LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ez njega. Drugog dana smo otputovale. Još uvijek, kad sklopim oËi, Ëini<br />
mi se da vidim didu kako nasmiješen maše s ograde...<br />
A onda je došao dan kada je potamnjelo sunce. 3. srpnja u 22 sata i 10<br />
minuta <strong>za</strong>uvijek je <strong>za</strong>spao moj dida. »im smo Ëuli, krenuli smo natrag<br />
kuÊi. VraÊali smo se kroz noÊ, a ja sam razmišljala <strong>za</strong>što me je dida baš<br />
dan prije poslao na more. Možda je osjeÊao... Još i danas nemam odgovor<br />
na to pitanje. Ali nije ni važno. Važno je da znam da me je dida volio<br />
najviše na svijetu i da me sada poput anappleela Ëuvara gleda s neba.<br />
»esto odem na groblje, <strong>za</strong>palim svijeÊu, pomolim se i šapnem: “Dide,<br />
bio si najbolji na svijetu! Hvala ti <strong>za</strong> sve što si mi dao i što si me nauËio.<br />
Volim te!” Tada osjetim neku Ëudnu toplinu i znam da to dida “suncu<br />
didinom” šalje pusu s neba.<br />
Mihaela PaviÊ, 4. r.<br />
Osnovna škola Eugena KumiËiÊa, Velika Gorica<br />
Voditeljica: Melita Majdak SarajliÊ<br />
Anappleeo Ëuvar<br />
Bili smo <strong>za</strong>jedno<br />
i sreÊa nas je obasjavala,<br />
i sunce se igralo s nama,<br />
i zvijezde bi plesale vidjevši nas.<br />
Svaka travka bi se okrenula,<br />
najviše drvo spustilo pogled<br />
da vidi veselje,<br />
da nas vidi <strong>za</strong>jedno.<br />
»im sam ugledala svijet,<br />
bio je tu<br />
moj brat.<br />
Kad sam prohodala,<br />
bio je tu<br />
moj brat.<br />
46<br />
Nitko nije mogao rastaviti<br />
moga brata i mene.<br />
Osim crne i zle sudbine.<br />
I tako su anappleeli sišli po njega.<br />
Tamara KukelπÊak, 8. r.<br />
Osnovna škola “Antun NemËiÊ Gostovinski”, Koprivnica<br />
Voditeljica: Romana Šutalo<br />
UhvaÊeni u vremenu<br />
Razmišljanje uz umjetniËku fotografiju Trenutak igre Milana PaviÊa<br />
Tri djeËaka uhvaÊena na trenutak u beskonaËnosti vremena. Koliko Êe<br />
potrajati taj trenutak njihove bezbrižnosti i obuzetosti vlastitom radošÊu?<br />
Iznad njih nebo, pod nogama im goli kamen, a sva je njihova pozornost<br />
usmjerena na loptu.<br />
Nesvjesni beskrajne ljepote i neponovljivosti trenutka, trojica djeËaka<br />
možda Êe se u najtežim dijelovima svoga života prisjetiti igre koja ih je<br />
zbližila i o kojoj Êe uvijek moÊi priËati kao o tajni koju Ëuvaju samo njih<br />
trojica. Tajni koja Êe ih uvijek ponovno podi<strong>za</strong>ti na noge, davati snagu,<br />
pružati spokoj i mir, ispunjavati ih tužnom sjetom, koja je ipak toliko<br />
slatka da Êe im još jednom priuštiti ∑ trenutak djetinje bezbrižnosti.<br />
Ti djeËaci, ta tri jedinstvena biÊa tom su tajnom pove<strong>za</strong>ni. Nije im<br />
važno odakle je onaj drugi. Nije im važno materijalno stanje. Važno im je<br />
samo stanje duha. Ono što je premalo cijenjeno u današnjem svijetu. Oni<br />
s radošÊu dijele to duhovno stanje, tu predanost igri i radosti. Dijele ju<br />
poput tajne što Êe ih jednom u buduÊnosti vraÊati u prošlost i ispunjavati<br />
sreÊom.<br />
Zašto su oni toliko obuzeti tim tajnama, pove<strong>za</strong>nošÊu i igrom? Zašto<br />
djeluju poput braÊe, iako to možda nisu? Odgovor postoji oduvijek, od<br />
poËetka našega postojanja, i <strong>za</strong>uvijek, u dubini svakoga od nas ∑ <strong>za</strong>to što<br />
smo ljudi. BiÊa koja osjeÊaju i osjete svaki trenutak pove<strong>za</strong>nosti s drugim,<br />
od najtišeg uzdaha do najsnažnijeg <strong>za</strong>grljaja.<br />
47
Change language