Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
!TeMAT<br />
Foto: Almedin Zukić<br />
(<strong>sic</strong>!)<br />
iz Ilijaša željenički vagon (vidjeti: Šehid str, 35-36),<br />
ali kada u to vjeruje tridesettrogodišnjak, k tomu<br />
još mrtav i pozvan od Boga da svjedoči, treba<br />
potražiti dublji razlog od dječje infantilnosti. Ne<br />
radi se samo o tome da je dječja svijest potčinjena<br />
od strane autoriteta, kako bi rekao Fromm,<br />
nego i o tome da bi to brisanje kognitivne granice<br />
trebalo potvrditi istinitost onoga što je prikazano,<br />
a to potvrđivanje ponovo sve svodi u jedan hermeneutički<br />
horizont u kojem se istinitost realnog<br />
događaja negira u ime više, transcendentne istine.<br />
Transcendentna istina interpelira govornog<br />
subjekta proklamujući ga za glasnogovornika<br />
kolektivne nacionalne svijesti, zbog čega iskaz i<br />
jeste najčešće u prvom licu množine: Uobičajeni<br />
su i žurnali što se puštaju na početku svakog filma:<br />
Tito s Nehruom, Tito s Naserom, Tito s Haile<br />
Ovakav odnos između različitih vremenskih<br />
tačaka narativne kompozicije ukazuje na još<br />
jedan unutrašnji problem; okvirni narativ<br />
trebao bi definirati smisao radnje i granice<br />
hronotopa unutar kojeg će se odvijati radnja<br />
romana, međutim je ovdje situacija invertna.<br />
Glavni narativni plan je u funkciji potvrđivanja<br />
tvrdnji iz okvirnog plana, zato iz glavnog<br />
plana odsustvuje radnja zasnovana na<br />
dramskoj napetosti, sve je iskazano u svojstvu<br />
informacije. Ovakav odnos u narativnoj<br />
kompoziciji uzrokovao je i rasap hronotopa;<br />
iako se intendira svjedočenje hronotop nije<br />
realistički, nego fantastički. I fantastički tip<br />
hronotopa stoji u jednakoj funkciji kao i glavni<br />
narativni plan, u fantastičkom hronotopu<br />
prividno odsustvuje mimetički moment, što<br />
omogućava da se realni događaj zamijeni<br />
transcendentnom istinom. Sve ove devijacije<br />
od poetičko-žanrovskih načela romaneskne<br />
kompozicije nisu podređene nikakvoj<br />
fabularnoj funkciji, već su podređene težnji<br />
da se opravda ono što Šehid vidi.<br />
Selasijem. (Možda bi neki nepristrasni promatrač<br />
jedino bio začuđen uzdasima s drvenih klupa<br />
kada se god u žurnalu s Titom pojavi neko muslimansko<br />
ime? Ali mi znamo da to samo nekontrolirano<br />
odhuknu želje za cjelovitom slikom Dar<br />
el-islama.) (Šehid, str. 47); Dugo mi je vremena<br />
trebalo da shvatim kako su najomiljenije emisije<br />
moga naroda ustvari odjavne špice: s njih su<br />
sricana imena nalik našima, pobožno i tiho, kao<br />
da se sriču sure. Na istom tragu je i događaj koji<br />
se zbio početkom sedamdesetih godina (i neka to<br />
bude moj dječiji prilog diskusiji o odnosu televi-<br />
zije i širokih narodnih masa). Taman one godine<br />
kada je Kasijus Klej postao, na radost muslimanskih<br />
masa cijelog svijeta, Muhamed Ali, upriličen<br />
je meč Ali – Frejzer. Da li zbog toga što se događaj<br />
odigravao daleko, ili zbog nekakve socijalističko-katoličke<br />
urote, prijenos meča bio je u ranim<br />
jutarnjim satima, kada se šejtani dijele od meleka.<br />
(...) Kako je meč odmicao, a Frezejer itekako primjenjivao<br />
svoju podmuklu devizu Ja tučem tijelo,<br />
a glava će sama pasti, tišina je sve više poprimala<br />
zlokobni muk nacionalne tragedije. (...) Kada je,<br />
negdje u desetoj rundi, bilo očigledno da Kasijus<br />
Klej prlja uzvišeno muslimansko ime, Abdurahman<br />
Ključanin, starina od stotinu godina, se<br />
digao, pružio ruke prema nebu, i viknuo: „Udri ga,<br />
Muhamede, vjero naša!“ (Šehid, str. 48-49)<br />
Ovakav odnos između različitih vremenskih tačaka<br />
narativne kompozicije ukazuje na još jedan<br />
unutrašnji problem; okvirni narativ trebao bi definirati<br />
smisao radnje i granice hronotopa unutar<br />
kojeg će se odvijati radnja romana, međutim je<br />
ovdje situacija invertna. Glavni narativni plan je<br />
u funkciji potvrđivanja tvrdnji iz okvirnog plana,<br />
zato iz glavnog plana odsustvuje radnja zasnovana<br />
na dramskoj napetosti, sve je iskazano u<br />
svojstvu informacije.<br />
Ovakav odnos u narativnoj kompoziciji uzrokovao<br />
je i rasap hronotopa; iako se intendira svjedočenje<br />
hronotop nije realistički, nego fantastički. I<br />
fantastički tip hronotopa stoji u jednakoj funkciji<br />
kao i glavni narativni plan, u fantastičkom hronotopu<br />
prividno odsustvuje mimetički moment, što<br />
omogućava da se realni događaj zamijeni transcendentnom<br />
istinom.<br />
Sve ove devijacije od poetičko-žanrovskih načela<br />
romaneskne kompozicije nisu podređene nikakvoj<br />
fabularnoj funkciji, već su podređene težnji<br />
da se opravda ono što Šehid vidi.<br />
A šta Šehid vidi? Vidio sam jednoga koji je posegnuo<br />
da ubere cvijet, i cvijet mu se sasuo iz ruku.<br />
Vidio sam drugoga koji se, nenamjerno, uhvatio<br />
za drvo, i drvo je zaplakalo. Vidio sam trećega koji<br />
je šakama isprepletenim od po tri prsta pokušao<br />
napiti se vode s potoka, i potok je, unezvijeren,<br />
pobjegao. Vidio sam kolonu pod kokardama<br />
kako prolazi kro voćnjak pokriven beharom,<br />
i behar se, zblahnut, vinuo u nebesa. (...) Oni su<br />
toliko zla napravili da sam vidio kako se njihova<br />
djeca rađaju s krvavim zanokticama... Vidio sam,<br />
a da me ljudsko oko nije vidjelo, kako levha širi<br />
krila satkana od harfova i, pred izbezumlejnim<br />
njihovim očima, odleti prema istoku. Čuo sam, a<br />
da me ljudsko uho nije čulo kako sofra proklinje<br />
kruh i ruku koja kruh na nju stavlja. (Šehid, str.<br />
49
Change language