Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
(<strong>sic</strong>!)<br />
U vlažnom kutu suterena skutren<br />
na studeni sjedala memljiva i tijesna.<br />
Ja, ko stražar dremljiv,<br />
otkrivam vjeđe: iščezava svijet slijeva i zdesna.<br />
Mašto sijevaj! - da cjelivaš groznicu bdjenja<br />
na splavu sred čeličnih mora.<br />
I sklopiv oči kročih vrtlogom serpentina,<br />
pa lelujam kao pahulja po uzduhu gora<br />
Urala. Treperim na staklu polarnih ledina<br />
kao Aurora. Ozebli vjetar iz sjevernih zora<br />
sam, i jedrima bježim - postajem huk dina,<br />
i lapćem iz oka konja - tugu žednih beduina.<br />
Oblake ko dojke milujem stopalom balerina,<br />
i žvrgoljenje pluća bora, miloduhom malina<br />
okićeno, sipa mi iz vjeđa roj mravi-milina<br />
kupinastih u stegna, u čahurama posteljina,<br />
u oblacima vune, laki san težaka...<br />
Za<br />
tren oka<br />
padoh!<br />
Rastadoh<br />
se<br />
od visina<br />
tog -<br />
svemirskog<br />
mira.<br />
Nesretni akrobata.<br />
Svraka s električnih šnjira.<br />
Obori me neko: ta-ta-ta-ta!...<br />
Jaklen tutanj frca.<br />
Tvrdoglavo<br />
poput bata.<br />
U uši mi metke kuca.<br />
Orah lobanje-mozga krca!<br />
Ne vidim ga.<br />
Samo dove<br />
bijele dišem.<br />
Grivaše golubove<br />
šaljem.<br />
Po zraku dahom pišem:<br />
‘’Trgaj i vjeđe i snove,<br />
za jorgan večernje tišine!’’<br />
Al’ prizemljenim nebom samo rove<br />
gvozdene kljove<br />
pisaće mašine.<br />
Još, s plimom vagona,<br />
gluhi<br />
gvozdenvali<br />
preda me navališe.<br />
Glasom realiste,<br />
zavika mi tutanj:<br />
‘’Čovječe, mani se,<br />
moliš ututanj!’’<br />
Onda, ko tup otvarač konzerve<br />
zasiječe mi bijele puževe-nerve,<br />
sklupčene u hrskavoj školjki,<br />
struganje tih vagona-bogomoljki.<br />
Taj pazvuk prizva mi Brusača,<br />
da ga pitam:<br />
Gdje je On u svemu tome?<br />
Gdje je? - dok talasi gvožđa prostoru kičmu lome!<br />
Ne čuvši išta više - spuštam šake<br />
na dronjke obje mi razdrte školjke.<br />
Ništa ne shvatam!<br />
Gutam kosti pljuvačke,<br />
i ne hvatam note svirke te zloguke.<br />
Jer talasi su gvožđa<br />
istrgali dirke božije.<br />
I dok sve ritmom male kazaljke juri,<br />
ja, u strahu, mislima pitam:<br />
Je li Zemlja samo atom<br />
u osakaćenom udu<br />
višega nekog bića?<br />
53
Change language