You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
208-209). Dok svjedoči pobunu i osvetu materije<br />
Šehid ne zaboravlja spomenuti da oni više nemaju<br />
pravo na ono što svaki Božji stvor ima – pravo<br />
na tlo, i da će doći vrijeme kada nijedan od njih<br />
neće imati kuću. Čini se pravi trenutak da se vratimo<br />
na odnos riječi romanesknog junaka i riječi<br />
epskog junaka. Mihail Mihailovič Bahtin poučava<br />
da govor epskog junaka karakterizira potpuna<br />
determiniranost hermeneutičkim vidokrugom<br />
epskog svijeta, on nema mišljenje, nema sopstvenu<br />
ideologiju uz koju su moguće i uz koju postoje<br />
druge ideologije. I kada govori duge govore njegova<br />
riječ nije ideološki izdvojena, ona je spojena sa<br />
autorovom – otuda dolazi privid formalne kompozicione<br />
i fabularne izdvojenosti.<br />
Međutim, ni autorova ideologija nije izdvojena,<br />
spojena je sa opštom koju hoće predstaviti za<br />
jedinu moguću. Stoga se u epu nikada ne pojavljuju<br />
ljudi koji bi govorili kao predstavnici raznih<br />
jezika, tu u suštini govori samo autor, a riječ je najupečatljiviji utisak na čitaoca ostavlja banaliziranje<br />
zločina. Zločin koji je realan događaj u<br />
Ipak, i pored svih dosada po<strong>broj</strong>anih problema,<br />
najupečatljiviji utisak na čitaoca ostavlja<br />
banaliziranje zločina. Zločin koji je realan<br />
događaj u romanu se pretvara u morbidnu<br />
fantastičku igru, bezobzirnu do te mjere da<br />
se bol i patnja žrtava dovode do obesmišljenja.<br />
Likovi su u narativ uvedeni u bizarnim<br />
situacijama, preciznije bizarnim atrakcijama,<br />
i kada ih već vidite složene u nevinu galeriju<br />
redikula, pred oči vam iskrsnuu morbidne<br />
situacije njihovih smrti, preciznije morbidne<br />
atrakcije.<br />
uvijek samo jedna, autorova.<br />
Zato je moguće da se u „Šehidu“ nikada ne rasvijetli<br />
jesu li domobrana/muslimanskog milicionera<br />
Alu Ključanina ubili četnici ili partizani, oni<br />
ostaju poistovjećeni kao Srbi, moguće je da prvi<br />
trnavski šehid koji se vratio bude bojovnik 13.<br />
SS divizije Huska Džafić (možda nekakva literarna<br />
inačica Huske Miljkovića, ko bi znao; uzgred,<br />
komunisti Husku Džafića ubiju i drugi put, a on<br />
sveder mrtav u snijegu ispisuje harfove kao i prvi<br />
put; drugo uzgred, mještani se diče da je Trnavu<br />
jedne prilike posjetio jerusalimski muftija El<br />
Huseini, bezbeli jazuk bilo da ne svrati dok je išao<br />
blagosloviti arhitekte i čuvare koncentracionih<br />
logora Wermachta.).<br />
Zaključno s tim, konačno se rasvijetlilo da<br />
u „Šehidu“ nije postojana osnovna osobina<br />
romana: slika društvene govorne raznolikosti<br />
i verbalno-ideološkog vidokruga.<br />
Ipak, i pored svih dosada po<strong>broj</strong>anih problema,<br />
romanu se pretvara u morbidnu fantastičku igru,<br />
bezobzirnu do te mjere da se bol i patnja žrtava<br />
dovode do obesmišljenja.<br />
Likovi su u narativ uvedeni u bizarnim situacijama,<br />
preciznije bizarnim atrakcijama, i kada ih već<br />
vidite složene u nevinu galeriju redikula, pred oči<br />
vam iskrsnuu morbidne situacije njihovih smrti,<br />
preciznije morbidne atrakcije:<br />
Zašto guraš u roru ćunu, Rašide?<br />
Kako to misliš?<br />
Pa zar nema nešto drugo u što bi se mogla gurnuti?<br />
Ima, ali sve sam to prevazišo. Misirača je dobra, dok<br />
si mali. A s kobilama je zahmetno... Evo, diže se.<br />
Jesi li ika pokušao s curama, Rašide?<br />
Jesi li ti lud, koja bi dozvolila da joj stavim ovoliku<br />
grdosiju? (Šehid, str. 118)<br />
RAŠID JAGURDŽIJA – četrdesetogodišnjak, ali ipak<br />
bliži mezaru nego majčinom krilu; neoženjen;<br />
govorilo se da je imao tako veliku ćunu da nijedna<br />
nije smjela poći za njega; nije sigurno da je spavao<br />
sa ženom. (Četnici, koji sve znaju, saznali su<br />
i za taj podatak. Natjerali su ga da siluje ZEJNU<br />
MUHINU, ali Rašidova ogromna ćuna nije davala<br />
znake života. Kao, uostalom, ni Rašid, pošto<br />
su mu četnici motornom pilom odrezali ćunu.)<br />
(Šehid, str. 305)<br />
Otkuda ovakvo banaliziranje zločina? Razlog je<br />
prost. Otuda što prava intencija nije svjedočenje,<br />
nego propagiranje jedne ideologije koja se hoće<br />
50 (<strong>sic</strong>!)
Change language