19.06.2013 Views

LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

tko nam može pomoÊi. Odveo me nekoj ženi. Ja još uvijek imam isto<br />

mišljenje o ljudima, ali ta žena me oborila s nogu. Bila je poslovno<br />

odjevena i djelovala je <strong>za</strong>posleno. Njezina tanka plava kosa nježno je<br />

dodirivala košÊata ramena. Duguljasti prsti grËevito su stiskali olovku<br />

kojom je marljivo <strong>za</strong>pisivala u malu crnu bilježnicu. Osjetio sam da misli<br />

kao ja. Nisam mogao vjerovati kako sam se prevario misleÊi da na svijetu<br />

nema mojih istomišljenika. Njezine male crne oËi kao da su Ëitale moje<br />

misli. Zaista predivna žena. OdluËio sam je povesti sa sobom. Sutra Êu je<br />

pitati želi li poÊi. PoËeli smo se Ëesto sastajati. Vjerojatno i ona jednako<br />

osjeÊa <strong>za</strong> mene. Svaki je naš sastanak iznimno ugodan. Ja joj priËam svoje<br />

stavove, a ona ih tako pažljivo i s razumijevanjem sluša i <strong>za</strong>pisuje u svoju<br />

malu bilježnicu. Ne razumijem samo <strong>za</strong>što me, dok smo skupa, tjera<br />

da nosim onu smiješnu košulju sve<strong>za</strong>nu straga. To me malo sputava,<br />

ali znam da Êe se s vremenom opustiti i prestati me tjerati da je nosim.<br />

Toliko sam <strong>za</strong>luappleen njome da sam promijenio i mjesto stanovanja. Sada<br />

živim u nekoj bijeloj sobi. Nije ugodna, ali nije važno jer znam da sam<br />

blizu nje. Sutra Êu je svakako pitati želi li poÊi. Nadam se da Êe pristati.<br />

Ma sigurno hoÊe, a ja Êu dotle usavršavati plan. Svoj genijalan plan.<br />

Matea OpaπiÊ, 2. r.<br />

V. gimnazija, Zagreb<br />

Voditeljica: Vesna Muhoberac<br />

Video nunc per speculum et in aenigmate<br />

VeËer je. Jedna od onih kada u ogledalu vidim crvenkasti odbljesak svojih<br />

naizgled narkomanskih oËiju, kada ni meni ni djeliÊu Boga u meni više ne<br />

prija kontemplativni život, kada bih da me ruka nekog stranca odvede na<br />

scene poligamije i lošeg ukusa. Umberto Eco reËe da se istina, Ëak mnogo<br />

prije nego prilikom susreta licem u lice, oËituje na trenutke (jao, kako li<br />

Ëesto neËitke!). Imadoh dakle priliku to primijetiti baš nedavno.<br />

Prožeta zlomislenom voljom te slušajuÊi tek odlomke majËinog odviše<br />

dosadnoga telefonskog razgovora s deËkom <strong>za</strong> kojeg mi ne želi reÊi,<br />

ležala sam na krevetu i ne baš previše obraÊala pozornost na Kopljarovo<br />

100<br />

besprijekorno Ëitanje veÊ pomalo ne<strong>za</strong>nimljivih vijesti o SluËaju<br />

PukaniÊ. »ekala sam poËetak Dr. Housea jer uvijek iznova osjeÊam<br />

kako mi se u organizmu luËi enormna koliËina adrenalina pri samoj<br />

pomisli na spomenutu seriju (oh, sarka<strong>za</strong>m! oh, dr. Wilson!) Jedino što<br />

je smanjivalo tu dozu adrenalina u meni bila je frustracija; nisam mogla<br />

ne osjetiti iritantno veselo appleipanje Marka s drugog kata pod utjecajem<br />

“bombona” koje je, pretpostavljam, neki prijatelj juËer prodavao i<strong>za</strong><br />

škole po povoljnoj cijeni. I tako sam ležala, okružena nekolicinom knjiga<br />

koje mi se stalno motaju po krevetu i ne dopuštaju mi da se dovedem<br />

u položaj adekvatan <strong>za</strong> relaksaciju (ta vjeËna skvrËenost mi je, osim što<br />

je donijela bolove u leappleima, redi<strong>za</strong>jnirala i karakter u najnegativnijem<br />

moguÊem smislu). Mislim da veÊ i napamet znadem kako su na krevetu<br />

u pitanju Whartonino Doba nevinosti, Nabokovljeva Lolita, nekoliko<br />

knjiga na francuskom, engleska verzija Orkanskih visova te osobno mi<br />

iznimno drago djelo Jane Austen Ponos i predrasude. Šteta je što Jane<br />

Austen nisu prikazivali u pravom svjetlu, veÊ su je prozvali aseksualnim<br />

biÊem. Meappleutim, parafrazirala bih dio jednoga novinskog Ëlanka iz<br />

2007. godine, Ëlanka koji govori o tome da je profesorima engleske<br />

literature konaËno dodijeljena šansa da <strong>za</strong> svoje studente izmišljaju<br />

nove teorije, utemeljene na otkriÊu neËega <strong>za</strong> što se mislilo da je <strong>za</strong> Jane<br />

Austen tabu. Naime, došlo je do otkriÊa o postojanju seksualnih scena<br />

koje nisu smjele biti shvaÊene trivijalno. Govorilo se kako je autorici<br />

naËinjena šteta, jer morajuÊi izbaciti “vruÊe” scene, kompromitirana je<br />

i izigrana revolucionarnost dotiËnog djela. Naime, napisala je neke od<br />

najeksplicitnijih scena seksa u engleskoj književnosti, a pronalaskom<br />

spomenutih neobjavljenih dijelova autorica je kao miljenica<br />

konzervativnih uËitelja odjednom postala (po njima!) divljakušom!<br />

Sjetivši se tog Ëlanka, poËela sam po ne znam koji put Ëitati dotiËno<br />

djelo iznova, razmišljajuÊi kakve bi te eksplicitne scene seksa mogle biti<br />

(“Oh, prljavog li uma, okrutnih li namjera”, pomislili bi naivni i plitki), pa<br />

krenuh: “OpÊenito je poznata Ëinjenica da je bogatu neoženjenu Ëovjeku<br />

žena prijeko potrebna. Koliko god se malo znaju osjeÊaji i stajališta<br />

takva Ëovjeka prigodom njegova prvog dolaska u neko susjedstvo, ta je<br />

Ëinjenica tko duboko ukorijenjena u svijesti susjednih obitelji da se on<br />

101

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!