LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

Ima li onih koji pokušaju pobjeÊi iz doma?
Javorka: Nema. Prije bih rekla da se znaju “izgubiti”, pa izgube i smisao
za orijentaciju. To su oni koji žive u nekom svom svijetu.
Koje su moguÊe dnevne aktivnosti u vašem domu?
Marija: Imamo fizio-dvoranu u kojoj se izvode vježbe, ali rade se i
rehabilitacije po sobama. Takoappleer, imamo i razne radionice, npr.
slikanje, izrada kolaža, rade se ruËni radovi: heklanje, gobleni, izrada
Ëestitki i sl. Imamo i pjevaËki zbor koji nastupa i po drugim domovima
u Hrvatskoj. Sudjelujemo i na sportskim susretima koji svake godine
budu u drugom domu, a discipline u kojima se natjeËu su: šah,
domino, belot i “»ovjeËe, ne ljuti se”. Budu jako ponosni kad osvoje
zlatne medalje. Organiziramo im i izlete. Sad smo nedavno bili u
appleakovaËkoj katedrali. VeÊina tih ljudi nikad nije putovala jer su bili
previše zaokupljeni kuÊom, poljem, djecom… Sad su napokon našli
vrijeme za sebe.
Javorka: Imaju veliku TV salu, ali veÊina teško bolesnih ostaje u sobama
i Ëita. Organizirali smo mnoge radionice, ali mnoge zainteresirane
sputava zdravlje.
»ula sam da organizirate i zabave. Je li to toËno?
Organiziramo zabave za sve blagdane, uz prateÊe mise. »esto nam dolaze
djeca iz osnovne škole koja nas zabavljaju svirajuÊi. Imamo i proslave
Dana kruha, a Crveni nam križ svake godine peËe palaËinke. Dakako,
organiziramo i proslave roappleendana.
Marija: Organiziramo priredbe i sa vrtiÊima, raznim umjetniËkim
društvima, s udrugom Roma ∑ Luna, udrugama žena. Proslave
roappleendana im najviše znaËe. Svi korisnici koji su roappleeni u tom mjesecu
imaju zajedniËku tortu, a najstariji pušu svijeÊe, te dobiju neke male
poklone. Neki od njih nikad nisu imali roappleendansku tortu niti proslavu
tako da je njima to poseban doživljaj.
Prošle godine smo organizirali i doËek Nove godine. Jako vole i
maškare. Jedne godine smo bili na trgu i imali cijelu malu predstavu na
temu vjenËanja Billa Clintona i Monike.
244
Sobe su veÊinom dvokrevetne i trokrevetne. Kako se meappleusobno slažu u
sobama? Ima li problema?
Marija: Ima. Svakodnevno moramo glumiti UNPROFOR i smirivati ih.
Nastojimo im pomoÊi da vide ono dobro u cimeru, a ne samo ono
loše. Tu su najveÊi problem razliËiti karakteri, drukËije navike, potrebe,
razliËite sredine iz kojih dolaze. Rijetkost je da se netko jako dobro
slaže.
Mislite li da su stariji ljudi zaboravljeni danas? Što vi mislite o starosti?
Marija: Da, zaboravljeni su. Ne znam što bi bilo sa veÊinom njih da
nema domova. Starost može biti jako lijepa ako neka bolest, kao
Alzheimerova npr. ne onemoguÊi Ëovjeka da uživa u njoj.
Zahvalila sam se upraviteljicama, nakon Ëega sam porazgovarala i sa
nekoliko njihovih štiÊenika.
Koliko imate godina?
Marta: 68, Radomir: 88, Darinka: 83, Marija: 80, Terezija: 82, Verica: 78.
Koliko ste dugo u Domu? Kako ste se odluËili za dolazak?
Marta: Tri godine. Djeca rade, ja sam u kolicima, a ovdje imam sve što mi
treba.
Radomir: Sam sam živio zato što su mi kÊeri otišle u inozemstvo. Ovako
mi je lakše.
Terezija: Djeca su radila, a ja sam bila sama. Kad sam poËela imati
problema sa nogama, sve se dodatno zakompliciralo. Nitko mi nije
mogao donijeti ni drva. Nikad nisam mislila da Êu u dom, a i Ëula sam
da je tu loše. Samo što to nije bila istina. Ovdje je predobro. Imam
sve što mi treba. Život mi je riješen do smrti. U domu sam veÊ godinu
dana.
Koje su vam dnevne aktivnosti?
Vera: Gledam stare filmove, naveËer gledam program na TV-u, Ëitam
novine, pjevam u zboru, a takoappleer puno vremena provodim štrikajuÊi.
Marija: Pjevam, družim se, pronaappleem neke emisije, kao što je onaj
“Kunolovac”, pa i ja pogaappleam. Jako volim i cvijeÊe. Tu su i maËke
lutalice koje mi u domu hranimo.
245