LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

željela biti prevarena. To, uistinu, nije bio razlog da rodi dijete, to jest
mene.
Oduvijek se sjeÊam njenog mirisa, mirisa mame. Toliko sam se plašila
tog mirisa da se nisam usuappleivala pogledati ju ni dotaknuti jer sam znala
da bi životinjska potreba da se privijem uz nju i osjeÊam sigurnom,
izazvana tim mirisom, bila ismijana i odbaËena kao nešto što ne
zaslužujem. Pamtim taj miris kao nju, umjesto nje same.
Kasnije su me privlaËili jedino djeËaci koji su se prema meni odnosili
kao prema neËemu svetom. Više ne vjerujem da je to bilo sluËajno, sad
mi je jasno da sam imala potrebu kreirati isti odnos koji su imali ona
i tata u pokušaju da ga razumijem. Kad sam upoznala prvog deËka s
kojim sam bila malo duže u vezi, bila sam kopija nje u našem odnosu.
Opravdavala sam se jednostavnom životnom porukom ∑ hoÊu dobro
živjeti, hoÊu biti slobodna, i ništa me drugo ne zanima. Upravo to, možda
malo izmijenjeno, bilo je ono što je ona meni neprestano ponavljala.
Sve je bilo manje važno od te jednostavne, snažne i jasne želje. Možda
je samo jaËa bol trudova, ne znam, ali njezini trudovi sa mnom postali
su samo njezini. Onaj dio koji se odnosio na moj postanak ona mi je
oduzela kao vlastitu socijalnu patnju. Divila sam se svom deËku, a u
isto vrijeme sam bila hladnokrvno bezobzirna prema njemu. SjeÊam se
kako smo jednom naveËer izašli. BožiÊ je bio na vratima, a mi smo sjedili
u toplom kafiÊu i ispijali Ëaj. Kosa mi je bila mokra od snijega koji se
otopio i zadovoljno sam se smiješila. U jednom trenutku sam se sjetila da
bih trebala nazvati jednog drugog deËka s kojim sam se takoappleer viappleala.
Posudila sam njegov mobitel i znala sam da mora bar pretpostavljati s
kim razgovaram. Gledao me tako tužno i usamljeno, a ja sam mu lagala
tako slatko, tako uvjerljivo, kako može lagati samo povrijeappleena žena koja
poznaje vlastitu raËunicu. Imala sam tek Ëetrnaest godina, a lagala sam
bolje od gospoapplee Nene. Lagala sam na naËin na koji je ona uvijek lagala
meni.
Gospoapplea Nena mi je Ëesto, u napadima bijesa protiv svog muža,
govorila kako je moj tata htio da me abortira. Tada sam se prvi put
zapitala: Zašto onda nisi otišla k doktoru i pobacila, zašto sam se zapravo
morala roditi? »emu sam ti trebala da bi me ostatak života odbacivala,
88
prezirala i zaobilazila? O, kako sam mogla znati da je to još jedan od
njezina naËina da oslobodi krivnje samu sebe? Vjerujem da mi ona
nikada ne bi otkrila da me željela pobaciti. To je uËinio tatin pokojni
otac, vjerujem, samo stoga što nije trpio ni nju ni njezinu obitelj. UËinio
je to još 2000. godine, nekoliko tjedana prije svoje smrti. DoËekao me u
bolniËkom krevetu, a meni je bilo tek osam godina, i poËeo bez ikakva
uvoda govoriti o njoj. Nisam znala kako ga zamoliti da prestane. ∑ Tvoja
je majka bila prava mustra ∑ rekao je sporazumijevajuÊi se s bijelim
bolniËkim stropom. ∑ Došla je k meni tražiti da joj dam novac za onaj,
kak’ se kaže, a... a...? ∑ Abortus? ∑ pomogla sam mu. ∑ Tako je. Tražila je
od mene da to platim, a ja joj nisam htio dati novac. Kaj bu ona radila
greške o mom trošku ∑ dodao je. ∑ Ali griješilo je i tvoje dijete, deda ∑
rekla sam mu. Ali on me više nije Ëuo, samo je zurio u strop.
To je, dakle, bio razlog njenog odbacivanja. Gospoapplea Nena nije me
nikad mogla pogledati, a da se ne osjeti krivom. Da li je ta krivnja bila to
što me rodila ili to što me je htjela pobaciti, ne znam. Ne želim reÊi da
mi je ova spoznaja bila lagana, posebice zato što sam bila tako mala, ali
je bila nužna. Nakon svega, sada razumijem njezin odnos prema mojem
bratu. Potrebu da ga okrene protiv mene i da ga uvjeri kako ga nitko na
svijetu neÊe voljeti kao njegova mama shvaÊam kao njezin pokušaj da
nadoknadi propust sa mnom. S njim je dobila priliku imati zdrav odnos
majka ∑ dijete, ali je i njega uništila, ovaj put svojom pretjeranom brigom
i svojatanjem. Moja mi je majka dala oblik i njime konaËni smisao mom
postojanju. Sve drugo za nju je bilo preteško. Bilo je lakše postati i ostati
gospoapplea Nena. Od sveg srca želim da bude sretna i da voli mog brata, u
što iskreno sumnjam, zato što se sposobnost ljubavi ne da dijeliti; ona
postoji ili je nema.
Maja Ferneæir, 3. r.
Škola primjenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb
Voditeljica: Irena Labaš-Veverec
89