LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
a on ne mora ništa?! Bakica s lijepim cipelama se složila. Dobro je da<br />
su se vremena, odnosno pogledi na podjelu muško-ženskih poslova<br />
promijenili.<br />
Oni mladi su se još žvalili kad sam ja ušla kod doktorice, fuj! Trebala<br />
sam recepte i uputnicu <strong>za</strong> psihologijsko testiranje liËnosti jer dijagno<strong>za</strong><br />
koju sada imam oËito još uvijek nije potpuna. Za sada znam da u<br />
posljednje vrijeme reduciram socijalne kontakte, smeta mi buka, ljudi<br />
(škola), tjeskobna sam, imam napade panike, nemira, paranoje, nagle<br />
promjene raspoloženja... bla bla. Doktorica je napisala uputnicu, toËnije<br />
poslala je sa svog kompjutera na sestrin printer u drugoj prostoriji (Ëuda<br />
tehnologije), a rukom je na poseban papiriÊ napisala poruku mome tati<br />
da sestra njegovog kolege s posla obavlja ta ispitivanja i da njega pita<br />
kako da doapplee do nje. Pa, Vesna, <strong>za</strong>r ne razmišljaš da je malo nezgodno<br />
da kolege na poslu znaju da ti dijete malo gubi klikere, nije to neki “big<br />
problem”, ali mislim malo treba da poËnu ogovaranja, svi jedva Ëekaju<br />
poput strvinara. InaËe, tatu zovu “doktor buhtlica” <strong>za</strong>to što je malo<br />
puniji (130 kila na metar i 78 cm), a sad Êe ga zvati “buhtlica s munjenom<br />
kÊeri”. Paranoiram, opet. Izlazim iz bolnice, izlaze i dvije bakice koje ljuto<br />
raspravljaju o tome kako nema nikakve koristi ili pomoÊi ni od mladih ni<br />
od muškaraca. Starija <strong>za</strong>kljuËuje: Sve je to toliko hibridno da ih sve treba<br />
baciti u kantu <strong>za</strong> smeÊe! Svašta, kažem ja...<br />
Laura DobutoviÊ, 4. r.<br />
Gaudeamus, prva privatna škola s pravom javnosti u Osijeku, Osijek<br />
Voditeljica: Ivana –erapple-DunappleeroviÊ<br />
“Carpe diem” (Horatius)<br />
Mrzim ljude. Oduvijek sam ih mrzio. To su <strong>za</strong>pravo beskorisna,<br />
povodljiva biÊa. Ljudsko tijelo je savršen mehani<strong>za</strong>m. Ovaj svemir je<br />
genijalno <strong>za</strong>mišljen i sve bi savršeno funkcioniralo da ljudi nisu tako...<br />
Tako beskorisni. PovlaËe svoja tijela s jednog mjesta na drugo, ne<br />
razmišljajuÊi kako bi mogli iskoristiti svoj potencijal i pridonijeti ovom<br />
svijetu. To me oduvijek smetalo i <strong>za</strong>to mrzim ljude. Naime, i ja sam<br />
98<br />
Ëovjek, ali odmalena sam znao da sam bolji od drugih. To su mi i roditelji<br />
govorili. Prepoznali su moj potencijal i tjerali me da ga iskoristim. Moje<br />
djetinjstvo bilo je potpuno ispunjeno. Dok su ostala djeca slinila i igrala<br />
se trošeÊi u<strong>za</strong>lud svoje godine, ja sam veÊ tada razvijao svoje sive stanice.<br />
Roditelji su me uËili Ëitati i pisati kada sam navršio tri godine, s pet poËeo<br />
sam svirati klavir, a od šeste godine išao sam na informatiËki teËaj. Divni<br />
su ti moji roditelji. Kad bi svi roditelji bili takvi, svijet bi bio bolje mjesto.<br />
Oni su jedini ljudi koje <strong>za</strong>ista cijenim, iako oduvijek držim da je naša<br />
obitelj pomalo nadljudska. I tako svaki dan gledam ljude. Te besposlene<br />
toËkice u svemiru. Gledam ih kako se smiju, kako se druže i kako uživaju<br />
u svojoj beznaËajnosti. To mi je teško gledati pa sam Ëesto sam sa<br />
svojom jedinom pravom ljubavi, raËunalom. Zato sam i postao inženjer<br />
elektrotehnike. RaËunalo je svjesno svoga sklada, uvijek napravi što se od<br />
njega traži i ne troši vrijeme na beznaËajne aktivnosti. Treba iskoristiti<br />
dan, govorio je moj tata.<br />
Dugo sam razmišljao i shvatio da nisam bez razloga drukËiji. Ja sam<br />
oËito tu kako bih promijenio svijet. Moja je uloga sprijeËiti daljnje<br />
uništavanje svijeta i njegova savršeno <strong>za</strong>mišljena funkcioniranja. Ali,<br />
kako to napraviti? Probdio sam noÊi smišljajuÊi kako da to napravim i<br />
tada mi je sinulo. Zašto jednostavno ljude ne bih <strong>za</strong>mijenio robotima?<br />
Koja genijalna ideja. Sama pomisao na svijet kojim vladaju raËunala<br />
tjerala je moje tijelo da drhti od uzbuappleenja. Godinama sam radio na<br />
svome planu. Trebalo mi je beskrajno dugo, ali uspio sam. Projektirao<br />
sam ogromnu nuklearnu bombu koja Êe uništiti cijeli ljudski rod. Ja Êu<br />
<strong>za</strong> to vrijeme biti u svemiru i iz svoje letjelice promatrati razvoj dogaappleaja.<br />
Kada sve bude <strong>za</strong>vršeno, a Zemlja potpuno oËišÊena, vratit Êu se iz<br />
svemira i <strong>za</strong>vršiti izradu robota. Novoga stanovništva Zemlje. Dobro<br />
zvuËi. Ja znam da Êe oni biti <strong>za</strong>hvalniji <strong>za</strong> sve što im je pruženo. OdluËio<br />
sam podijeliti svoj plan s kolegom. Promatram ga veÊ dulje vrijeme. Živi<br />
kao i ja. U osami. Nikad se ne smije, ne druži ni s kim i znam da je posao<br />
nejgov život. Pomislio sam kako bi mi mogao pomoÊi u izvedbi mog<br />
plana pa sam ga odluËio uputiti u sve.<br />
Rekao sam mu sutradan na poslu. U poËetku mi nije ništa odgovorio,<br />
ali u oËima sam mu vidio da mu se ideja sviapplea. Rekao je da zna nekog<br />
99
Change language