Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Maja Abadžija<br />
Proza dobrih namjera<br />
Slavenka Drakulić. Kao da me nema.<br />
Profil Multimedija, Zagreb, 2010.<br />
Odabir glavne junakinje je za ovako postuliran<br />
roman ključni korak, korak koji određuje smjer<br />
u kojem će se on kretati - da li će traumu silovanja<br />
njena svijest reflektirati kao kolektivnu, što<br />
ona i jeste bila u svom utemeljenju kao jedna od<br />
značajnijih ratnih strategija, ili će biti individualizirana<br />
kroz junakinju, njeno porijeklo, obrazovanje<br />
i samosvijest, i tako izgubiti mogućnost da govori<br />
‘u ime svih’, odnosno, da li će protagonistkinja biti<br />
reprezentat ili individua.<br />
Književni potencijal historijski zasnovanih ratnih<br />
svjedočanstava već je itekako opravdan u periodu<br />
književne produkcije dugom skoro dvije decenije,<br />
poetički nagoviješten u kritici i teoriji kroz koncept<br />
ratnog pisma, a tržišno potvrđen sveprisutnošću<br />
koja na prvi pogled iznenađuje u nedoraslom<br />
čitalačkom ambijentu kakav je postjugoslovenski.<br />
Ovakvo stanje odraz je naizgled paradoksalne<br />
simbioze tematike, kompleksne i izrazito delikatne,<br />
i njene formalne izvedbe koja se rijetko odmiče<br />
od simplificirane naracije, stila koji recenzentska<br />
pera vole poetično okrstiti ‘ogoljenim’ i perspektivom<br />
spuštenom iz složene konstelacije sociopolitičkih<br />
odnosa u ‘golu ljudsku materiju’. Istinu<br />
o takvom sverazarajućem užasu može reći samo<br />
individua, istine o ratu počivaju u pričama svih onih<br />
čiji su životi zahvaćeni tim kataklizmičnim urušavanjem<br />
svijeta u kojem su egzistirali - to kao da je<br />
ideja-vodilja već punoljetne književne avangarde,<br />
a ta ideja je investicija koja puni sajamske štandove,<br />
izloge knjižara, kućne biblioteke.<br />
Ni u jednom drugom odnosu, osim valjda u erotskom<br />
orgazmu, čovek ne prodire tako intimno i<br />
tako daleko u biće drugog čoveka kao u okrutnosti.<br />
(Karol Irzikowski)<br />
Slijedeći liniju ovog citata, iskustvo ratnog silovanja<br />
možemo posmatrati kao najradikalnije pervertiranje<br />
erotskog okrutnim, iskustvo cijepanja<br />
bića žrtve prisvajanjem njenog tijela u domenu<br />
boli, što je čini najindividualnijom, najdubljom,<br />
najrazornijom od svih ratnih trauma. I dok tragovi<br />
ovog nevidljivog zločina na tijelu žrtve vremenom<br />
blijede, duboki rez na kolektivnom ženskom tijelu<br />
od strane sistematizirane muške ratne strategije,<br />
čini silovanje iskustvom mnogih, iskustvo<br />
radikalizirano patrijarhalnim obrascima časti/<br />
stida. Literarizirati ga predstavlja osobit zadatak,<br />
zadatak koji preispituje ulogu književnosti kao<br />
prostora za ispisivanje traume, za artikuliranje<br />
glasa žrtve, za prevazilaženje njoj tako svojstvene<br />
šutnje u korist svjedočenja. Umjetnici i umjetnice<br />
nose odgovornost svjedočenja čak i veću negoli<br />
same žrtve, odgovornost koja preuzima formu<br />
etičkog imperativa koji na težak test stavlja univerzalnu<br />
stvaralačku dilemu prikladnosti forme<br />
sadržaju.<br />
Slavenka Drakulić je na ovim prostorima ili osvjedočena<br />
feministička ili ozloglašena ‘vještica iz<br />
Rija’, čiji je humanistički i umjetnički angažman<br />
višestruko glorificiran ili osporavan. U svojoj književno-kritičkoj<br />
misiji ova je kontroverzna autorica<br />
preuzela na sebe svojevrsno hirurško zasijecanje<br />
u kancerogeno tkivo izraslo na razmeđu<br />
onog društvenog poretka i ovog. U kontekstu<br />
tržišta čiji eklektični apetit za real story narativima,<br />
nikad dovršenom preispitivanju ratnog užasa<br />
i jednostavnim, lako čitljivim prozama, guta sva,<br />
manje ili više literarizirana, manje ili više estetski<br />
artikulirana djela, sa jedinim važećim kriterijem<br />
svjedočanstva žrtve, roman Kao da me nema ima<br />
osobit status živućeg klasika. Pogledajmo ovlaš<br />
korice: preveden je na sve ‘značajnije’ jezike, kako<br />
kritičari sa poleđine vole reći, neizostavno ekranizovan<br />
u internacionalnoj (irsko-švedsko-makedonskoj)<br />
koprodukciji, uvršten na prozaične<br />
spiskove poput onog 1001 Books You Must Read<br />
Before You Die, sa ‘podnaslovom’ koji uključuje<br />
obećavajuću sintagmu ‘novo izdanje’ koja odiše<br />
čitanošću, traženošću, kupovnošću i sajamskošću.<br />
Skepticizam bi mogao vrlo lako, u oku fascini-<br />
8 (<strong>sic</strong>!)<br />
! prikazi
Change language