LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Naša mat<br />
Naša mat<br />
šempre je va kuhinji.<br />
Vavik niË pere, rošta<br />
i premiËe.<br />
Va jenom danu<br />
Obajde sveki kantuniÊ kuÊe.<br />
Brižni papauËiÊi,<br />
U nas mira nimaju.<br />
Kada sen va školi,<br />
a zvena je sence,<br />
znan da se mat,<br />
ze mojun braÊun šeÊe.<br />
A veËer kada se na otoman posede,<br />
jeden po jeden od nas osen<br />
pol nje se žnjete,<br />
a ona mu prošepje: “Tebe volin najviše!”<br />
RjeËnik<br />
mat ∑ majka<br />
šempre ∑ uvijek<br />
va ∑ u<br />
vavik ∑ uvijek<br />
niË ∑ nešto<br />
rošta ∑ lupa<br />
premiËe ∑ premiješta<br />
jenon ∑ jednom<br />
obajde ∑ obiapplee<br />
sveki ∑ svaki<br />
papauËiÊi ∑ pauËiÊi koji rade pauËinu<br />
sen ∑ san<br />
zvena ∑ vani<br />
sence ∑ sunce<br />
34<br />
ze ∑ sa<br />
mojun ∑ mojom<br />
braÊun ∑ braÊom<br />
otoman ∑ kauË<br />
posede ∑ sjedne<br />
osen ∑ osam<br />
pol ∑ kraj<br />
žnjete ∑ stisne<br />
prošepje ∑ šapne<br />
Kate ToljaniÊ, 5. r.<br />
Osnovna škola Frana Krste Frankopana, Krk, PŠ Vrbnik<br />
Voditeljica: Mira Katunar<br />
Ivin roappleendanski poklon majci<br />
Smiješi se žarko sunce i šalje milijune zlatnih mušica koje meko klize na<br />
zemlju. Stado bijelih oblaËiÊa pase kraj bistrog bijelog nebeskog jezera.<br />
Stari pastir stavio glavu na uzglavnicu kamena. Rosi nebeski mir.<br />
Ivo sjedi <strong>za</strong> stolom pod hladovitom krošnjom stare jabuke. U krilu mu<br />
mala tigrasta maca, na stolu dvije grude gline. Ivini tankoviti prsti meko<br />
klize po macinu tijelu ispitujuÊi svaki dio, svako udubljenje i ispupËenje,<br />
svaki mišiÊ, svaku košÊicu. Maci to godi pa <strong>za</strong>dovoljno prede, kadikad se<br />
nježno protegne pa opet sklupËa u Ivinu krilu, a on u ruke uzima grudu<br />
gline i valja je po stolu dok od nje ne dobije posve glatku loptu.<br />
“Mala moja”, govori svojoj tigrici, “vrijeme je da tvoj lik pretvorim u kip<br />
koji Êu pokloniti majci <strong>za</strong> roappleendan. Budi strpljiva, mala moja.”<br />
Ivini prsti meko klize najprije po macinoj glavi, a potom po glatkoj<br />
lopti. Dva-tri “udubi i izvuci” pote<strong>za</strong> i glinena je dobila uši, još nekoliko<br />
pote<strong>za</strong> prstima i tu su: usta, nos i brkovi.<br />
“A sad slijedi najosjetljiviji dio”, reËe Ivo i pogladi oËi svojoj tigrici<br />
upijajuÊi vršcima prstiju svaki detalj. “Tvoje su oËi žive i trebaju gledati,<br />
a ne kao moje”, pokuša maci objasniti odgovornost svog kiparskog<br />
<strong>za</strong>datka. Nježno, vršcima prstiju utiskivao je Ivo glinu, potom je blago<br />
izvlaËio oËne jabuËice oblikujuÊi macine oËi. Radio je to blago kao da<br />
35