LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
smatra punopravnim vlasništvom ove ili one njihove kÊeri.” Ali <strong>za</strong>tvorih<br />
knjigu odmah nakon te famozne prve reËenice jer spoznah da Êe mi u<br />
kratkom roku poËeti tjerati san na oËi, a Dr. House Êe uskoro <strong>za</strong>uzeti<br />
drugi program, i to samo <strong>za</strong> mene (pri ovoj pomisli nabacih lagani<br />
smiješak, smijuÊi se vlastitoj pseudoduhovitosti). Majka je i dalje u<br />
susjednoj sobi razgovarala putem telefona, ali bitno je da sam ja ta koju<br />
se optužuje i proziva kriminalkom, te bahatom i neodgovornom klinkom<br />
koja sve što znade jest nabijati raËune (iskreno, sumnjam da znadem<br />
koje nam je telefon uopÊe boje). Naravno, njezine prijetnje o oduzimanju<br />
voljenog mi mobitela nisu ipak popraÊene samo argumentima kako<br />
previše telefoniram (ma u kojem to virtualnom svijetu ili paralelnom<br />
svemiru???), nego su tu i oni hiperbolizirai kvaziargumenti u kojima se<br />
nalazi i nepostojeÊa Ëinjenica da padam razred, popraÊena majËinim<br />
preglasnim uzvicima i usklicima te pokojom razbijenom Ëašom, jer<br />
ne može dramatizirati i prati posuapplee odjednom. Iskreno, mislim da je<br />
još više uznemirava što sam ja tijekom njenih dramatiziranja potpuno<br />
flegmatiËna (štoviše, skoro pa se smijem). »injenica jest, priznajem,<br />
da zbilja prstom nisam maknula otkad sam u gimnaziji i prosjek mi<br />
aproksimira slabašnoj Ëetvorci, ali nije da se previše <strong>za</strong>maram time.<br />
Zamarat Êu se time kada jednom budem na programu Z1; loše odjevena,<br />
nedepiliranog pazuha, s tablicom s koje vrišti poruka “I JA SAM<br />
NEZAPOSLENA!”, okružena ženama sliËnima meni. Tko zna, možda<br />
me i jednog dana sretnete pod Eiffelovim tornjem takoappleer s tablicom<br />
na kojoj Êe kvrgavim slovima pisati “SANS ABRI”, ili pak naletite na<br />
mene u New Yorku, na križanju 5. i 37. ulice s ukradenim kartonom na<br />
kojemu pak piše “HELP ME, I’M DEAF” i plastiËnom kutijom prepunom<br />
plišanih pas-privjesaka koje gluhi ljudi obiËno prodaju. Zasad sam tu, s<br />
relativno Ëvrstim jedinicama iz matematike i fizike i slabašnom trojkom<br />
iz hrvatskoga jezika.<br />
Tko zna što sudbina donosi. Jednog dana bit Êe drugaËije nego što<br />
je sada. Ali do tada Êu i ja poput Marka veselo appleipati pod utjecajem<br />
“bombona” koje je neki prijatelj prodavao i<strong>za</strong> škole po povoljnoj cijeni<br />
(PRENESENO ZNA»ENJE!!!), roniti suze nad Woordsworthovim Sjajem u<br />
travi i gledati Dr. Housea i njegova mi vrlo atraktivnog prijatelja onkologa<br />
102<br />
Jamesa Wilsona, koji je u mlaappleim danima savršeno odigrao ulogu Neila u<br />
Društvu mrtvih pjesnika.<br />
I eto, tako se moja istina oËitala na trenutak (jao, kako li neËitak!)<br />
Lucija KokiÊ, 1. r.<br />
XVI. gimnazija, Zagreb<br />
Voditeljica: Dalila Sladojev<br />
Prvi kat raja<br />
Petra je sjedila u sparnome stanu praznoglavo zureÊi u djeËje igralište.<br />
Ka<strong>za</strong>ljka sata putovala je brzo, ali nju nije bilo briga.<br />
Djeca su se svaappleala oko lopte. Dvije su se osmašice skrivale i<strong>za</strong> škole<br />
trošeÊi svoju prvu kutiju cigareta. Marxov Kapital veÊ se danima osjeÊao<br />
usamljen. A <strong>za</strong>boravila je i kad je ispit.<br />
Vrijeme je jurilo, kao i neki luappleak koji se <strong>za</strong>bio u stup na još<br />
neimenovanom trgu. Dugonoga plavuša slikala se po novinama.<br />
Nije ju briga...<br />
Ne želi ne<strong>za</strong>služenu slavu, velike obmane, i svakim danom sve veÊe<br />
laži kao veÊina niskoumnih unita tog današnjeg, amerikaniziranog,<br />
nemoralnog i pokvarenog svijeta...<br />
Baš ju briga <strong>za</strong> sve to...<br />
Na igralište su došli neki grubijani, istjerali klince s loptama, dovezli<br />
svoje nabrijani Fiateke, a istoËnjaËke note re<strong>za</strong>le su srce Zagreba. Bile<br />
su to note koje su natjerale Ëak i Petru da <strong>za</strong>tvori prozor, spusti rolete i<br />
napusti kuhinju.<br />
Bacila se u fotelju, zgrabila daljinski svoje pouzdane linije i navila ju do<br />
kraja. Jedino je željela omotati se mekom dekom i utopiti se u neËemu. U<br />
neËemu lijepom i toplom.<br />
Living easy, living free<br />
Season ticket on a one way ride<br />
Asking nothing, leave me be<br />
103
Change language