preuzmite osmi broj časopisa - sic

preuzmite osmi broj časopisa - sic preuzmite osmi broj časopisa - sic

19.06.2013 Views

jedan mehanizama državnog aparata - pozicija stručnog recenzenta. Recenzent, pozivajući se na autoritet zasnovan na tituli (konretno akademskoj, doktorskoj) prosuđuje neobjektivno, neargumentovano i ideološki podobno. To čini u jednom komplikovanom sistemu bodovanja, prezentiranog javnosti uopštenom tabelom, koja ostavlja utisak egzaktnosti i objektivnosti, a u suštini je pokriće za manipulaciju. 2 Oni koji nakon objavljivanja takve tabele imaju priliku birati jedan od dozvoljenih udžbenika, izabraće onaj s vrha liste, ne sumnjajući na korumpiranost ili nestručnost stručnjaka. Ukoliko su nastavnici ti koji biraju udžbenike, a to nije uvijek i svugdje praksa, 3 oni najčešće nemaju vremena da analiziraju ponudu, jer im se za taj posao ostavlja nerealnih dva dana ili manje. Podrazumijeva se da uvid u rukopise kojima je trijaža prethodno presudila niti nemaju. Takav alibi, a to je za ovaj tekst od presudne važnosti, nastavnici nisu imali 2010. godine. Imali li su dovoljno vremena da upoznaju i ocijene alternativni udžbenik (jer je čitanka Svezame otvori se 5 dvije godine bila dostupan i vidljiva). Pred njima su bila dva koncepta: jedan klasičan, zastario, decenijama nepromijenjen, i jedan moderan, vizuelno i sadržajno prilagođen generaciji kojoj se obraća, djeci na čiji su odgoj elektronski mediji i gledanje utjecali više nego knjige i čitanje. Pa ipak, koncept Svezame, otvori se većina nastavnika u školama koje rade po federalnom nastavnom planu i programu ponovo nije prihvatila. Odbili su mijenjati navike i prilagoditi svoje metode promijenjenim okolnostima. Reagovali su konzervativno, inertno i konformistički. U vezi s tim moguće je postaviti sljedeća pitanja: Kakve vrijednosti zastupaju ljudi koji predaju književnost u osnovnim školama? Da li im je fakultet dao odgovarajuća znanja, i koliko su ona sposobna da odgovore interesima djece odrasle pred televizijskim i kompjuterskim ekranima? Šta su njihovi konkretni uspjesi, u karijerama koje traju 30 ili 40 godina? Gdje je u ovom društvu ta armija školovanih čitalaca, gdje su ti ljubitelji i poštovaoci lijepe riječi kojoj su oni usadili čitalačke navike i razvili literarni ukus? Na čijoj su oni uistinu strani, u svođenju obrazovanja na ideološku indoktrinaciju? Gdje i kako brane djecu, u javnosti, od gluposti, laži i netačnosti u čitankama po kojima rade? Gdje njihova stručnost i njihovo iskustvo kao moralni primjer i uzor pokazuje mladima šta su vrijednosti građanskog društva? Gdje su njihovi stručni časopisi, gdje su književni a ne biroktratski izvještaji o njihovim dostignućima, gdje su njihove uzorne školske interpretacije, gdje školski literarni časopisi koje oni uređuju? Gdje možemo čuti njihov odgovor na devastaciju književnosti, a da ih ne prisluškujemo, ispred zatvorenih vrata učionica? Nigdje, odgovor je na zadnje, i neka prethodna pitanja. Osim administrativne i birokratske odgovornosti, vezane za normu, raspored, formalnu provedbu nastavnog plana i programa, druge odgovornosti ovaj esnaf nema. Slobodan je da formira vrijednosti, u mjeri u kojoj književnost to može (a ta mjera nije mala) 2 Na niz protesta u javnosti nakon objavljivanja rezultata konkursa 2009, u kojima su najglasniji bili izdavači nezadovoljni procedurom, federalna ministrica obrazovanja (Meliha Alić) prihvatila je prijedlog da se broj recenzenata sa tri poveća na pet, kako bi se, kaobajagi, smanjila vjerovatnoća da recenzenti mogu uticati na odabir i/ili eleminaciju rukopisa (jer najbolja i najgora ocjena neće ulaziti u konačan zbir). Međutim, time je nažalost izbjegnuta rasprava o važnijim pitanjima: o lošem planu i programu, o lošem i neadekvatnom upitniku (istom za sve predmete), o nepostojanju stručnog organa ili tijela koji bi ocijenio rad recenzenata i razmotrio eventualne žalbe. Od izdavača se novim propozicijama tražilo da pročita i prihvati sve primjedbe i zahtjeve svih pet recenzenta, uslovljavajući time odobrenje za štampu. Recenzentima je data moć da mijenjaju sadržaj koji kao autori neće potpisati; time je iskomplikovano pitanje autorskih prava. Istovremeno, izdavači su bili dužni organizovati sastanak autora sa svim recenzentima; na sastanku se imalo proći kroz cijeli prema njihovim zahtjevima korigovani rukopis, da bi se oni, svih pet, potpisalo na svaku od (npr. 150!) stranica. Ovaj mučan i besmislen posao, potreban samo valjda ministarstvu, da bi odgovornost za greške i propuste skinulo sa sebe na recenzente i izdavače, trajao je nekoliko dana, što zbog obimne građe, što zbog usklađivanja termina (dva recenzenta nastanjeni izvan Sarajeva, isto kao i nekoliko autora). 3 Ko bira udžbenike? Ministar, ili ministarstvo, odlukom; direktora škole, partijskom direktivom, ili iz komercijalnih razloga; aktiv, na insistiranje najstarijeg, najuticajnijeg nastavnika; najzad, nastavnik samostalno. 22 (sic!)

!stav (sic!) a istovremeno pošteđen kritike i rasprave u polju književnosti i ideologije, jer u to polje ne zalazi, zaštićen kao kornjača tvrdim oklopom državnog ideološkog obrazovnog aparata. Međutim, i tu ova rasprava nalazi uporišta, u procesu recenziranja i odabiranja udžbenika moguće je uhvatiti nastavnika književnosti u govoru izvan učionice, u objavljivanju vrijednosti za koje se zalaže, koje brani i koje presađuje na učenike. Staka Vujičić, 4 nastavnica osnovne škole iz Sarajeva, članica petočlanog recenzentskog tima na konkursu Federalnog ministarstva za odabir udžbenika (književnosti, čitanki) u ljeto 2010. godine odbila je potpisati odobrenje čitanci Svezame, zatvori se, smatrajući je neprimjerenom aktuelnoj školskoj praksi. Odbijajući svaku raspravu s autorima Svezama, i priliku da obrazloži svoj oštar sud (na sastanku upriličenom s tim razlogom), pozivajući se na svoje iskustvo rada u razredu, i poznavanje djece (kao da u autorskom timu nije bilo nastavnika s istim kvalifikacijama) ona je potvrdila ocjene izrečene u pismeno dostavljenoj recenziji i taj formular ovlastila da govori u njeno ime. Potvrđene, njene pismene izjave, komentari i ocjene pojavljuju se u javnom prostiru kao dokument velike važnosti, iz najmanje dva razloga. Prvo, jer takvih dokumenata najčešće nema. Nije lako crno na bijelom imati u tom obimu zbir stručnih stavova jednog prosvetnog radnika, i pročitati kojim se to on vrijednostima upravlja i kako gleda na nastavu književnosti. Drugo, i možda važnije: njena recenzija može se ovdje čitati kao stav najmanje jedne polovine nastavnika književnosti u nastavi po tzv. federalnom planu i programu. Opravdanje za ovakvo uopštavanje je u sljedećem: a) čitanku koja ona ocjenjuje negativno odbija koristiti većina nastavnika, a b) čitanku koju ona favorizuje (NAM, Tuzla) bira da po njoj izvodi nastavu pomenuta polovina. Sprega ova dva izbora (ne-Svezam, da-NAM) dovoljna je osnova da se u daljoj raspravi njeni argumenti čitaju kao argumenti i njenih kolega - istomišljenika. 5 Na konkursu 2010. godine, najviše bodova na toj listi dobila je Čitanka 7, autorice Azre Verlašević i Vesne Alić, izdavač NAM, Tuzla. 4 U Izvodu iz baze podataka sa Liste recenzenata Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, traženog i dobijenog za potrebe ovog teksta, o njoj se može saznati ovo: zvanje- nastavnik; predmet - bosanski, hrvatski srpski jezik i književnost; radovi - udžbenik “Moja lektira”; trenutno zaposlenje JU “Fatima Gunjić”; radno iskustvo - 35 godina radnog iskustva kao nastavnik bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika. 5 Istina: mnogi od njih ne odlučuju nikako, ili ne odlučuju sami; odlučuju direktori i ministri u njihovo ime. Međutim oni sami o tome ćute, ne protestuju, ne brane svoja prava da sami biraju čitanke po kojima će raditi. Ukratko, i njima, kao i njihovim kolegama koji su odlučili da vjeruju zvaničnim rezultatima i rang-listi, konformizam je alibi. 23

!stav<br />

(<strong>sic</strong>!)<br />

a istovremeno pošteđen kritike i rasprave u polju književnosti i ideologije, jer u to polje ne zalazi, zaštićen<br />

kao kornjača tvrdim oklopom državnog ideološkog obrazovnog aparata.<br />

Međutim, i tu ova rasprava nalazi uporišta, u procesu recenziranja i odabiranja udžbenika moguće je<br />

uhvatiti nastavnika književnosti u govoru izvan učionice, u objavljivanju vrijednosti za koje se zalaže,<br />

koje brani i koje presađuje na učenike.<br />

Staka Vujičić, 4 nastavnica osnovne škole iz Sarajeva, članica petočlanog recenzentskog tima na konkursu<br />

Federalnog ministarstva za odabir udžbenika (književnosti, čitanki) u ljeto 2010. godine odbila je potpisati<br />

odobrenje čitanci Svezame, zatvori se, smatrajući je neprimjerenom aktuelnoj školskoj praksi. Odbijajući<br />

svaku raspravu s autorima Svezama, i priliku da obrazloži svoj oštar sud (na sastanku upriličenom<br />

s tim razlogom), pozivajući se na svoje iskustvo rada u razredu, i poznavanje djece (kao da u autorskom<br />

timu nije bilo nastavnika s istim kvalifikacijama) ona je potvrdila ocjene izrečene u pismeno dostavljenoj<br />

recenziji i taj formular ovlastila da govori u njeno ime. Potvrđene, njene pismene izjave, komentari i ocjene<br />

pojavljuju se u javnom prostiru kao dokument velike važnosti, iz najmanje dva razloga.<br />

Prvo, jer takvih dokumenata najčešće nema. Nije lako crno na bijelom imati u tom obimu zbir stručnih<br />

stavova jednog prosvetnog radnika, i pročitati kojim se to on vrijednostima upravlja i kako gleda na<br />

nastavu književnosti.<br />

Drugo, i možda važnije: njena recenzija može se ovdje čitati kao stav najmanje jedne polovine nastavnika<br />

književnosti u nastavi po tzv. federalnom planu i programu. Opravdanje za ovakvo uopštavanje je<br />

u sljedećem:<br />

a) čitanku koja ona ocjenjuje negativno odbija koristiti većina nastavnika, a<br />

b) čitanku koju ona favorizuje (NAM, Tuzla) bira da po njoj izvodi nastavu pomenuta polovina.<br />

Sprega ova dva izbora (ne-Svezam, da-NAM) dovoljna je osnova da se u daljoj raspravi njeni argumenti<br />

čitaju kao argumenti i njenih kolega - istomišljenika. 5<br />

Na konkursu 2010. godine, najviše bodova na toj listi dobila je Čitanka 7, autorice Azre Verlašević i Vesne<br />

Alić, izdavač NAM, Tuzla.<br />

4 U Izvodu iz baze podataka sa Liste recenzenata Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, traženog i dobijenog za potrebe<br />

ovog teksta, o njoj se može saznati ovo: zvanje- nastavnik; predmet - bosanski, hrvatski srpski jezik i književnost; radovi -<br />

udžbenik “Moja lektira”; trenutno zaposlenje JU “Fatima Gunjić”; radno iskustvo - 35 godina radnog iskustva kao nastavnik<br />

bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika.<br />

5 Istina: mnogi od njih ne odlučuju nikako, ili ne odlučuju sami; odlučuju direktori i ministri u njihovo ime. Međutim oni sami o<br />

tome ćute, ne protestuju, ne brane svoja prava da sami biraju čitanke po kojima će raditi. Ukratko, i njima, kao i njihovim kolegama<br />

koji su odlučili da vjeruju zvaničnim rezultatima i rang-listi, konformizam je alibi.<br />

23

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!