19.06.2013 Views

preuzmite osmi broj časopisa - sic

preuzmite osmi broj časopisa - sic

preuzmite osmi broj časopisa - sic

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

zasaditi istinom. Samo da na pravi put izađem.<br />

Ja, svjedok. (...) Znam da svjedočiti moram. Svjedočenje<br />

je pametno utvrđivanje. U utvrdama od<br />

sjećanja treba da se igraju djeca. Ona koja još<br />

nisu rođena. 3 - prema tome, njegovo znanje nadilazi<br />

granice ljudskoga znanja, što znači da kazuje<br />

transcendentnu istinu (ne treba smetnuti s uma<br />

da je to istovremeno fantastičko biće).<br />

Taj iskaz ne samo da je prekrio društveno-jezički<br />

vidokrug koji bi roman trebao oslikati, već se<br />

svesrdno nastoji pokazati kako riječ u romanu<br />

nije predmet umjetničke obrade i verbalnog prikazivanja,<br />

pa u tu svrhu autor fiktivnog naratora<br />

imenuje vlastitim imenom prividno brišući granicu<br />

hibridnog iskaza, što navodi na zaključak da se<br />

prikazani govor hoće izdati za direktnu autorsku<br />

riječ.<br />

Taj postupak „deliterarizacije“ insignira da je tekst<br />

pred čitaocem vjerska riječ, poziva ga da prihvati<br />

hermeneutiku jednog mitološkog mišljenja, a<br />

mitološko mišljenje uopšte ne poznaje mrtve i<br />

nemušte stvari kako kaže Bahtin. Otuda je jasno<br />

da ta riječ hoće biti autoritarna, dakle, prema<br />

Bahtinovom mišljenju, ona zahtijeva od nas bezuslovno<br />

prihvatanje, a nikako slobodno usvajanje i<br />

asimilaciju s našom sopstvenom riječi.<br />

Centralnu sižejnu tačku predstavlja realni događaj,<br />

ratni zločin počinjen u selu Trnovi 23. oktobra<br />

1992.; ostali fikcionalni događaji stoje u semantičkoj<br />

vezi s njim i po logici načela literarizacije<br />

trebalo bi da ga približe čitaocu. Međutim, to se<br />

ne događa, a razloga je više.<br />

Narativna struktura romana ostvarena je na dva<br />

plana: na prvom, okvirnom, planu proveden je<br />

idejni obrazac romana, definiran je hermeneutički<br />

vidokrug i čitalac je izravno uveden u svijet<br />

romana. Okvirni narativ je formaliziran u izravnom<br />

obraćanju čitaocu, dok putuje noseći glavu<br />

pod pazuhom od mjesta na kojem je ubijen do<br />

mjesta na kojem će spustiti glavu Šehid opisuje i<br />

komentira ono što vidi. Ako biste se taj iskaz ipak<br />

odlučili razumijevati kao romaneskni element,<br />

nesumnjivo biste uočili da je ova romaneskna<br />

situacija uvijena u mitos epske fantastike. Nosilac<br />

centralne narativne svijesti zapravo je visokomimetički<br />

junak, što će reći da je to junak kojem<br />

je svojstvena aura posebnosti, on se po moralnim<br />

i fizičkim osobinama izdiže iznad ljudskog prosjeka<br />

svoje sredine, ali on podliježe prirodnim i društvenim<br />

zakonima.<br />

U tipologiju književnih i mitoloških likova koju je<br />

3 „Šehid“, Zilhad Ključanin, Preporod, Sarajevo, 2006. (str.<br />

21)<br />

napravio Nortrop Frye visokomimetski modus je<br />

reprezentativan za tragediju i junački ep. Dakle,<br />

imamo posla sa „predromanesknim“ likom, „predromanesknim“<br />

u onom smislu u kojem se razvijaju<br />

romaneskni likovi od Don Quijotea naovamo.<br />

Postaje evidentno da ovaj iskaz nije riječ romanesknog<br />

junaka, nego riječ epskog junaka, no<br />

prije nego vidimo šta to znači pogledajmo drugi<br />

narativni plan.<br />

Drugi, glavni, narativni plan oblikovan je „filmskom<br />

tehnikom“ montaže atrakcija - biće da<br />

zbog toga Šehid kaže: Svjedočim svojom glavom<br />

kao da snimam kamerom... (Šehid, str. 209.) – što<br />

se pokazalo izuzetno podesnim za uvezivanje<br />

fragmenata sjećanja i glasova mrtvih koje Šehid<br />

čuje (dva puta se u to glasovno zamješateljstvo<br />

umiješa šejtan, a ne treba previdjeti ni da priču<br />

o mlinaru Vrićanu ispripovijeda Previd). Glavni<br />

narativni plan formalno je sastavljen iz tri dijela:<br />

sjećanja na djetinjstvo, nekrologij u kojem se očituju<br />

glasovi umrlih, sjećanja na neposrednu prošlost<br />

u odnosu na sadašnje narativno vrijeme.<br />

Ove fragmente u cjelinu uvezuje okvirni narativni<br />

plan, međutim, i tu se pojavljuje jedan problem.<br />

Sjećanja iz djetinjstva verbalno su utjelovljena<br />

u infantilni dječiji iskaz, dakako literarno stiliziran<br />

(rečenica je kratka, asocijativni horizont<br />

uzak, gnoseološko polje malo, etc...), ali izostaje<br />

naknadni uvid u događaje koji obavezno dolazi sa<br />

vremenskom distancom.<br />

Tačnije, prisutan je ali želi ostati prikriven, te se<br />

umjesto racionalnog osvještenja događaja s vremenske<br />

distance u sam događaj imputira „nacionalno<br />

osvještenje“. Razumno je da šestogodišnji<br />

dječak vjeruje kako je Šaćir Drob pojeo bicikl, a Ilija<br />

48 (<strong>sic</strong>!)

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!