LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

IV.
Teško je sebe osluškivati
Drugi govore razborito, oni su uvijek u pravu.
Logika je sasvim bezukusno jelo. Jabuka s plakata.
UopÊe se ne vrti u krug.
Moj prozor je na istoku, mene uvijek probudi sunce.
Ako su kotaËiÊi ono što me pokreÊe, onda si ti barem polovica od njih.
Petra VodariÊ, 3. r.
Prva sušaËka hrvatska gimnazija u Rijeci, Rijeka
Voditeljica: Draga Žunac
Slike iz djetinjstva
Mislila sam da Êe se snovi ostvariti.
BožiÊno jutro, maglom ovijeno, mutno i teško. Kao i svako. Ulice vrve
ljudima, i bojama, i mirisima. Obiteljski odlazak u crkvu; mama, sestra i
ja. Suza se razlila majËinim obrazom na prizor Isusova roappleenja i štalice u
crkvi. Mi je nismo imali. Štalicu. Nikada. I nisam pitala zašto, bilo me je
sram. Ne znam zašto.
Svaki proživljeni dan i novo buappleenje ∑ neprestano traganje. Traganje
kroz kišu, odjek koraka, dah. Mislila sam da mogu pobijediti, u igri,
znanju, brojanju, sve i svakoga. »ak i sebe.
UlazeÊi u njezin haustor, ponovno brojim sive stepenice, dotiËem
drveni rukohvat. Obojili su zidove, u žuto. Sve ostalo je isto. I majËina
vrata, svijetlosmeapplea, drvena, stara. I jeka njihova udarca. Iza vrata: tama.
I hladnoÊa. I miris meda. Meda, da, jutarnja žlica meda.
Oko mene odvratna studen i tama. Prašnjave police od trešnje,
francuski krevet i stare bilježnice. Zbrajanje: slika jagode plus slika jagode
jednako je dvije slike jagode.
Ivo AndriÊ: Na Drini Êuprija, njena knjiga. Jedna od najdražih.
Medicinski pribor. Bakin. I ugasla peÊ. Pogled na igralište kroz prljavi
prozor, i na park. Park u kojem sam plela vjenËiÊe od tratinËica, za sebe i
82
nju. Bila sam njezina princeza, a ona moja kraljica. Izrezana vjenËanica i
dalje ËuËi u ormaru.
Molitva. Moje ruke sklopljene u majËinima, toplim, suhim i drhtavim
rukama. Molitva za mene, nju, za nas, sutra, radost i zdravlje.
Kupila mi je kišobran, sestri lutku. Bio je crveno-plavi. Meni nije
trebala lutka. Znam to.
Selidba. Tati... mami... djedu i baki. Stalna selidba. Pita li me tko? Ne
želi me nitko. Ah, ta jadna cikliËnost!
Svaapplea. Njezin ton, i njegov, njihov. Želim nestati. Nestati.
Glas. MajËin glas. Grimmove bajke svake veËeri. Aladin i Ëarobna
svjetiljka: predugaËka je, uvijek zaspim prije kraja. A onda su njezin glas
i moja bajka postali samo jeka. Jeka u mojim mislima. Pokušavam je
vratiti, ali ona se gubi, blijedi... I nestaje.
Povratak. OËev. Nakon sedam godina. Prvi put vidim lice svoga
oca. Dodvorava mi se. Neiskreno. Ponovno svaapplea. I bolest. Njena.
Halucinacije. Njene.
Ulazim u bolnicu, žutu zgradu na kraju grada. Nesigurni mi koraci
odjekuju bijelim hodnikom. Soba 13. “Mama, kako si danas?” pitam je.
Molitva nikada ne završava. Mislile smo da možemo pobijediti.
Irena NikoliÊ, 4. r.
III. gimnazija, Zagreb
Voditeljica: Maja IliÊ
U Ëinovima daha
Što je potrebno za dobar brak? Dva televizora, Liscino donje rublje
i hodnik za pušenje. Cigareta. Kad mi je socijalna radnica došla na
vrata, (socijala doapplee ako ste maloljetnik Ëija se dva daltonista ne mogu
dogovoriti je li crni zid tamnoplav ili tamnosiv) tih desetak sam minuta
prestala disati. SjeÊam se da mi se svježina svih devet vitamina Cedevite
digla do mandula, koprcala izmeappleu Ëeljusti poput moje sestriËne meappleu
igraËkama u varaždinskome One 2 Playu, dok su mi noge skrušeno
klecale poput Sherzinginog poprsja u When I Grow Up spotu. Glasala
83