preuzmite osmi broj časopisa - sic

homesic!
(sic!)
ili “opojna brada”), ironizirao “patetiku”, čim bi se “lupao u muževna prsa”. To je puka lukavost, koju je
mogla napraviti i “Šumska vila Hušhuš”, tako da se i originalu smatralo manjim zlom nego što jeste;
poput svega nesavremenog, od čega su se distancirali ubacivanjem -Haj!-, -Ha!-, -Hu!-, onim satiričnim
-vjerovanje, uistinu-, koje je mnogo gore od onog ozbiljnog, ili čak sa onim nervirajućim -zastrašujuće-,
koje jedino tako ispunjava smisao. Taj tip siledžije je, čak u potpunom smislu svoje aktivnosti, shvatio i
-rad-, a pogotovu je prepoznao one koji -stvaraju- nešto, što bi trebalo biti psihičke prirode, prije svega
kada se radi o mišljenju. Sada je satirik Goebbels, koji je -visoku nauku- već vidio i -sakrivenu iza gomile
dokumenata-, ostvario ustupak, kako radio nikada nije smio samo stvarati mišljenje ili onim: time,
međutim, ne želim reći da umjetnost mora biti paradni marš.
On čovjeku tako postane simpatičan, izuzevši neiskrenost koja zna da umjetnosti ništa drugo nije preostalo,
nego da jednostavno bude to i tako djeluje, čak i ako bi po prirodi mogla biti drugačija. Ono što je
još iznenađujuće čuti je da Goebbels odbija i -hura-kič-, i samo njegovo izgovaranje berlinskim ustima
čini da neko tome bude naklonjen. Pisac civilizacije ipak ne može bez tog satiričnog klišea, iako je blizak
jednom pokretu čija je bit sastavljena samo od kiča i krvi; jer njegova bit se jednostavno ne može
povezati sa svim čime raspolaže. Tako nije izgovorena nijedna parola protiv krvi, ali jeste protiv kiča, sa
pogrešnom pretpostavkom da bi nešto bolje moglo proizaći iz svega toga. Jer čovjek, čiji potezi faktički,
umjesto nove stvarnosti, više garantuju neku staru ironiju i koji je možda čak prozreo i gostioničare i
prodavače cigareta koji su išli Grunevaldom prerušeni u Heruske, ne odustaje. Izgleda da ima štap Mojsija,
da izvodi vodu iz stijene. Čini da autori, direktori i izdavači dođu sebi, pokazuje im smjerove, puteve i
ciljeve, i plaši ih obećanjem kako će se -na onaj dio naroda koji stvara pisanjem istresti toliko problema,
da će trebati na njima raditi sto godina-. Na što neznalci samo mogu reći: vidimo se za sto godina, te da
se onaj koji prije skonča može smatrati sretnim. U međuvremenu se nastavlja razvoj životnih stvari, mi
smo to, kako pokazuju ilustrirani listovi, uspjeli u roku od dva mjeseca, da djevicama narastu pletenice
duge po nekoliko metara, i odmah se Führeru pridružila garda tjelohranitelja, koja se sastoji od -dugih
momaka- 2 , 1,95.
Vom frischen Geiste fühl ich mich durchdrungen,
Gestaltet groß, groß die Erinnerungen.
(Iz -Fausta-)
Kada bi, prema tome, marš Fridericus rex opet ušao u upotrebu - do -inspektora-, ali bez načela da
glasnici ne trebaju biti posramljeni - na taj način će se nastaviti jedna mlada, herojska prošlost kojoj
nimalo neće nedostajati razmišljanja i sjećanja. Tako se neko nedavno nazvao -časnim brokerom- - očit
napad na one koji se na berzi kreću u uniformama; osim toga, tu su razglednice na kojima je prikazan
pored stvoritelja starog Rajha, a razlika bi trebala biti samo u tome što se mi Nijemci ni tada nismo
plašili ničega na svijetu, ali Boga jesmo. S druge strane su drugačija pretjerivanja izričito zabranjena,
naprimjer, stavljanje izbornih parola na porculansko posuđe, ili da se na sajmu nekog mesarskog esnafa
izlažu portreti heroja napravljeni od loja, a posebno upotreba rolni papira, čiji listovi služe za zloupotrebu
simbola, na mjestima čiji su zidovi time svakako oblijepljeni. Radi se upravo o
jednoj radikalnoj mentalnoj obnovi, koja bi trebala obuhvatati kompletan javni, kao i privatni život Nijemaca.
Od te tendencije proizilazi i bojni poklič -protiv kiča-, koji se ustvari suprotstavlja onom -protiv nenjemačkog
duha-, koji se poprilično približava najstvarnijem pojmu u narodu popularnog raspoloženja.
Također je i njemačkom filmu, koji je po prirodi naklonjen djelokrugu kiča, poručeno da se bavi -više
idejama novog vremena- nego njihovom simbolikom, međutim tada se postavlja pitanje, odakle se one
mogu uzeti kada ne bi odlučili da ih ukradu, što bi i učinili da one postoje. Sada, dok se nastavlja borba
protiv kiča, za prvu posjetu Kancelara Rajha u gradskoj vijećnici u Berlinu su, iz predostrožnosti, na obje
strane predvorja postavljeni glasnici u historijskim kostimima, to je novina kojom je razbijena jedna
stara tradicija, zbog koje smo navikli da berlinske glasnike predstavljamo samo kao najavljivače vijesti,
koje su počinjale sa -Znate li već-, da bi se nastavile time kako je slavna Gert Rut Sadinsky nestala u
jednom hotelu u ulici Kantstraße sa advokatom Wolfom III, i šta na to ima reći gospođa advokata, koju
su pak povremeno viđali sa filmskom zvijezdom Fredom Neppkeom.
Što se ostale produkcije tiče, pokazani su - osim ako se dijelovi naroda koji stvaraju pisanjem nisu istro-
2 Opaska prevodioca: Misli se na Potsdamske divove.
75