LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

Drago mi je da to nisam ja
Citirala bih jedan propali pank band prije nego što krenem u neku
blesavu introspekciju koja Êe završiti nekim posve nekonstruktivnim
zakljuËkom poput: “Ma nije meni tako loše.” Dakle... citiram dvotoËka
navodni znak
Kao u lutkarskoj predstavi
Razdešenih udova s oËima bez sjaja
Ljudi teturaju u gomili,
s neba padaju paketi humanitarne pomoÊi
toËka navodni znak.
Netko me nedavno priupitao: “Pobogu, pa tko si ti zapravo?” HoÊete
instant odgovor? Otvorite vreÊicu, ubacite u Ëašu vode, promiješajte
i TA-DA! To sam ja... pa sad... Pokušat Êu ukratko... Posve kaotiËno
djevojËe koje pohaapplea treÊi razred opÊe gimnazije koja joj još ne uspijeva
potuno uništiti život iako je na savršeno dobrom putu da taj njezin zli
plan poživi. Koristi se rijeËima koje rijetko kome njenih godina padaju
na pamet. Sprijateljila se s paukom koji živi u lijevom kutu njene sobe uz
prozor koji pušta histeriËnu svjetlost iz dana u dan u njezin prostor gdje
jedino ima mira. Podvojena je liËnost koja Ëesto zbunjuje ljude. Egzistira
uz pomoÊ katrana, nikotina, kofeina i sunËeve svjetlosti. Apsolutni
je pobornik ljevice i uživa u velikim naoËalama koje su na rubu kiËa.
Apsolutni je optimist u životu i voli trËati kroz polja retardacije. Smatra
da je Sartre jedan od genijalaca koji i dan danas bivaju neshvaÊeni.
Drago mi je, Vlatka. Nije dovoljno? Pa što još reÊi o meni... Koprcam se
u problemima, iako mi je sedamnaest. Pjevam pod tušem, i to najËešÊe
neku trash pjesmu. Tjedan mi poËinje petkom uveËer, a završava
u nedjelju ujutro. Volim nositi razliËite Ëarape i hodati po kiši bez
kišobrana. Ne optereÊujem se time hoÊe li mi se maskara razmazati i je
li mi kosa nafrËkana. Kog’ zaboli? Ne obazirem se na zle komentare koji
dolaze sa strane, od ljudi koji jednostavno žele biti kao ja. Dozvolit Êu si
i citirat Êu jedno pametno djevojËe... Citiram: “Ha, i ja bih se mrzila da
sam ti.” Ne, to nije umišljeno, to je realno. Što bih još mogla reÊi o sebi...
90
Hmm... PaniËno se bojim odrastanja, živim u nadi da sutra nosi nešto
novo, ljepše i šarenije. Mrzim ovu trenutnu zamjenu skoro svih slova r sa
w l, nipošto ne koristim rijeËi poput: wibica, swatko,... Fuj, povraÊa mi se.
Ne dam da mi ambicije i snove uništi nešto kao jedinica u imeniku. A i da
jedinice ruše sve, još uvijek ih nije toliko, mada su brojne, da sruše snove.
Uhvatit Êu vas nespremne i odigrati neku psihološku igru i odskakutati u
smjeru šljokica što padaju sa sladoleda. Opet ja i moje psihodeliËne misli.
Ne mogu sjediti na miru petnaest minuta. Ne volim razmišljati unaprijed.
Živim dan kao da je posljednji. I ne žalim ni za Ëim što mi je i na stotinku
sekunde izmamilo osmijeh na lice, makar sam svjesna Ëinjenice da je to
pogrešno. Izravna sam samo zato što smatram da je to naËin da ostaneš
svoj. Neki smatraju da sam iritantna. OkreÊem oËima na svaku glupost jer
sam takva. Ne sviapplea ti se to?******! Zašto se cenzuriram sama? Imam dozu
pristojnosti u sebi. Mislite da me poznajete nakon ovoga? Razmislite
ponovno. I pokušajte me upoznati.
Vlatka TurËiÊ, 3. r.
Gimnazija Velika Gorica, Velika Gorica
Voditeljica: Melita JakopoviÊ
Limene ruže
Znaš onaj osjeÊaj kada padaš i padaš i padaš i još uvijek, u beskonaËnost
padaš, a da nikad ne padneš? U tom si letu, niti išta primjeÊuješ, ne
shvaÊaš da ti stvarno padaš, ne u tvojoj glavi ti si Ëvrsto na zemlji.
I onda padneš. I to nisko.
Dodirneš dno, i Ëini ti se kako je skroz hladno, i presitno pod tvojim
prstima, polako ti se uvlaËi u cipele, u jaknu, u hlaËe, u svaku poru tvoje
kože. Koža ti ne može disati, ali nije te briga. Ne vidiš vrh svoje kule, ali
nije te briga. Zaboravila si ono što si najviše željela, ali nije te briga. To
dno te grli, tiho i polako te tješi i miluje. VraÊaš zagrljaje i tihe rijeËi ne
shvaÊajuÊi da zapravo u tom svom snu, u toj svojoj iluziji, ti postaješ dio
njega.
Ustaneš onoliko koliko možeš i osjeÊaš kako ti noge tonu, kako
91