preuzmite osmi broj časopisa - sic

zasaditi istinom. Samo da na pravi put izađem.
Ja, svjedok. (...) Znam da svjedočiti moram. Svjedočenje
je pametno utvrđivanje. U utvrdama od
sjećanja treba da se igraju djeca. Ona koja još
nisu rođena. 3 - prema tome, njegovo znanje nadilazi
granice ljudskoga znanja, što znači da kazuje
transcendentnu istinu (ne treba smetnuti s uma
da je to istovremeno fantastičko biće).
Taj iskaz ne samo da je prekrio društveno-jezički
vidokrug koji bi roman trebao oslikati, već se
svesrdno nastoji pokazati kako riječ u romanu
nije predmet umjetničke obrade i verbalnog prikazivanja,
pa u tu svrhu autor fiktivnog naratora
imenuje vlastitim imenom prividno brišući granicu
hibridnog iskaza, što navodi na zaključak da se
prikazani govor hoće izdati za direktnu autorsku
riječ.
Taj postupak „deliterarizacije“ insignira da je tekst
pred čitaocem vjerska riječ, poziva ga da prihvati
hermeneutiku jednog mitološkog mišljenja, a
mitološko mišljenje uopšte ne poznaje mrtve i
nemušte stvari kako kaže Bahtin. Otuda je jasno
da ta riječ hoće biti autoritarna, dakle, prema
Bahtinovom mišljenju, ona zahtijeva od nas bezuslovno
prihvatanje, a nikako slobodno usvajanje i
asimilaciju s našom sopstvenom riječi.
Centralnu sižejnu tačku predstavlja realni događaj,
ratni zločin počinjen u selu Trnovi 23. oktobra
1992.; ostali fikcionalni događaji stoje u semantičkoj
vezi s njim i po logici načela literarizacije
trebalo bi da ga približe čitaocu. Međutim, to se
ne događa, a razloga je više.
Narativna struktura romana ostvarena je na dva
plana: na prvom, okvirnom, planu proveden je
idejni obrazac romana, definiran je hermeneutički
vidokrug i čitalac je izravno uveden u svijet
romana. Okvirni narativ je formaliziran u izravnom
obraćanju čitaocu, dok putuje noseći glavu
pod pazuhom od mjesta na kojem je ubijen do
mjesta na kojem će spustiti glavu Šehid opisuje i
komentira ono što vidi. Ako biste se taj iskaz ipak
odlučili razumijevati kao romaneskni element,
nesumnjivo biste uočili da je ova romaneskna
situacija uvijena u mitos epske fantastike. Nosilac
centralne narativne svijesti zapravo je visokomimetički
junak, što će reći da je to junak kojem
je svojstvena aura posebnosti, on se po moralnim
i fizičkim osobinama izdiže iznad ljudskog prosjeka
svoje sredine, ali on podliježe prirodnim i društvenim
zakonima.
U tipologiju književnih i mitoloških likova koju je
3 „Šehid“, Zilhad Ključanin, Preporod, Sarajevo, 2006. (str.
21)
napravio Nortrop Frye visokomimetski modus je
reprezentativan za tragediju i junački ep. Dakle,
imamo posla sa „predromanesknim“ likom, „predromanesknim“
u onom smislu u kojem se razvijaju
romaneskni likovi od Don Quijotea naovamo.
Postaje evidentno da ovaj iskaz nije riječ romanesknog
junaka, nego riječ epskog junaka, no
prije nego vidimo šta to znači pogledajmo drugi
narativni plan.
Drugi, glavni, narativni plan oblikovan je „filmskom
tehnikom“ montaže atrakcija - biće da
zbog toga Šehid kaže: Svjedočim svojom glavom
kao da snimam kamerom... (Šehid, str. 209.) – što
se pokazalo izuzetno podesnim za uvezivanje
fragmenata sjećanja i glasova mrtvih koje Šehid
čuje (dva puta se u to glasovno zamješateljstvo
umiješa šejtan, a ne treba previdjeti ni da priču
o mlinaru Vrićanu ispripovijeda Previd). Glavni
narativni plan formalno je sastavljen iz tri dijela:
sjećanja na djetinjstvo, nekrologij u kojem se očituju
glasovi umrlih, sjećanja na neposrednu prošlost
u odnosu na sadašnje narativno vrijeme.
Ove fragmente u cjelinu uvezuje okvirni narativni
plan, međutim, i tu se pojavljuje jedan problem.
Sjećanja iz djetinjstva verbalno su utjelovljena
u infantilni dječiji iskaz, dakako literarno stiliziran
(rečenica je kratka, asocijativni horizont
uzak, gnoseološko polje malo, etc...), ali izostaje
naknadni uvid u događaje koji obavezno dolazi sa
vremenskom distancom.
Tačnije, prisutan je ali želi ostati prikriven, te se
umjesto racionalnog osvještenja događaja s vremenske
distance u sam događaj imputira „nacionalno
osvještenje“. Razumno je da šestogodišnji
dječak vjeruje kako je Šaćir Drob pojeo bicikl, a Ilija
48 (sic!)