LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ime sasvim tiho. Sami u ovoj hladnoÊi, tako si mi blizu, a životom daleko.<br />
Dolazi hitna i policijske sirene prijete iz daljine, sad Êe te uzeti. Držim te<br />
u naruËju i sve jaËe, sve ËvršÊe privijam k sebi...<br />
............................................................................................................................<br />
Bryn Christopher želi mi dobro jutro nježnim rijeËima koje se probijaju<br />
kroz tišinu uspavanog stana. IzvlaËim se iz kreveta. Nema ga više. Vadim<br />
iz ormara rozu majicu. Ona je još uvijek ro<strong>za</strong>.<br />
Šok. Nada. Nevjerica. Gdje je tvoja krv? Je li moj prijatelj mrtav?! Nitko u<br />
Svemiru u tom trenutku nije bio osloboappleeniji od mene. DeËko zelenih<br />
oËiju živ je! Imam priliku <strong>za</strong>grliti te, živog!<br />
Ulogirat Êu se na Fejs i poslat ti najtopliji Friend hug.<br />
Oprosti, ali sada jurim dalje, u nadi da Êemo se jednom ponovno sresti.<br />
P. S. Moj prijatelj ovo nikada neÊe proËitati, on možda nikada neÊe<br />
saznati da je uistinu moj superman, i vjerujte mi da znam, znam koliko je<br />
to tužno. Kukavica sam.<br />
Volim te, prijatelju.<br />
Maja Marin, 2. r.<br />
Srednja škola Sesvete, Sesvete<br />
Voditeljica: Svjetlana JeleË<br />
»ekaonica<br />
U posljednje sam vrijeme stalno kod lijeËnika; juËer kod Mirele, danas<br />
kod Vesne, moje lijeËnice. Toliko smo bliske da smo na ti. Studeni je<br />
mjesec pa je lijeËniËka Ëekaonica puna. Puna staraca, tek jedan mladi<br />
par žvaljatora (izmjenjivali su slinu u Ëekaonici punoj bolesnih ljudi!)<br />
i jedna žena. Ta se žena podigla s naranËaste plastiËne stolice i otišla<br />
do radijatora upravo kada sam ja sjela pored nje. To je uzrokovalo<br />
gomilanje paranoidnih misli u mojoj glavi kojih sam u <strong>za</strong>dnje vrijeme<br />
puna kao suncokret sjemenki, no istina je da joj je vjerojatno bilo hladno,<br />
a trenutak pomicanja se približio. Ma nisam ja nepodnošljivo ružna ili<br />
vidljivo luda, samo...<br />
96<br />
Dobro sad, vratimo se hrpi staraca. Znate, <strong>za</strong>nimljivo je kako ljudi<br />
u starosti promijene izgled, boju... Boju? Pa da. U Ëekaonici ih je bilo<br />
svakakvih: ljubiËastih, žutih, smeappleih, crvenih i toËkastih uz <strong>za</strong>jedniËke<br />
karakteristike staraËkog tremora ruku, nogu i opÊenito tijela. Tremor<br />
ruku i nogu imam i ja, ali to je <strong>za</strong>to što sam nervozni manijak, a moj<br />
dobar <strong>odgoj</strong>, pristojnost, ljudskost mi ne dopuštaju da izbacim frustracije<br />
van pa me žderu iznutra. Uglavnom, ja to mogu kontrolirati, a sigurno je<br />
odvratan osjeÊaj kada ti ruke drhte toliko da se ne možeš služiti stvarima,<br />
držati Ëašu, kuhaËu, Ëetku <strong>za</strong> leapplea... Vjerujem da ih to jako boli. BuduÊi<br />
da sam izgubila MP3 bila sam “prisiljena” <strong>za</strong>bavljati se prisluškujuÊi<br />
razgovore staraca. NajveÊu sam pozornost poklonila starcu crvenog<br />
nosa i maloj brbljavoj bakici debelih naoËala, <strong>za</strong> koju je druga baka<br />
neobiËno lijepih cipela rekla da je popriliËno vitalna. Možda je mislila na<br />
njen jezik? Hm, Ëemu ovakva opaska? Razlog je taj što je, otkad je došao<br />
gospodin crvenog nosa, ona samo priËala i priËala. I on je priËao o djeci<br />
i, naravno, bolesti. Uvijek mi se Ëini da postoji natjecanje bolesniËke<br />
Ëekaonice u tome tko Êe nabrojiti više bolesti, problema. PriËaju oni tako<br />
i baka pita koliko je sati pa joj gospodin kaže da je deset. Oh, pa veÊ dva<br />
sata sam ovdje, kaže ona sva šokirana, ne može jednostavno vjerovati<br />
da tako dugo Ëeka. Zanimljiv mi je razgovor starih ljudi... o djeci, o<br />
toplicama, o medicinskim sestrama. Ne mogu <strong>za</strong>misliti da pored mene<br />
sjedne neki deËko i pita: Kako zdravlje? Znaš mene muËi bol u leappleima, a ja<br />
mu kažem da sam se došla cijepiti protiv gripe. Mislim stvarno bi mi bilo<br />
Ëudno, ali taj oblik socijali<strong>za</strong>cije valjda doapplee s godinama. Ili su oni uvijek<br />
bili takvi, ne znam. Zatim i<strong>za</strong>applee sestra, udijeli brbljavoj bakici recepte i<br />
ona, nakon što se sat vremena žalila kako dugo Ëeka, a izmeappleu razgovora<br />
o djeci i bolesti obvezno ubacivala komentar o dugom Ëekanju i gužvi,<br />
ostane barem još pola sata priËati s djedicom crvenog nosa. Pa oËito joj<br />
se nije jako žurilo! Mislim, zbilja, kao da imaju išta <strong>za</strong> raditi, gdje im se<br />
žuri, umrijeti sigurno ne... Kad je ova konaËno otišla, bakica s lijepim<br />
cipelama poËne priËati s djedicom crvenog nosa, oËito popularnog meappleu<br />
ženama, možda zbog zbilja zgodne kape koju je ostavio na radijatoru.<br />
Taj djedica ponudi jednu “krasnu” izjavu: Meni je uvijek bilo bitnije da<br />
je žena zdravija od mene jer ona mora raditi po kuÊi. Pa mislim užas,<br />
97
Change language