19.06.2013 Views

LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

LiDraNo 2009. - Agencija za odgoj i obrazovanje

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

pokušala izvaditi, ali ja sam je brže-bolje progutao. Za nekoliko dana i ta<br />

je opasnost sama prošla kako je i došla.<br />

Kad sam navršio osam mjeseci, stavili su me na hodalicu. Bila je jako<br />

praktiËna pa sam njome mogao Ëak i u kuhinju. Tamo sam jednoga dana<br />

otkrio košaru punu jaja. Bacao sam jedno po jedno na pod sve dok nije<br />

došla mama. Pokušala me <strong>za</strong>ustaviti pa sam, da dovršim posao, prevrnuo<br />

cijelu košaru.<br />

Prohodao sam s jedanaest mjeseci. Svi rubovi stola morali su biti<br />

prekriveni spužvom jer sam ih svojom šupljom i tvrdom glavom<br />

nemilice udarao. Dan prije moga prvog roappleendana išao sam s djedom u<br />

vinograd na Psarjevo i pronašao najveÊe i najgušÊe koprive u koje sam<br />

pao u hlaËama i majici kratkih rukava. Sutradan su gosti na roappleendanu<br />

<strong>za</strong>kljuËili da sam napredno dijete koje se brine o svom zdravlju te da<br />

nikad neÊu patiti od reume. Da bih i to potvrdio, istoga sam dana umalo<br />

razbio glavu kad sam se prevrnuo preko naslona klupe i udario u ploËice.<br />

SreÊom, ploËice su ostale cijele.<br />

Poslije toga otišli smo na ljetovanje u Crikvenicu. Dobio sam mali<br />

ËamËiÊ, napunio ga kamenËiÊima i otisnuo se od obale. Bacao sam<br />

kamenËiÊe u more, a kad sam bacio <strong>za</strong>dnjega, skoËio sam <strong>za</strong> njim. Nisam<br />

znao ni plivati, a kamoli roniti, pa me tata morao izroniti.<br />

Ne sjeÊam se koliko sam imao godina, vjerojatno dvije, kada sam stavio<br />

ruku na vrelu ploËu peÊnice. Tata kaže da se tjedan dana u kuÊi osjeÊao<br />

neugodan miris. S tri godine uspio sam se prevrnuti preko ruba kreveta<br />

i <strong>za</strong>glaviti se izmeappleu kreveta i ormara tako da su mi noge i glava bili u<br />

zraku, a stražnjica na podu. Morali su odmaknuti krevet da me oslobode.<br />

Tih sam godina volio jesti kompot od marelica. Bio mi je tako dobar da<br />

marelice nisam žvakao nego ih samo trpao u usta i gutao. Jedna je <strong>za</strong>pela<br />

u mom grlu i bio bih se vjerojatno ugušio da tata nije shvatio što se<br />

dogaapplea pa me primio <strong>za</strong> noge i okrenuo naglavaËke. Marelica je izletjela<br />

iz grla, a ja sam prešao na kompot od ananasa.<br />

Sa Ëetiri godine na moru sam jeo sjedeÊi tati u krilu. Kako je stolac bio<br />

plastiËan, noge su pukle i pali smo na pod, a ja sam nastavio jesti kao da<br />

se ništa nije dogodilo. S navršenih pet veÊ sam bio jako hrabar. Tako sam<br />

se jednom previše približio jednom psu koji mi je <strong>za</strong>rinuo zube u lakat.<br />

16<br />

Morao sam na šivanje. Iste sam godine, otvarajuÊi hladnjak na ljetovanju,<br />

srušio pivsku bocu koja je pala na pod i razbila se. Jedan komadiÊ stakla<br />

odletio je u zrak i pogodio me u drugi lakat. Ponovo sam išao na šivanje,<br />

no ovaj je put stvar <strong>za</strong>vršila nezgodno jer se nekoliko dana nisam smio<br />

kupati. Uspomene toga ljeta nosim i danas na laktovima.<br />

Do školskih dana sudjelovao sam u nizu nepodopština. Ne sjeÊam<br />

se koliko sam puta pao s bicikla, razbijao koljena, ruke, dlanove, ali<br />

nikad nisam ništa slomio. Tko zna ne bih li u tome još uspio da vrijeme<br />

djetinjstva nije tako brzo proletjelo.<br />

Ninoslav KukovaËec, 7. r.<br />

Osnovna škola Dragutina DomjaniÊa, Sv. Ivan Zelina<br />

Voditeljica: Lidija BistriËki<br />

Obiteljska juha<br />

Moja obitelj. Mama, baka i ja. Ta naša <strong>za</strong>jednica sliËna je mješavini <strong>za</strong><br />

juhu “Kraljevski mix”. Mnogo smijeha i šale, puna Ëaša ravnopravno<br />

podijeljenih dužnosti, sitno nasjeckane Ëarke i <strong>za</strong> kraj prstohvat<br />

ozbiljnosti da bi sve funkcioniralo kako treba.<br />

Mama i ja živimo u Zagrebu, a baka u Vukovaru. Tamo je Ëuvaju naši<br />

ljubimci, škotski ovËar i dva kuniÊa. MaËak je kod nas i još se ne zna tko<br />

koga Ëuva. Povremeno ove sastojke znamo dobro promiješati, osobito<br />

vikendima kada posjetimo baku ili na praznicima ako sve tri nekamo<br />

odlepršamo.<br />

No, po redovnom receptu sve izgleda otprilike ovako.<br />

Mama radi cijeli dan, a moje “radno vrijeme” je gotovo jednako. Ona<br />

brine da juhica uvijek bude fina i topla, da krijepi i daje snagu. Uvijek<br />

veËeramo <strong>za</strong>jedno i <strong>za</strong>bavljamo se ili odmaramo <strong>za</strong> novi dan. Osim<br />

“brbljanja” i filmovi su u uobiËajenom programu. Sjednemo na kauË<br />

i smijemo se komentirajuÊi reklame ili nagaappleajuÊi najsmješniji razvoj<br />

situacije. Što je bliži kraj tjedna, juha je ipak nešto rjeapplea. Prevladava umor<br />

i potrošeni su sastojci. Tada se uglavnom najviše mazim, skupljam, i<br />

vjerujem, dajem snagu da izdržimo do vikenda.<br />

17

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!