LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

Ubrzo gledamo posljednje prizore Lijepe naše.
Izlazimo u srpskoj metropoli, mnogi od nas prvi put vide Beograd.
PrimjeÊujemo ne baš oduševljene poglede prolaznika zbog kockica na
kapama i majicama te svima prepoznatljivog grba. Ne rijetki nas gledaju
s prijezirom.
Prije polaska u grad, kojim Êemo ispuniti šest sati pauze do sljedeÊeg
“voza”, presvlaËimo se u jednoj od prljavih Ëekaonica beogradskog
kolodvora, toËnije skidamo svo hrvatsko znakovlje i sigurnije kreÊemo
u šetnju prekrasnim beogradskim ulicama. Navikavamo se na njihov
naglasak i uz sveobvezni bre.
U Mc’Donaldsu Ëini se jedini smo stranci, a brza i nezdrava hrana za
nas je u tom trenutku milina. U “Meku” slušamo našu Seve s pjesmom
“Dodirni mi koljena”. Ovdje je stvarno popularna, ma što god mi rekli
i mislili za nju u Hrvatskoj. Posjetili smo, no ne baš svi, i KuÊu cvijeÊa,
danas po izgledu otužni Titov grob. Prošetali smo Kalemegdanom te
se uslikali kraj MeštroviÊevog “Pobednika” te nage muške skulpture,
simbola grada Beograda, podno koje se sastaju Sava i Dunav.
Za Makedoniju putujemo, sada veÊ balkanskim vlakom, s izviappleaËima,
drugarima iz Srbije. Zajedno udišemo mirise Ëipsa i sendviËa koji se
uvlaËe u svaku poru vagona jer svi jedu, to je Ëar balkanskih putovanja.
Sjedala su prljava, a najsumnjivije izgleda plafonjera kupea.
Kroz prozor se naziru svjetla gradova i još poneko groblje koje
obasjavaju svjetla lampiona. NoÊu smo se uvjerili da veÊ spomenuta
plafonjera teška cca 10 kg može pasti i to ravno na moj kuk. Kondukter,
nakon što je došao uvidjeti problem, uz obvezno bre, traži rijeËi isprike i
tvrdi da lampa ima 20 kg te da je moglo biti i gore. ŠaleÊi se, ponavlja da
mi je ovo dobrodošlica u Srbiju.
Uspavane, budi sunce nad Makedonijom. Izlazimo na poznati skopski
kolodvor napravljen davno, nakon velikog potresa, prema zamisli
japanskog arhitekta. Prije odlaska na Mavrovo, mijenjamo kune u
makedonske denare. Kuna je ovdje cijenjena valuta, teËaj je dobar jer se
za 10 kuna dobije 100 denara. Za Coca-Colu u kafiÊu treba izdvojiti 70
denara, što je upola manje nego kod nas. InaËe, standard Makedonaca je
skromniji, a plaÊe su dosta niže u odnosu na hrvatske.
270
Mavrovo, naše odredište, jedan je od tri najveÊa nacionalna parka
u Republici Makedoniji. Svuda su prekrasni proplanci i jezero, dom
razliËitim biljkama i životinjama. Pravi je raj, samo ako ste pripremljeni
ponekad na kišu i vjetar. Nama baš i ne pomažu starke i japanke iz
Konzuma, pa potpuno mokri zakljuËujemo da se doista na greškama uËi.
Prvu veËer smo iskoristili za nezaobilaznu inkulturaciju, a to je
upoznavanje svih sudionika najËešÊe s domaÊim specijalitetima jela i
piÊa. Popularna rakija mastika žari od prvog trenutka Ëim je ugledate, a
pravi se od biljke anis koja joj daje neobiËan aromatiËan mentol okus.
Za razliku od obiËnih rakija koje se piju u malim Ëašicama od 0,03 l,
mastika se toËi po jedan decilitar i zatim se miješa s vodom. Nacionalni
znaËaj ovog izvrsnog piÊa nadglasao je te veËeri i glazbu i hranu pa i
poneku psovku. U žustroj raspravi, u kojoj je ipak dominiralo pitko vino,
konstatiramo kako mi Balkanci puno psujemo.
Makedonska hrana obiluje povrÊem koje ovdje raste u izobilju, jer se
Makedonija kupa u suncu. OdliËno uspjeva duhan pa su cigarete jeftine.
Mi smo se hvalili, njima poznatim proizvodima, vegetom, cedevitom i
bronhi monbonima takoappleer s okusom mentola. Brzo su planule lepinjice
s Ëvarcima.
U modi se s Makedoncima nikako ne bi složili jer gotovo veÊina muške
populacije nosi roza majice (!?), a djevojke po našem mišljenju pretjeruju
s raznim šljokicama i kiÊerajem. Mi smo ipak malo bliže europskom
glamuru, po tom pitanju.
Postoje još neke sitne, ali bitne razlike. VeÊina ih u ovom izviappleaËkom
kampu na ruci nosi pravoslavne brojanice, pravljene od špage, koje broje
33 ËvoriÊa koji simboliziraju godine Isusa Krista. Objašnjavaju nam kako
im takva narukvica pruža osjeÊaj sigurnosti. Za razliku od njih, veÊina nas
nosi drvene narukvice sa slikama svetaca.
Makedonci su jako gostoljubiv narod, svojim ponašanjem i
ljubaznošÊu uËinili su da nam ova dva tjedna ostanu nezaboravna.
“Logoru je došo kraj, plaËe BaÊa,
I kuÊi sad moramo poÊ,
Jer kapija je veÊ srušena,
271