LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
je bilo drago da me baš on prvi dotaknuo u životu. Lik je baš nekak cool.<br />
U drugoj godini života, zbog visoke temperature i nekih problema u<br />
vezi s tim, posjetio sam Zaraznu. E, tu sam proveo pet dana i upoznao sve<br />
“ljude u bijelom” na djeËjem odjelu. Ni njih se baš ne sjeÊam najbolje,<br />
ali oËito da su bili jako gostoljubivi i pažljivi kada sam se nakon pet dana<br />
provedenih kod njih, ubrzo vraÊao još dva puta <strong>za</strong>redom. Naravno, svaki<br />
put u drugu sobu. Roditelji i rodbina su me posjeÊivali i donosili mi<br />
raznorazne igraËke i slatkiše. SjeÊam se velikog zelenog džipa na daljinski<br />
kojeg sam vo<strong>za</strong>o po cijeloj sobi izmeappleu kreveta, a doktori su preskakivali<br />
preko njega. Jedan malo stariji doktor ga je par puta i sam provo<strong>za</strong>o.<br />
Dugo sam Ëuvao taj džip, negdje do osme godine života.<br />
Kada sam, nakon treÊeg dolaska, napokon odlazio kuÊi svi su me tamo<br />
ljubili i grlili. Postali smo kao neka familija. Otada sam redovito susretao<br />
svog pedijatra. Svako malo: gripa, viro<strong>za</strong>, upala grla, vodene kozice<br />
i sliËne opasnosti. A taj lik je najbolja “faca u bijelom.” Kada uappleem k<br />
njemu u ordinaciju on nabaci osmijeh od uha do uha i redovito me upita:<br />
“Što te sada muËi, frajeru?” S njim se mogu sve dogovoriti. Naime, mrzim<br />
onu groznu spravu koju mi gura u usta, pa sam ga <strong>za</strong>molio da me pusti<br />
da ih sam otvorim najjaËe što mogu i on je pristao.<br />
I tako, sada više nemam problema s tim groznim štapiÊem <strong>za</strong> grlo, jer<br />
je moj “dok” Ëovjek koji razumije sve moje strahove. Napisao je on i neke<br />
knjige o malim bebama pa ga Ëesto vidim na televiziji. Baš sam ponosan<br />
što ga poznam. Hej, pa on je medijska faca, a još mi je i friend.<br />
U drugom razredu ugostili su me na Rebru. Besplatan smještaj i<br />
svakodnevne jutarnje priËe s doktorima imao sam deset dana. Tu sam<br />
doživio i svoj prvi noÊni tulum s mamom u jednoj veseloj, šarenoj sobi<br />
koja je bila prepuna raznih knjiga, slikovnica i igraËaka. Meni je to bilo<br />
jako <strong>za</strong>bavno, a mama je bila preplašena jer sam poslije te noÊi išao na<br />
neku pretragu pa se ona bojala kakav Êe biti nalaz. Šteta što nije bila<br />
u formi <strong>za</strong> veÊu ze<strong>za</strong>nciju. Meni je to bio jako dobar provod. Ujutro<br />
me ljubazno pozdravila jedna simpatiËna doktorica i rekla mi je da<br />
legnem na krevet. Cijeli taj dan sam prespavao pa nemam pojma kako<br />
je, uopÊe, izgledala ta pretraga. Poslije sam saznao da se taj tulum zove<br />
“neprospavana noÊ”.<br />
20<br />
Poslije odlaska s Rebra morao sam ËešÊe posjeÊivati “ljude u bijelom”.<br />
Tulumario sam još dva puta. Nakon toga su nalazi bili dobri. Nema više<br />
tuluma do pravog tuluma!<br />
U treÊem razredu igrao sam se s prijateljima iz kvarta neobiËne igre<br />
u kojoj jednoga <strong>za</strong>motamo u šatorsko krilo i mjerimo tko Êe duže ostati<br />
<strong>za</strong>motan.<br />
Nakon toga mi je bilo jako muËno i hitno sam posjetio KlaiÊevu. Bila je<br />
to subota predveËer pa sam tamo vidio raznorazne likove starije od sebe<br />
u svakakvim stanjima. A tri doktorice bile su jako strpljive i nježne prema<br />
svakome od nas. Tu se nisam dugo <strong>za</strong>državao. Malo su me pregledali i<br />
vratio sam se kuÊi.<br />
Ali i KlaiÊevu sam obišao! Pomislio sam tada da bih mogao napisati<br />
knjigu “VodiË kroz <strong>za</strong>grebaËke bolnice” i tako, možda, <strong>za</strong>raditi prvu lovu.<br />
U KlaiÊevoj mi se priliËno svidjelo jer na zidovima u hodnicima ima puno<br />
grafita i poruka.<br />
Prije jednog testa iz matematike žalio sam se roditeljima da me jako<br />
boli lijevo stopalo. Moj “medijski prijatelj” odmah me uputio u KlaiÊevu i<br />
tamo sam, ËekajuÊi slikanje i pregled, ponovno uživao ËitajuÊi i gledajuÊi<br />
umjetniËka djela na hodniku. Želio sam da mi otkriju neki virus ili nešto<br />
sliËno što Êe me spasiti od nadolazeÊe opasnosti u školi, ali... Promašaj!<br />
Taj doktor nije ništa našao osim ravnih stopala koje imam jer stalno<br />
nosim tenisice. Lik je bio “simpa”, ali mi se nije baš sviapplealo previše to<br />
što mi je rekao. A ni test sutradan nije dobro prošao. Sada idem u šesti<br />
razred, furam se na 50 centa, plešem breakdance, treniram hrvanje i<br />
“visim” na internetu.<br />
Ipak, svaki ponedjeljak poslije podne idem redovito u dermatološku<br />
ordinaciju na kratko druženje s jednom starijom doktoricom koja mi<br />
“sleappleuje” bradavice na nožnom palcu koje sam <strong>za</strong>radio ovog ljeta...<br />
Uvijek priËamo o školi, curama i drugim temama, tako da, uz priËu, niti<br />
ne osjetim taj led.<br />
ŠeÊer je uvijek na kraju. To je moj zubar, jedan okrugli, veseli lik koji<br />
mi uvijek dozvoli da i<strong>za</strong>berem muziku koju Êu slušati dok ležim na onom<br />
njegovom omraženom stolcu. Ako pjesma <strong>za</strong>vrši prije nego što on obavi<br />
posao, on mi sam <strong>za</strong>pjeva neku prigodnu.<br />
21
Change language