se nitim ne moä rako priblüiti kao onim 3to sam mu Ja
propisao kao strogu obavezu. Potom se on dalje permanenho Meni
pribliäva dobrovoljnim oblicima ibadera (newä61) sve dok ta
ja ne
zavolim, pa kad ga zavolim Ja tada postanem njegovo uho kojim
slule, njegovo oko kojim gleda, njegova ruka kojom hvata, niego\a
zoo zo1

noga kojon hodi' ra on tada Mnome duöa, Mnomc tleda, Mnorne
hvata, Mnome hodil"
Uzvileni nas, dakle, obavje$tava da öovjeku njegovo pribliiavrnje
Alhhu priskrbljuje Njegovu ljubav, pa kad sa On zavoli primakne
se njetovu uhu, njegovu oku, njegovoj ruci i nozi rako da poöne
Njimeduöati, Njimegledati, Njjmehvatali i Njime hoditi.Täko srce
postane poput iistog ogledala na kojem se dike realnost; ogledaju
u svom pravom svjetlu, tako dr njegova pronicavost skoro nikad
ne promali. Naime, kad öovjek Allahom gleda, on tada svaku swar
vidi u njezinoj pravoi naLavi, kada All:hom dusa ono rto iuje iuje
u njegovoj swarnost'.
Tu se ne radi o poznrvanju onostrane swarnosri ('ilm el-gajb).
Naproriv, Onaj koji poznäje sve zakrivenosri isve tajne (Alläm elsujüb)
u srce koje Mu je blizu, koje je osjet;lo mdGt Njesovoga
vjeda i koje nije zauzeto urezima neisr;na, opsjeDa i obmana. koje
mu onemoguiuju da se u njemu oslikaju slike swarnosri, ubacuj€
istinu i, kada na srcu svjedo postane preovladujuöe ono se rasprostr€
i po svim drugim organima. Tako iz srca prodre ido oka, pa öovjeku
se stvarnost otkrie i u njegovom vlanitom pogledu, vei prema jaöini
rog svjeda.
Boiiji Poslanik, s.a.w.s., svoje je ashabe vidio i u namazu, krd
su se nalazili iza njega jednako kako ih je vidio i kad su bili ispred
njesai iv;dio je Hmm rJerusahmu (BeF el maqdis) neposredno, a
nalazio se u Mekki36; i vidio je dvorce u Samu, vrara Sane i Kisrine
'I j.dok jcprnürnimikazivi.o\von robiaioni(iNifüosriu(nd)doJerush
ma, iodrlcl tr ncb$kevii're(mi ddi), kojd$dogodiloFodinü drmpdjepftslj€njrü
M.ditru,datlen:!on dnntrengodiniposbniökenisije u M.Lki. Nrimc, nrinsistimnjc
Ebu Di.l,h,jedn.Bod ntrji€iiih I'onrniko'ih oponcnatru M.kki. dr imopii. Hrid
KN]ICA O DUSI
fiedaine dok je u Medini kopao rov$'i vidio je zapovjednike woje
virjske u Mutiis kako zadobivaiu rxne, dok F sam Lrio u Medini;
vidio je Nedtdraiija- u EtioPii kad je preminuo a sam se nalazio
u Medini - pa je izisao n: metaju (nusalla) i klanjao mu d;enazu;
Om€r je vidio Säriju u Nehawendu, u penijskom podruiju, i njega i
mudimansku vojsku dok su se sukobljavali e svoj;nl neprijar€ljima,
pa rnu je viknuor "S.rija, dr;i se brdal"'0; kad je kod mjega dojlajedna
uJcruslemu, buduai dr su zmli dr nibdr nije pu$vro.rmo, on ex je {2o.ftrivri.
"Opi,rjuii sa uko . pRnos.sc lonrnikovc ijeöi, ntrjednon mi neki denlji nisu hili
naijrniii, pa säm yidio krko H m dolzi i rmjcna sc ispRd Ubjlon kuae, t€ srm sl
opisivio glcdijuai u tricsal (Na(
lrcmä AbJulhiilm Mähmüd. Isn i mi nd: , Ll
u nekim hnroriiskim i^ornnr Drvo,ii se hrk. $ ,nurlinrni, d.[ $ k.pili auvcri rov
ot,o ved.nr Lrob e!,,,t,od !4,1- T-u"1 L o,. .ro,, ..,.,,,,1 .rc/ ..
m, krcnuladrihunini,nriilimj.dnuvij€nukojunisunroslirrbni,rekrk jeodl
Poslänik, d r.. älatku LZo u srcjc ruk. i uzviknuvii: ÄlhÄu ckberl(Ahlje n3jreiil,
uditio u rij.nr. Sdmrn d'liä ri,sjcdoktosdosadajä,kAnijcjcsovorio: Vidio5rnr
Eliku$je'lo$, koia ic ot{rjih aiuvu Mcdiru Po.laiik jc idngiFtrr udino usijcnr
i o.r f astulnulr roiviie Alhhu e!her!, rkr. iodr. trrriru mi kLiuirviP.rzit,
osvijctlj.n€ !u mi Fhie Bmdr HiE 1u Peuiji) i Knrin smd Medrin, i nroji€ Umm€,
ovlädrtinioncl" (N} prenrx: llilid Muhrmm.d Hilid, tudälhavlcctsRcsül /Ljudi
oko toslänika. u dijclu koji so'ori o S.lminu cl'Färiij0
Muti selo u l)oJruöju nrDi.c Beqr u Siiji. sdj. sc. 3. Eodinc po Poshnikovom
fEsclj.niu u M€dinu. odisrrhiur.nr bnkx izmcdr milot,mjnc mrrlimänskc 'ojskc i
Büntinaca, u kojojje äredon posintrlo ncloLiL! nnr\lim:$!ih?:f.vjedrikr, ntdu
lojnni i Dätir ibn cbu Tllib, loslinikov an rii Prcmr pouzirnin hisrorijskinl
inorinr, dokscor njim. emodogid:l. ron ik, r.s., jc onima oko scbc u M€dini
eovorio tojcditu$irih iosRlanii, nd r, po njihovom po'nrku u Mcdinu, Fokulo
kao porPUn. viriod.{.i,,o.
N.didäli n.sus, ctiopski vladxr koji jc pntio ul.iine pRim nunimanim koji su.
nrntrFovortorhnikr, ä.s., otiilikol njcgr hrko biizbjcgliproson.i ntiu.kojihi su.
?1)oB $oje n.B vicr biLii?lot.nitr rvom äviiaiu.li jc [il2 Lr tß] hidirtr, u k.i{,j
suüe!ötruzek33.sohe Njih jefkJvodioPorhii[.vrnidtiöDäl€ribn.buT3lib.
Vciihrcjhi$oijrkihi,!oribilj.ii.irncobi&sluitrj.I3ko,npi,FL-Harii,,u5vondj.lu
''Ruwir "Onu
el-NliLili dhdi rlijlaldu ,j:vu, koiu Nifi pdo\i .'i lbn ontn:
l0z 201
ic

skupina ljudi iz plemena Mezhidi, medu kojima je bio i El-Eiter
en-Nehäi, on je prena njemu podigao pogled i zasledao s u rj, rc
upirao: "Ko im je ovaj?!' "To je Malik ibn el Häris", kazali su mLr,
naim je on rekaor
"Sra mu je, ubio ga Allahl Vidim, doista, dr öe
muslimani jednoga dana od njega imati sektaöki istupl"'l
'Amr 'Ub€jd
ibn je
"Ovo
doiao kod El'Hasana i rekao: ie biri
prvak medu muievima, ukoliko ne bude priöao...1"
Pripovijeda se da su jednorn kod Ka'be sjedili imam 5.6 i i
Muhammed ibn er Hasan kad je u Harem uiao jedin öovjek, pa j€
MLLhammed rekao:
"Zar ne vidi! da je solar?" "Zar ri ne vidii da je
kovaö?", k,zao j€ Sefi',. Kad su doriänoga upitali ila jepo animanju,
rekro je "Bio sam kovxö, a sada se bavim stolarswoml"
Ebu el-Hasan el-Boiandii i El'Hasän el-Haddäd su po}li obiai
Ebu el-Q.tsima el-Menawija i usputsu mu uzelijabuka u vrijednost;
poladirhema, na odgodeno pla6anje. Kadasu uili kod njega, on ih je
upirao:
"KaL'va
je to tama?!", naitasu oni iziili. "Neznamo!",
rekl;su.
"Moiebiri
dajezbogonih nepl:denih jabukal?" Kad su plrtili cijenu
jabuka, ponovo su se vratiii k njemu i njegov se pogled zadriao na
njima. "Zar öovjek mo;e tako brzo iziii iz tame?l", rekao je. "Rcirc
mi ita ste ro uöinili?", pa kad srL mu ispriöali, kazao je "Da, obojica
üfrnio jednu lojsku im ijeio eto Foiäyio ioyj.kr po in€nu srijtr. t:üo ie
()nrr
j€d,nprdräogororiizn€nrJr{r.vi!.ti: Särija.brdul'Tojcviknuo tn pun ikInije.
bd je$isroshsonoir re rcjske, onü Fe
je upn.o kxko su pmiLi. Votlo pErorjernih,
kuojcon. bilisno K: ponänikd smo aiuli treli sLa kdi jc d ruß viknuo: Srdji.
bdur" Mi5mo, atim, $oja l.da okrnLni bdu i AllJ, j. njim: nani. lEri,l (Ni!.prcmr:
Dtliluddin d-Strjni, tovij6t hilih , izdl?i NlD "Novi X€x.i , 2003., ri 21 1)
On jc. mine, bio j.dan od Bhnih genenroE Ndumuslihinrkosn'koba, poznrtog
kao Bitklokod.vc.kojisedosodiou Brdll6. h. godiie, u ltojojjc akrivno uaiicrzlr
i l,oshniLom änr Aiia, yrvnii r nr $r:nu .pondnR halifc Alijä ibn [bu Elib].
KNJICAODUSI
ste se bili oslonili na onog drugog u pogledu isplare vrijednostijrbuka,
a prodavac se stidio da vam zat.aii isplatul"
Izmedu Ebu Zekerijjaa en'NalJiji i jedne irneje, prije nero ie se
pokajati, postojala veza pa je rako jedanput, stojeii ponad glave Ebu
Osmana el-Hirija, stao misliri o njoj. Uronr je Ebrr Osnan podigao
glaqr rrema njemu, i rekao mur "Zar re nie sridl?"
Srh cl-Kermini bio ie irr rn,.dno D'oniclii!. nepoSrie(iv u ,ome.
covorio je: "Ko svoj pogled spusri pred onim öto je zabranjeno, ko
se suzdäi od srasti, ko svoju unutrainjost podvrgne permanenrnom
nadzoru, a woju ranjltinu uskladisa Sunnetom, te uobitajijesti samo
halalhranu, roga te pron;cljivosr biri nepogrjeSivä]"
jedan mladii, kojije pmtio Diunejda, otkrivao je ono iro je ljudi'
ma strujalo u mislima, pa kad je to saopöeno Diunejdu, on gaje upirxo:
'Je
li aöno ro rto mi je
"Zamisli
reöeno o tebi?" ne3rot", krzao mu je on,
i Däunejd mu je
"Zamislio
rekao daje zamislio. si to i tol", rekao mu
jemladid i on nu je odgovorio odriöno.
"Zamisli neito drugol", kazao
mu je i on mu je reho da je
"Zrmislio
zamislio. si to i tol", rekao mu
jen adii i onjeopet odgovorio odriino. "Zamisli neito tre6el", rekao
mujei on je rekao dajezamislio.
"Zamislio si to i to!", kazao mu je, a
on mu je i ovoga puta odgovorio odriino. "Ovo je neobidno", rekao
je dotiöni mladi6,
"a ri zboris isrinul Ali, ja znam svoje srce!|" "U sva
tri sluäja rekao si isrinu", kazao mu je Diunejd, "i ja sam samo htio
isku\li noje.,,e vidjc,i hoc. li.epromrjeniril
Ebu Se'id el-H:rräz kaze:
"UIao sarn u harem Ka'be, i utom je
usao i jedan siiomahk ' sa dva dronjka na sebi - traie6i da mu se
ötogod udijeli.Jasam u sebipornislio: Ovakvi su ljudimx samo tererl,
104 205

no on se okenu prema meni i rcie. Im4jte n.l tmt da Alhh zna ita
j€ a d i.tn.t,niim, pa Ga se ptüaa.tjt€! ( -Beq re,235) "Jasamse',
kaie on, "u sebi odrnah pokajao, a onaj mi se oper obrati, dovikmrv3i
mi: On pina pohajanje od nbord S,,ojih! (F:-Snra, 25)
Ibrähim el-Hawas kaie "Bio sam u dämiji kad nam je priSao
jedan nrladit: mirisao je lijepo, irnao prijatno lice i dostojansweno dränje.
Ja sam svojim priateljima rekao: 'Neito mi gorori da je jevrejin!' i
oni su, svi, stali negodoraci zbog toga. Porom sam izi3ao, a izisao je i on.
No, ubrzo zadm on se vratio i, priöavii njima, upitao ih: 'Sra
j€ onaj Sejh
rekao o meni?', i oni su se posddj€li, osjedli nelagodu, ali nakon njegova
insistiranja kazali su mu: 'Rekao je da si jevrejin!' Potom je do3ao kod
mene, nadnio se nad mojr.r ruku i izjavio woje prihecanje islama. Kad
sam ga upitao ita ga je navelo na to, rekao je 'Mi u naöoj vjerskoj knjizi
nalazimo da onaj koji je iskr€no predan pravoj vjeri (siddiq) ne grijeii u
wom videnju stranosri, pa sam odluöio isku{ati muslimane. Promislio
sam i rekao: hlo medu njima ima takvih, on mota da se nalazi medu
ovom ovdje skupinom!'Tako sam, z:larnu-0inn, za5ao medu r:s, pa
kad me ovaj Sejh prepoznao, kad je od

umanjio znaöaj, ondxjeono opaka bolesr, varra za dobroöinstva koja
ih sagorijeva onako kako pravaiajra sacdijeva suharke
Razlika izmedu poklona (hedija) i mita Guiwai), uz njihovu
formalnu medusol,nu sliönost, sastoji se u rome iro onaj koji daje
mito narnjerava rime obesnaZiti istinu ili zasrupiri neisrinu. 1äkav
podmirljivac ,e proklet jezikom Boiijega Poslanika, s.a.w.s. Medutim,
ukoliko öovjek dadne rnito kako bi seoslobodio nepravdekoj:r se nad
njim vröi, prokletswo tada dotiie srrno onoga koji miro uzima.
Onaj pak koji daje poklon r;me namjerava zadobiti naklonost.
poznanswoidobrobir-akosvoj;mda.ombudenamjeravaonekome
ne3to kompenzirari. onda F nadoknadnik, x ako bude namFravao
rimepostidi proät, smanattese profiterom, koji neito nisrojiposri6i
preko mjere.
Razlika izmedu strpljivosri (sabur) i okorjelosti (qaswah) sastoji se u
ome iro je srpljivosr karakerna crra koja se steöe, koju iovjek usvaja.
Ona podrazumijeva suzdräuost kod uzrujanosd, bojazni i bolesri,
u smislu obuzdavanjr huje, sputavanja jezika od izriclnja jadikovke i
kontrolinnja elatremiteta kako ne bi öirili neito iro niie priliöno, uz
smirenost srca pred sudbinskim i Seri'atskm odredenosrima.
okorjelosr je pak jedna suho6a u srcu koja mu onemoru6ava
primjerenu eInorivnu reakciju. To je jedna osrubjelosrkoja udafcima
sudbine prijeöi da ga dotaknu. Ono tada ne reagira ne uslijed svoje
süpljivosri i trpljivosti, veö usljed svoje okorjelosti i grubosri.
KNJIGAO DUSI
Dr bi ü\o t ilo ilnii(. r"bJ lazari d" imJju rri v,,rc ,r,al
Jedno je okorFlo - ono je grubo, poput osuiene ruke; dlrgo je
,irko i rastetljivo, dok je trede veomx osjecajno. Prvo ne reagira, popur
kamena. dokje drugo poput vode. oba su manjkrva. Najboljeje ono
srce koje je njeino, aisto i tvrsro. Ono svojom öistorom Fsro raspozraje
istinu od neisrine, prihvasisrinu i, zahvaljujuai yojojfinoii, stavlF je
na prvo mjesro i öuva je, dok se svojom övrsroiom suprotstavlja wome
neprijatelju. U jednom predanju srojl: "Srca su Allahove posude na
Zernlji, pa su Mr od rih posuda naidde one koje su najfinie, naiü/ri.c
i najöi3iel" Tako je'snkleno srce', jerupravo staldo se odlikuje s re tri
swari, dokje Allahu najrnrie gnLbo vce. Uzviöeni kai:e: 7übo onina
tija su na neasjaljiu hd se sponne Allah! (Ez-Zumer, 22); Poton srca
nia oatdnsle, hao kdnen ili jai tudd pastadoiel(El-Begare,74); Da bi
uöinio ono itoje i4tn bairno kuition one it"n srcinlljc balen
i zt one ;ijn sr srcd ohorjek! (El'Hadidi,53)
Täko navodi dva defounirana, neuravnoreiena srca - jedno od
njihje rakvo usljedsvoje l,olesti, a drugo uslijed okorjelosd. Sejranovo
ubacivinje üöinjeno je kuinjom za we one koji imaju takva srca,
ali za posjednike tre6eg srca, rj. iistoga srca koje - zahvaliujuti toj
svojoj öisroti 'Fsno razlikuje ono iro mu nanosi iejtan od onog rrc
mu nanosi melck pa svojom fino6om i naklonoiau prihvaöa isrinu, a
wojom cvrsroton isnagom opire se onim duhovima koji promoviraju
neisrinu, (öinjcno je milo3öu. Sroga Uzvi3eni odmah potom kale:
I dd bi ani haji "t z anjeln oblareni s?oznali da je K.r'an istina od
Goqo.ldld tragn, p njpo"jnü|iilnn sM njiho"a brdrshlrna. A
Alkh l.4enikc, doi'ta, na [\ui pat imesti!(El-Hadi.di.,54)
208 209

Razlika izmedu oprattanja iz velikodu3nosti ('a6n') i opralranja
iz malodulnosti (zull) sastoji se u tome ito se u prvom sluäju öovjek
odriöe sroga prava iz woje dareiljivosti, öasnosti i dobrosdvosti i pored
toga ito je u stanju primjereno ur{atiti; ne poduzima nikakvu
protumjeru idudi za dobrom, rukovodeii se plemenitom €riönoiCu.
Stvar ie sasvim mtiöita kad je posriiedi optaitanje iz malodu-
Jnosti ' ru onaj malodu3ni odustaje od poduzimania Protumjere
samo zbog svoje slabosti, strasljivosti ili niskosti duie. Orekav je
pokuden, nije hwlevrijedan. Moida je onaj koji uzvrari, n€ Prelaz€ei
preko n€öijeg rutnog postupka uöinjenog prema nj€mu, wetedi
se, dakle, za svoje povrijedeno/uzurpimno pravo i boljep stanja od
njega. lJz'ileai kaie: I zt one hoji sc odxpint kad se noie s haknrn
brkoiluel (Fj-SnÄ, 39)
On, dakle, hralu izriöe njima zbog toga öro su moini uzvratiti i
izbaviti se iz toga stanja, i öak kad budu jaöi od onih koji su prerne
njima uninili l,:kvu nepodopsrinu. kad budu u staniu osrvariLi ono
3to im objektivno ptipada, On ih upuduje na plemenito postupanje,
naopnitanje ipomirljirosr N.lturdL se moZe zvr.ltiti iitommjerom,
a onoga koji opro'ti i iznin t '4lkh le nagnditi; On, **tinta, e Mli
one koji nErad* iine! (FÄ-Ste, 40)
Allah, tako, navodi tri situacije:
a) praviöno ponvnanje, koje dopuita;
b) velikodulno opralanje, koje preporutuje i
c) nasilje, koje zabranjuje.
,a Kod Koidu $oji, "i a one koji s. odüpiru onim2 koji ih lsnj.h%ju (cl-b€gju)", ib
j. eno j.dno od zn.d.nj. nFdi "b.sjm", üpot'ij.blj.b. u niv.d.nom ajcru. Mi sno
$, slijdcti .uroow inG.ciju, oprdijdili a eonji ptijcrcd s obznon m lcntlci
govoa, I.:d., rij.i "b.sjun" znaii jo! i: pdj6tup, nepnvitno$, nrilj. i sl.
K}.IIGA O DUSI
bi neko kazao: Kako im moäe izricati pohralu i za odupf
i za velikodulno opraitanje, kad se te dvije snari medusobno
l, odgovor bi bio slüedeii: Njima se ne izrite pohrala zbog
Ito oni ni za dlaku ne odustaju od svoga prava, 3ro urvradaju
njegovu povrjedu, veö zato 3ro su moini oduprijeti se, Sto
snage i sposobnosti da zaStire svoje pravo, pa kad su ve€ u tal,:voj
sugerira im se opra3anje. Jedan iz nnijih generacija kaä:
ovog aieta da se razumjeti da su prvi muslimani nasmjali ne biti
polol4u, vet iz poaci4e snage biti velikoduSni , pa
.ie Kuian izrekao pohwlu za tu njihoru velikoduinost koju su
hali nakog tto su postigli to da budu snaini - ne iz pozicije
nemoü i öemernostil"
To je, prema tome, ona potpunost kojom Uzviieni Sebe hwli
Ar "' Allah ?tulta i opraita! (En-Nisi,99) AIah o?nita i laniltstan
(El-Beqare, 2 I 8)
U poznatom hadisu naznaöava se da su nosioci Prijestolja Boäieöewerica:
dvojica od njih govore Slavljen neka si, Gospodaru
Tebi pripada *d

od strane öovjeka u svojoj vanjskoj manifestaciji izgleda kao uniienje
(dirn), kao maloduinosr, dokje u svojojsu3tini uswari modnost.
S druge strane, niskost i owetniiwo u wojoj vanjskoj manifesraciii
nadaiu se kao moönosq doksu u suitini izr^zi niskosti i malodulnosti.
Stoga Allah öovjeku, njegovim izraävanjem velikoduinosti,
samo joi vise mod poveiava, dok se, s druge strane, niko nie osvetio
za neku nepodopitinu koja mu je uöinjena, a da se nije unizio, makar
samo time Ito je propustio snagu oprosra. Iz tog razloga se Boiiji
Poslanik, s.a.w.s., nikada nije svetio za neöto $ro je uöinjeno prema
Obrati painju na rijeöi Uzvilenogr: I zt oxe hoji se odupint...
(E3-Sürä, 39) - da li se iz njih ikako mo;e razumjeti da oni u sebi
imaju dovoljno snat€ da se odupru i samima sebi, porivima koji
oiive u niima, da im u tome nije poüebna pomot nekoga drugogl?
Naime, buduii da ljudi, prilikom u?vraianja, vedinom ne osoju u
granicama pravednosti ved je prekoraöuju, Uzviieni je u v€zi s tim
propisao istost i isromjernost, a vi3€ od rcta proglasio zabranjenirn,
te preporuöio velikoduöan oprosc.
Hoöe se kazati da velikoduian oprost (el-äßv) spada u karakterne
crte smirene du!e, a onaj maloduini (zull) u cne duie sklone zlu.
Kuriottet ovoga pitanja jeste u tome sto je osveta je&o, a odupinnje
neöto drugo. Odupiranje znaöi öovjekovo al(tivno podupiranj€ nekot
Allahorog prava, za 3ta snage ima samo onej ko se izbavio iz bijednosti
svog stanja i ropske stege svoje strasti - tade on postiie udio snage
i dosrojanswa koje je Allah dodijelio istinskim vjernicima. IGda se
prema njemu uöini nasllje on seonome koji to nasilje uöini odupire
imajuti pred oöima upravo ono dosrcjanswo kojim ga je AllaÄ poöasdo,
brizno nasrcjedi da ono ne bude oskrnaüeno i svladano, gorljivo
se zalaäuöi za ro da öovjek koji se vezuje za Hvelevrijednog i Modnot
KN]IOA O DUSI
ne smije biti izloän poniäenju. On time kao da onome koji
nasllje govorir "Ja sam rob Onog: iiji se robovi ne smiju
i. On ne voli da mu iko poniiava Niegovog robal
Ako je pak dula ukvoga ona koja je sklona zlu (emmärah),
nasvojim izvornim naöelima, on 6e onoga koji mu uöini
nepodopötinu craiiti da mu se oweti, da mu uzvrati, samo da bi
njezinu taltinu, da bi ona bila pobjednica nad njim, zlunda
njemu, ieljna da ga ponizi. Ona pak duia, koja je, napustivSi
sroga sanja i ropsku sregu svoje strasti, uila u öasnu sferu
jednoboiwä (ewhid). privivsise uz svoga Cospodara. ona se. kad
puodi s kal'rom nepodopitinom, pokreae i uzvraca gorljivo kako bi
titila onu öast kojom ju je Allah potasdo, koju je dobila od Njega.
je, u sultini, gorljivost za njezina Gospodara i Zaltirnika.
21 pdmjer neöega rekvog navode se dvojica prinosnih robora:
dvojica zemljoradnika, od kojih jedan udari onog drugog pa
&Wi to porekne iskazujuti rime, s jedne strane, blagonaldonost
wome gospodaru a, s druge strane, bojazan za onog koji ga
udario da ga gospodar neie kazniri. Täko svoga gospodära poitedi
ijatnosd kaänjavanja onoga, re njegova upropaitavanja udarcima,
öega on bude zahvalan opra3taöu na toj njegovoj velikoduinosti
njegov öin srdaöno primi k znanju.
'
Drugog roba stavi preda se, dotjera 9 i obuöe u lijepo odijelo
takav bude pred njim, pa naidu neki konjulari ili neki njima
i uprljaju mu to odijelo balegom ili ga pocijepaju - alo bi,
velikoduino oproscio onome koji mu je to uöinio ra njegova
'relikoduinost ne bi bila sughsna s niiljenjem njegova gospodara,
nebi bila podudarna s njegovom naklonolCu, i njemu bi uzvmcanje
na to bilo i draie i bliie njegovu zadovoljswu, kao da kaZe:
"Ovajje
to tebi uöinio pokazujuöi drskosr prema meni, porgenjujuöi moju
212 211

vladarsku öast!", pa kad bi ga mogao kazniti, poniziri gai svladati, ne
bi tasio, odmah bi ga itepao i on bi ostao poniien, slomljenog srca.
Njegov gospodar bi pak viSe volio da ga on ne kainjava ni jednog
trenutka, vec da je onaj od njega naplatio njegovo pravo. Prema tome,
u tom sluöaju on bi uzvrado samo zbog prar? svoga gospodan, ne
Täko se prenosi od Alije - Allah bio zadovoljan sa njim! - da ga
je, dok je prolazio pored nekog öovjeka, taj öovjek pozvao upomoö.
"ovaj
mi uskra.uje moje pnvo", rekao je,
"nede
da mi ga dadnel"
"Podaj
mu njegovo pravo!", rekao jeAlia onome, pa ked ih je
proho onrj nasilnik je plenuo i onoga lojije imeo prevo oiemfiio.
te je on po^ao Aliju upomoC. Alia se vrario i rekao mu: "Stigla ri
je pomod Uzmi sad svoje pravo!"
"opra5tam
mu, vodo pnvovjernihl", no Alija mu je udario devet
udaraca bitem.
"Oprosrio
tijeonrjkoga siosamario. no ovojeprrvo
vladarevo!", rekao mu je.
Ti*o ga je Alija kaznio poöro se drznuo da povrijedi Allahovu
vlast. Nije mu htio prijeöi preko toga.
Sliöno je bilo i s onim öovjekom koji je doSao kod Ebu Bekra
- Allah bio zadovoljan sa njim!- i rekao mu: "Ukrcaji men€,jersam
ja, Allaha mi, promudurniji i od tebe i od tvog sina!"Tuje, kod njega,
bio i El-Mugin ibn Su'ba, pa je zavrnuo woj rukav i dotiönoga laktom
udario po nosu talo da ga je oblila krv. Iza top su kod Ebu Bekra
- Allah sa njim bio zadovoljan! - dolli rodaci tog öovjeka i rekli mur
"Pusti
nas da se osvetimo Mugiri!"
"Zar
da vas pustim da se svedre
onima koji brane da se vrijedaju Allahove wetinje?l Netu vas pustiti
da mu se svetitel"
214
KNJIAA O DUSI
Bekr je, naime, smatrao da je Mutira onome uzvratio iz
prerna Allahu i pr€ma onoj fasti kojom je On darovao
Boäjega Poslanile, s.a.ws., kako bi, zahvaljujuöi toj öxti,
ono 5to j€ naslüedio od Poslanika sprovoditi na najljepii naöin
i uipostaviti njegovu vjeru. Iz tog razloga je zanemario
koieg je on udario, smatrajuöi da je povrijedio Allahovu vlast
u onu poöast kojom je on darouo Svoga Podanika, njegoru
i njegologa halifu. To je jedno, dok bi udarac iz gorljivosti za
koja je sklona zlu bilo neöto sasvirn drugo.
Rezlika izmedu zdravosti srca (selämet el-qalb) i tupoumnosti
i nehajnosti (tegafful) sastoji se u tome 5to zdravost srca poijeva
njegov,u nesllonos' l

Uzyäeni kaie. I'd o rtr anrj hoj i Alkh srcr zdraut" doäe spdrea
ärrrl (E3-suäri, 89) tujeö ie o srcu koje je liieno svih onih bol€sri
koje zdvaiaju bolesna srG, kakvesu npr., sllmnjiiavosr, koja nalaie
povodenF za fikcijom (zann), i srrasnosr, koja nahie povoden,e za
svim onim za öim duie äude. Zdravo srft je, prema tome, ono koje
je sisu.no i od jednos i od drusos.
Itazlika izmcdu pouzdanosti Giqah) i Dcpouzdanosri (srrah)
srsroji se u rome ko je pouzdanosr jedna enirenos, odonjdra nr
argumente i jasno znakovlje uz koia se sra smiruje, p.r iro god to
znakovlje bude izrdenije rime i porLdanje biva izrazeniie i övriie,
osobito ako mu joi prethodi veliki broj lskuswenih powrda i porvrdenih
pronicavosri.
sama rijeö pouzdanost (siqah) izgleda da je, a Bog najbolje znar
nastala od rijeöi "wesiq , iro znaöi lanac, ohov, konop, vezica. Prema
rolne, srce se veDje za onoga u koga se pouzdaje. oslanjaju.ise na nj, u
pogredu koga ima rijcpo uv,erenjeii,ne utazi u okovc DjeSove liubrvii
Lnre.pondenciie. o'lrrrjaiuir ,e nr ni. louzdararuii
.c u ui. r-o\ Fl *
nad€ u okovima rosa;svojim srcem, isvojom dulom, isvojim rijelom.
Prcma tome, krda srce pristane uz Allaha i ohrene r samo Nj€m(,
ono se sveie ljubavliu prema Niemu, nadese u okovina ubudij,errh. i
osi,n Njega mu ne pr€osrane nilakvo drugo pribjeiiire u reikoaima,
nikakav dnrgizaklon; Oo ntrl postanesva niegolasr
;
'
Xo,l x-t*. *nji, t'." i, .lodi. no jc nüo j.,ino od ?hr.corx ni.iL ietin . ror.,
tr donovnom prij.rodu nrii: /ilRrl lito je ü orom kont.Lsrur t !jcrnii..
U6nriiijd don: tnri nrcnon. fokonur, up:ki.Llno\i ( ono aimc i.rilh ,irrl.r
srcjL' Fko'tr.{ Rlstr
tiNllcA o DUsl
sila, sva reerva u njegovit' leikoiama, On mu bude pribjetike kod
udaraa sndbine, Onaj kome se obmia za woje potrebe, za ono iro
S druge strane, ncpouzdmosr je srinje obmanurog, onog koga
je zaveo njesov nefs, njesov icjtan, njesova stfast i njcrova laina,
varljiva nrdr u svog Gospodara u smnludase njcsova duiaokrenula,
vodena svojim vlasrirnn porivima, istovrerneno otekujuöi od Allaha
tspunjenje svojih neosnovanih nadanja. obrnanurost jest pouzdavanje
u nekog nepouzdanog, srnirivanje uz nekog uz koga se ne moie biti
mhan, pogledanje koristi odakle nikada nedolazineko dobro, kakav
je sluöaj npr s onirn kog,r zavede fararnorgana. Uzvüeni kaie: A djcld
ne{ern;La su kdo uarLa u n"nii *ojoj neda "ili Mdu, ali äad da tog
nje*a zlole, niita ne nale - a zateii ie da y tebd hnj njega AlLlnul
hazna i On te nr potpuno i$/n*i latu tiego" ?r Alhh ueotna brn
o braiunn ua ! lEn-Nnr, 39 )
Opkujudi one zavedene Uzviieni kaie: Reci: 'Hateta
li tu us
iztij?stinto o olti/"n baji [e bni /iuii SLbn ici l pogl.dlt 'üjih djel]1,
öiji le tru.l/)/1Oro,tt srijctu izgüljcn biti, dah le oni rni"nnti ld;in.
dobro?! (El-Keht, 103'104) Nairre, kada takvima s oöiju bude ski'
nut pokrov i srvari im se ukazu u Djihovoj pravoj narivi, oni öe lidl
shvatiti da z.rpravo nisu bili ni na tcnu: Ol Allnha te in se *aati
neito nditn üu nlu nli!) (*L-Ztnc\ 47)
U opöepoznarom hadnu se krie: "K:rd vidii da tiAllah uzvi{eni
poveixva svoju blagodar u vrijcme doh si ti ust.ajan u neposluhu
Njemu - iuvaj Ga se, jer te On rimc posnrpno odvodi u propastl"
Powrda ovoga u Kuianuse nalaziu rijcöima Uzvirenoga: Pa bal
bi znborn"ili a o iine lr bili a?on)i j.!/ti, Mi l,ß/,o in ht?ij? lugr
;
KoLl (o.||r.r {,,ii AAlhl, i( i[ ]r,triIi Lrznof, r,Ivu DüL nrosLi ni slutnil'
tl6 li

attufili, i had bi 'e oni o,tone ito im je lato obrarlorali, iznenada b;sno
ih hdznili i oni bi odjedno rutha na.lu izgbili! (EfEn'äm, 44)
Ovo je jedna od najve6;h zavodljivosti, naime kadaüdiö kako ti
on dodjeljujeSvoje blagodati, svcjednu zadrugom, dok ripostupal
onako krko On ne voli.
Sejmn je zaduäen za zavodenje a, s dmge strane, zavoddrje jc
i u samoj naravi duie sklone tu (nefs emm:rah), pa kad se sjedine
ponikla zelja i razuzdanost a ponikla leljr je u potrebi za joö ne
öim, dokje Sejtan veoma zavodljiv'i du3a obmanuta, tada ne bude
nik,rkva nesuglasja. Ta, upnvo sü iejrani ti koji su obmaruli one
zrvedene u pogledu Allaha oni su im, uz sve one njihove postupke
koji izazivaju vdibu ibijes Allahov, raspirivali nade u Njegovoprost,
Njegovu tolerantnost, oni su im najavljivali pokajanje, kako bi im se
srca smirila, aporom;h podsticali naodgodu rog pokajanja sve dok lh
'mnnria. ne Lri irnerradio. krd bib;li uzerr u *om nrlgorem.rr,,.u
Uzräenikaie: I pu*e äelje su us nnrarab, rlol ni.je daik Alkhou
odredba, a iejtat ua je o Alkha obnann! (El'I'].adid., r4); O Üudi,
Alkhoua?ijet j/tje i'tinirt, P.l neka 'n! niknko Zi,ot nn O,ow:uij?hl
e z,ltura i nehd t 1' u Alkha iey'an ne paholeba! (Lqmil33)
Onaj koji je najvise obmanut u pogledu svoga Gospodara jct
onaj kojeg je Allah dotaknuo svojom milo3öu i dobrotonr, pa on
reknc "Ovo i pripxdx menil", rj. ja i iesxm za toga, dostojan sam
roga, zasluiujem to, i poton 1oi l.o

On je poput öovjeka koji je jednu uglednu äenu od öasti i poloiaja
zaruöio kod njezine porodice, pa kadje do5lo vri1'eme sklaPanja
braönog ugovora i sa*anka uglednika i velikada i njegova Pojavljivania
na rome skupu on se, navecer uoöi roga dana stane PriPremari za raj
dolazak, da ga vidi dotiöna tena i uglednici, zbog öega s€ brirljivo
spremi, dotjera i uljepSa, odstraDi suviSne dlake, oöisti se i namiriie,
obuöe najljepöe svoje odielo i zapuri se Pr€ma toi kudi briiljivo se
öuvajuii u putu srake netisti, prljavltine i feke, öak i praiine i dima,
i joi bezzzlenijih swari, pa kada stigne pred vnca kude njezin doma-
6in 9 doöeka srdaöno i napravi mu mjesto odmah u predvorju, na
minderu i jastucima, i sve oöi budu upne u njeg, i sa svih strana
bude obasut izrazima gostoprimswa.
Ako bi on, dakle, nakon 5to je sav taj ures stavio na sebe, otiöao i
sleo r.r smedjarnik i prome.ikoljio se i provaljao u njemu i rako onom
püavitinom i necisti uprljao i sebe i svoje odijelo, i ono mu zailo u kosu,
u koäu i u odjecu, pa on alav otiSao do on€ kude i htio uniii u nju, na
remelju mnijeg dogpvore, vratari bi sv-akako poskoöili Prema njemu,
nasrnuli na nj i otjerali ga s vikom i galamom kalo s njezinih vrata u}o
i sa puta koji vodi ka njoj, i on bi se vratio oäjan i skhan
Onaj prvi oslilava stanje onoga öije je nädanje utemelieno,
a ovaj drugi stanje onoga koji samo priieljkuje, koji samo sanjari
o velikom postignuöu.
Za ovo se mogu uzeti za primjer i dvojica ljudi u odnosu na
vladara koji je veoma ait u pogledu nepodopitina, koji je od najveceg
povjerenja i nejljepie komunikacije, kod koga niöije pravo
nije zanemareno i koji sa ljudirna korespondira iza zasrcra tal(o da
ga niko ne vidi, dok su njegove hale, njegov kapital, roba, robovi i
robinje oöevidni, istaknr.rd u njegoovj kuai, tako da ih oni s koiima
on korespondira motu vidjeti.
KNJIGA O DUSI
Tako kod njega udu dvojic{ ljudi i jedan od njih se pr€ma nj€mu
iskreno, s povjerenjem i nallonosöu, ne isprobavajuü priprema
njemu kakvu varku, preraru ili spletku, i proda mu
.svoju robu, a prema njegovim slugama i slu5kinjama se posravi
no, kako i dolikuje, pa kad mu god dode s nekom wojom
i?abere za ni onu najljepiu, koja mu je najdraia; aLo je pak
pravio svojim ruLama, uloZic te krajnji napor da je ito viSe
p3a i dotjen, uöinivii tako da unurraönjost toga bude ljep$a od
lanj3tine, primiv5i isplaü od onog odkoga mu je on naredio
uzme, povodedi se za napucima posrednila izmedu njih dvojice u
mieri u kojoj on to zaffaii od njega: na naöin, u obliku, u formi,
i u svemu drugome 3to se odnosi na to.
Drugi kod njeg ude s najmizernijom robom koju je mogao
koju nije oöistio od Skarta i u pogledu koje nije bio iskren,
e se dräo u vezi s njom onoga Sro mu je rekao vladarev rumaö i
ik izmedu njega i trgo ca i zanadija, vea se s njom odnosio
p-ako lako su 9 nosili njegovi porivi; uz ro, i \arao je vladara u njej
kudi, bududi 1e bio inan njegovog vidokrug, pa mu se niira
dopadne, a da ga ne prevari u tome, i ne bude niri jedne vladareve
trttinje, a da on svoj pogled ne pruii prema njoj i ne potrudi se da
ie pov4edi, i ne bude niöega $.o izazive vladarein srdibu a da on to
!e poöini alo je imao moguenos.i za to. Täko njih dvojica postupaju
jedno vriyeme, a zatim bude reöeno: Vladar ie daras iziii pred one s
, kojima je korespondirao da s njima svede obnäur i da im da ono tto
im pdpada. Tako ra dvojica stanu pred njega i on se prema wakom
od njih pon€se na zasluien naöin.
Ero, razmisli o ora dra pdmjera, jer oni vjerno izraiaEju swarnosi
Täko je onaj koji gaji osnovanu nadu ustwri onaj öije se i srce
usmjerilo prema DienDe.u, nakon ito se on nalao pred njegovim
)24 221

oöima, njegovim nadanjima i izgledanjima, pa se sav posveti naporima
da dode do nj.
Izgledno nadanje je, prema tomei prui€nosr srca, njegovo nagnuce.
Njeg rnoie realizirati samo puna sprema, stalan strah od
moguanosti da mu cilj izmakne i respekdranje znalora upozorenja.
tujeö nadanje (reda') sroje znaöenje i crpi iz rijeöi tenehii', 5to znaöi:
nagetost, zekrivljenost. Strana bunara (redia' el-bi'r) - to je ona njegor€
kosina. Süane nebajesu njegove koslne. Prerna tome, pruienost
srca do voljenoga, zalrivljena od svep onoga lto bi joj modo stajad
na putu, podrazumijeva njegovu z.alrivljenost, okrenutost od duöe
rllone zlu, od niez;nih sredsrrvr i sveg, onoge ctmu ona pozivr.
Ta prdenos! ta uakrivljenosr i ra bojazan - to je ono tto je
svojsweno smirenoj duli, jer srce, kad mu se owori njegov pogled
pa ugleda Ahiret i sve ono u njemu $ro je Allah obecao onima koji
Mu budu u pokornosti i ono Sto je obeöao onima koji Mu btrdu
u nepokornosti, osjeti abnju i öilo se dadne na put prema A.llahu i
ahiretskom prebiraliitu, dok je prethodno bilo mirno ür neß, a nefs
mirno prepuiten strastima i Svijetu ovom. No, kad mu se sldoni onaj
zasror neßa, ono postane öilo i udalji se iz blizine neßa, traieii blizinu
Milosrivog Mo6nika, u perivojima blagodati. Tü sw.ki bojailjivac biva
ispunjen nadom, a sveki ispunjeni nadom postaje bojatljivcem, pa
ime jednoga podrazumijeva i onog drugog, bududi da je srce onoga
ispunjenog nadom vrlo sliöno srcu onog ispunjenog strahom. Src€
onoga s rakvim nadanjem skrenulo je od blizine neßa i Sejtana i z-aputilo
se prema Allahu. Njemu se podigla dännetska zasrava i on se
sav upravio prema njoj, svo srce usmjedvli prema (amo.
Onaj bojailjlac pobjego je, takoder, iz njihove blizine $aäeti
utoöitte uz Allaha pred onima koji su ga zaworili u tamnicu njih
dvoga na Ovome wijetu, da s njima bude i proiivljen poslije smrri i
KNJIOAODUST
danu, jerje öovjek sa svojim drugom i na Ovorne r na
svietu, pa kada öuje prijetnju, napusri svog loieg susjeda i
i ga se na oba sviiera. S'oga mu se i daje ime boja;ljivac. l. kadä
oro ito mu se obedava kao nagrada, okrene se i poleti iz äudnje
nduju€i se postignud€m toga. Stoga mu se i daje ime 'rädii',
koji ,e ispunjen nadanjem.
Stanja njih dvojice su medusobno povezana, neodvoiira iedno
drugo& S\a}i onaj koji je ispunjen takvim nadanlima boji se da
ne izmakne ono öemu se nada, bai kao 3ro se i sraki boiailiivac
da öe biti siguran od onog od öega se pla3i. Zaco se naziva s
ta imena. Uzvi$eni [aä: lra uamje, tuito srojt na&r ne leäete za
do' toj a nn! e n o' t? ? 3 (Nnh, | 3)
Uöenjaci ka;u da se ajetom hoce kazati: äSto se ne bojite 41veliöine?l
VeC smo ranie kezali da je uzviieni Allah zasunio nadanie pred
osim pr€d onima koji budu vjero}?li, napusdli mjesto svoga
zand vjere i botili se za zastupljenost vjerskih naiela. Vjes.a.w.s.,
o vjerovanju (el-imän) je kazao da ima mnoge
te vidljive i nevidljive obrisq za napultanje mjesta
zarad vjere (el-hidira) krzao je da co znaöi napuöranje svega
Sto je Allah zabranio, dok je o borbi za zastupljenost vjerskih
i haiela kazao da je to borba protiv niskih poriva u ime Allaha. Nai-
I ]üte, Vjerovjesnik je rekao: "keljenik je onaj ko je napusrio ono 3to
je Allaha z:branio, a borac na Boäijem putu (el-mudzähid)
i€ onaj
ko sebe upregne u rad za Allaha!"
q
Kod Ko,ltüu ro,i: "\E vh j., ai,o se Al rhor c , il. n. boj'-.r
)zl 223

Hoie se kazati dr je Allah uzviseni izglcdno nadania rezervirao
samo a oDe koji budLL vjerovali, selili se i borili na puru kriDe, dok
je we druse iskljuöio iz re karegorije.
Sto se riöe sanjarija (efemäni) one su kapiral srea:rjnilo koji
su upakovali u krlup izglednog nadanja, no to su samo puste zctje
njihov€. Takve relje proisrjeöu iz wca obuzetog doSapravinjima nefsa,
öiji dim g:r je zaramnio, uslijed öega rakav srce sravlja u duzbu
njegovih hirova. pa kada god on mko postupi net'i mu doiapne da
,c u konJi ni I imrri lijep i'hod. da ce biri .prien. re/uju. i ,Iu ,o /a
velikodrr3nost, oprosr i dobrosrivosr, sugeriraiuai nu da Plemeniti
Deie trathi Svoje pravo, da NFmu njegovi grijesi ne{kode, reda mu,
stoga, neöe nimalo naodiri adobijanju oprosra.lz tog razloga on ro i
naziva izglednirn nadanjem (.edtä')j ro su, medurim, sano obrnrnc i
Deuremeijene sanjafije, koF nels ubacuje LL neuko s.ce pa se ono u?
njih smiruje. UzviJeni kaie: Ta nele biti ni po "diitTt nji n ]]i ta
sanjann ljetlbniha Knjige;" onnj ko radi zb bit ie kabiell z/r to i ,ef.
nati, a:im Alkha, ni zaititniki i ?ondgaia! (Ei Nisa', 123)
Kad öovjek, dakle, napüsri zairiru ipomo6 BotiiuAllah presrane
da ga itiri i pomaäe, te on, m;mo Allaha, ne mo;e sebi naii ni zairitnika
ni pomagaöa. A kada napusti Njegovu zrkiru i pomoi, rada
ga preuzme njetov nefs i iefan, pa mu njih dvoje posraDu zairirnic i i
on bude p,rpune 'vome nef.u ' on poine ruvr:. r i u niegovo inlc
unjesro u ime Allaha i Njegovoga Poslanika, iimc Allahovu za3titu
zamijeni za zairiru svog nefsa i svog fejtana, a Allahov hatorza haror
svog neßa i njegovog him. Tako izglednom nadaDju neostavi nimalo
mjesta. Prerna tome, kad ti woj nefs rehne:
"Ja nnam izgledno nx,
224
Kod Korkun noii: "nipo vaiim:eljrnr.iN idjrmä rljcdbenikr KDjirr'
KNJr(iA O DUst
danje!", ri mu z:r to zatrati dokaz, i reci: "To je pusra sanja, pa dajte
yrie dokaze, ako govorite isrinul"
Prema tome, inreligenBn öovjek öe radiri dobradjela s nadon i
iudnjom, dokieonajdrugi, inenni, dobra djela zanenrariti i osloniti
se na sanje, koje,3e nazvati izglednim nadanjem.
Nei(a je Allah na pomot;l
Razlika izmedu kazivanja o Allahovim blagodatim:r Gehaddus
bi niamillih) i hvrlisavosri (fahr) njima jesre u rome Sto je ka;vat
o blagodati uswäri izvjesrirclj o svojstvimr svoga Zaititnika, o öisro
Njegovoj darerljivosri i dobrostivosti. On, naime, hvali Njega pokazujuöi
te blagodari i kuujuöi o njima, r;me Mu izriöu€i zahvalu
i swkosa upoznaju.i s onim öro rnu je On dao. Njesova je namFn
da na raj naöin istakne Allahovr wojswa, da Mu hvalu i zahvalu
izrehe, da öovjeka podstakne da rraii samo od Njega, mino bilo
koga drugoga, da svojeosjedaje i svoje nade osmjeri ka Njemu.Tako
on, istiöu6i Allahove blagodari, obznmjujuai ih i kazuju6i o njima
zapravo pokazuje $oju ljubav prema Njemu.
S druge str:rne, hvalisavosr blagodatima znaöi da se öovjeknjima
uzdiie nad drugima, da im rime sugerira da je on vrjedniji i viii od
njihpa, stoga,jasepreko njihovih vrarova, porobljava im srca i nisroji
ih okrenuti prema sebi da gaveliöaju i da mu sluie. Nu'män ibn Beöir
kaie 'Sejran ima svoje ,nreie i svoje zamke. Medu njima su i os;onost
u Allahovim blagodatima, uzdizanje Dad Allahovirn robovima
(ljudim:), hvalisavost AIlahovim davanjem ispokoj u Deöemu izvan
Allahova zadovoljswa!"

Razlika izmedu radosti srca (fereh el-qalb) i radosri nefsa (fereh
en-nefs) je oöigledna. Naime, radoranje Allahu, Njegoru upozna-
ranju, Njegovoj ljubavi i govoru dolazi iz srca. Uzvi5eni kaie .rr'aA
od onih hojina sno dali Knjigr ratujt sc suenr in obja jujemo tebit
(El-Ra'd,36).
Prema tome, ako se sljedbenici ranijih objava nduju Objavi, tim
prije joj se raduju Allahovi itiöenici (evliji), sljedbenici Njegovos
Poslanika. Uzviöeni kaäqe A had budr obja jma neka 'ud, ind ih koj;
goaote: "Komc
je od aas oad utartib ujoovanje, i oni se tu&j"!' (Et-
'fewba,
124) lol kaäe: Reci: "Neka sc mn Alkhotoj bkgodati i mibai
rudujt to jc boljc od onoga ho son'kj !' (lnnus,58)
Ebu Se'id el-Hudri late: 'Allahova blagodar - to je Kuian;
Njegova milost - to je äinjenica da vas je uöinio njegovim sljedbenicima!"
El-Hihl ibn jesaf kaie: 'Allahova blagodat i milost - to je islam
kojem ras je naputio; Kulan kojem vas je poduöio bolji Je od zlara
i srebra koje tomilate'.
lbn 'Abbas, El-Hasan, Qaäda i vecina komentatora Kulana stoje
na stanoviltu da se pod izrazom Allahova blagodaC misli na islam, a
pod izrazom 'Njegora milosr' na Kur'an. Prema tome, rijeö je o radosti
srca, lto je znak vjeroranja, neito za ita 6e iovjek biti negraden
- öinjenica da se on tome raduje sugerira da je on time zadovoljan.
Staviöe, to je i vile od samog zadovoljswa: radovanje tome sukladno
je ljubavi ptema njemu.
Radost je uswari posljedica doseänja onota 5ro se voli i upravo
u onoj mjeri u kojoj se to heito voli, u toj mjeri se i nduje njegovu
postignuöu. Proizlazi da je rador?nje Allahu, Njegovim imenina,
KNJICA O DUSI
Njegovom Poslaniku, Poslanikovom Sunnetu r sovoru
iman, njegova sri, najodabranüi dio GaF ah). Takav iman
toliki uänak u srcu i talo zaöudnu pokornost da se to ne moä
UshiCenost, razdraganost i radost srca Allahom, Njegovim
svoisMma igovorom. Njegovim Poslanikom isusrerom re
jest neito najbolje ito mu se podaruje. StaviSe, to je i glavnina
darova. Radoranje Allahu i susreo sä Niim na Onome
et'l bit de proporcionalno ovowjetskoj radosti i ljubavi prema
Rados zbog dosezania voljenoga ekvivalentna ie sna;i.
krhlosti litrbavi, ito ie kan-kterisrika radosti sre.
Srce ima i jednu drugu radost, veoma dojmljivu, fasciniraju6u
ndost koja 9 proiima uslied pokajanja. Ona je ralo neobiöna da
s njom ne moie ni usporediti ndost koja dolazi od nekog grijeha.
bi grjeinik znao da slast pokajanja i radosr koju ono donosi
viöestruko prevazilazi slast i radost grijeha, on bi brie hitao k
nego 3to se povodi za slasöu grijeha. Tainu ove ndosti poznaje
onaj ko poznaje tajnu ndovanja Gospodara UzviJenog poka-
Svojep roba. On joj se nduje najvedom zamislivom radoö6u.
Poslanik, s.a.w.s., za nju je naveo primjer koii nadvisuje sve
druge ovosvjetske radosti. "To je radost äovjeka koji pode na put sa
'Svojom jalndom iirotinjom n3 koFj mu je hrana i pide, pa tu iivotinju
u jednom beznadeinom besputu izgubi te uloii we svoje napore
'da
.je pmnade, no to mu ne pode za rukom i on izgubi svaku n:du
da Ce je pronaii, nakon öega sjedne i stane i3öekivati smn. No kad
se pojavi Mjesec, on na mjeseöini ugleda svoju iivotinju - povodac
joj se zakaöio za neko stablo - i on od svoje silne radosti uzvikne:
"Bote,
Ti si moj rob, a ja sam woj Gospodar!" Tako se smete od silne
radosti. Eto, Allah se viSe obraduje pokajanju Svog roba, nego oraj
wojoj iivotinii!"
zz7

Nespo.no je da te i sam pokajnik osjetiti obilnu radost od svog
pokaFnja. ovdje se, medutim, mora ukazati na iednu iinjenjcu:
naime, on te do toga stiöi tek nakon mnogih zebnji, bolova i reikoöa
pred kojima ni brda ne bi mogla ostati postojana. Ako ih bude srr
pljivo podnosio, dosctnur ie slasr radost;, a ako poklekne pod tim
reretom i ne nade porebne süpljivosri za nj - neie posriri niiral Na
kraju t€ nestari i on€ .adosti i slasti od grijeha kojima se bio priklonio,
te öe ostari bez obota - posriii öe neiro upravo suprotno slasti:
kornbiniranu bol koju 6e mu zadavati pogibelj u koju je zaiao, re
gubitak onoga ito jc volio!
A - odredba pripada Allahu,velikom, Uzüicnoml
Posroji i jcdna radosr veia od svega ovoga' radosr kod napu,
stanja Ovosa svtera i odlaska Allahu, kad on öovjeku poialje Svoje
izadanikepaga oni obraduju susrerom sa Njimt kad mu melek smni
rekne: "lzidi, dobra duöo iz tog dobrog tijelal Raduj se mirisu i 1jepoti,
i Cospodaru koji ri srdit nijel lzidi zadovoljnl, jer i robom se
z do\o\Do: A ti. o duio sntrcna, titdti se Güpoddru ttone %douolj/),1,
a i On tobon zadoroljan, pa di ned rabore Moje, i udi r Dirnn*
Moj !' (Fl'Fed;.r, 27'30)
Kad pred pokajnikom ne bi bilo nikakve druge radosri osim
ove, razum bi natagao njezino preferiranje, a nekamoli kad poslijc
rlje diede joi razlitire radosri: nose je meleki, oni izmedu nebesa i
zefnlje, owarajü joj se vrara nebesa, blisosiljaju je ncbeski meleki,
oni tu bliski prate je do drugog neba, to drugo nebo ioj se olara
j njegovi stanovnici je blagosiljaju, oni opet tu bliski ;spraiaju je, i
rJko ,ve Jo .edm"gr n. ha... Kako .e. dakle. moir p.ociieniri r,je7in.
(NltcA o DLrsl
rado$ kad se, upravo njoj, traäi dozvola njezina Gospodara, njezina
zairirnika i voijenoga, kad ona zastaje pred Njim i On joj dopuira
da Mu uöini sedidu, iona mu sedidu uöini, zarjm Njeta, uzviie,
noga, öuje kako govori: "Registar
djela njegovih zivedite med one u
IlJijjunu!" Poton budeodveden pavidi Diennet, vidisvoje mjesto u
njemu i sve ono iro mu je AJiah pripremio, susrerne svoj€ priFrelje
i rodbinu koji mu se obvesele i ob.aduju, i koj'na se on obraduje
onako kako se obraduje oDaj koji dode svoJoj öeljadi nakon dugoga
izbivanja i zarekne ih u lijepom sranju; dode im na najlj€p3i naöin
na koji moäe doii putnikl
sve to bude prie one nijvec€ radosd u Danu divljamnja rieh, k d
6e sjediti LL hladu Prijestolja Bozijesa (Ar!) ipiti iz dennetskoga vrela
(Havd), kad te knjisu svoj;h djeta uzeti svojom desnom nrkom, kad
mu njesova djela na Boiijojvasi budu reika, alice njegovo bijero, kad
njemu budedatoporpuno yjetlo dokdrqiljudi budrbiti utami, kad
mosr diehennemski prede bez prepreke i xigne do vrata dzennerskih,
kad mu seza vrieme srajanja Diennet pinrakne, a öuvari diennetski
doöekaju ga s dobrodo5licom, selamom i radosnim nagovjejrajern, kad
dode do svojih odaja, svojih dvoraca, suprusa i priljcznica.
I Dakon rosa - joi jedna .adost koju nije mosuie vrjednovari,
koja se ne moie ishazari, pred kojom r gube sve ove radosti - radosr
koju ae osjeriri oni iskreni sljedbenici poslanikova Sunneta - ona
6e se pojaviti onda kad iznad sebe ushdaju Lice cospodara svoga,
Uzvilenog. Plernenirog,
koji ie ih pozdravitj,
obrariri im se i rizgo_
I su te rndatti sano ie zt onogkaji u kti netftü ützan
bide bit:
Sng pnai koraL koliba nobi, i zd?ni dobn - nelei li,ti1
do Onog boji obilna ddre daje!
lz8 2.19

I ?ostnö b di od saaLe sla'ti od koje iutü s€bi stah'
i idi tako thitima onim koje ti netu Pto"znöif: ah!
Ostari äeljr za hoiom lei patil ako ne budc dato da
dohuati.! je n;
za koju lei uidjet, dko ie i;'?ai, da tnuma je, smrma'
dn s?i!
I ne misli Postanihow obelanje - hoji s istinon dodr od
G o sp o dala s ta o leni a t v i h
- da dahko je!
Ne, bkl" ie od rudosti bijaic julet ako ruzboit i d
.ko)a
Razlika izmedu tanko6utnosd srca (riqqah) i äela za Propuütenim
(dieze') jesre u tome ito je alav ial jedna slabost u duöi i strah
u srcu, koji pothranjuje velika PohlePnost i poiuda i koji se rada
iz dabog vjeroranja u sudbinsko odredenje (qader). U protivnon'
kad öovjek sasvirn izvjesno zna da se ono 3to je sudbinski odredeno
neminovno i dogada, tada je ial za onim tto ga je mimoi5lo samo
nepoüebna mul(a i dodatna nedaca. UzviSeni kaie. Nena ule'a Loji
zade'i Zenlju, nhi zade'i u4', a da ntje u Knjizi i Pnje nego ga dano
Zbitja je to Alkhu lahho, da ne bi'te otajaYali zbog o oga ito aan je
iznahk i da n prekonjemo ne biste ftdotdli onom ito uan ie On dao!
(El-Hadid, 22)
Prema tome, kad öovjek poöne vjerovati u sudbinsko odredenje
i kad mu postane sasvim jasno da je nedaca Lao takra unaprijed bila
odredena - kako u pogledu onogöto ga je zadesilo' rako i u Pogledu
onog 5rc mu je -
Promaklo on rada u sebi Prestane osjecad tal za
propuitenim, kao i Prerjeranu radost zbog onog dobivenog.
2t0
KN]IGA O DUSI
Ovo nimalo nije u konfrontaciji s rankotutnosd srca, buduöi da
proishodi iz wojstva milosti, koje pr€dstavlja porpunosr. Uzviieni
naime, pok^zuje Svoju milost prema onim woiim robovima
su milostivi, dokje Boiiji Poslanik, s.a.w.s., bio öovieknajnieinisrca
i od svih n jih naimrnie äio za onim sro ga je mimoiito.
Tänlodurnost srca je, prema tome, samilosr i milostivosr, dok
ial za propuitenim bolest i slabost. lal* ial predstavlia sran je
bolesnog za Ovim wijetom, srca kojeg je obavio dim duje sklone
pa mu zar.rsravio dah i suzio mu ahiretske pute i ono se tako najlo
remnici süasri i n€fsa ' tit€snoj tarnnici zamraöenih staza. Täko ta
srca, njegove prignjeöenost, öine da ono osje6a bojazan, da
iri od svega ito ga zadesi, da to ne moä podnositi.
IGda, medutim, u njemu bljesne wjedo vjere i pouzdanja u dato
obeänje. kada se ispuniljub:vlju prema Allahu i pijererom prc-
Njemu, tada postane rankoCutno i u njemu ponikne samilost
milosrivost. Täkvog öovjeka vidiö milostivog, blagoga srca prema
iz n1egova roda, i prema svakom muslimanu; vidii ga kako
milosriv i prema mrarl u niegovoj logi, i pr€ma ptici u njezinom
, da se i ne govori o drugima iz njegove vrste. Täkvo srce je
blite Allahu. Enes kaie: "Boiiji Poslanik, s.a.ws., bio ie naimilo-
,stiviji öovjek prema kur3noj öeljadit"
'
IGda Allah uzviieni hode da se smiluje nekom öovjeku On u
nj€govo srce nasteni samilost i milosdvosq a kada hoCe da 9 kazni
to dvoje isrrgne iz njego'toga srca i, umjesro njih, u srce nastani
gubost i surovosr.
U vjerodostojnom hadisu s@ji: "Milostivost se istrgne samo iz
tresrehita!"
U hadisu se, takoder, kaze da se'prema onome ko ne bude
imao milosti prema drugome, milosti neie imari ni prema niemu".
231

Joi se kaie: "Vi budite n;losrivi premaonima Da ZcDrljipa 6e p.en,a
vamr biti milostivi oni na Nebul" I kaze se:
"Trojica
ic biri stanovnici
Dienner:: pravedni vladar, koji bude dijelio Dr;lostinju, milostiv
tovjek, koji bude njeian prema svakom svorn rodaku i muslimrnu i
krjeposru öovjek, suzdr;ljiv, koji ima mnoso öeljadi o kojimx nora
brinut; .
Es'Siddiq Gj. Ebu Bekr) -Allahsanjim bio zadovoljanl- nadm&
(io je sav preostali ummet zahvaljüjuai onoi sveopioj m ilosrivosri koja
sc nalazila u njegovo'n srcu, pored one pune iskrenosti. Tako se ona
manilcsdrala usvim njegoüm posrupcima, pai u pogledu a.obljenih
nep.ijareljskih boraca u BicinaBedru""', kadje upravo njegovo takvo
miöljcnje i prevagnulo u donoienju konaöne odluke u vezi s njima.
VFrcvFsnik. s.a.w.s., ga je usporedio sa häom i Ibrähimom.
UzviSeni Gospodar je Milosrivi, Samilosni, pa su Nj€mu i naj'
blizi on; koji u sebi imaju najviSe sarnilosti i n;losrivosri. kao 3to su
n,rudrlieniii od Nigr oni Loli .e krrrkterizimju riin,r \up,orn,n,
wojswima, 3to je podruöje ü koje smiju zaii samo pojcdinci u iirrvome
svrjeru.
Razlika izmedu gnjeva (mewdiida) i zlobe (hiqd) s:stoji se u
tome ko je gnjev rrenurni osjeiäj prema onome koji ri je proLLzroaio
bol, njcgova akcepcija, te pokretanje duie u pnvcu prevhdavarja
"
Nrim. ka,ljs nrplljrLo. rone krko dtr s. ponupisx arcbljcnh rcfriritlj\hii,
vojnnimr ü bi iuknoi bi.i. koj? k odi8Rh 17. nmrzmä d.ügc g iit 1r. Hidi
näkon dug,,g vij.örnjr, krdr su n.ki uicsnici üiiilirn,rtnu lunu rtr trii,. uvrieD r.
{rv E6u Rekr di sc oJ imuinih zarcblictrih trrk.rkl0ninr,,e dtr se oDi pnnrctri
n de1. o' 'op . 'i fi' p ii
KNITGA O DUSj
og sranja, ito spada u öovjekovu kornplctnost. Zloba je pak pohrr,
nji\anje zla, stalna noguanosr njetove poiave prema onome prema
kome si osjetio nesarivan osjedrj, rako da njezin ürjecaj srce nikako
ne ostävlja posrrani.
posroj' jos jedna razlika: snjev je woja rcakcija na ono iro te
zadesilo od stmne nekoga, dok je osjeaanie ,obe povezano sx onim
öto nekoga rek treba da snade od rebe. Irema torne, gnjev je aktuetna
neprijarnosr koju rije drugi prouzrokovao, dok je zloba izgledxnje da
sei njenu dogodi sazmjerna neprijatnosr. cnjevje brzoprolazin, a
zloba sporoproJazna. Zloba korespondira s deskobnoiiu srca, sa supremacijom
dulevnog mraka i dirna na vcu, dok gnjev korcspondira
sr srcanom snagon,, cvrsroconj snxgom nletova svj€da i osjeiaia.
Razlika izmedu nadmeranjr (n)unäfcsa) i avisri (hased) sastoji se
u mme tro t nxdneenje inicijariva prenra porpunosri koju zapazii
kod drugoga pa se s njim poinei nadmerati u tome kako bi dosti
gao raj njegov srupanj ili sa joi i prevazi(ao u rone. Takvo nello je
karakteristika öasnosti duJc, izraz je visoke motivacije i znak velike
vrijednosri. Uzviieni ka;e: tu, eh,i ,. tu tome atj"iu oni hoji holc dll
r na 4j eöu ! (ErMltatrtftrn, 26)
Rijeö nxdmetanje izvedena je iz neöesa stoje veoma vriedno, iro
je konkurenrno, zi ka se vezuju ljudske duse e iudnjom i teinjom
za nJ'm, pa se za nj Datjeöe svakx dusa s onom drugom i mdda joj
osjeia i .adosrito i ona druta u tome sudjelujesa ntonr, onako kako
su sexshabi Boiiiega Poslanika, s.a.w.s.. metJusobno natjecali u dobm i
iedni drugimase radovaliiro 'oni sa njima sudjelüju u tome. Sravi3e,
jednidrug€ su podsdcali na ro 'por€d roga lro su im u tome bilirrekr
231 lll

vrsta konkurencije. Tojejedan vid utrke. Uzviieni kait: Pa, natjtiirc
se tu ihjnja .labft!(El-Begare, t48J lorka|e: Natje;ite se zn o?nsto/n
od Goea.Iard rnieg i Dzeltneton;ircbin bdo neba! (Ll-Hadid, 2l)
Omer ibn el-Haträb se narjecao sa Ebu Bekrom , Allah bio za
dovoljan sa njimr pa ga nikada nijeuspio prere6i. Kad muje posralo
sasvim jasno da Ebu Bekiu definitivno prip:rda vodeaa poz;cija, rekao
je: "Nikadate, AJlaha mi, nedu preduhitriti ni u kakvu dobru!"loije
rekao:'Allaha mi, nikada nisam po3ro preduhiüirisa u kak.ltdobru,
x da ga nisam na5ao da je u tome bio brii od menc!"
Dvojica takmaca su popur dvojice robova koji se pred svojim
gospodaron narjeöu i nrdmeau koji 6e od njih zadobiri njcgovLr
naldonost, zbog öega iure uöio;ri iro viSe onogr 3to on voli. U nji
hovom gospodrru ro, svakako, izaziva ushir i on ih bodri na to, dok
istovremeno svaki od njih dvojic€voli onogr drugog i podsriöe ga na
ono öime mo;e postiai zadovoljswo svoga gospodara.
Zavistje, rnedutim, kanLterna cna niske, prosre i bljedne duie
u kojoj nije razvijen osjeöaj za dobrom, pa udied te svoje nenoti i
slabosti zavidi svakome ko posriie neko dobro, neito sto je hvalevri
jedno, iime pred njom odnosi pobjedu. Takva dura bi rado vidjela
da wikomEkvom izmakne to njegovo postignute, kako bi bio ravan
sa njom n odsuswu toga, kako ro kaze Uzvi3eni: Oni 2ele da se ü
ua*e, netjemihe hao ito s" i oni l'e,jenici, pa da on.tn bud.te sti!
(En-Nist, 89) Joi kare: ,1,ogi sljedbenici Knjige zele da ns, nahon
lto ste ?ostali 'jemici, rtdte tu nnjemihe, 'ie izztlüisti naje, i ta nnbon
ita im je ntina ?o'tah jaszauz./ (El-Beqare, 109)
Prema tome, zavidljivacje neprijarelj svake bhgodari ion iskreno
äeli da bez nje osrane onaj komeon zavidi, onako kako je bez nje osrao
on, dok rakmac nasroj;sustidi svaku blagodaq iskreno je;eleai posriai u
cijelosti, kao ko äel; da je ima i onij s kim se u rome natjeöe. On se,
KNllcA o Lrusl
dakle, s drugim rarjeöe zam da bi dosrigao njegovu vhinu, kako bi
bio ravin njemu u rome ili kako bi ga &k i nadmaiio u tom dobru.
S druge srrlnc, zavidljivac bi onoga drugog volio spustiti dolje kako
bi bio jednak njemu u nunjkavosri.
Veaina dobrih, iesririh dula ima velike korjsri od natjecanja.
onäj koji pred sobo'n ima nekog dobroöinitelja, prvaka u dobru,
pa sc s njim smne narjecari u romc, imar ae velike kor;sri od njega,
jer ae näsrojari biti kao on, iznvnari se sa njim, ili öak otiöi ispred
nicga. NeLo uka, ne r.ba br', p,cdmer kuden r
Zavii6u se ponekad naziva i pohvalnr konkurencija, kako ro
nalazimo u h:rdisu koji se vjerodosmjno prenosi od vje.ovjesnika,
s.a.ws., Daime: zavidjeri se srni,e samo dvojici: öovjeku kome je
Allah dao da se uputi u Kuian pa on posrupa po njemu noöu i da-
Dju, i iovieku kome je Allah d:o imetkr pa ga upregao da ga troöi
Posrijedi je, dakle, zavist koja morivna na ro da se bude konkurentan
ukvim ljudima, nc na to da i njima ra blagodar bude
uskraöena. Ovakva zavist otkriva visoku motivaciju svoga bairinika.
v€liöinu njegove duie i njezino na"ojanje da i ona bude natik istinskim
dobroöiniteljiDra.
Rrzlika izmedu ljubav; prema vlasri (hubb er ri'äsah) i tjubavi
prema prcdvodniiwu u vj€ri (hubb el-imämah) kao sredswu za
pro'nicanje istina koje je Allah objavio jest, ustvari, razlika izmedu
velienja Allahove zapovijedi i naklonosrika njoji veliöanja nefsa i svih
onih postupaka koj;n se reii posriai njegova zadovoljirina. Naime,
ona, ko jc odan Alhhu, ko Nj€sa vcliöa i emorivno se vere za Njega
234 135

on ieli da se bude u pokornosti njegovom Gospodaru, da se prern3
Njemu ne iskazuje neposluh, da Njetova rieö bude gornja, da sav
ävot bude uredeo na naöelirnakojeje On objavio, da ljudi postupeju
po Njegovim nalozima i da se ldonu onoga ito je On zabranio. Na
.aj naöin on svoju naklonosr Allahu pok zuj€ svojom pokornoliu
Njemu, a naldonost ljudima njihovim poziwnj€m da dijede od Bosa
objavljeni program iivota. Täkav, dalle, voli biti predvodnik u vieri.
Staviie, on.e woga Cospodara ioi moliri da ta uaini predvodnikom
bogobojaznih ljudi, onim za kojim 6e se botoboja"ni povoditi onako
kalo se i on sam poveo za botoboj^znima.
Kada bi öovjek koji poziva Allahu zavolio da u oöirna ljudi bude
velik, u njihovim srcima mnogo cijenjen i mio, da mu oni budu
poslu3ni kalo bi se povodili za niim i posredswom njega slijediti
Poslanikov trag, to ne bi imalo nikakvih 3tetnih podjedica po njega,
vei bi mu za to trebalo biti iskazano priznanje, buduöi da on poziva
Allalu i voli da Mu se bude pokorno, da se oboäava i istiöe Njegova
jedinosr, pa stoga äli biri pripomod, spojnica u (ome pravcu.
lz tog tazloga, Lada Uzviieni spominje one Svoje robove koje
je posebno odabrao za Sebe i izrekao im pohvalu u svojoi Objavi,
najavivöi im lijepu nagradu na Dan susreta sa Njim, spominje ih po
njihovin najboljim djelima i najljepöim osobinama, a potom kaze:
I on; koji gototc: "Gupolant na;, podari rum u btuönin dtugoaim.t
naitnßl i djed naioj radost i iini da se bogobojani na nat ,gb/ajt!"
(El-Furqän, 74)
Oni Ga, dakle, mole da im pritini radost rime lto de vidjeti da
su i njihovi braöni drugovi, i njihova djeca, Njemu u pokornosti,
Lor Kod Korkue sojir "u t nmr naiim". M.dutim, budodi de izN teAt \pt. aÄdr)
o,nrtäE srtog od dE dinioa bnin. aj.dnie, q. k lo nuil.q, isr ialo i änü,
dümo d, F pimjcE.ije mj izro pev6d k o 8oF.
KN]IGA O DUSI
srca obraduje time iro 6e bogobojazni slijediti upravo niih u
rosti Njemu. u obozavanju Njega, bududi da su prcdvodni_k
jedan drugome u uzajamnoj pomodi u pokornosd. To
üi da od Njega ijöu ono öime te pripomoü onim bogobojaznim
budu u Njegovu zadovollstqr, Njemu u pokornosd, jto
te usrvari
rovo pozharje Allahu samom öinienicom predvodniina u vjeri,
su osnovni elementi srrpljivost i sigurnosc uvjerenia (jeqin), kako
llgänUzväeni: I Mi sno njih ötnili prcdrolnictna, Loji st tplttiadli
Naioj zapovte.li, s obziron la lu ltrptjiti biti i öt)ßta qercldti L aiek
/o (B-sed;da, 24)
Dakle, njihou molba da ih Allal uöini predvodnicima onim
iaznim zapravo je molba da ih povede pnvim putem, da ih
ispravnom stazom i owori im kapije wih korisnih znanja
r djela, kako u onom tto pokazuju, ralo i u onom öro n€
öime se takvo predvodniStvo jedino i moie postidi.
, Vidi kako UzviSeni takve vezuje za ime Er_Rahmän (Svemilo_
-,uTviiena neb je veli.inä Niegov:t_ kalo bi Njegova sworenj:
d3 su oni ro posrigli (,mo ztrhwliujuai milos,i Njegovoj..isro
iNjegovoj dareiljivosd i blagodarnosri. Obrati painju na to da su za
takve, u ovoj suri, kao nagrada predvidene odaje, tj.
'u
visoka mjesra
Dlennetu. Naime, buduöi da vodeca pozicija u vjeri, kao takra,
sPade u visoke srupnj€ve - itaviSe, to su najviöi stupnjevi koje jedan
toviek uopce moie posriti u vieri - ro ie i nagradr loia ga u Dilnneru
sljeduie za ro: visoko mjesrol
. Swar je sawim razliöita kod tdnje za vladaiucorn pozicihm, jer
oni koji tete k tome üm svojim nastojanjima pokuöavaju postiii svoje
'*
{r' u Kdlu'orcm t.iisodu gls,. "t/n.du niih .To Mi mdc odßd,n.: i on. .u
od,iniu{j { apsired. Nrjo., na pmvi pn upLriEl,, i.r sd rlPt,rvi b,ti i u doku
N.l. dß'o vj.rcval'r"
23?

ciljev€ koji podrazumije ju supremaciju na Zemlji, pocöinja\€nje
ljudskih srca, njihovo usmjeravanje prema sebi, potpornaganje njima
u oswari\anju wih dh ciljeiä i pored toga 3to su iznad njih, öto ih
drie u svojoj vlasti. Ovo za posljedicu ima brojne deformacije, koje
samo Allah zna, poput tiranije, zavidnosti, dnniöwa, mrinje, nasilja,
smutnji, gorljivosti u udovoljaranju srrastima - mimo Allahova
prava - veliöanja onoga koga je Allah prezreo i preziranja onog koga
je poöastio...
Predvodni3wo koje pred oöima ima samo Ovaj svijet jedino se
time i moie posti6i, samo se na taj naöin i moä zadobiti, uz viiestruke
oblike deformaclja. Ovowj€rski vladari to ne vide, pa kad im koprenr
bude skinuta, tek tada & im se pokazad sva pokr€renost onota na
öemu su bili. To 6e naroöito doii do izniaja onda kada budu proiivljeni
u obliku sitnih praökica koje de oni na Sajenju gaziti svojim
nogama, rako ih nipodaörarajuii, prezituöi ih i omalovaäa juöi
onako kako su oni omalovaävali Boiiju zapovijed i nipodaltarali
Njegove robove.
Razlika izmedu
'voljenja zarad Bogi' (hubb 6l-lähi) i 'voljenja
uz Boga" (hubb meäJähi) jedna je od najrainijih razlika koje üeba
diferencirati, lto treba imati na umu wahi öovjek. S€viie, svalo üeba,
odnosno prinudenje ustanovici razliku izmedu jednog i drugog.
Na;me.
'voljenje
zarad Boga predsrar ljr poryunosr u vFro!9nju.
dok F \oljenF uz Boga' öisto rnnogobolwo. Razlika medu njima
oöituje se u tome 3to onaj koji voli u ton wom voljenju slijedi ljubav
prema Allahu. Talo, kad se tr ljubav u&rsti u öovjekovom srcu
ona sama öini da njegovo srce stane voljeti ono lto Allah voli, pa
218
KNltcA o DUsr
d avoli ono 3to voli i njegov cospodar i Za5ritnik time ta liubav
ipadne Njemu. bude za Njega. onako käko roviek voti Nj;sove
Ianike, vjerovjesnike, meleke i mitjenike - voli ih, daltte, sroea
ih i UzviSeni voli - dok one koji njih ne vole ne voti, buduii Ja
,ih ne loli ni Uzviieni.
Znat o\,?kvog voljenja i mi,rye
uslijed kakve usluge koju mu dotiöni uöini ili izide ususret
oeloi niegovoj potrebi, niti cr se ikada njegovo osjecanje ljubavi
prema nekomAllahovom miljeniku prmbraziti u mr;nju uloliko ga s
.njegove stnne soade ne$ro neprijatno i, wiesno ili nesvjesno, bol mu
^h,,". ;i | | .^|^,:- ^:-.-,i:-
,prouzroöi. U takvim situacijama on de uvijek A.llahu bid pokoran, re
postupke 6e tumaöiri primjereno i vezi ri ih z" Allaha, nastojar öe
,,z nd Boga,, jeste taj da se
lovjekov prijezir onoga koga i Allah prezire nilada nede preobraziri
g Ijubav ptema njemu uslijed nekog njegovog dobroöinstra prema
osteti posrojan u tome ili de, kao neko ko je ncpraveano postupro,
ustuknuti i pokajad se.
. Sva vjera u osnovi se remelji na öeriri mäa: na ljubavi i mrinji i,
posljedicno, na öinjenju i neänjenju. Vjero\.?nje onoga öiia ie Iiubav
i n'rtnja, öinjenje i necinjenje posveöeno Allahu upotpunjeno je ako
da kada neüto voli ro voli zarad Allaha, kad neito mrzi to mrzi zarad
Ällaha; kad neito uradi uradi to u ime Allaha, kad neito ostavi ro
osuvi z:red Njega. Onoliko koliko od rogceneroga bude manjkalo
kod öovjeka, upravo roliko mu ma'ika i vjerovanja i viere.
Strar je tazliäta u pogledu 'volienF uz Bogau, kojega irnaju dviF
vrsts jedna zadire u samo nacelo izraä\€nia Bot{e jedinosti (tewtliC)
r ona se smaüa mnogoboiwom, dok druga zadire u iskrenost i ljubav
prerna Ailahu i ne idazi iz okvira islama.
Pna vrcta: ro je, naprimjer, ljubav koju mnogobojci gaje prema
svoiim kumidma i svojim jdotirjl . Vzyüeni |,Lia rna ljdi koii s,l
239

unj.sta Alil klt ire ?il)uatili, wle ih kaa ita se Ahh ,oli! (Elp,.qare.
165)
Ti mnogoboici, naime, vole svoje kumire, svoje kipovc i svoia
boianstva, uzAllaha, jednako kako vole 'Allaha. Posrijedi jc
sxjo,je
ljubaviprema neöernu za stasedrzi da ima neke bo;inske prcrogxrive
i moa zaörite, ito rezulrira strrhom od njegr, nadon, oboiavanienr
i obra.aniem njemLL.
Täkviljubav je, prema rome, iisro mnogobolwo, kojeAliah neie
oprostiti, ; ne mde se imari islinsko vjerovanje (imän) bez osude tilr
la;nih bdansrava (endäd), bez njihova preziranja i prezirinja onih
njimi odanih, bs osjeiaja neprijateljsrva prema niiJna i borbc proriv
njih. Upravo je zaro Allah i slao sve Svoje poslanike, objavio sve
svoje objivc. sworio Diehennen za one koji u sebi budu njcgovali
ta mnogobo;aöka osjeaaDF, a Drenner za one koji se budu bor;li
protiv njih, koji su u Njesovo ime iza Njegovo zadovolFwo bili
nepomirljivi prema njima.
Ko, dakle, budeobo;rvro bilo ira, we od Allahova Priiesrclja pa
do smosa dna Njesove Zemlj€, smarnr 6e se da je, umjesro Allaha,
sebiüzeo drugog boga izaititnika idajc, pored Njega, staooboäavrti
jo! nekoga ma ko on bio, te ga se urgenmo mora odreti.
Druga vrstr: voljenF onoga 3ro je Allih ljudiDa utjnio milirn,
kak-ve su äene, sinovi, zlaro, srebro, rasni konji, sroka, iewa i sl., lro
iovjek voli strasno, kao gladan hranu i;edan vodu.
240
Takvog voljenia irnaju nivrsr,-,
a) ako se öovjek, rakvom wojom ljubavlju, bude vezivao zr
Njesa, porpotna:uai se onim iro voli u postizxnju Njegovr
zadovoljswa i pokornosri prcma N'emu, za rosvojevoljenje
inirac nagEdu i ono ae se snurEri dijelom "ljubavi premu
Bosu". Deöim 3to dovodi do NFSa, re öe öovjek za onrj
Y
(NllcA o ousl
u;irak u ronre imari joi i dodatnu slast. Upravo takvo bjlo
je sranjc najsavri€njjes .ovjeka Gj. posranil(a Muhdnmeda,
a.s.) kome su, od blagodariovosa sviera, dngim uiinjenc
;ene i mirisi tako da mu je ojegovo voljenje rog dvoga bito
podrJka u ljubavi prema Bosu, u dosravi NFsov€ ol,jarc i
u realizaciji Njegove zapoviedi;
b) da je ro dvoj€ pak votio samo odazvavji se pozivu svoje
prirode, svoje srrasri i tclje, no ne daju.i im prcdnosr nad
bilo öinr ito Ällah voli i s aime je On zadovoljan _ da je,
dakle, iiao za njihovim posttgnuöern samo nr remelju svog
prirodnog nagona, rada bi ra njegova ljubav prema njima
spadala u ono iro je dopuiteno, za lra ne bi imao nikakvih
postjed;ci, niri bi r., imalo krnjilo njegovu ljubrv premtl
Alahu i voljenje u Njegovo nre;
.) rnedrrrirn. ,r, j" 'o birr .vr ni.govi nJnrier.r. rd ni(to!"
nakana i svo niesovo nasrojanje, rj. da ih imadne u svome
posjedu, reda inl je davao prednosr nrd neiim Jto All:ri votii
rro je u Njeeovu zadovoljswu, u romsluöaju bi samome scbi
nasiljc iinio, bio on:ij koji se povodi za srrastina svojim.
Prvi sluixjodratava volFnieonih koji se pryiodazivaju tsozijem
zovu (säbiqün).
Dnrgi stuöaj odraiava voljcnje onih oyednjih.
Tieti sluiaj odra;ava voljenje oDih koji öine nasirie.
IIo. fJ ob,J|i t,,;niL ,,, ov,i .r.r.,1..,r or,. :,o.e u ,rjeru
komparibilno, i na ono Äro jc srsvift fazliöir.,, Jer J. ro zxpmvo ra
zlrröivanje dLrie sklone zlu od mirene ctuic.
A pravon stazon iai ae srmo on:rj kojega ,rjom€ bude rcdio
A ahl
t4l

Razlika izmedu pouzdarania u Allaha Gewekkul) i inertnosti
('adäz) sastoji se u tome lto je pouzdavanje jedna sröana akdvnost,
sröani ibeder kojim ono izra;el" woje pouzdanje u Boga, povj€renje u
Nj, pribjeta nje Njemu, prepu5tanje daljnjega toka stvari Niemu,
uz pristajanje uz ono ito On odredi u vezi s tim, bududi da zna da je
On, Uzviöeni, dostatan za rc i da On odabire ono ito ie za öovieLa
najbolje kad god se izbor prepüsti Nj€mu. To, $€L*o, podnzumije\."
da je öovjek prije toga poduzeo we one mjere koje su mu sravljene
u duinost, da je uloiio sav svoj napor da zasrupi sve komponente
tih mj€ra. Täko je Boriji Poslanik, s.a.w.s., imao najveie pouzdanje
u AJlaha, paje i pored top oblaöio svoje ratno odijelo i uzimao itit.
Saviöe, u Bici na Uhudu pojavio se sa dva oklopa na sebi, tri dana
se skrirao u peiini itd. Prema rome, on se pouzdarao u Boga kroz
koriöienje svih onih sredseva koja su mu stajale na nspolagan1u,,li
se njegovo pouzdamnje nije ograni&ralo samo na ta sredsna.
Inertnostje, s druge strane, zanemariranje i jednog i drugog, ili
pak jednoga od njih. Kod inennosti öoiek ie, iz svoje vlascite slabosti,
ili zanemariti wa ona sredstva koja su mu dostupna rvrd€ii da time
izraä!" svoie pouzdanie u Bog, - dok je rijei o njegovoj inerrnosri
i nemarnosti - ili ie upotrijebiti sr,a raspoloiira sredswa i *u svoju
painju ograniöiti na njih, svoje pouzdanje vezati s^no za qih, zanemärujuöi
Onoga Uzroinika koji iza njih stoji, potpuno okrenut od
Njeg,. erk rko Ca se i sjeri, ra misao ne(e dugo ostari u njego,oj
sviesti, on svoje srce ne6e u cielosri vezati za Nj usmisluda mu srce
bude s Allahom, a rijelo s mjerama koje je poduzeo. Pouzdanje u Boga
kod o!€-kvoga je inertnosr, a inerrnosrje njegovo pouzdanje.
742
KNJICAODUSI
Na ovoj taöki ljudi su se podijelili na dva eksremna dijela, dok
z:uzeli sredi3nji stav Jedni od onih koji su zauzeli ekstremno
ilrc iesu oni koji rasploiivim sredswima ne pridaiu nikakav
, ito öine kalo bi zadriali puno pouzdanje u Boga.
1 Drugi iskljuöuju pouzdavanje u Boga kako bi marerijalnim
ima zadriali digniter.
Oni sr€dnjega snva znaju da se suitina pouzdavanja u Boga ne
dokuöti dmktije osim uzimanjem u obzir svih raspoloiivih
Prema ome, pouzdanje u Boga izraiava se luoz samu zastu_
wih onih poretposavki koje öovjeku stoje na raspolaganju.
koii ne uzima u obzir raspoloäira sredsna, wrdeöi da ima puno
u Allala, zaved€n je, obmanur i prepujren pusrim sanjama.
je popur öovjeka koji ne uzima u obzn zasniranje bnka, selsualni
sa änom, a pouzdaje se da öe imati dijete; koji prenebregava
ie i sianje, a pouzdava se u prinosq koji prenebregava jedenje
ijenje, a pouzdaje se da öe biri sir i napojen.
Pouzdanje je, datle, saobrazno s izglednim nadanjem Gedä), a
s pustim sanjama (temenni). Suitina pouzdavania j€sr ta da
öovjek svoga Gospodara uzme sebi za povjerenika kojemu prepu3ra
svole snari. onalo kalo povierilac prepu;'e woje irvari srome po.
vjereniku za öiju sposobnox zna, öiji su mu poduzetnost, nallonost,
Povjerljivosr, iskuswo i ljepora izbora poznati.
Gospodar uzviieni je naredio öovjeku da uloii svu svoiu umielnosr
i dr se pouzda u Niega da ie mu On iz roga izvesri ono iro
ae biti u nj€govome inreresu. Tako mu je naredio da zasadi zemlju,
da u nju beci sjem€, da je obraduje i da kroz to teii osigurari sebi
prehranu, kako je to odredio i regulirao On, Uzvi3eni, i kalo je to
ndo;ila Njegow mudrost, i naredio mu je da svoie srce ne veie ni
za kota drl€oga, osim za Njega - lravise, uöinio je da woja izgledna
243

nadanja vde sämo za Nj€sa, da strahuje samo od Njega, da im1
puno povjdenje u Njesa i da se odanja samo na Niega. Kazao nnr
ie da je oD, Uzviseni, dobar za vo

Rrzlika izmedu opreznosti (ihdjet) i iejtanskog navodcnja (we
swcah) jeste u tome 3to opreznosr podnzumijeva krajnjü paänju
; nasrojanje da se dijedi Sunnet i sve ono na iemu su bili Botiji
Poslan;k, s.a.w.s., i njegovi ashabi, bcz pretjerivanja u,ome, tj. bez
prekoraöivanja dh granica, kako u smislu nj;hova proiirivanja, tako i
u smislu njihova su;avanja.'ro je ona opreznosrkojom su zadovoljni
i Allah i Njegov Poslanik.
Sejransko pak navodenje podrazumijeva uvodenje u tivotneicga
iro nije proklamnano Sunnetom, iro nije öinio ni Boiiji Poslanik,
s.a.w.s., n;ri iko od njegovih ashaba, m wrdnjom da se lime posriic i
osigurava neki vjerski propis, kao npr, krd neko. iz svog navodnog
opreza, prilikom uzimarja abdesra svoje orgine pere po vise od üi
puta, rasipajuii tako vodu pri uzimanju abdesta ili pri kupanju podije
polucije; ili kad glasno viie puta, ili makar srmo jedanpur, izgovori
n;jjer za mmaz; ili kad svoju odjeau srane prati i pored toga iro na
nFj nije nesurnnjivo ustanovljena neka Detisroaa, ri. iz aiste opreznost;;
ili odustane od obxvljanja namazau (äisroj) obüai, izopreza, i
mnogih drugih swari kojeoni kojisu porpalipod iejransko navodenje
snaüaju dijelom vjere.
Onisveto nazivaju opreznoiau. l'rjeöa bi im, medurim, bilaonx
opreznosr koja podrazulliFva slijedenje upute Boäijega Poslanika,
s.a.w.s., jer ko izide iz ohira te opreznosri, taj je sasvim ostao bez
opreznosti ; ods pio je od Pravoga puta.
Sva opreznosr jeste LL tome d: se izide iz svega onosa iro je u
konfronraciji sr Sunneton, makarse pritom doilo u konfronteiju s
veiinon stanovnika Zemlje, ili öak i sa svima njima.
t+6
(NJTCA
O DUSr
Razlika izmedu 'netekovog nadahnjivunja (ith.m et-metck) i
sejränovog ubeivanja (ilqä' ei-3ejran) manifesrira se u vii€ vidovrj
jedan od nJih jcdajc ono iro je posveneno Allahu I korespondenrno
s Njegovim zadwoljstvom, te ono s rimc je doiao NJeso; postanjk,
jesre ono ito je stislo od suane meleka, a da je ono ito je posveaeno
nekome drugorn, rc Alhhu, i Jro nije korespoDden,no, l.r;.go"i_
zadovoljswom (ejtanovo ubacivanje; drugivid je da Fono iro;zul_
tira posveöenoiiu Allahu, pribjeg.lvanlem Njenru, öinjenjem zikrr
Njemu i raspiriwnjem xmbicjje koja strijemi Njemu _ melekovo
u::. ,\.',re. J dr ,c ono \upro,no od ,os, _ n iIl,,o\o ub"civrnie: ,,cii
",. "1,," .l: u.r. u on
i:.,","1::
r\rr- p,i.,ron i.\ie,ro.,e.irinu u
Enrarmr. {ro.lo od m.tet J r u|lo vo u .n u o,ravlia jlevo ,uprorno
od toga - doilo od iejuna; öetvno: ono iro sobom dono,j smi.eno.r
i mirnoöLr, dolaziod meleka, a ono iro u srcu ostavlja tjeskobnost,
uznemirenosr i nemir - dolazi od 3cjtana.
Prema rome, n,elekovo rudahnjivanj€ je öesro u cßrotn, neuk lja_
nom srcu, koie se obasFlo Aliahovim s\iertom. Melek je u konrakm
*", i/medu nj;h poJoii ve/-.ie,
l, 1:n,etek
jedob"rrii,,
'P:':",,"'1" koie,Iu ic.rodno. Tako ie dirirj
mer( lir v r-k! In . rcem jnnngo i.niod doricriJ reJr",rr \ In, rinrm
fai src€m, koje je poonjelo od dima srrasri i sumnjiievosr,, doricaj
i ubacivanje iejraDovo je öeiie od melekovog.
Rrzlik.r izmedu uDrjefeDosti (iqrisid) i nedosrarnosti (r.rqsir)
sastolr se u tome iro je unjcrenosr posr€dniirvo izmedu dvajr ek
''ren,,: preLo,,rj( ,.o,ri i n.domr-l,n,r. Nr $njrm , -,,.rnrr i,nJ
svole dvije suproürosri: nedostarnost i prekoraienjc. prema tome,

umjeren övjek je onaj ko se prihvatio njihove srcdnje vrijednosti,
odsrupivöi ; od jednog i od drLrgog kraka UzvÄeni k^Le: I o,]i, kaji
uljeljaju. nc htsi?rjtu i c iknnte, utrt tone lräe sredinal (El-Iurqan,
67) Ne düi rutu suoju stis/iuht, n i ?o'!e ottarenu da ne bi prijekat
zaduäio i bez iiegr o'tdo! (El-IsÄ' .29) I jedne i ?ijk, Lli ne Preietl4tt!
(El A'rif,31)
\va .e \je,J. /-p,r\o. nJLzi irnred'r ove dv:je kraino ri irrvi:
islam je ona srediinji vriednosr medu vjerimä, sunner je sredi3nla
vrijednost izmedu novotarija, a Atlahova viera je izmedu onih koji
prerjeruju u njoj i onih koji su prema njoj indolentni lsti je du.aj
i sa däihadom koji predstavlja uhganje napora u neöto ko je Allah
propisao ' ekstremni postupak u vezi s njim je prekontivanje te
granice, prelazak njegovih okvna. Allah nilrr nije ProPnao' a da
rcjun J ro,ne ncmr voia dv, pod'riair ili Prema Preri, 'i\rni" i
prekoraöivanju, ili prema nedomjernosti ; nedo$rnosri
To ru dvije boijke koje u vjerovanju, u nakan; i u PostuPanju ne
moze izbjeii niko osirr onaj koji bude iiao za BoZij;n Poslanikom,
s.a.w.s., osravivii miSljenja ljüdi i njihova glediita o onome s aime je
doiao, a ne osraviv3i ono s öime je on doho zrrad nj;hovih mi3ljerja
i glediöta.lt dvije opasnc bolesti zahvarile su veöinu ljudskoga roda
i raD;je reneracije su najozbiljnije upozonvile na njih, izratxvaju6i
otvorenu bojazan da je propao svaki onai ko bude iskuhn iednom
od njih. Obje se rnogu na.i u jednojosobi, kakavie duöai sve€inonr
ljudi: dok su u jednon dijclu svoje vjere vtlo ;ndolentni i oPukeni'
dorle su u drugom dijelu najiciae prekomjeolo Priljeini
A prävom srazom iai ae samo onaj koga bude vodio,A.llahl
w
KNJICA O L)UsI
Razlika izmedu savjcta (en-nasihar) i grdnje (€r-rc'nib) sastoji se
u rome ko je savjer ;zmz dobrosrivosri (ihsan) prema onome kome
se upu6uje, izra;en u vidu milosd prema njcmu, briinosri za njin,,
parnje premä njemu j za nj. To jc önro dobro, proisteklo iz milosri i
mnkoaurrosri. Tim iironr srvjemik ieli posriöi samoAlhhovu ljubav
i Njegovo zadovoljsrvo, biri dobrostiv prcma Njesovim snor€njima,
z"rad nijesa post'gnuar ie pokazivati krujnju ljubaznosr i biri spre,
man podriic,i uvriedu onnga kome upu, uie."r io orrpje,'.,iego!rl
negadvnu reakciu. On ie se prema njemrr odnositi popur tjekara
speciFhrc, koji je briäan premr telkome bolesniku i koji je, sroga,
strpljivp.enra niegovoj tangrizavosri, njegovoj tobnosri i odurnosri,
re se odnos' s blagoiau i parnjom kako bi. na svaki naöin, dosravio
mu lijek. Ero, rakxv jc nkreni savjcrnjk.
Crdirelj, medutim, svojim öinom ima namjeru izraziri, omalo,
vaiiri i ukoriri onogx kosa grdi i vrijeda, no u vidLr sivFra. Tako mu
govori: O ri, koji uöini ro i rolO ti, kojizasluiujei svaku pokudu i
prijezirl, u formi briinosa savjetnika. Iakavseodlikuje rimeda se ne
bi tako ponio i prema nckome koga voli i prerna kome je dobrostiv
ako bi on uiinio neiro popur ovoga. ili öak igore od rogar njemu
ne bi rekao ni3ta i iznalazio bi mu razliiire izgovore. Ako bi pak bio
pririsnur argumentima, rekao bi: Zar ima neko komc je osiguran.r
be?g,j",no,r?i T-. .\Jk' iovieI ie pudlora,) srier, i. nn ,,jegovJ nl
lijepa svojsNa brojniF od onih drutih, a Allah je milostiv i grijehe
oprairal , i sl. Kako öudno: kako ovaj kojega voli mo;e biri dnrköije
treti.an od onos kojeg re voli?l Kako jedan moie biri koren - u vidu
'aviera. r z J'ugoB .e izn.rli/i,'o1,rrvdrn1a irr;;i,i op,o.rc,,je i
I'u'.d o rrlih. .ot icd,, I rJrlilll j/m4,, dub,u,,.,ai. rnog.,\ Ierni
ka i grdirclja nala,i se i u rome da onaj prvl nete prema rcbi pokazari
148 249

ncprija,eljswoakoneprihva,iinjcsovsaaje! re.i.e,'Mojx jenasrida
u Alhhr, wejedno da li mojsavjet prihvami ili nel", iza re 6ese moliri
u odsuswü. neae priöari o rvoj'in mahanama, niti ih obielodrnjivari
nredu wijerom. Onaj drugi posmpat 6c upravo suprorno.
Razlika izmcdu pohitnosti (mubädc.ah) i ishitrenosti ('adielah)
sastoj; sc u roDlc iftr jc pohirnost pravovrcmeno iskoriitavanje uka
zane prilike koju b; öovjek, ako bi mu promaknuh, poslije morao
rLaiiti. Prena romc, u tom sluiaju iovjck nc tcii za sftarin.t tekonda
k,da or. produ ni,, p-l prije niiho!a t ,,,,c,,J ve\ p,ä\ovremenu
pohiri pLcma njima i na njih se baci onako kako se lav baci na wojü
;rwu. Takav je poput onoga koji pohiri ubrati plodove kad uzru,
kad sawim dozriju.
lshitrenostje, medut;m, uzimanj€ neiega prije vremena. Nainre,
udjjed svoje prerjerane iudnjca mm sffari onje rada poputiovjeka
koji plodove bere prije njihova do'ijenja.'läko je pohitnost vedina
izrnedrr dviju pokudenih krajDosti, od kojih jedna predstavlja zaka
3njelu reakciju, gubitak povoljne prilikc, a druga preuranjenu rerkciju.
Stog:r je ova potonja od iejtana, buduii da predsnvlja olahkost, br
zoplerost i silovirost u tovjcku no mu nc dopuita da bude postojan,
dosrojanstven i odnjeren, i iro nu ralaic da swari stavljr na mjesta
kojr im ne pripadaju, uzrokujuci mu na taj naöin mznowsna zla,
uskra.ujLL.i mu nznovLsna dobLa. To je vjoni pra,ilac kajanja, j.{
r malo ko od onih koji su rako postupali nijc pokajao. kto tako je i
nr€irnost vjerni pratilac propuitene i izgubljene prilike.
t50
(NJTCA
O l)Usr
Razlika izmedu konstariranja sranja (ihbär bi I hal) i kuknjave
(jekwä), i porcd medusbne sliinosti u vanjskojmanifesrxciji, sasroii
se u tome 3to onaj koj; otkriva stanje rine ieli onoga d rugog upoznati
sa razlogoD zbog kolega;e izloien osudi, ili se pak svome braru izviniri
zbog neke swari koju je ovij rfaiio od njega, ili ga upozoriri da
i on ne zapadne u s'ruaciu u kolu F on zapao. Na raj naöin on biva
njesov dobronamjerni savjernik, odnosno ponukava sa na srrpljivosr
rje3e.i sa svojim srxnjem.'läko se prenosi da je jcdan öovjek doiao
kod Ahnefa i s*ro mu se neko jadiri. "Bratiau mo1", rekao mu je on,
"ja
sam, prije toliko i toliko godina, ostao bez svjeda svoga oka, pa
nikome o rome nisarn priiaol"
ova kotrraQcija je, dxlJa, imata za citj da onosjadikovca navede
na süpljenje, da se on urje3i sranjen u kojem se nalazi onaj kome se
obrario i njetovom rrpnjom, z,] koju öe imari nagrädu. U vanFkoj
formi sawim Dalikuju jedno drugom, ali ono 3to ih iini razliöirim
jestenakana. Moida upravo u ovu karcgoriju spadaju VFrovFsnikorc,
s.a.w.s., .ijeöiAiii, koja mu se po;al;la na svoju glavobolju. na;me:
"oh.r
moirslavr' .,i mojrslrvoboliJ ieiria. n,ojeje.,rnj-u,om
pogledu rde, pa rjeii se mnon€. ne jadi sel
ovdje mi s nadaje i jedan drugi smisao. ona je, naime, bita
miljenica Boiijem Poslaniku, s.a.w.s., ili, öraviic, apsolutno najdra;a
iena, pa kad mu se poialila na svoju gravobotju, kazao joj je da i on
osje.a boi, jednaku njezimojboli,3rojei krajnF podudarnosr izrnedu
voliteija i onora kojes on voli, rj. da i on osjcla bot uslijed boti onog
drugog. i da osjera radost zbog radosti rog drugog, do mFre da ako
onosr koics on voli ,ihv.rri bol u ..rm" j, drom "r ts,ru. i uvJj p"i.,e
osjeiati bol u isronr rom svom organu! Iakvo nelto rezultatje iskrcne
ljubxvi i öisroie elrorivne vezanosti (meweddah).
2

U pwom slutaju snisao bi bio slijcdcti: Ne jadi se. budi str
pljiva, jer i ja osieöam istu bol kao i ti, pa sc ugledaj u menc u trpnji
inejrdrnjrl U drugom sluöaju bi bilo njcgovo küivanje do ltojc
mjerc ie njesova ljubav prema njoj iskrena, tj., Poglcdaj kako je mojl
ljubav prema reb;jaka, kako nvnomjerlo sudjelujen u won,e bolL,,
u wojoj ghvobolji. Ti ne nroäc! osje.ati bol, a da je ne osje.am i ja,
ve6 - sve öto boli tebe, boli i mcne, kao ito me i raduje sve ono iro
mduje i relxl, kako se kaze:
Naj?rje;i .ln sr 4i/ ?olijclii rudo'l
nall äoji y s tobon dijdio Llotl
Sro r tiöe jadikovanja, ono je konstariranje l;icno ispravnog
nijcra. Snviie. njesovo ishodi3teje bijes, jadanje drugomc onoga koji
je doveden u neko iskuienje. Alo bi se takav poialio Uzviöenone,
tada ro ne bi bih jadikovka, ve6 trazenje naklonostj, dodvoravaDjc
i iskanje milosri. poput rijeü Ejltrbovih: MereI netolja naik. a n
!i a.l nilostiüh üajnilosti,t/ (El-Enbijä , 83), i rijeöi lakubovih: lr
t'g1t stuja i ja.l s"oj prcd Alkha iznosin! (.lns$,86), i rijeii Musaovih:
"Boäe mo!, Tebi pripadr svaka hvala i samo se Tebi ja jadam.
'Ii
si onaj od koga se pomot traii, pomoa ie samo sa Tobom, samo
je na Tebe oslonac. Nemr ni snage ni moai, osim s Toboml , i rijeöi
najodabnnijeg iz ljudske vrste: "Bo;e moj, Tebi se Zalim za sl:bosr
svoje snase, zr oskudnosr svoje nosu.nos,i,2,, svoju mizernos, kod
ljudi. Ii si Cospodar podaöenih,1i si moj Cospodar, pa kome me
to prcpukai: dalekon. koji me mrko gleda, ili neprijarelju, kojem
si dao da vlada mojim strnjeml? Pa ipak, ako'li nisi srdir nr mene,
nijc mc briga, s rim da bi mil'voja razgrla bolje prijala. Utieöem se
nj",ru r i, r T\,,j"8". p,eJ tojim . ubJ.jJv,j-.\.po.,oj.,errmei
na rcmelju koFsa ispravnosr zadobija i Ovrj i Büdtlai svijer, da mi
rasplcrc Tvoju sdäbu, ;li e mcnc skift l'wj bijes.'l voje ie da umei
KNJIGA O DUSI
svoje zadovolje,rje, wc dok s rim ne brrde! rad. Nemr ni snase, ni
mo6i, osim sa loboml"
Jaddlje Allahu uzviicnorne ni na koji naöin ne podrivi rrpnju.
Naime, Allah, uzviieni, za Ejjirba kaie slijed€acr Mr sno ga naiti *r-
?ljiüu dit)dn je tub u bio i nnoso 'e bijro! (S^C,,44) i pored onog
nFsovos jadanj., NFDu, nrvedcnog u rijcöima: "Mdre je ncvolja
snarlal"
o SDm vjerovjesniku Jakübu je izvijesrio da je on od sebe
obeiao lijepu strpljivosr - a, l

pred Njim, njegova poniznost prema Njemu, pokizivanie vlasrite
nenroti, porrebitosri, nemoguinosli i nedosrarDosrisrrpljivosti. Stoga
srrogo vodi raöuna o tome da prcma Njemu nepokaie! oblopornost,
veJ te dni .[ru'enorffi pok,uj *oiu nemogrr,no'r.
potrebitost, poniznosr islabosr - Njcgova milost je takvom srcu bliia
od ruke ustimal
Ovaj odjeljak o razliöitosrima je oPseraD i mi iemo, ako n:rm
sudbina bude naklonjena, o tome saöiniri jednu veliku knjigu U gore
iznesenim natukricama htjeli smo simo ukazati Da naöela u rome, r
inreligentnom öovjeku 6e biri dovoljan i samo jedan dio roga.
Sva vjera je razludnost. I Allahova Knjiga je Razluiivaö (El
Furqän), i Muhamned. s.r.w.s., je razlutivaö ljrdi, i oraj ko r
Allaha boji On njemu podamje ono ti,rre ae moai rizluöivati swari
jedne od drug;h: O "jemici, ako lc budac Alhhn bojali, O ie l)nnl
sposobnost larorati pa lete ktinl' od neirtinc ali rdzl'liti! (El-Enfal,
29) Tako je i dan Bitke na ßedru nazvao Danom t,zluöiv:nja (jewm
el'furq:n), jerje na taj dan nrpravio jasnu nzdjelnicu izmedu svojih
miljenika i wojlh neprijatelja.
I üputa Boiijajesva razluö;vaö, dokjezablLrda u osDoü sjcdinjat.
Tako su mnogoboici sjedinil; obdavanje Allaha i oboiavanje kipo'
va, sjcdinili su ljubav prema Njcmu i ljubiv prema kipovima, ono
öto Or voli i s öime je zadovoljan ; Njegovu odredbu i propis... Od
toga su saiinili jedno. Otro 3ro je On odredio i propisao uzel; su kao
dokaz Njegove ljubavi i Njegova zadovoljswa; u istu ravan sravili str
kanraü i rrgovinu; relJisu Kamntdj. ista lta i t/goritn! lEtBegare,
275) Porom su u isru ravan stavil; izaklan( i uginulu iivotinju; reldi
KNIICA O DLJSI
su: "Kako bismo mogli jesri ono iro smo Di usnrrtili, a ne jesri ono
3ro j€ usmrrio Allahl?"
Onikojisu iziSli iz okvira Borijih zakona izjednaiiti su ono (ro
je dozvoljeno s onim iro je zabrxnjeno; rekti su, "r ovLr je renu Bos
srvorio, kao i ovul I ovu iivotinju je On sworio, lcao i ovu, pa kako
jedno moic biri dozvoljeno, a drugo zabranleno?t" I sjedinili su Al
lahove milFDike, i ieFa'rove miljenike, r orda su doilipanteisr;i sve
poravnili, sve uöinili jednim; rekli su: "To je sve AIhh, osim koj€g
drugog boga nema!" Autornjihovih biljum, injihovih svetih tekstova,
srao je nauiavati da je Objrva öiraöka. ne razluöivaöka:
I 'teje sn,n jcl.!/t j.din tniz.
ni p1hullnog ni pok"Äto{tlt netnr.
R.u/',ti^! t,r,nt, iz t tt?c
?"ru.
iz.lnzi!ünl liinag i za%d?nptu t!ft.
Hoöe se kazati da su pronicljivi ljudi üslaari raztröivaöi. I,r€nu
tome, najveii razluöivaöi nredu medusobno sliönim sff{inra ujedno
su i najpronicljiviji liudi. Medusobna sliinosr nadaie se u iskazima,
rL postupcima, u sranjima, u kapiralima i u Iirdinra, i veaina uöenjh
ljudi je u svenu roJne (nckritiöki) prilazila onome öto ie medusobno
veona nJikovalo iedno d.ugome.
Ru luöivanje ;spravnog od neispnvnot pak mo;e se postii;
samo pomoau svjerla koje Alhh ubaci u sra onoga kome hoie i u
öioj svjetlosri doriöni vidi isrinsku narav snari, rako dx mo;e jasno
.xzluöiti isriniro od lainog, ispravno od nenpl::nag: A onaj Lo"r
Allzh rc da nyctlo nu? njctli i ihati!(E^,Nü,40)
o%j odjeljak ne.en,o oduljivari, premda je on, morda, i neüro
najvrj€dnije u ovoj knji?i, i potreba za Djim je velika. No, ako ti AIlah,
u posledu njegova sad rrajr, poda,ipronicljivost iz njcga 6ei iziii
t55

u jedan joi vcai nzlüöivai, koli tretira razliku izmedu monoteizma
vjerovjesnika ionos monoteizma kojegzastupaju onikojidräc da Bog
ne posjeduje nikal'vo svojswo (rnu'anihln), te razliku izmedu relziha
jednih i tenziha drugihr razliku izmedLL powrdivanja Boiijih svojstava,
gornjosrl, govora i govorenja kao srvarnih, i kao paraboliönih i meta
foriönih; razliku izmedu naielnog voljno-praktiönog mnogoboÄn'a i
njcsovih srupnjeva koje su usvojili njegovi ba3rinici, onih slupnjcvx
na koje ih F posnvio Allah; razliku izmedu dosljednog povodenja
za Bezgrijcönim i izmedu nipodairavanja stajaliSta uienjxka, njihova
anuliranja ineobuiranjana njib; razliku iznedu sliepog opona3rnja
rreQog uieri r\a i iznedrr kori:reriJ * ic,lnm nj, go'og /nrn r i porfu
naganja njcgovim shvarxnjemi razliku iznedu miljenika Milosrivoga
i niljen ika icjranovih; razliku izmedu vjcmitkog stanja duha i onogr
icjransko-nevjerni.kosi razliku izmedu objavljenog propisa kojega je
obavczan slijediti svaki pojedinac i izvedcnos propisa .iji je krajnii
donrr da ga je, po potrebi, dopuiteno slljedid, s tim da onrj ko
posrupi prorivno njemu nece imatijikakvih posljedica
Ovu knjigu zavriit 6e,no sano tanahnim ukazivanjem na razliiitosr
medu tonre, budu6i da svaka pojedina razdioba zahtijeva da
se o njoj napiie ö;tava jedna obinua knjiga.
Dakle, razlika izmedu monoreizma kojeg ngovaraju podanici
i onog kojeg astupaju oni koji drie da Bog ne posjeduje nikakvo
svo,swo (mu arrilnn) sasroji se u rome ito monor€izam podanika
podrazumijeva powrdivrnjealhhu svojstava saw3enstva na jedan po
drob:n naiin, oboäavrnjejcdino Njesa, koji nema sudmga, na nadin
da Mrr se ne nalazi nikakav rakmac u namjeri, u ljubavi, u strahu, u
uzdanju, u veöalnom ;riöaju, u zaklen i i u zavjetu. ve6 da öovjek ima
756
KNJICA O DUSI
eliminirari
jzsvogasrca, izsvojenakane, jezikaiiz.azaoboravanFsve
fro bi mogto izgledari kao rakmac Njemu. Niinc, kako tih takmaca
zaparavo i nema, kako oniu swarnosri 1ne posroje, rako ih iovjek ne
rreba swarati ni u svom srcu, ni u svom ve.balnorn izriöaju.
Sro se tiie monoreizn,a onih koji drie da Bos ne posjeduje
nikkvo svojstvo (mu'arrilün), on podrazumijeva odriian stav o realnosrirna
Njegovih nrena i svojstava, njihovo anuliranje, i onaj od
njih kojemu pode za rukorn da ih eliminira iz svoga jezika on ih i
eliminira, nopie ih ne spominje, öak ni ajer koji ih sadr;i, ni hadis
koji neito od roga dotiöe nedvosmisleno. Onaj pak kojj ne nde
izbiei nrih"ru .porninirnie. d,1e in nogrienro nrn;;erie. nct:,a
njihovu swarnost, rretira ih praznim nomenima, bez znaäeDja, ili
wrdi da im jc znaienje iitiirano i zatonerno.
Treba lczari da oDaj od njih koji poriäc sve Boiije arribure zna
da je ono znaöenF koje je sam dao wojim rumaienjem objave u
istoj ravni sa znatenjem od kojega je pobjerao, jer ako u srv:rrnosti
pr;nrie p rrrbolu. urporedb i nr.,ri"1i.. ond , ro mor" fr;n,r\ r, i i
u zn.fenju kojc jc dao svojim tumaöenjem Objave. Ako se roga ne
drii u rome, onda se tim prije toga ne bi trebao dräati u swarnosti,
pa ltad nu ro bude jasno, ne ostaje mu nista drugo do da se odrjeöno
posrivi prema svenu rome, iro je opet negiranje samog naäela ra'tila.r
i Razliiirost mu je joi bliza, no on je kontradiktomn, prosuduje
neispravno: Bogu powrduje dio onoga ito On sebi powrduje, dok
Mu drugidio poriöelMedutim, to mora imati ravnopravan rreman,
ne mo;e se jedan dlo trerirati ovrko, r drugi onako.
utr.,,kü n,,iodricdjrje Bosu Njesovih {oi.uva nJli!aju mono
teizmom Gewhid), medutim, to je nevjerovanje u imcna Gospodara
'liril
uicnie frcnr hor.m0 Bognc posrcdüjc oiLiLv.*rjsnn.
t57

uzviienoga, u Nj€gove atr'bure, odno$ro nepriznavanjc njihove
Razlika izmedu renztha"" kojeg zasovaraju podanici i onos
kojcs asovraju oni koji porjöu BoiiF vojswa i irriburc (nu arrillah)
sastoji sc u tone iro poslanici Njega, uzviicnoga, dr;e aisrim
od svakog onog nedosrarka i manjkavosti kojc jc On sam definirao
\,o \ebi nel,-il'i.r. tuje,u u koltiii r \i"torna !\ricnui.u..,
savröenoi6u Njegove boiansrvenosri i Njegov€ uzvi(cnosri, kakvi su
npr drijeme;, san, nemar, smrt, sustalost, nep.avednosr i voljnosr
za njom, erikeririnje niome, sudrug, druiica, takmac, dijcre, zago
vornik nlino Njegova dopu3tenja, prepurtanje Njcgovih robova bcz
iorftsnanja zi njih, njihovo swaranje bez ikahe odredene svrhe, ne
svrsishodnosr stvaranja nebesa i Zemlje, ionoga rto sc nalaziizmedu
njih dakle. ni da bi se posrigla nagrada, ni da bi se zadutila kazna,
Di da bi \e izvr3iväla naredba ni izbjegavala zabramai da u NjegoviDl
oö;ma jednaki budrr Njegovi prijatelji i Njegovi neprijarelj;, dobri i
loli, nevjernici i vjernici; da u Njegovome kraljevswu bude i neiro
mimo Njegove volje; da osjeti bilo kakvu potrebu za nekim drugim,
na bilo koji naöin, odnosno da u Njegovoj boiansNenosli nna udjcla
jo! bilo ko; da Ga obuzme nemxr, smetnu6e ili zaboravj da ne ispuDi
Svojeobeaanje, ili povute Svoju veaizreöenu riiei, ilida Mu seprip;ie
zlo nominalno, atributativno ili prakriano. Naprotiv, sva Njegova
imena su l;jcpa, svr Njegolr svoFtva samasavrsenost, a sviNjegovi
iini su sanlo dobro, mudrosr i korist.
'
linzih - z'is kojlnr \c tntava n.irlin! lä i! Bog \l.l,ahtr.J rvrgtr.r.8r n. bi Dtr
Liloltoiint r oogl{, tkl{rvlilitrrh nn,jlNd..
KNJTCA O DUSI
Ero, ro je renzih koji zagovaraju poslanici u pogledu svoga
Gospodara.
Oni, medudm, koji Bogu poriöu Njegova svojsrvx i atr;bure
(mu'arrillün) odriöu Mu, isro tako, i sva ona svojswa savrjenosri
koiin'r i. On .arn Sebe opiuo. TlLo V. rd'i.u iinjenir u sovorl.
odnosno govorno obra6anjc bilo kome; odriöu Mu uspravljanje na
Prijesrolju (el-isriwä'
'äta
el Ari); da se rukc podiiu prema Njernu,
da se prema Njemu di;e lijep govor; da se bilo 3ta spuim od Njega,
ili da sc prerna Njemu uzdiäu meleki i Rühr da se On nalazi 'znad
Svojih robova, iznad svih Svojih srvorenja, u smislu da ih nadvisujer
odritu Mu to da se u jednoj Njesovoj ruci nalaze nebeM, a u drusoj
Zemljai da na Svojim prsrima pridriava nebesa, na pfsrima Zenijü,
na prsrima planine, na prstima drveier odriiu Mu posrojanje Licai
poriöu da te Ca vjernici u Diennetu mo6i vidjeti svojinl oinna, da
öe im se On obmaarigovorom, daic ih pozdravljarii ukazivari im se
nasnijani da se svake veieri spuka na nama najblire nebo i govori:
''Ko
Memoli za oprosr, pa da muoprosrirni Ko neiro rraiiod Mene,
pa da mLr d:rdnem?!"
Kod njih nerna nikakvog spuiranja, nl govora. OniMuodriöu da
bilo äenu neito rrradi. Po njinra, Njegovi öini nisu ru ni zbog krkvc
mudrosti ili namj€rene svrhe. OniMu odriöu posj€dovdrje savr;enos
htijenja i sprovodiv€ volje, vet sroje na sranoviftu da On moie hrjeri
jedno, a ljudi neiro sisvim druso. To oni nazivaju pravednoi6u, bai
kao ito i svoj takav rcnz,h nazivaju monoteizmom Gc$'hid). kro
rako, oni Bogu odriäu öinjenicu da voli, ili da bude voljen, kao
ko Mu odriöu isanrilos!, i milost, i vdibu, i zadovoijswo. Dmgi
mu odriiu i sluh, i vid. rre6i Mu ne priznxju znanje. Jedni {}a opet
liiavaiu egzistencijc: kaiu: Ono öemu su pribjegli oni liiavaoci, tj
Njegovu oslii:rvanju i uporedivanju (et,reibih rve et,temsil), nalai€
158 l;9

nxm prizDavanje egzistencijc (wudäfid), te Mu moramo odreti i to
Eto, to je renz;h nevjernika. Onaj prvi r€nzih jesr renzih poslanika.
Razlika izrnedu priznavanja realnosti Boiijih imena i svojsrava,
s jedne, i oslievanja Geibih) iuporedivxnja Gensil) s druge strane,
taz?zn4e se iz i4^ve imama Ahmeda i drugih predvodnika Upute
koji su bili na rragu rcga, naime: "Osliiavanje
i uporedivanje jesu ro
da ka;e!: Ruka, popur moje ruker sluh, poput mog sluha; vid, popur
mog vida i sl. Medutim, ako bi ri rekao: Sluh, vid, ruka, lice i uspravljanje,
koji nisu nalik niöemu od svojstava sworen;h biia, ve6 je Iarika
izmedu jednog i drugog onoiika kolika je i razlika izmed( jednog i
drugogsubjekta koji se time odlikuje- LL tom sluöaju ne bt moglo biti
ni govora o nekom telbihu i temsilu. Zar bi neko mogao i pomnliti o
sliönostijednog i drugog da nije smuaivanF onih bezboinika?! ktina
u vezi s tim nalazi se u oLviru onog oko öe8a su srglasni svi Boiiii
podanici, rj. da se Allah atributin onim atributima kojima je Sam
Sebe atriburirao, te onim kojima Gr je opisao Njegov Poslanik, bez
ikakvog usiljenog tumaienja (tahri| ili nep.iznavanja rjh wojstava, i
bez bilo kakvos oditavanji ili usporedivosri. Sw ta svojsrva inuju se
konstatirati i isrovremeno odbaciri svaku moguinost njihove sliönosti
s onim svojsrvima kojima se karakteriziraju sworenji. Tako onaj koji
Aliahr usporedis nekim Njegovim sworcnjem zrlazi u nevjerswo. Isro
rako, u nnjersrvo zalazi i onaj ko zanetita bilo koje svojswo kojim
je Allaha Sebe predstavio. Na pravoj srazi 6e biti samo onaj ko Bosu
prizni realnosri Njegovih nnena i svojsrava, i zanegira svaku Njegovu
sliönost sa scvorenjima."
l-
KNllcA o DUSI
Raulika izmedu pune vjernosri islamskom monordzmu (ewhid) i
nepriznavanja neprikosnovenosti (had m) oD ima ko,i su dostigli visoke
poloiaje sasroji se u tome öto vjernost rewhidu podmzumijeva da se
nekom sworenju - bilo kojem sworenju - ne pridodaje ni3ta Sto je
iskljuöivo pravo Sworitelja, sto sprda u Njegove osobenosri, u smislu
daono ne bude oboiavano, da mu se ne klanja, ne öini sedäa. da se ne
zaklinje njesovim imenon, dx mu se ne zxvjetuje, da se pouzdavanje
ne vcuje za njesa, da se ne rretira boianswom, di se ne zaklinje njime,
pored Alhha, da se ne oboiava kako bi öovjeka priblitilo Allahu, da se
ne snvlF u isü ravan s Gospodarom svih svjero\a, t. da se ne govori:
"Kako "Ovo
ste ro htjeli AJlah i d1", je
"Ja
od rebe i Alhhal", um s
Allahom i s toboml", "Oslanjam
se naAllaha i na tebel",
'Allaha
iman
na ncbu, a tebc na zcmljil", "Ovo je od wojih;Allahovih sadakal",
"Kajen "Dovoljni
se Allahu, i teb;l", sre m; Allah i dl"
lsto je i da iovjek öini sedidu nekom sworenju, onalo kako
mnogoboici öine sed;du svojim sejhovima, kako neki od njih zrr:d
njesr obrije soJU sr"!u. ?ärdinje,e njesovim imenom. njemu se
n \je,uj.. 'edi du , ini njesovome grobu nakou oiesove 5mfti i njesa
priziva za zadovoljenje wojih potreba i oswarivanje svoj;h nadanja,
njesa nasroji udobrovoijiti izazivanjem srdibe Allahove, pazeti da
nikad ne posrupi dnköije - naime da u nj€nu ne izazove srdrbu
za neko Allahovo zadovoljswo, njemu se nastoji priblüiti vise neto
Allahu, njega voli, boji ga se i ieli ga vi3e neto ito voli Allaha, öto se
boji Allaha i ieli Allaha, ili nakar jednako roliko.
Medurim, kada se stvorenju odbije priznari osobenosti boinnsrvenosti
i svede ga se na razinu roba. sasvim potiinjenoga, koji ni
srmome sebi - r nekamoli rrekom drugom - ne moie ni neku Stetu
260 /61

nanijeti, ni korist pribaviri, ni iivot ni smrt dari, ni povratiti u;ivot,
,o nipos'o ne rnaii niego'o 'krnrvlienie. niti umani;\rnie niegove
pozicije, rnakar mnogoboici i mislili druktte.
od najodabnnijeg Ademova poromka (tj. od Vjerovjesnika)
vjerodostojno se, naime, pr€nosi slijede.e:
'Nemojre i vi sa mnom
uciniriono iro su kriaani u.inili \r r;nom Merjeminim. jer ja rm
samo robi stoga govorite Allahov rob i Njegov poslanikl"Joije rekao:
"O
ljudi, ne bih volio da me uzdiiete iznad moje swarne pozicije! ,
"Nemojre "Boäe
od moga rnezara praviti svetiliSrel", moj, nemoimoj
mezaruöiniri idolom koji 6e se oboiavatil",
"Nemojte
tovorid: Kako
hote Allah i kako ho6e Muhammed!"
lednom mu je jedan öovjek rekao:
"Kako hoiere Allah i ti!", i
on mu je na to rekao:
"Zar me öini3 Allahu mvnirn?|" Jedan drugi
tovjek je, nakon üto je poöinio neki trteh, rekao: "Bo;e moj, Tebi
se kaiem, a n€ k4em se Muhammedu!", i on je to prokomentirao
rijeöimar
"Eno onaj svoju öeljrd upozna sa krinitiml"
NllJ, ntje rekao: Ti nenai nr{ta s ttnla5 (Alu'Imren, t28), Reci:
"O
nenx odhi{e sano Allah!" (Nu'tnran, 154) , Reci: "Sam od sebe
ne nop nihahat itetu otklonbi, a ni neLu lonst sebi pribaüti; biua
onabo baha Alkh ho(e!" (lürus, 49), Rd: 'Ja nkan * xanju da od uat
kiLtu itetu othbnin iti da nekon od uzs bakw korist pnbaün. " Rcc;:
'Mne
nibo odAlkhote kaz cnemoäe ititu uzeti; sano u Njegaja
noga xtotilte naü!" (El-Di;nn, 2l -22), tj. mimo Njega ja ne motu
naöi nikoga drugog ko bi mi mogo prutid uroöi3te, na koga bih se
mogao oslonid. Svojoj köerci Fatimi, svome amidii Abbasu i tetki
Safijji 'erro je: la va" od Allaha niiim ne mogu z:iririril 06
"Od
U Korkutovom prij.vodu ajer elasir lebe.. zvüi (di li icOnpok?hnjc njihovo
pdmiti iliac ih n. nukcsrviri)l
HadnbiljäeBuhri,Muslim,En-N6aiiAhmldusvom'Murnedu'.
KN]IOA O DUSI
U Buharievojveüii hadisslasi:"Ja
vas njöim ne mogu saörrvati
od Allahal"
To mnogoboScima izgleda nepriliöno u pogledu njihovih lejhova
i botanstava, pa srota sve ro odbijaju i za svoje iejhove, prednere
svoga oboiavanja, vezuju upravo supromo od svega toga, wrdeöi da ih
onaj ko ih liSava rota strnaü i nipodairava njihove pozicije. Ustvari,
oni sr d koji sna;no skrnave aspekr boäanswenosti i nipodaitavaju
je, zbot iega imaju znaöajnog udjela u rijeöima Uzvti;enogt: Kad se
Allzh sano spanene, grie se slM onih koji toji u onij eiet ne "jerujtu,
a kad se sponen' oni haj;na se oni porcd Njesa kknjaju, odjednon ih
radost obuzne! (Ez-Zuner, 45)
R zlika izmedu vjernos diedenja onos kojije zajti.en od srüeha
(tj. Vjerovjesnikr, s.a.w.s.) i obezvrjedivrnja sEvova uöenjaka i, öak,
odbacivanja rih sravovasasojise u romeSro onoprvo podrazumrjeva
dx niöiji srav, niri milljenje - ma ko on bio, ne smijei sraviri ispred
onoga s iime je doiao Zaüri6eni od grijeha. Naprotiv, najprije iej
Rzmoüiri autenritnost hadisa pa, ako se on pokaäe vjerodostojnim,
razvidjer 6eI njetov smisao. Kad ri njegov smisao postane bjelodano
jasan tada neöei odstupiti od njega makar svi ljudi, od ktoka do Za_
pada, srali na sup.ornu srranu. A - Boäe saöuvaj! - Ummet se nikada
ne€e saglasiti sa neöim 3ro je u kolizti sa onim s öim je dolao njesov
vjerovjesnik.
U t mmerusvakako morr por'oiarineto ko,e i,pravno izmzioo
tome i, ukoiiko ro tebi ne bude poznaro, nemoj dinjenicu da ri nije
poznar taj koji se o tome izrazio hpravno uzimari kao dokaz proriv
Allaha i Njegova Poslanika, veisedrii doslovnogteksra hadha (nass)
)62 263

i nemoi posusrajari. Budi siguran da je, bc imalo surnnje, neko to
vet elaborirao samo öto to joI nije stiglo do rebe.
Tako öei postupiti uz puno oöuvavanje dignitera uöenjaka
i njihov respckr, s uvjerenjem u njihovu svetost, njihovu vie.no"
i njihovo iskreno nastojaDje da se vjera saöuva i zadrii ispravnom.
Oni se, naime, nalaze u rromedi izmedu zadobijanja jedne nagrade,
zadobijanja dvije nagrade i oprosta. Pa;pak, ro ne znaöi da fteba
prenebregnuti izvorne vjerske rekstove (nusüs) i snvu bilo koga od
njih dari prednost nad njima pod sumnjom da su oni 'rpuieniji t,
njih od rebe. A-ko to, doisE, jesre tako sverom teksü je Pristupro i
dngi koji je, takoder, znaniji od tebe pa zaöto se, dakle. sa njim ne
bi saglasio, ako si iskren?
Prema mme, onaj koji sravove utenjaka podvrgne autent;anim
vjerskim teksrovima i odmjeri ih p.enu njima, te odbaci one koji su
u nesuglasju s tim tekstovima, on !;me neie pokazati nepoötivanje
njihoüh stavovr, niti öe povrijediti nj;hov dignircr. Naprotiv, rime
öe pokazati da slijedi upravo njihov put, buduöi daje i wima njima
naredeno da imaju takopostupiti. Njihov istinski sljedbenlk je, dakle,
samo onaj ko se drii naöela onoga iro je nj;ma sravljeno u obavezu,
a ,,€ onaj koji se sa njima nzide u stavu.
Prema tome, zauzeri snv koj;F rariöit od njihova stava, kojije
rr nesuglasju s izvornin vjerskim tekston, jesre maliciozniji fiD od
razildenja sa njima u osnovnom naöelu koje irn je naloieno i kojem
se pozivaju ' oaime, da izvo.ni vjerski teksr üvijek imaju shviri ispred
svojih vlistitih stavova.
Eto, iz ovosa se jasno raspoznaje razlika izmedu slijepos slijedenjr
nekog uienjaka u win njegovim stavovima i izmedu potpomaganja
njegovim shvannjem i obasjrvrnjem svjedoitu njesovosa znanja.
U prvom duiaju md; se o prihvrtanju njegovoga stava bez njcgova
.v-
KNltcAo DUsl
kritiökog propitivanja i bez porrage za argumenroD na kojcn se asniva
r-r Kulanr-r ili Sunnerr, öro biva popur uZetakojeonrl srcgne oko
ojegovogi vrara i rako ga vuie za sobom. Stoga se takav öin i naziva
taqlilonttrl (d.osl. initiraDje, povodcnje, dijepo oponahnje).
Swar je sasvim druköija kad se radi o porpomasxnju nj€sovim
shvatanjemi osvjedjavanjen svjetlom Djesovosa 'ranja kako bise s,i,
glo do Poslanika, s.a.w.s.,jd je on uicnjakestavio u rxvan vodiöakoji
trebaju dovesd do prvog vodiir.läko k,td utenjak dovedc do njega,
radaje njesovovodenje sawim dovoljno inema potrebeza bilo öijim
drusim daljnjim vodenjem. Naime, kadr onaj koji, or;jenrimju.j se
prema ?vijei d ,mr. gl.dJ K" bu aiego!o dJlinie o, ijcnr irrnie p., In I
zvijezd:ma tada gubl svaki smisao. Imam San'i ka;c: ,,Urenjacj
su
jednoglasni u rornedaiovjek, nakon 3ro nu posrane bjelodanoFsan
Sunret tso;i1cga PoslaDika, s.a.w.s., ne smije taj Sunner zanemariri
ni zbog öijcga (drukiijega) sraval"
Razlika izmedu Stiaenika Milosrivogx i iriicnika iejranovih srsroji
se u ronrc iro se Stiicnici Milosrivoga zllrga /)e..e bojüi i t1i zl
iin e[? tlgatatl! (]t]Ins, 62). O su ofi haji Ju t'tenodli i Alkl)n le
6,/./, (Junu, 63); oni su oni koji sc navode vc6 na samom poöe&Lr
sure El'Beqarer Oni le otn ito telz onnül (El-Beqare, 5), zarim u
vedini te sure: irsrtt rr oti Laji ljelujlt tu AIah i 1! On4 e4a, i
LE/ek., i s h4ige, i u t)jcrouj&ike, i boji od in*ba, iaho intl dmg,
dntu tunncinM, i siru;adi, i lirotrnsit a, i ?uttliriha, i ?ttsjncintu1, i ztt
liqlnl - ghsols!] inq,ilr, nrmir orlLo' icnstosgb8oltr r',rl44r?r//,. iit i. idno
oJ omtrtrlIzniiclii: o[o vnttrobirrirLi dhor.tri obNiti oko u r]. {/.tr
264 t6;

oth'p iz ro?n"d, i hoji nob'u abn'üij't i nhnt dnJ", i hoji obdßz'
"aJr, hd je ?rerzmu, iPanTtrdju. natuiito ani hoji su iz&ä|jiü "
neimaitini, i u bole'ti, i u boju ljuton. Oni n isktni rj.rnni, i oni s.
Alkha bojc i ntznih postupa*a hlone! (El Beqare, 177)r oni su, isto
tako, spornenuri i na poöetku sure El-Enfäl: P,'rui ljemici '11sana
ani tija se srv strnhom is?une had se Alhh qonene, t kdd tn 'e l|eti
Nkgou haz"ju, '1etoun1e in i"r!t11ju t '.t/ o v /t.t Gospadnra n'aga
o:knjdj", oni koji nalittu abaaljajr i dio on owga ita in Mi dnjeno
u.ljdj'j . Oni sa. zbiüa. ?rati ljemici - njih ?otdtti, i a?rcn, i abiÜe
plenenito ko.l Gupolan njihna **aj*/ (El-EnfäI, 2-4), zatim nä
poöecku sure El'Mu'minün: Oni ie njenu t)jetno baftuiti! (El-
Mu'minün, l1), kao i na kaju sure El-Furqän; potom u 3t. ajetu
sure EtlrI'z^b: Mxslinanina i nuslinanbatna..., sve do kraja rjeta;
zatimuu 4etu Otli boji seAlktu i Posknibu Njegora bulu pahorauali,
hoji leAlkha tud' bojali i boji od Njega budu s ahadli - o,1i t??ostifi
ona lto bud l.eljdi!(En-Ntu,52),zajim: Osin ljenliua, hoji nalxue
slaje budu na njene oba"Üali, i oni u tijin in{ina b*de odreden
dio z/1 olnga koji ?rcli i za onogd hoji ne ?rosi, i ani Laji a Ondj sri.jet
budu 4elorali, i ani kaji od bazne Gospodara noga balx strahouli - a
od kazne suoga Gaqodara niha ni.j? sigran - i oni boji sti.lnr njestn
:nja budu ho/tli i zi\eb jedino !.t 2e rnd srajin ili ld oninn haje
su t tu:niitt'a njihauu - oni, doista, prijebor ne za:|uz"jlt - d oni Loji
ftaZe izran toga, olti u glijeh aladijl1, i aii hoji lotjet.n. in dmnn.te
buda luuli i abaueze sroje isplnjauali, i oni hoji d"s etj..laienjr s'asd
butu inriali, i ant baji nalitue lnje ba.la rnnos o obn"ljali ' otli i. L
dzcqtcatm bniinnn brh !o,n:,.ai.'tl I M"-,id/ )2 15,: rc u r:jc
tim^: Oni se Laju, i Nje u bknjaj . i Njesa h"dlc. i ?on., i nah,"
aba jaj , i ttize da v tine labn djek. a o.l ndrürtih odti;rj| i
Alkhoüh propisa v pridnanju! (Et'Tewbx, 112)
266
KNJICAO DUSI
Prema ronre, iri6eni€i Milosrivoga jesu oni koji su iskreni prema
svomeGospoda.u, koji se povinjavaju Njesovom Poslaniku u pogledu
onoga 3to je zabranjeno i onog ito je doputreno, koji se s drugima
razilazezarad njegovoga Sunneta, a ne razilaze se s njegovim Sunnetom
zafad nekoga drugog, pa tako ne uvode novotarije u vjeru i ne
pozivaju novorarii, i ne prikianjaju se nikakvojdrusojskupini osim
Allahu, Njegovrr Poslaniku i njegovinr ashabima, koji svoju vFru ne
uzimaju ä isru i zabavu i ne duöaju ßdie sejransk zvuk od zvuka
Kulana, ne prefäriraju druiwo zavodljivosti nad zadovoljswom Milostivoga,
ni harfu i Iumju nad'tedam ponavljajraih"ros:
Mi ?libjesosno oki|ll Batinl
od onih * bojina bole*. inor liieno*t dobra, se nade.
ft, gowrismo im leno:
' Vi na i"ici sk ?rordlie. ljudi, uli.jed sluianja suirle!
Al'. kad pod.niehnu;" le tto,r'c jma niiin.
ni khnkno t ztbludjcloga i onog ito ubiraie on.
Hajd', haho bi y
?oziru tqate i nogao o.liznt onnj
kan s"irha ?astnde obi;'1j?!
Taho ni 2irjesno nn 4eri Olabraniba Bozijeg.
a oni xnira;e k'o otpad tt/ ai, zrtu.lnftj1ti p*on!
Stiienike Milostivoga nijc u stanju razlikovatiod rriienik:3ejtanovih
samo onrj ko nema duhovnoga oka, i ko nerna vjere. Kako bi,
dalde, oni koji srr seokrenuli od Njesove Knjise i od upure Njesova
Poslanika injegova Sunncta, koji su se razi3li s njim ; pr;tdonili se
drugome mogli biri Njetovi ötiienici kad su srtano se priklonili nc
s(hm pona'Ljrjuaih kLixnskrsintrsn llcm. vcan,i rdinitrk2 pd rn $ hi\l na
\ddtrtr, prihajcrä tr Kuianr, koiliincrvoltrrruru Frihu.
261

sutlasju e Nj;n, ikadsuodsrupili od upure NjegovaVjerovjesnika i
njegova ;;votnoga puta: O i /t*u Nj.goti itiienici. Njegou; itilenici su
sano oni hoji se Allaha boje, dli ßti r /iih ne mal@ (El-EnLl, 34)
Stidenici Milosrivoga su, prema rome, odjenuri onim ko jed.ago
njihovu Zaititniku; oni poz;vaju kNjemu i u neprijateljswu su s oni'
ma koji su se odmernuliod Njega. S drugesranc, iriaenici iejraoovi
odjenuti suoDirn 3ro jedrago nj;hovuzairitniku, rij€öju ; djeloD, oni
pozivaju k njemu i neprijateljski su raspoloieni prenra onima koji
im to prijeie. Tako kad vidiö nekog öovjeka da voli iejtanov zvuk.
iejranova pozivaöa i braöu rejtanovu, i koji poziva ononre 3ro Seitan
voli, npr. mnogobolwu, novotarijama u vjeri i razvratnosti znaj da je
on jedan od Sti6enika njegovih. Ako pak budei u nedoumici, mozei
ga orkr'ti u tromer u njegovoj nroliwi i odanosti Sunnetu i njegovim
djedbenicima, odnosno u njegovu izbjegavanju svega toga, zatim
u njegovu nepozivanju Allahu i Njegovu Podaniku, te u odsustvu
nepomuienog tewhida i dodjednog slijedenja i podvrgavanja sunne,
ü. Time ga izmjeri, nemoj g vrjednovari niöim dmgim - nikakvim
drugin stanjem, nikakvim otkroveniem ni öudom, makar hodao po
vod; i letio po zraku!
'lime
se raspoznaje rzlika;zmedu imanskog i iejtanskog stanja.
Premarome, imansko sünF je$ plod dijedenja Poslanika, iskrenosti u
djclinu i iisroic rewhida. Rezultat toga jest korist za muslimane, kako
'
Lj Korklrorom p is!|tr ri(slisi: Aoni nisu nj.soviiuvrri. Cuvirini€8oviftbiju
lni.-rr. dtri liojir Alltrli! b.ic, rli{nini trjih ncznr " Niimc, (o'kutjc i;xo n im
dr r pfinjm zxn,jeri.r ,r rmc li.! rr (',jcgi rjcgo!)u riicalarl4k-ltaodrosi nt
(irnihnm, r ne m Alhhr, krlo r. {mm N.r
KN]IGA O DUSI
u pogledu njihovevjcre tako i u pogledu njihova ovosvjetskog statu,
sr, koj; öe uvijek biti zadovoljavijuti dokl€ sod se bude tßüajno na
Sunnetu i imalo se ispravan odnos prema Borioj naredbi i zabrani.
S druge srrane, (ejransko stanje vezuje se ili za mnogoboiwo
ili za pokvarenosr, iro proishodi iz bliskog dodira sr sejtanima, iz
povcano"ri 'r niin,J i 5litno,'i . njima. lrk!o .r"nJe imJncnrno je
oboiavateljima kipova, kriteva, varre i iejrana. Onome koji zapadne
u rakvo sranje iejran , buduEi da ovaj njesa oboiava, podarijedno
sranje pomofu kojega lovi one slabih razuma. Bo;e dragi, koliko su
samo tako uniirililjudi, /z bi ih u?rc?artili i dn bi ih u t'jeri njiho'oj
zb'nili. A daje Alkh htio, oni to ne bt tinili!(El,En'erll, t37)
Prematome, svako stanje kojim njegov posjednik izade iz okv'ra
Kur'xna i onoga s öime je doiao Poslanik, a.s., j€ste sejtansko, bilo
Ja sam shdro o nekim stanjim: sihirbaza, oboäavarelja varre i
oboiavatelja kriia, te mnosih koji se formalno vezuju za ishm - a s
kojim u su3tini nemaju niita - da posjeduju neka rakva stanja, vet
premx stepenu svoje odanosri iejranu i iskazanom neprijateljstvu
prerna Milostivome. Covjek ponekxd moie biti i iskren, ali mu se,
uslijed niegova nezDanja, swari pobrkaju, pa mu stanje bude iej
tansko i pored njegovog zuhda, ibadeta i iskrenosri, jer mu, uslied
pomanjkanja zmnjl o onome ita je sejtaDsko, a $ra rneleksko, re
uslijed nepoznavdrja swarnosti vjerovanja, dode do zbrke u videnju.
I jedni i drusi kazuju ne$to lro nije od njih pa izgledaju kao neko ko
ima viziie i narp.jrodnosti.
Ljudisu, udjjed ndu luiiva nja jednih od drugih, zapali u te(kotu
tako da su svako crnilo sralismatrati datulom, asvaku bjelinu lojem.
Ono ito to dvoje razluöuje jesr ono najvrjednije ma Ovome svijetu
svjerlo koje Allah rbrci u srce, pomo.u kojesa se jasno razlutuje
t6il 26t)

istina od lari, kojim se odmjeraraju suStine swari: da li su dobre ili
lo5e, ispravne ili neispravne. Onaj ko u sebi ne bude imao tog razlu,
öivaöa taj Ce, neminovno, upasd medu iejtanove ortake.
Pa, neka Allah bude na pomoai, slo pouzdanje je u Njega!
Razlika izmedu objavljeoog pmpisa, öija je primjena obavezujuca,
i onog pretposavljenog propisa (hukm muewel), iiji F krajnji
domet da ga je dopustivo slijediti, sastoji se u tome lto je objavljeni
pmpis objavio sam Allah Svome Poslariku i oui ga primjenjiv"o
medu ljudima. To je, dakle, Njego\a odredba za koju nema nikaLv€
druge alternative.
Prerpostavljeni propis pak obuhvara svu onu razliöcost u stavovima
mudärehida, koji se ne moraju obavezno slijediti i u pogledu
kojih onaj ko bi postupao supromo njima ne bi mopo bid proglaien
nevjetnikom ili licemjerom. Izricatelji dh smvova nikada nisu kazali
de ie to Allehov propis ili propis Nj€gova Poslanils; uvijek su govorili:
"To je ono 5to smo dokuöili wojim vlastitim umnim pregnudima,
pa ko hoCe neka to prihrati, a ko neöe ne mora!" Oni, dalde, tim
svojim stavovime nisu obavezivali muslimane. Soviöe, Ebu Hanifa
je rekao: "Ovo je moje miSljenje, pa ako neko iznese bolje miSljenje,
je du ga prih titi!"
Da je, dalle, Ebu Hanifin stav predstavljao sam Boäiji propis,
tada Jrlsufi MuÄammed"o, kao ni drugi znalci, ne bi smjeli zauzimati
nikoji dru-köiji stav.
rrc Tj, nj.govi sl.vni ü&nici.
274
KN]IGA O DUSI
kti je slutaj i s Malikom: Halifa Re3id ga je pitao 3ta misli
o tome da on natjera ljude da slijede ono öto se nalazi u njegovom
"Muwetd"-u,
no on mu ro nije dopusrio. Rekao je: "Ashabi
Botijega
Poslanika, s.a.ws., raziSli su se oa we strane tako da jedni od njih
posjeduiu znarje koje drugi ne posjedujul"
I imam Sa6'i, takoder, nije dopuStao wojim uöenicima da se
slijepo povode zr niim. Tntio jeod njih da imaiu zenemariri njegovo
mi5ljenje ukoliko dodu do nekog vjerodostojnog hadisä koji lezuje
druköije.
Isto tako, ni imam Ahmed nije dao za pravo onima koji su za,
pisiwJi njegove fewe i dr.; govorio je "Nemojte se slijepo povoditi
za mnom, niti bilo ze kim drugim od nas, veC i vi crpite odend€
odakle su crpili i oni!"
Prema tome, da su muslimani vjerovali da se starovi imama
imsju slijediri bespogovorno, oni bi njihovim utenicima zabranili
da se raridu sa njima u miiljenju i oni ne bi mogli izdati nijednu
woju 6trn koja bi bila druköija od njihove, kao öto ni neki od njih
ne bi mogao jedanput izreii jedan stas a porom drugi, razliöit od
njega, tako da se u vezi s istim pianjem od njega prenose dva, tri ili
viöe r zliöitih stavova.
Kada je, dakle, posrijedi milljenje i vlastito nsudivanje njega je, u
najboljem sluöaju, dopustivo slijediri. Kad je pak posriedi objavljeni
propis, muslimanu nij€ dopustivo postupiti druköije od tog propisa
niri iziai iz okvira njegove proreänosti.
Src se tiöe izmijenjenog propha, tj. onog propisa koji nije sukladan
onome 3to je Allah objavio, njega nije dopustivo sprovoditi,
niti ga primjenjirad, kao ni povodiri se za njim. Onaj ko zagovara
neki akav proph nalazi se izmedu nevjers6?, licemjerswa i mno,
goboiwa (zulm).
)71

Ovim smo namjenvali ukazati na neka sanja smirene, sebekorede
i zlu sklone du!e, re na ono zajedni&o wom tmme, odnosno
na ono po cemu se razlikuje jedno od drugog, zatim na dine srake
pojedine od njih, na njihovu nzliätost i radiöitost njihovih intencija
i nahodenja. U tome ie sadriano i ukazanie na ono 3to se nalazi iza
rogx.
Dula je, dakle, iedna
- jednom bude sklona zlu (enmärah),
drugi ptrt je sebekorer.a (lewwämah) a creti puu je smirena (mutmeinnah).
Kod v€tin€ ljudi preovladara du$a sklona zlu (emmara), dok
je smirena duia (mutmeinnah) u ljudskoj vrcti najmalobrojnija, ali
i najvrjednija kod Allaha. To je ona dula kojoj se rekne A ti, o /*io
slniftna, ttuti s. Got?odaru nomc zadttoljna, a i On tobon zadowljan,
pa udi ncdu tobovc Moje, i di * Dä:ennet Moj! (ElFedLt,27 '30\
Allaha uzvilenoga molim - nadajuü se NFgow usliSenju - da
naie duie uöini smirenima uz Njega, da Njemu budu okrenute *ojim
stremljenjima, da se Njega plale i da iude rä onim ito je kod Njega,
da nas zaititi od naiih vlastirih zala i ruänih postupala naiih; da nas
ne uöini od onih iija je srca uöinio n€hajnim za sje{anjem na Njega
i koji strast svoju slijede i öiji su postupci daleko od razboritosti"', i
od, onih liji le ad a älvotx nd Own slietu ualüdan biti, a hoji I'
nislhi da je dobn ono lto ttlz! (El-Kehf, 1O4)
On je Onaj koji öuje dovu i one koji svoja nadanja vezuju za
Nj. On nam je dovolFn, On je divan Za$tirnik!
rrr v 28. ajc suE IlKchC
Sadräaj
mlJlcA o DUst
Rosprovo s€domnoesii:
DA LI DUSA POSTO]I ODVAXADA
ILI IE STVORENA, NASTAT*{| ...........................................5
Rosprovo osomnoeslo:
DA LI SU DUSE STVORENE PRI'ETIJEb5
ILI PAl( NIHOVO STVARANIE SLIIEDI
SryARANJE TrtErAl . ..................33
Rosprovo develnoeslio:
Jra EIr usrvanr ouiaf....................................
...............78
Rosprovo dvodeselo:
DA LI IZRAZI NEFS I RUH
OZNAöAVAJU ISTU ESENCIIU
ILI SU TO D!'IJE RAZIJörTE STVARI........................ r53
Rosprovo dvodeset i prvo:
DA LI SU POSRIJEDI TRI
ILI SA.t\dO TEDNA DUSAI ...............................................161
272 273