LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

S Beihai parka Peking kao na dlanu
Pravo prostranstvo koje zauzima Zabranjeni grad sagledali smo tek
poslije, kada smo se prošetali Beihai parkom koji se nalazi sjeverno od
njega, na povišenom terenu odakle se s vidikovca vidi Zabranjeni grad,
Tiananmen i središte Pekinga kao na dlanu.
U tom parku podignuta je Bijela pagoda na mjestu gdje se nalazila
palaËa Kublaj kana, mongolskog vladara i unuka Džingis kana. U njegovo
je vrijeme Marko Polo u dva navrata putovao u Kinu i Peking. Naime, u
12. i 13. stoljeÊu Kinom su vladali Mongoli. Možda sam i ja hodala tragom
Marka Pola, našeg KorËulanina koji je u službi Venecije s karavanom
putovao u Kinu.
Još je jedno mjesto u Pekingu koje povezuje nas i Kinu, a to je most
Marka Pola koji je on sagradio.
Kineski zid za kraj
Odlazak na Kineski zid bio je poseban doživljaj. Zid je graappleen od 2.
stoljeÊa prije Krista pa do 16. stoljeÊa i to radi obrane Kineskog carstva od
barbara. DugaËak je oko 7 600 kilometara, visok je desetak metara, širok
oko pet metara i kamo god se pogleda proteže se u nedogled.
Teško je opisati sve znamenitosti Kine i Pekinga. Stara tradicionalna
kineska arhitektura toliko je lijepa i drukËija od naše europske, dok su
novi dijelovi grada sliËniji New Yorku nego europskim graappleevinama.
I stare i nove graappleevine su tako velike i monumentalne da je svakome
jasno koliko je Kina velika država bila, i ostala.
Dobri ljudi žive u Kini
Danas u Pekingu živi 17 milijuna ljudi, a ja nisam u tri tjedna vidjela
ljutog ili namrgoappleenog Ëovjeka. Svi su beskrajno ljubazni, srdaËni i
nasmiješeni, od onih najsiromašnijih pa do najutjecajnijih. Grad je toliko
Ëist i uredan kao nijedan europski.
S poznatima
Upoznala sam puno Kineza i poznatih ljudi iz Amerike i Europe:
Teda Kennedyja, engleskog princa Edvarda, kraljicu Margaretu,
190
gradonaËelnika Londona Borisa Johnsona, guvernera Hong Konga, a
vidjela sam iz neposredne blizine i kineskog predsjednika i premijera.
Paula KovaËiÊ, 8. r.
Druga osnovna škola Bjelovar, Bjelovar
Voditeljica: Vlatka Bily
Zoljini putevi pakla
18. 11., obljetnica pada Vukovara. Hodam u koloni, gledam sve te ljude
oko sebe koji su došli iz svih krajeva Hrvatske. Gledam branitelje. Zastave
zavijore u koloni iza mene. Pogled mi zastane na Ëovjeku koji Ëvrsto drži
plavu zastavu. To je Ëovjek koji je prošao rat, logore, putove pakla, srpske
koncentracijske logore. To je Zolja.
Odakle vam nadimak Zolja?
Nadimak Zolja je sluËajnost iz rata. Nakon pucanja iz zolje na tenk,
uËinak nije bio onakav kako su nam rekli. Zolju sam bacio na pod i gazio
po njoj, te ovlaš opsovao, i moji deËki su iz tog dogaappleaja izvukli nadimak.
Recite nam nešto o Zolji?
Zovem se Ivica LukiÊ. Roappleen sam 14. 12. 1958. u Vinkovcima. Život me
vodio diljem Lijepe naše. Po struci sam tehniËar za telekomunikacije.
Završio sam školu za rezervne vojne oficire, tj. obuËen sam za vezu i
navoappleenje pri zrakoplovstvu. U rat sam se ukljuËio 2. svibnja 1991., u
dobi od 33 godine. Bavim se sportom, a trenutno sam trener sa Euro
licencom, u prekrasnom gradu Vukovaru u kojem živim.
Imate li obitelj?
Sretno sam razveden, ali otac sam dvojice sinova. Vedran, roappleen 1982.
godine i Igor, roappleen 1984. godine. Podarili su mi dvije unuËice, Luciju i
Enu.
Gdje ste bili kada je Vukovar pao i kako ste se osjeÊali?
Pri padu Vukovara branio sam Alatnicu i Borovo Kornere, a u pokušaju
proboja sam ranjen. Uhvatili su me srpski dragovoljci, skinuli su mi
191