LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>za</strong>što. Zanemarite li skupe restorane i duÊane u kojima vise samo Japanci<br />
i Amerikanci, jasno možete u prekrasne ulice smjestiti <strong>za</strong>mišljenoga<br />
Dantea ili temperamentnoga Michelangela koji juri gledati Savonarolu<br />
kako prodaje maglu i nagovara ljude da spale sve svoje vražje umjetnine.<br />
Odmah prvi dan probali smo gelato, pravi talijanski sladoled. »ista<br />
rapsodija okusa kojih ima puno, <strong>za</strong> sam je odabir potrebno 10 minuta.<br />
Dan koji je slijedio bio je izuzetno naporan, ali vrijedio je svake kapljice<br />
znoja. Posjetili smo Galleriju Uffizi, jednu od najbogatijih umjetniËkih<br />
galerija na svijetu. Krase je djela Botticellija (poput ProljeÊa i Roappleenja<br />
Venere), Tiziana, Raphaela, Caravaggia, Piera della Francesce, Giotta,<br />
Michelangela, Ëak i Leonarda da Vincija. PalaËa Uffizi (u prijevodu: uredi)<br />
služila je Medicijima kao upravljaËki centar i skladište <strong>za</strong> umjetnine.<br />
Nastavili smo u Galleriju Accademia vidjeti Michelangelova Davida. Tako<br />
je realistiËan da se doima kao da Êe odšetati sa svog postolja u pekaru.<br />
Istražili smo unutrašnjost ogromne katedrale Santa Maria del Fiore,<br />
poznatu po Brunelleschievoj kupoli. Ukrašena je s mnogo preciznih i<br />
sitnih mramornih detalja u nijansama zelene, ružiËaste i bijele boje.<br />
Moj se otac želio stubama popeti na Giottov toranj, visok 84,7 metara.<br />
Nakon dvije minute odustao je (jer bi to, naravno, predugo trajalo). Jako<br />
mi se svidjela bazilika Santa Croce, groblje u <strong>za</strong>tvorenom prostoru, s<br />
grobovima Gallilea, Marconija, Michelangela, Macchiavelija i drugih<br />
važnih talijanskih liËnosti.<br />
Posljednji dan boravka u Firenci saËuvali smo <strong>za</strong> obila<strong>za</strong>k<br />
veliËanstvene palaËe Pitti, rezidencije Medicijevih. Put vodi preko mosta<br />
Ponte Vecchio, jedinog mosta preko rijeke Amo koji nije uništen <strong>za</strong><br />
vrijeme Drugog svjetskog rata. Danas se na njemu nalaze precijenjene<br />
zlatarne. Najvažnija i najpoznatija galerija palaËe je Palatina, s oko 500<br />
renesansnih slika, što je i više nego dovoljno <strong>za</strong> namirenje umjetniËke<br />
gladi. Nakon iscrpnog razgledavanja ljenËarili smo u vrtovima Boboli, i<strong>za</strong><br />
palaËe. Dan smo <strong>za</strong>kljuËili šopingom, ali ne bih ga baš preporuËila, osim<br />
ako niste u rodu s gospodinom TodoriÊem, butici Firentinaca Guccija,<br />
Cavallija i Ferragama izuzetno su skupi. Ipak, vrijedi investirati u neki<br />
lijep kožni predmet jer je grad poznat po svojoj kožarskoj industriji.<br />
Boravak ovdje okrunili smo veËerom u “pravom” talijanskom restoranu<br />
220<br />
(preporuËenom od strane stanovnika, tako da izbjegnemo skupe<br />
restorane s pizzom iz mikrovalne). Hrana je bila božanstvena, a moji<br />
roditelji su uzdisali i nad Chiantijem (toskanskim crnim vinom), ali meni<br />
je, nažalost, to iskustvo bilo uskraÊeno.<br />
Tamo gdje spava papa, tamo gdje su umirali gladijatori…<br />
Vožnja automobilom od Firence do Rima traje oko tri sata, a granica<br />
izmeappleu krajolika sanjarske Toskane i pomalo obiËne Umbrije je kao<br />
ravnalom potegnuta. Naš rimski hotel, ureappleen u rokoko stilu, bio je<br />
smješten na brdu Aventinu, a veliki plus bio je taj što je jako blizu<br />
Koloseumu, Forumu, Karakalinim termama i Circusu Maximusu. Odmah<br />
smo otišli pogledati Bocca della Verita, ali nisam gurnula ruku u usta<br />
te kamene nemani, ne <strong>za</strong>to jer se bojim da mi je odgrize zbog laganja,<br />
nego jer se bojim bacila. Nismo dugo ostali tako da ne <strong>za</strong>državamo<br />
red ∑ i<strong>za</strong> nas prostirala se kolona prpošnih japanskih turista do zuba<br />
naoružanih Canonima i laganim kapicama kakve moj djed nosi na<br />
ribarenje. Nedaleko je i simpatiËan hram vestalki, sveÊenica božice Veste,<br />
<strong>za</strong>štitnice ognjišta. Rim mi se nije svidio kao Firenca zbog toga jer je veÊi i<br />
užurbaniji. Nema onog “vremeplovskog” dojma.<br />
Drugi dan bio je Waterloo <strong>za</strong> moja stopala. Posjetili smo Španjolske<br />
stube, omiljen golublji toalet. Pokraj njih je kuÊa u kojoj je umro Keats,<br />
romantiËarski engleski pjesnik, zbog slomljenog srca (loše kritike). U<br />
Fontanu di Trevi, kojoj dno izgleda poput kasice prasice, bacila sam<br />
novËiÊ, u nadi da Êu se jednom vratiti i brže-bolje odjurila u talijanski<br />
fast food Panini, preko puta. Pogledali smo Piazzu del Campidoglio<br />
koju je osmislio slavni Michelangelo i Pantheon, kružni hram pretvoren<br />
u crkvu. Kupola je otvorena, tj. vidi se djeliÊ neba, a ja sam praktiËno<br />
razmišljala o misi <strong>za</strong> kišnog vremena. U crkvi sv. Petra u okovima vidjeli<br />
smo Michelangelov kip Mojsija, koji ima najkiselije lice na svijetu, valjda<br />
zbog silnog fotografiranja.<br />
Religija na kraju ∑ Vatikan. Put nas je doveo u baziliku sv. Petra,<br />
najveÊu na svijetu, vidjeli smo grob istog i naravno biser cijele bazilike,<br />
Michelangelovu Pietu. Meni su posebno <strong>za</strong>nimljiva bila bal<strong>za</strong>mirana<br />
trupla nekih papa, u papuËicama i kapama sliËnima onima Djeda<br />
221
Change language