preuzmite osmi broj časopisa - sic

preuzmite osmi broj časopisa - sic preuzmite osmi broj časopisa - sic

19.06.2013 Views

Najbolje rangirana čitanka u procesu ocjenjivanja 11 pristiglih rukopisa 6 prema anketi OSCE-a, u školama na teritoriji Federacije koristi više nego sve ostale četiri zajedno. 7 Po mišljenju recenzentice u svojstvu predstavnice esnafa ovaj “rukopis posjeduje razloge da se prihvati kao pozitivan rad s obzirom na sve elemente koji čine cjelovitu recenziju. Međutim, ako se uzmu neki drugi elementi kao kriterij za ocjenjivanje rukopisa, onda je jasno vidljivo postojanje određenih propusta, posebno u odnosu na pedagoško-psihološki i didaktičko-metodički nivo analize. Iz navedenih razloga rukopis se ocjenjuje negativno.” Esnaf na ovaj način odstupa od kriterija utvrđenih radnim listovima po kojima je svaki recenzent bio dužan ocijeniti rukopise, i na osnovu kojih se izvodi konačna ocjena i rang-lista. Bez obzira što ni po jednom kriteriju rukopisu ne daje ocjenu jedan, esnafova je konačna ocjena - negativno. Takođe, esnaf ovim dovodi u pitanje cjelokupnu proceduru; osporava svrsishodnost radnih listova, i kriterijima Federalnog ministarstva suprotstavlja vlastite, neke druge elemente. Koji su to drugi elementi - iz esnafske recenzije nije jasno. Esnaf ne daje primjere propusta u pedagoško-psihološkom i didaktičko-metodičkom nivou analize Svezamove čitanke, ne dokazuje i ne obrazlaže svoje tvrdnje. U recenziji, u kojoj odgovara na 34 pitanja, svrstana u sedam kategorija, ukupno su tri primjedbe jasne. (Tako da se navode brojevi stranica onoga što se smatra spornim u rukopisu. O tome više kasnije.) Arogantno presuđivanje, kritiziranje bez argumentacije, nedosljedno i pristrano bodovanje, pogrešno prosuđivanje, previdi i neznanje, demonstrirani u ovom recenziranju (za koji je recenzentici, predstavniku esnafa ukupno isplaćen honorar u visini oko 3.000 KM!) nisu ono što recenzija treba biti: stručna, objektivna i argumentovana ocjena nečijeg rada. Zašto je honorar ipak isplaćen? Tehnički, zato što Ministarstvo nema mehanizme da izdavače i autore, a potom i nastavnike, đake i roditelje zaštiti od neznanja i zloupotrebe ovlaštenja; suštinski, zato što je esnaf svojim metodom rada reprezent poželjnih vrijednosti koje Ministarstvo svojom udžbeničkom politikom želi afirmisati. Argumente za do sad izrečene tvrdnje ponudiće uporedna analiza dvije recenzije: one koja čitanci NAM-a daje 33,27 bodova, i one koja čitanci Svezama daje 21,45 bodova. Drška bez metle Ocjenjujući naučno-stručnu vrijednost rukopisa, odgovarajući na pitanje da li su: a) sadržaji rukopisa su zasnovani na provjerenim i općeprihvaćenim teorijama, činjenicama, i tumačenjima zakonitosti, pojava i procesa, esnaf Svezamu daje ocjenu 2, uz obrazloženje: “Rukopis je zasnovan na općeprihvaćenim teorijama, ali za učenike predstavlja neselektivno sticanje znanja”. Ne navodi primjere, niti obrazlaže ovakvu ocjenu. NAM-u daje ocjenu 5: “Sadržaji rukopisa su zasnovani na općeprihvaćenim teorijama, činjenicama. Za učenike predstavlja izvor znanja i pruža informacije iz različitih oblasti.” Na str. 22. u NAM-ovoj čitanci stoji: “Saz je stari žičani instrument s dugom drškom. U našim krajevima u 14. i 15. stoljeću sijelo se nije moglo zamisliti bez saza i sevdalinke.” Recenzentica očito ne zna da saz nema dršku, nego vrat. Također ne vidi očigledan anahronizam: saz se pojavljuje u BiH u 15. vijeku, dolaskom Osmanlija. Prije toga je u Mediteranu korišten instrument iz iste porodice, leut. Ali leut nije dio tradicije na kome se gradi bošnjački identitet, pa je kao takav u poželjnoj čitanci suvišan. Na str. 56. u NAM-ovoj čitanci stoji: “Naučili smo: Stećak je vrsta bosanskog kamenog nadgrobnog spomenika iz srednjeg vijeka. Stećci su obično ukrašeni uklesanim prizorima iz života i lova, s viteških turnira ili natpisima na glagoljici ili bosančici. Među najljepše stećke spadaju oni u Radimlji kod Stoca. Natpisi na stećcima ili mramorovima najznačajniji su spomenici narodnog jezika u Bosni i Hercegovini. Većina stećaka ispisana je bosančicom.” 6 Tabela objavljena na sajtu Ministarstva, nakon sjednice Vijeća za usklađivanje udžbeničke politike u Federaciji Bosne i Hercegovine, održane 31. 5. 2010. godine u Sarajevu. 7 Rezultate ankete za potrebe ovog teksta dostavila kancelarija OSCE-a u Sarajevu. U dva kantona, Goraždanskom i Tuzlanskom, odakle ima najmanje odgovora na anketu, sve škole, po odluci ministarstava, rade po čitanci Alić/Verlašević. !stav 24 (sic!)

(sic!) Ova tvrdnja nije zasnovana na općeprihvaćenim teorijama, činjenicama, tumačenjima. Naprotiv: stećak nije bosanski kamen. Ima ga najviše u Hercegovini, a izvan granica BiH u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Natpisi na stećcima nisu napisani samo glagoljicom i bosančicom nego i ćirilicom. Među “najljepšima” - onima u Radimlji, upravo ih je pet napisanih ćirilicom. 8 Ovakav način predstavljanja činjenica nije izvor znanja za učenike, nego naprotiv, istorijski falsifikat koji je oruđe indoktrinacije. Na str. 92. NAM-ove čitanke, u interpretaciji Sijarićeve pripovijetke Hrt veli se: “Smatra se da kultura i karakter jednog naroda ima veliki utjecaj na prirodu i karakter rase psa koju je taj narod uzgojio. Šta smo o prirodi i karakteru hrta saznali iz ove priče? Kako taj opis možemo dovesti u vezu s prirodom i karakterom bosanskohrecegovačkih ljudi?” Ni ova izjava nije zasnovana na općeprihvaćenim teorijama i činjenicama. Citirana glupost nije samo smiješna, nego i rasistička; bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje autorica čitanke, i esnafa, koje sobine njemačkog naroda ima njemački ovčar, koje osobine Hrvata (ili Dalmatinaca?) dalmatiner, šta su od Bosanaca (Bošnjaka?) preuzeli tornjak i barak, je li irski seter sličniji Ircima katolicima ili protestantima, da li su različite religije uticale na razlike između avgansitanskog i ruskog hrta? U istoj interpretaciji NAM-ovi učenici se instruiraju: “Zamolite nekog lovca da vam održi kratak čas iz kinologije. Neka dovede u školsko dvorište svog lovačkog psa, a ako to nije hrt, neka donese i fotografiju hrta. Pokušajte saznati odgovore na sljedeća pitanja: Kako sokoli pomažu hrtovima u lovu?” Po kojoj kinološkoj, ili lovačkoj, ili književnoteorijskoj naučnoj teoriji sokolovi pomažu hrtovima u lovu? Kruže iznad lovišta, pa kad opaze divljač navode hrta na njeno skrovište? Ili je ovo primjer za tvrdnju, uz ocjenu 5, da svi sadržaji omogućuju primjenu znanja u svakodnevnom životu, jer su u skladu sa psihofizičkim razvojem učenika? Esnaf ne zna da su to dvije sasvim različite vrste lova, i da je pitanje besmisleno. Ocjenjivanje po prvom radnom listu završava odgovorom na pitanje: b) da li se u rukopisu udžbenika pojavljuju ozbiljne materijalne greške ili greške druge prirode koje su takvog karaktera da se rukopis smatra nekvalitetnim. Esnaf tvrdi (i daje peticu): “U rukopisu se ne pojavljuju greške koje utiču na kvalitet. Preporučujem da naziv pjesme - Pjesma o kuji bude preformulisan u Pjesma o keruši strana 49.” Sudeći po esnafu, greške koje utiču na kvalitet nisu smještanje sijela, saza i sevdalinke u 14. vijek, niti je problematična tendenciozna zamjena ćirilice bosančicom. Iz perspektive ideologije koja promoviše NAM-ovu čitanku materijalne greške ovog tipa su dodatni kvalitet, jer afirmišu predrasude o prošlosti bošnjačkog naroda. Kvalitet udžbenika ne umanjuje ni činjenica da se uz biografsku napomenu o Svetozaru Ćoroviću daje slika Alekse Šantića. (str. 106.) Iako su recenzenti obavezni da postojanje materijalnih grešaka u rukopisu posebno istaknu, esnaf to propušta da učini. Zaista je važnije zove li se kučka kuja ili keruša, nego da li je Svetozaru Ćoroviću na slici pravo ime Aleksa Šantić! Ime oca u sina Na 34. stranici NAM-ove čitanke, u vezi s putopisom Isidore Sekulić govori se o Sjevernom polu: “Kao što znate, crveni se vršak metalne igle na kompasu uvijek okreće prema Sjevernom polu, jer ga on privlači svojim magnetom.” Osim što nije jasno rečeno da geografski i magnetni pol nisu jedno te isto, izmišlja se nekakav magnet na sjevernom polu. To je besmislica, jer se cijela Zemlja ponaša kao magnet, i okretanje igle u kompasu posljedica je djelovanja silnica u njenom magnetnom polju. Korak dalje od neznanja je izmišljanje: Na 116. stranici u bilješci o piscu životopisa Džejmsa Kuka, autorice čitanke navode: “Nikolaj Čukovski (1882-1969) bio je jedan od najpopularnijih dječijih ruskih pisaca. Bio je i esejist i književni kritičar. Pravo ime mu je Nikolaj Vasiljevič Kornejčukov, ali ga je izmijenio. Poštovali su ga i spomnijali mnogi poznati pisci, a među njima i Vladimir Majakovski, Boris Pasternak i dr.” 8 (Vidi: Marko Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura” Zenica 1973. str. 307 i dalje.) 25

Najbolje rangirana čitanka u procesu ocjenjivanja 11 pristiglih rukopisa 6 prema anketi OSCE-a, u školama<br />

na teritoriji Federacije koristi više nego sve ostale četiri zajedno. 7<br />

Po mišljenju recenzentice u svojstvu predstavnice esnafa ovaj “rukopis posjeduje razloge da se prihvati<br />

kao pozitivan rad s obzirom na sve elemente koji čine cjelovitu recenziju. Međutim, ako se uzmu neki<br />

drugi elementi kao kriterij za ocjenjivanje rukopisa, onda je jasno vidljivo postojanje određenih propusta,<br />

posebno u odnosu na pedagoško-psihološki i didaktičko-metodički nivo analize. Iz navedenih razloga<br />

rukopis se ocjenjuje negativno.”<br />

Esnaf na ovaj način odstupa od kriterija utvrđenih radnim listovima po kojima je svaki recenzent bio<br />

dužan ocijeniti rukopise, i na osnovu kojih se izvodi konačna ocjena i rang-lista. Bez obzira što ni po<br />

jednom kriteriju rukopisu ne daje ocjenu jedan, esnafova je konačna ocjena - negativno. Takođe, esnaf<br />

ovim dovodi u pitanje cjelokupnu proceduru; osporava svrsishodnost radnih listova, i kriterijima Federalnog<br />

ministarstva suprotstavlja vlastite, neke druge elemente. Koji su to drugi elementi - iz esnafske<br />

recenzije nije jasno.<br />

Esnaf ne daje primjere propusta u pedagoško-psihološkom i didaktičko-metodičkom nivou analize Svezamove<br />

čitanke, ne dokazuje i ne obrazlaže svoje tvrdnje. U recenziji, u kojoj odgovara na 34 pitanja,<br />

svrstana u sedam kategorija, ukupno su tri primjedbe jasne. (Tako da se navode <strong>broj</strong>evi stranica onoga<br />

što se smatra spornim u rukopisu. O tome više kasnije.)<br />

Arogantno presuđivanje, kritiziranje bez argumentacije, nedosljedno i pristrano bodovanje, pogrešno<br />

prosuđivanje, previdi i neznanje, demonstrirani u ovom recenziranju (za koji je recenzentici, predstavniku<br />

esnafa ukupno isplaćen honorar u visini oko 3.000 KM!) nisu ono što recenzija treba biti: stručna,<br />

objektivna i argumentovana ocjena nečijeg rada.<br />

Zašto je honorar ipak isplaćen?<br />

Tehnički, zato što Ministarstvo nema mehanizme da izdavače i autore, a potom i nastavnike, đake i<br />

roditelje zaštiti od neznanja i zloupotrebe ovlaštenja; suštinski, zato što je esnaf svojim metodom rada<br />

reprezent poželjnih vrijednosti koje Ministarstvo svojom udžbeničkom politikom želi afirmisati. Argumente<br />

za do sad izrečene tvrdnje ponudiće uporedna analiza dvije recenzije: one koja čitanci NAM-a<br />

daje 33,27 bodova, i one koja čitanci Svezama daje 21,45 bodova.<br />

Drška bez metle<br />

Ocjenjujući naučno-stručnu vrijednost rukopisa, odgovarajući na pitanje da li su:<br />

a) sadržaji rukopisa su zasnovani na provjerenim i općeprihvaćenim teorijama, činjenicama, i tumačenjima<br />

zakonitosti, pojava i procesa, esnaf Svezamu daje ocjenu 2, uz obrazloženje: “Rukopis je zasnovan<br />

na općeprihvaćenim teorijama, ali za učenike predstavlja neselektivno sticanje znanja”.<br />

Ne navodi primjere, niti obrazlaže ovakvu ocjenu. NAM-u daje ocjenu 5: “Sadržaji rukopisa su zasnovani<br />

na općeprihvaćenim teorijama, činjenicama. Za učenike predstavlja izvor znanja i pruža informacije iz<br />

različitih oblasti.”<br />

Na str. 22. u NAM-ovoj čitanci stoji: “Saz je stari žičani instrument s dugom drškom. U našim krajevima<br />

u 14. i 15. stoljeću sijelo se nije moglo zamisliti bez saza i sevdalinke.”<br />

Recenzentica očito ne zna da saz nema dršku, nego vrat. Također ne vidi očigledan anahronizam: saz se<br />

pojavljuje u BiH u 15. vijeku, dolaskom Osmanlija. Prije toga je u Mediteranu korišten instrument iz iste<br />

porodice, leut. Ali leut nije dio tradicije na kome se gradi bošnjački identitet, pa je kao takav u poželjnoj<br />

čitanci suvišan.<br />

Na str. 56. u NAM-ovoj čitanci stoji: “Naučili smo: Stećak je vrsta bosanskog kamenog nadgrobnog<br />

spomenika iz srednjeg vijeka. Stećci su obično ukrašeni uklesanim prizorima iz života i lova, s viteških<br />

turnira ili natpisima na glagoljici ili bosančici. Među najljepše stećke spadaju oni u Radimlji kod Stoca.<br />

Natpisi na stećcima ili mramorovima najznačajniji su spomenici narodnog jezika u Bosni i Hercegovini.<br />

Većina stećaka ispisana je bosančicom.”<br />

6 Tabela objavljena na sajtu Ministarstva, nakon sjednice Vijeća za usklađivanje udžbeničke politike u Federaciji Bosne i Hercegovine,<br />

održane 31. 5. 2010. godine u Sarajevu.<br />

7 Rezultate ankete za potrebe ovog teksta dostavila kancelarija OSCE-a u Sarajevu. U dva kantona, Goraždanskom i Tuzlanskom,<br />

odakle ima najmanje odgovora na anketu, sve škole, po odluci ministarstava, rade po čitanci Alić/Verlašević.<br />

!stav<br />

24 (<strong>sic</strong>!)

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!