LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

dok sam trepnula toËke više nije bilo Ëula se samo sve tiša pjesmica
ja sam mala toËkica toËkica toËkica
mala toËka toËkica ica ca aaa
okrugla sam lijepa sva lijepa sva
a ne duguljasta aha
kad je pjesmica prestala toËku sam tražila pod vratima na stolu u
torbi u pernici ali nje nigdje nije bilo zavirila sam i u papuËu i ništa onda
se zaËuo neki zvuk mislila sam da je to toËka ali to je bila samo moja
budilica razmišljala sam hoÊe li nastavnica uvažiti ovaj sastavak ili sam
ipak trebala priËekati toËku i njezine prijatelje da se vrate muËi me još
kamo su svi oni otišli gdje se odmaraju gdje ljetuju i zimiju toËke
ali moram priznati da mi je bez svih njih sasvim dobro predobro
Klara PaviÊ, 5. r.
IV. osnovna škola Bjelovar, Bjelovar
Voditeljica: Slobodanka Martan
HlapiÊeve Ëizmice
(uz 70. obljetnicu smrti Ivane BrliÊ-MažuraniÊ)
Ja, šegrt HlapiÊ, objavljujem svima,
U radnji mojoj na kraju ulice,
Izraappleujem najbolje Ëizmice.
Za tatu s remenËiÊima, kožnate,
Za ujnu s vezicama, tanke,
Za moju tetu na visoku petu,
Ravne za njenu prijateljicu,
Ulaštene za Gitinu uËiteljicu.
Za moga bracu debele, za sestricu plišane.
Za baku moju mekane, za djeda krznene,
Za susjeda što westerne voli, kaubojke prave,
Za Ëika Matu otporne na kišu dok Ëuva krave.
Za susjeda biciklista one velikoga špica,
Za kuma lovca zelene kao trava,
30
Za ribara Stipu visokih sara.
Za jednu djevojËicu stavit Êu pokoju šljokicu,
Za kumu Anicu srebrnu kopËicu.
Za neÊaka folkloraša Ëizmice što zveckaju,
Za orkestar lakirane, dirigentu povišene.
Najudobnije za mamu da dugo poživi,
»izmice što im se i majstor Mrkonja divi.
Boæidar Kelava, 5. r.
Osnovna škola Mate Lovraka, Županja
Voditeljica: Radojka MatiÊ
PriËa o Travanjki
“Crknula je veš-mašina!” iz sna me trgnuo mamin vrisak.
“Mirko, diži se i pomozi mi pokupiti vodu!” nastavila je dobrano
pojaËanim tonom drmajuÊi tatu za rame, a tata je trljao oËi i nešto
mrmljao. Ne zbog pokvarene perilice (pa kakve on veze ima s perilicom),
nego zbog ovog uranka nakon odraappleene noÊne smjene.
Prvo je iskoraËio lijevom (opet) nogom iz kreveta, tapkao prstima i
tražio papuËu kao da staje na nepoznati planet. Baš kad je i desno stopalo
trebalo smjestiti u desnu papuËu, Ëula se mama, zadihana, uspuhana:
“Pa gdje si ti? Kaj ne vidiš da tonemo?”
Tata je stajao do gležnja u vodi. Odjednom se poËeo sjeÊati svih
predaka, spominjati dijelove anatomije (koje ja iz pristojnosti neÊu
ponavljati), a našlo se tu i sunce žarko, kao i jedan pas.
Dakako, mama nije ostala dužna... ni perilici ni starome...
Sad sam veÊ i ja potpuno budan. SjeÊam se dana kad su nam deËki iz
Mercatora donijeli novu perilicu (ovu sada crknutu veš-mašinu) i svih
dogaappleaja koji su tome prethodili.
* * *
Danima je u kuÊi prevladavala tiha misa, od trena kada je za nedjeljnim
ruËkom mama rekla: “Mirko, vrijeme je da se riješimo stare veš-mašine i
31