LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

A sad Keno redateljski opipava puls publike
Imam i ja jedno pitanje za vas koji ste gledali predstavu. Rekao mi je
vaš profesor da vam je pred kraj predstava postala malo zamorna. I mi
na pozornici imali smo takav osjeÊaj. Na premijeri ona je trajala 1:35h,
i recimo da je to nekako normalno vrijeme za jednu predstavu s 2-3
glumca. Što je više glumaca na pozornici, predstava može biti duža jer
se glumci stalno izmjenjuju pa je tako gledateljeva pažnja stalno neËim
zaokupljena. No, s tri glumca mislim da bi idealno vrijeme bilo sat i
pol “u suho” kako se govori u glumaËkom žargonu. E, ali onda je došla
publika sa svojim reakcijama, sa smijehom, tako da se ta predstava
odjedanput užasno produžila, skoro na 2 h. I nama glumcima je postala
naporna. Baš me zanima što vi mislite da bi se moglo najbezbolnije
skratiti, što je, po vama, najmanje duhovito. Sad mi je idealna prilika da
vas pitam, jer ne mogu izaÊi nakon predstave i pitati publiku što joj je
bilo dosadno…
A publika pokušava biti fina, ali i iskrena (bez dlake na jeziku)
Pa, recimo ono opetovano zatvaranje plina, vode, prozora, obuvanje
papuËa to je malo dugaËko, postane monotono… Meni je recimo zadnja
scena efektna, kada postajete kum i kuma, samo ona dolazi na kraj
kada nam je veÊ dosta i zato gubi onaj pravi efekt koji bi imala da veÊ ne
Ëekamo kraj predstave…
Možda se uvaži i naše mišljenje, naš doživljaj
Hvala vam na iskrenosti, vjerojatno Êemo uvažiti nešto od vaših
zapažanja. Ali tu je i redatelj s kojim Êemo, naravno, morati
porazgovarati. Oni baš ne vole da im se nešto mijenja u predstavi.
Vjerojatno Êemo izbaciti onu scenu kad ja doappleem s posla pa govorim da
sam dobio povišicu, ta nam se Ëini nekako manje duhovita.
A sad nešto o vulgarnostima u kazalištu od kojih je ponekad neugodno i
nama i našim profesorima
Koji je smisao prikaza grubosti i vulgarnosti u predstavama?
Prostote i grubosti u kazalištu, isto kao i na filmu, moraju imati
266
umjetniËko opravdanje. Bespotrebno skidanje glumica samo zato da
se skinu, znaËi to je bez veze, to šteti, svakom filmu i svakoj predstavi.
Meappleutim, ponekad je teško reÊi što je umjetniËki opravdano, a što
nije jer je to ujedno i pitanje individualnog ukusa. Dogodilo mi se
jednom na predstavi u kojoj sam imao ulogu vulgarnog štemera, da
se jedna gospoapplea ustala i poËela derati na mene i vikati iz Ëistog mira
da je to sramota što govorim, da je psovanje na sceni jako nedoliËno i
nekršÊanski. Prekinuvši tako predstavu, morao sam reagirati:
“Gospoappleo, ako vam se predstava ne sviapplea, ako je vama to prevulgarno
otiappleite na blagajnu, vratit Êe vam novce, ali nemate pravo prekidati
predstavu!”
Bila je tu prisutna i grupa uËenika koji su, isprovocirani gospoappleinim
postupkom, poËeli tako jako fuÊkati da sam morao i njih smirivati: prvo,
da ne fuÊkaju, da svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali nema pravo
prekinuti predstavu, nema pravo maltretirati sve druge i, u krajnjoj liniji,
ometati moj rad.
Taj lik štemera je mladiÊ koji psuje, to je karakteristika njega kao lika. Na
žalost, danas na ulici manje-više svi psuju, pa možemo reÊi da je njegovo
psovanje motivirano današnjim životom. Isto kao što u Metastazama u
kojima se radi o 5 prijatelja iz Trnja, neki od njih su narkomani, neki su
ovo, neki su ono. I tu nijedna psovka nije suvišna, zaista nije suvišna.
Mi glumci u principu ne volimo to, ne volimo psovati na sceni ako se ne
mora. I u vrlo životno napisanom komadu Jebote, kolko nas ima psovke
su njegov sastavni dio, bez njih se ne može.
Bad Blue Boysi u kazalištu postaju Good …
U komadu iz 90-ih godina, Dobrodošli u plavi pakao, ja sam imao glavnu
ulogu. To je bilo vrijeme zabrane Dinamova imena, tadašnji predsjednik
Ëak je htio zabraniti i našu predstavu. I na pretpremijernu predstavu
došli su nam, organizirano, Bad Blue Boysi. Ne biste vjerovali, bili su
izuzetno mirni, puno mirniji nego na utakmicama. Atmosfera je bila
divna, prava kazališna, iako je kazališni tekst prepun psovki. Valjda ih je
ambijent toliko fascinirao, pa nismo doživjeli od njih ono što smo možda
oËekivali, a što se zna dogoditi na predstavama za škole. Dvorana nakon
267