Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
(<strong>sic</strong>!) Estet<strong>sic</strong>!a(iako<br />
dokučiva pod teleskopom mašte) ipak mi sija izdaleka kao zvijezda iz druge galaksije. Majakovski<br />
mi je blizak kao jastučcima mojih prstiju tipke ove elektronske pisaljke. I snažno me dotiču njegove slike<br />
– slike njegovog futurizma, - slike iz moga svijeta! Izazvane mojim svijetom. A pjesniku sevdalinke su<br />
izvan prostora imaginacije.<br />
O poeziji, kao što je i nužno, govorimo subjektivno, – ali, kao što nikada ne bismo osporili umjetničku<br />
vrijednost Homerovih spjevova, ne pada nam na pamet da dovodimo u pitanje ‘’objektivne esteske vrijednosti’’<br />
naše pjesničke tradicije. Skenderove poezije! Avaj! – naprotiv. Oni ljubavnici zemlje i prirode<br />
jesu još uvijek, i izvjesno je: bit će još zadugo – najvredniji liričari ovog jezika.<br />
Ali i ta ocjena, motrena unutar urnebesnog mirakula savremenosti, podržava našu tezu. Naš savremenik<br />
i sa-govornik, koji je daleko od toga da bude natčovjek, ali je prevladao onaj neolitski odnos prema<br />
prirodi, dakle, čovjek novog svijeta – svijeta naprava i roba, s jedne strane, govori jezikom čije su se<br />
pjesničke navade uobličile u starostavnom, predtehničkom i predindustrijskom svijetu, i poetski jezik<br />
koji mu nudi tradicija ne može osjećati ucijelo sopstvenim, a, s druge strane, sili ga da ne raskine s<br />
tradicijom uočena činjenica da je pjesništvo izazvano starim svijetom (što će reći, u neku ruku strano<br />
pjesništvo) – još uvijek i najbolja poezija ovoga jezika. Trenutačna kriza našeg pjesničkog jezika, dakle,<br />
nije samo uzrokovana činjenicom da je većina naših savremenika koji su se isprčili kao ‘’pjesnici’’, obična<br />
čorda bezizražajnih i bespernih bezjaka, horda beslovesnih babuna, jato gologuzih paunâ, - već postoje<br />
i razlozi koji imaju veze s logikom.<br />
Domišljamo se. Potrebno nam je rješenje. Vraćati se zasadama usmene lirike bilo bi apsurdno. Stari<br />
jezički okviri ne omogućavaju iskrene doživljaje u sadašnjosti. Novo nije hir nego potreba života. Kamo<br />
poći? Gdje tražiti novo? Kada krenuti? - Odmah! Kažemo: to novo je zapravo stizanje promjena koje je<br />
već svijet pretrpio. Svijet juri daleko ispred svijesti. Okrenimo se oko sebe vidjet ćemo i previše svijeta<br />
nedotaknutog od našeg jezika, neuhvaćenog u naš stih. Ispitajmo sebe: naći ćemo cijeli univerzum<br />
samosvojnih doživljaja i iskustava, nedokučivih Homerovoj mašti. Ili mašti pjesnika sevdalinke. – Priroda<br />
je predrugojačena. Zar i lirika ne trebala biti? Zar ne bi lirika mogla crpiti i iz nove prirode? Zar ne bi<br />
pjesnička slika mogla i trebala promijeniti svoju prirodu?<br />
Ako novo nije moguće, neka onda svi idemo dođavola!<br />
87
Change language