LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

Nita dobro se slažu. Mala ne postavlja previše pitanja i zahtjeva, a Dina
ne oËekuje i ne traži puno. Naizgled idiliËan odnos. Da ne budete u nekoj
zabludi ili nedoumici: vole se. Bez obzira na sve što imaju, odnosno
nemaju.
Dina je mlada mama, takoappleer manje lijepa od prosjeka, bljedunjava i
žgoljava, puna mana i vrlina...
Sad je veÊ prošlo 19 sati. Zajedno su u fotelji pogledale crtani film, a
zatim je malena otišla u sobu i uplovila u carstvo snova. Dina je i dalje
ostala sjediti. Praznina, pustoš, tišina i slatki miris voÊnih bombona
na stolu bilo je sve što se moglo osjetiti. Ponovo sam sve promatrala iz
kuta i svojim maËjim Ëulima i sama proživljavala ono što je ispunjavalo
prostoriju. Ni veËeras nije mogla izdržati. Na glas je sama sebi priznala
kako je jednostavno prerano iskusila mnoge stvari i prerano odrasla: ‘Ja
sam još uvijek trebala biti dijete.’ Ali to je samo njezina pusta želja.
Izmorena od straha, ali i napornog dana teškim i umornim korakom
premjestila se u spavaÊu sobu. Vrlo pažljivo da ne probudi malenu.
IduÊeg me jutra probudilo glasno vikanje iz sobe. Znala sam što se
dogodilo. Zaspala je. Drugi put ovaj tjedan, a tek je srijeda. »esto ne Ëuje
budilicu. Za razliku od mene. Ali vrata spavaÊe sobe uvijek su zatvorena,
pa joj nikako ne mogu javiti da je vrijeme za njezino ustajanje. Ježila se
od same pomisli da Êe šefica dobiti slom živaca zbog nje. Peti put ovaj
tjedan, a tek je srijeda. Teško je ustala, izašla iz sobice i pogledala kroz
prozor. Vidjela sam kako su joj noge još nestabilne i teške, a onakve
je podoËnjake teško opisati. Vani je pljuštala kiša. Navukla je na sebe
najdeblju vestu koju je imala u svom neurednom ormaru, uske hlaËe i
Ëizme s visokim potpeticama. Ista kombinacija treÊi put ovaj tjedan, a tek
je srijeda. Nije imala volju za šminkanjem. Konstantno je požurivala Nitu
koja je ionako bila spremna puno prije nje. Na brzinu je pred nju stavila
zdjelicu hladnog mlijeka i žitne pahuljice. Dok je jela, mama joj je brzim
grubim pokretima prolazila Ëetkom kroz kosu pokušavajuÊi bar malo
popraviti to veliko gnijezdo na maloj glavi. Jaukala je punih usta iako
ju zapravo nije toliko jako boljelo. Nakon mukotrpnog Ëešljanja Dina je
na obraz svog djeteta ‘zalijepila’ topli zvonki poljubac pun ljubavi. Sa
sitnog je lica u samo jednoj sekundi nestao svaki trag boli. A i keËkice
128
nisu tako loše ispale. Dina je zgrabila svoju veliku tešku torbu punu
papira i u prolazu ubacila još nekoliko potpuno nepotrebnih sitnica. Isto
je napravila s Nitinim ruksakom za vrtiÊ. Stavila ga na njena slabašna
ramena i usput joj još jednom nervozno pokazala i objasnila kako se vežu
vezice na tenisicama. Izjurile su van svaka sa svojim kišobranom.
Svakog dana posljednje što Ëujem od svojih vlasnica jest oštar,
ujednaËen zvuk udaranja potpetica o ploËice u hodniku. Po meni
iznimno iritantan zvuk, ali poËela sam ga doživljavati kao pozdrav.
Udaranje je postalo sve tiše i tiše.
Nakon što odu bez pravog pozdrava, pa sve dok se ne vrate kuÊi
nemam nikakvih spoznaja o njihovom životu. Obje na svojim leappleima
imaju sjenku, ali u rukama veliko toplo sunce i dobro srce. Svakim
sam danom sve više i više zadivljena naËinom na koji se nose s time i
savršeno spajaju dvije potpune krajnosti. Zatim ostajem sama sa svojim
sjeÊanjima iz prošlih života.
SjeÊam se prvog dana kojeg sam provela s Dinom. Bila je mala
desetogodišnja curica, a ja još manje dvomjeseËno maËe. Još pamtim
kako je njezina plava debela vesta bila meka, a ruke tople. Ponekad, kad
se duboko zamislim, mogu osjetiti miris njezine kože i Ëuti piskutavi
glasiÊ kojim mi je pjevala vesele djeËje pjesmice. Mazila me i pazila poput
svog djeteta. Sada je sve drugaËije. Zaista je postala mlada majka, a ja
sada svu onu pažnju i brigu koju je ona nekad poklanjala meni pridajem
njoj iako to ne primjeÊuje.
Do nedavno Dina je imala sve što mlada djevojka može poželjeti:
prijatelje, mnogo poznanika, roditelje koji su je podržavali, deËka koji ju
je volio, dobre ocjene u školi. Odrasla je gotovo preko noÊi. Shvatila je
stvarnost i odluËila okrenuti potpuno novu stranicu. Bolje reËeno: ušla je
u potpuno novu knjigu. Iz svog je dvorca istjerala sve podanike: prijatelje,
roditelje, deËka..., a oko njega sagradila velike debele zidine kako bi se
obranila od stvarnog svijeta i svih napadaËa koji su nakon mukotrpne
borbe i pokušaja da ponovo uappleu u Dinin život uvijek odustajali. Ona se
smatrala priliËno sretnom i zadovoljnom, no u trenucima kad je bila
sama sa svojom sjenom osjeÊala je veliku prazninu na mjestu gdje su u
njenom srcu boravili oni koje je najviše voljela. Jednostavno je nastavljala
129