LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

Teškim koracima došetao je do svoga šatora, ušao, položio koplje i
legao na ležaj. Pokušao je usnuti, i nakon nekog vremena, uspjelo mu
je: dovoljno su ga misli muËile, i tijelo mu je bilo izmoreno i beživotno.
Sanjao je prvo straviËna biÊa i dogaappleaje, da bi se onda našao na livadi.
Vjetar je puhao kroz visoku travu, otkrivajuÊi u daljini lik Voapplee koji se
borio sa zvijerima. PotrËao je, jurio je srebrni junak prema svome voapplei,
u bijesu vitlajuÊi kopljem i rušeÊi zvijeri pred svojim gospodarom. Sve ih
je poklao, izbjegavajuÊi njihove oštre kandže, i pogled u njihova lica koji
mu je ulijevao nemir i stravu jer ih nije mogao opisati.
∑ Dakle, i ti sumnjaš? ∑ upita ga Voapplea.
∑ MuËe me mraËne misli o vašim nakanama, Voappleo. Ne znam što mi je
Ëiniti.
∑ I ja nisam siguran u svoju viziju. No moramo biti hrabri, prijatelju! Ta
ova je bitka za slobodu našeg naroda, naše krvi.
∑ Znam, gospodaru. No sumnje me hvataju o vama, o vašoj viziji.
∑ Ti si, vojniËe, jak po svome tijelu i po svome karakteru: samim time
što nisi odustao od ove borbe i od mog cilja pokazuješ da me još uvijek
poštuješ ∑ govorio je Voapplea nasmiješeno.
∑ Pa ipak ∑ nastavi ozbiljnije ∑ imaš svako pravo sumnjati u mene.
Znam, moj cilj se Ëini savršenim, i time ti muti mudre oËi, zar ne?
∑ Istina, Voappleo ∑ reËe pognute glave.
∑ Da ti nešto kažem. Kada sam krenuo sa svojom braÊom na put do
ostvarenja svoje vizije, isprva mi nije narod bio toliko važan. No, kad sam
uvidio da svaki od tih ljudi ima nevolje kao i ja i da Êe svaki od tih ljudi
meni priskoËiti u pomoÊ kada ja budem u nevolji, onda sam se istinski
promijenio: svaki Ëovjek, kako moj, tako tuappleeg voapplee, zaslužuje život. Ja
sam tu da vodim svoje ljude u pobjede, ostvarenje njihovih, naših snova,
da ih vodim kroz život i smrt. Moj cilj, moj jedini cilj je da svakome od tih
ljudi dam slobodu u Novome svijetu kojeg Êemo zajedno stvarati!
∑ Sad razumijem, Voappleo. Moje sumnje nestale su kao prljavština isprana
vodom ∑ reËe s olakšanjem.
∑ Ne zaboravi, ratniËe, na svakoga od svojih ljudi, i na naš cilj: hrabro
vodi svoje ljude... ∑ govorio je Voapplea nestajuÊi, kao i cijeli san.
Kad se probudio, bio je preporoappleen: u oËima žarila se nova iskra,
50
mišice su dobile novu snagu, um novu volju i sigurnost. Izašao je van; veÊ
su ga Ëekali.
∑ Generale! Zapovijedi? ∑ upita poruËnik.
∑ Srcem se borite u ovoj borbi! Neka naša borba za pravdu otvori put
stvaranju Novog svijeta! Pobijedimo neprijatelja srcem i hrabrošÊu! ∑
uzvikivao je poletno.
Vojnike, oËito takoappleer sumnjiËave, ove rijeËi su probudile: na licima se
pojavio osmijeh, u oku se caklila suza radosti. Digli su svoje oružje u zrak,
viËuÊi i dižuÊi duh na najvišu razinu: svaki je od njih sada Ëvrsto vjerovao
u cilj, u Voappleinu viziju mira i Novog svijeta.
Podijelivši ratne upute, general se obrati:
∑ Prijatelji! Odjašimo zajedno u pobjedu!
Žamor veselja bješe jedino što se Ëulo. Nataknuvši zlatni šljem u obliku
lavljih ralja na glavu, sjeo je na svog Srebrnog Fantoma i, prepun duha,
izgledajuÊi kao nadnaravno, veliËanstveno biÊe, koje svojom rikom
rastjeruje neprijatelje, krenuo prema bojištu sa svojim vojnicima. Bješe
to klanac, koji su zatvarale strme planine: nagoviještale su opasnost i
smrt, no nitko se nije pobojao, niti ustuknuo: svi su vjerovali u ostvarenje
zajedniËkog sna. Dok su nestajali u magli, koju je raspršivalo novo, sjajno
Sunce, planine su, blago se smiješeÊi, šaptale: Ma Chao VeliËanstveni...
Luka Tripalo, 8. r.
Osnovna škola I. B. MažuraniÊ, Virovitica
Voditeljica: Željka PuškariÊ
Kad bih mogao vratiti vrijeme
(u znak sjeÊanja na sve žene i djecu, žrtve nasilja)
Vrijeme... VjeËita zagonetka. Nezaustavljivo, beskonaËno. Prolazi mimo
nas, nekad sporije, nekad brže. Ponekad bismo htjeli zaustaviti neki
dragocjeni trenutak u vjeËnosti. Ponekad bismo željeli vratiti vrijeme.
Neovisno o tome želimo li shvatiti prošlost ili ispraviti pogrješke.
Vrijeme... Prolazi mimo nas, nekad sporije, nekad brže.
“Opet je podigao ruku na nju. Ovaj put bio je jaËi nego ikad. Poput
51