LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

sumnjam da bi se usudili okomiti na mene, prije nego li kroËim nogom
u tu “Svetu zemlju”. Jela su, na moju žalost, bila priliËno oskudna a
sjedala potpuno neupotrebljiva za bilo kakve pokušaje spavanja, osim u
sjedeÊem položaju. I tako devet sati puta provedeš uglavnom gledajuÊi
filmove, i uživajuÊi u Ëistom i teËnom engleskom jeziku kakvog do sada
u našim krajevima nisam mogla Ëuti. Heh, da sam bar znala što me sve
Ëeka…
Dobrodošla u raj, princezo! (Welcome to paradise, princess!)
Prvih par dana koje provedeš u New Yorku možeš se požaliti jedino na
kroniËnu upalu vrata od pokušaja da pogledom dosegneš vrh jedne
od nemjerljivo visokih zgrada koje te okružuju. Primijetila sam da se
sa vrhova tih zgrada šire krošnje drveÊa, za koje, jednostavno, nema
mjesta na tlu. Beton, beton i još malo betona dokle god ti pogled seže.
ZapanjujuÊe, pomislila sam.
Moj privremeni dom
Zgrada u kojoj sam odsjela zahtjeva svoje poglavlje. 49 katova visoka,
crna, elegantna zgrada sa velikim lobby-em.
Mislila sam da doista sanjam kada me pozdravio jedan od tri
doormana koji su inaËe bili ili za recepcijom, ili otvarali vrata. I svi se
zovu Jose. Barem Êu im lako zapamtiti imena. Kasnije sam saznala da u
toj zgradi radi trideset troje ljudi, i da skoro svaka zgrada u New Yorku
ima svoga doormana, ili nekoliko njih. PriliËno impresivno, priznajem.
Rekreacijski centar u zgradi bio je tako dobro opremljen da bi mu lako
pozavidjeli mnogi naši centri. Uz dvoranu za yogu, teretanu i svlaËionice
koje nitko ne koristi, na 49. katu nalazio se veliki bazen, a svi su zidovi bili
stakleni, te se sa njih prostirao pogled na cijeli grad od koga mi je zastao
dah (posebno noÊu). I tako sam se zaljubila u ovaj grad. Na to su me
upozorili rijeËima: “Ili Êeš ga obožavati, ili mrziti. No svakako Êe ostaviti
traga u tebi!“.
Hrana, hrana…
VozeÊi se u jednom od milijun taxija (svi izgledaju potpuno isto), uoËila
sam da je svaki treÊi objekt nekakav restoran, no nije mi to bilo toliko
248
Ëudno koliko Ëinjenica da ljudi nisu toliko debeli koliko se u našim
krajevima priËa. Šteta.
Ima tamo hrane iz svih dijelova svijeta, pa tako i bureka i Êevapa. No,
ja sam se zakaËila na pravu kinesku i tajlandsku hranu kakvu ne možemo
probati u Hrvatskoj ni sluËajno, te poznate ameriËke bagels (peciva
poput krafni) Ëija se trgovina nalazila odmah na uglu moje ulice. Da ne
zaboravim napomenuti, hrana je posebno skupa, no tamo su i plaÊe
znatno veÊe nego kod nas. Najela sam se ja i ameriËkih specijaliteta,
poput hot-doga sa ulice, ili beefstakea koji je zapravo vrlo fin ali, ipak,
odluËila sam se ubuduÊe držati mojih novih gurmanskih otkriÊa, Chinese
chicken fried rice, npr.
Grad u kojem su ti domaÊini stranci
SestriËnu sam prvi puta vidjela kada je izašla iz ogromne bijele hummer
limuzine. Naime, vraÊala se sa svoje prom night. Glamur i ništa manje,
Ëak i za najmlaapplee. Upoznala me sa svojim prijateljima Amerikancima,
od kojih nitko nije “Ëisti” Amerikanac. Našli su se tu Francuzi, Talijani,
Bugari i Dominikanci, koji su nerijetko pravi melem za oËi. ZaËudilo
me što su me svi u društvu odmah prihvatili, ali nije mi trebalo dugo i
shvatila sam da se svi oni samo naizgled vole i obožavaju, da se njihovi
odnosi ne temelje na iskrenosti, te da su veoma površni. Nisam mogla ne
primijetiti zavidne poglede moje sestriËne kada bi me njezino društvo sa
oduševljenjem primilo, i mijenjanje njihovih stavova o meni zbog njezina
neslaganja i ljubomore.
Želiš li biti popularan u društvu, tajna formula uspjeha i nije tako tajna.
Saznaj o svima što više, i reci svima što više. Vjerovala ja u to ili ne, oni
tako funkcioniraju. Ti ljudi, iz nekog novog, naprednijeg svijeta, u svojoj
sve veÊoj želji za uspjehom i napretkom, poËeli su zatirati svoje osjeÊaje,
otupili su. Postali su upravo onako hladni kao beton kojim su ograappleeni..
I što duže ostaješ tamo, primoran si ponašati se kao oni. Što li bi se
dogodilo da sam ostala duže? Bih li pokleknula ili bih usprkos svemu
uspjela ostati onakva kakva uistinu jesam?
Nenaviknuta i nepripremljena za takvo iskustvo, prvi put pojavila
se moja želja za povratkom kuÊi. Poželjela sam da ovi ljudi vide moje
249