LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

Kamen
Kamen po kamen,
kamen na kamenu stoji
tisuÊu i jedan
bijeli kamen tvrdi
moja kuÊa broji.
Kamen veli
kamen mali
Ëak i jedna rupa
kojoj kamen fali
kamen lakši
kamen teži
kamen po kamen
kamen na kamenu
leži.
Ivan SoriÊ, 6. r.
Osnovna škola kralja Zvonimira, Seget Donji
Voditeljica: Luca BakoviÊ
More
Sjedim na kamenu i divim se slici koju je, za moje oËi, stvorio nebeski
slikar. Uživam u simfoniji boja i nevjerojatnom skladu Svemira. Upijam
mirise borova i soli. Uokolo je takva tišina da je gotovo mogu zagrabiti
rukom. A, ipak, posvuda osjeÊam život.
Djetešce spokojno diše. Rano jutarnje sunce svojim zrakama miluje
njegove kapke. Gledam ga, a ono se lagano meškolji, proteže... Budi se iz
sna. Otvara oËi, malo žmirka, a onda se nasmije, od uha do uha. Namigne
mi i laganim udarcem o kamen, poželi dobro jutro. BojeÊi se da ne
zakasni, skoËi iz postelje, umiva se u sunËevim zrakama i navlaËi odjeÊu
u skladu s nebeskim bojama. Ako je nebo odjenulo oblaËasto ruho,
svjetlomodre boje s dodatkom zelenih nijansi, i ovo dijete ne želi previše
58
odskakati s trenutnim modnim trendom, pa i ono odijeva haljinu istih
boja. Sva moja osjetila uživaju u njegovom buappleenju, jer tada izgleda tako
nevino, poput novoroappleenËeta, milo i nezaštiÊeno.
Kad više ne mogu Ëekati, pružam ruku, dodirujem ga i pozivam na
igru. Tada se pretvara u malog vragolana i, onako razbarušen, podsjeÊa
me na djeËaËiÊa koji zna dobro namuËiti svoje roditelje. Zadirkujem
ga, izmiËem se. Ono se penje, širi, želeÊi me bar dotaknuti. Lovimo se.
Vrištimo. Kad se umorim, liježem na kamen, a ono me gleda, i kao svako
zdravo dijete, odlazi tražiti novo društvo za igru. Pronalazi školjkice
i ribice. Slušam kako se smijulje i smišljaju nove nestašluke. Zajedno
obilaze barke usidrene u luËici. Pozdravljaju ribare i moreplovce na
puËini. Šalju poruke prekrasnim morskim sirenama.
»esto taj nestašni djeËarac prerasta u mladiÊa, nepopravljivog
šarmera, koji udvara školjkama. Pretvara se u pjesnika i skladatelja.
Tada je senzualan i raspjevan. Ponekad se dotjera, odjene smoking i, kao
pravi, odrasli muškarac, visoko uzdignuta Ëela, putuje svijetom. Takav,
samopouzdan i dotjeran, ulijeva sigurnost i povjerenje. Pomalo me
podsjeÊa na neodoljivog zavodnika, vrlo naËitanog i romantiËnog.
Istina, ima dana kad nije posve bezbrižan, kad ga naljuti prijateljica
bura, i kad, zbog nabubrenih oblaka nije dobre volje. Tada se ražalosti,
pa sve pršti od njegovih suza. Izgleda kao razoËarani ljubavnik, izgubljen
muškarac u potrazi za sreÊom. U takvim trenucima viËe, Ëak i bijesni.
SklupËam se i Ëekam da ga ljutnja proapplee. Kad se smiri, opet je samo
maleno, vedro dijete prepuno energije i želje za igrom.
U tihoj noÊi, kad maestral zasvira njegovu najdražu melodiju, ono
lagano pleše i, ljubeÊi obalu, tone u san. A ujutro, kad stari nebeski
neženja, okružen mnoštvom djevojaka srebrne kose, krene na poËinak, a
crvena glava izviri iz pospanih nebeskih jastuka, ono se nanovo proteže,
žmirka i, još polusnen smišlja nove vragolije. A, onda skaËe, juri, bojeÊi
se da mu ne promakne nešto jako bitno. Dan mu je ispunjen. Mora
pozdraviti mornare, doruËkovati s ribama i školjkama, pjevati hridima,
smijati se ljudima, klanjati se suncu i igrati s oblacima...
Poput svakog djeËaka, ono krije i tajne. Velike i malo manje. Brižno ih
Ëuva u škrinjicama, duboko u sebi. I nikome ne da blizu. Uspjela sam
59