LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
prijatelje, i naš odnos, toliko topliji i iskreniji od njihova. Zaboravili su<br />
oni na one prave ljudske vrijednosti, a poštivanje starijih njima je stran<br />
pojam. Zapitala sam se: može li gore? Naravno da može. Odakle poËeti?<br />
Dileri nude drogu djeci od 14 godina usred bijela dana bez imalo straha<br />
i savjesti. Ne možeš nikome vjerovati. Svatko ovdje pazi samo svoja leapplea.<br />
Sve je postalo samo bitka <strong>za</strong> opstanak i uspjeh. Uvidjela sam to veÊ nakon<br />
nekoliko dana boravka u tome gradu. I tako… sve ËešÊe poËinješ osjeÊati<br />
da si uz sve te ljude koji ti se na svakom koraku osmjehuju, ustvari ovdje<br />
∑ sam.<br />
I ovo je New York<br />
Uz turistiËko razgledavanje poznatih odredišta poput Times Squarea,<br />
Rockefeller centra, Empire State Buildinga itd. poËela sam upoznavati i<br />
onaj dio New Yorka koji turisti kroz objektive svojih fotoaparata ne mogu<br />
vidjeti. HodajuÊi ulicama, vidjela sam i sjaj i bijedu. Onakvu bijedu na<br />
kakvu nismo navikli. Naravno, može se i kod nas naÊi poneki beskuÊnik,<br />
no, teško je povjerovati da u tolikom gradu, sa tako visokim standardom,<br />
ljudi naprosto umiru od gladi na ulici. Postoje urbane legende o ljudima<br />
koji žive u napuštenim tunelima njujorške podzemne željeznice i koji<br />
nisu vidjeli sunËevu svjetlost godinama. Nazivaju ih Mole people.<br />
Naravno da su to samo legende, no lako je u njih povjerovati kada vidiš<br />
kako ljudi mogu živjeti. Teško je povjerovati koliko se razliËitosti ovdje<br />
susreÊe: prosjaci koji bi doslovno ubili <strong>za</strong> deset dolara šetaju pokraj<br />
milijunskih zgrada. U druženju sa mojim novim Ëudnim prijateljima,<br />
otišla sam do otkaËenog Villagea, dijela New Yorka gdje svi alternativci<br />
mogu naÊi svoje mjesto, Sohoa gdje more trgovina vrši pritisak na<br />
novËanike, Central Parka, dasaka doma, i jedinog mjesta u gradu gdje<br />
je tijekom noÊi moguÊe vidjeti zvijezde od <strong>za</strong>sljepljujuÊih svjetala grada<br />
koja ne dopuštaju da noÊ nastupi, nikada!<br />
Dodaj još malo glamura<br />
Dan kojim Êu se <strong>za</strong>svagda ponositi poËeo je kao i svaki drugi. Bagel<br />
sa svježim sirom <strong>za</strong> doruËak ostao je nepojeden kada su mi rekli da<br />
Êu upoznati buduÊeg predsjednika SAD-a! Naravno, nisam vjerovala.<br />
250<br />
Uostalom, tko bi? No, brzo su me vratili u stvarnost. Naime, moja tetka,<br />
Ëlanica organi<strong>za</strong>cije EAWC (Euro-American Women’s Council) imala<br />
je karte <strong>za</strong> dobrotvorni doruËak u Hilton hotelu gdje Êe Barack Obama<br />
i Hilary Clinton održati govore. Wow, ËovjeËe, to Êe mi <strong>za</strong>sigurno dugo<br />
ostati u pamÊenju. Bilo je stvarno odliËno, dogaappleaj je prenosio i CNN!<br />
Nakon kratkog upoznavanja i rukovanja uslijedilo je i drugo iznenaappleenje.<br />
Opet je tetka imala svoje prste u tome kada sam dobila pozivnicu <strong>za</strong><br />
još jedan dobrotvorni ruËak, ovoga puta u samoj zgradi UN-a koju sam<br />
toliko puta vidjela na TV-u, gdje se <strong>za</strong> mjesto plaÊalo i po par tisuÊa<br />
dolara. Kako sam u New York došla potpuno nepripremljena <strong>za</strong> ovakve<br />
sveËane domjenke, trebala mi je sveËana haljina. Rano ujutro sljedeÊeg<br />
dana otišla sam taxijem do tetkinog butika gdje sam našla haljinu i cipele<br />
taman na vrijeme da stignem u UN, a ne kasnim. Dok sam Ëekala ostatak<br />
pratnje divila sam se veliËini Trump Towera koji se uzdi<strong>za</strong>o iznad mene.<br />
Mislim da nikada neÊu shvatiti kako mogu tako visoko graditi. Eh, dijete<br />
iz provincije! Na tom famoznom ruËku, radila sam sve, a najmanje jela.<br />
Nije to <strong>za</strong>to što sam navikla jesti razne <strong>za</strong>sitne poslastice iz našega kraja,<br />
no ovdje je doslovno vrijedilo pravilo: što više platiš, manje jedeš.<br />
“Take me home, country roads, to the place i belong”<br />
Kako se bližio kraj mome boravku u ovoj zemlji snova, gdje sam<br />
vidjela i pakao, sakupljala sam dojmove i opraštala se sa svojim novim<br />
prijateljima, Francuskinjama Liz, Lily i Liz Lillie (da, i ja sam teško<br />
popamtila sva ta imena) koje su se poka<strong>za</strong>le najsliËnije meni. Po svom<br />
<strong>odgoj</strong>u bile su prave Europljanke. Stefano, Chelsea, Henry, Danae i Jon,<br />
tipiËni su Amerikanci koji Êe <strong>za</strong>uvijek živjeti u nekom drugom svijetu<br />
bez reda, rada i discipline. Oni ne znaju gdje se Hrvatska nalazi, ali nije<br />
im ni važno! Ipak, našla sam i jednog stvarno dobrog prijatelja. Jono se<br />
poka<strong>za</strong>o kao osoba kojoj mogu vjerovati i koje Êu se rado sjeÊati.<br />
Velika je jabuka ipak trula<br />
Opet sam se našla na mjestu 24B, leta <strong>za</strong> Budimpeštu. SjedeÊi u tom<br />
skuËenom prostoru devet sati, shvatila sam da je Amerika, koliko god<br />
ona sjajna bila, ispod tog sjaja ipak trula iznutra, bez pravih ljudskih<br />
251
Change language