You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
s povijesno-teorijskim kontekstom unutar kojega<br />
ga smješta Kapidžić-Osmanagić, ali i kao posve<br />
specifičan ključ za čitanje ove autorice - ili, kako<br />
piše Kapidžić-Osmanagić, „ogledalo i putokaz“ za<br />
interpretaciju.<br />
Kako se iz navedenog već dade naslutiti, Kapidžić-Osmanagić<br />
ne pretendira na vlastitu interpretaciju<br />
ili verziju šire povijesti feminističke misli<br />
i/ili „ženskoga pokreta“, unutar kojega bi onda<br />
ispitivala ulogu i značaj Hélène Cixous. Naprotiv,<br />
ona glavninu feminističkog fundamenta Cixousinog<br />
autorskog angažmana promatra kroz njezin<br />
odnos prema pisanju, a u povezanosti, opet,<br />
s deridijanski definiranim kategorijama poput<br />
pisma, razlike, te, napose, idiomatičnosti (pojam<br />
koji figurira i u podnaslovu knjige). Ipak, prva<br />
dva eseja u Ogledima, „Francusko žensko pismo<br />
između partikularnog i univerzalnog“ (str. 5-11)<br />
i „Razlika seksualna - razlika tekstualna“ (str.<br />
12-22) donose ispitivanje mjesta Hélène Cixous u<br />
odnosu na teorijski osporavanu i branjenu kategoriju<br />
„ženskoga pisma“, ali kroz usporedbu s<br />
francuskim feministicama poput Simone de Beauvoir<br />
i Marguerite Duras. Dok je rad de Beauvoirove<br />
trajno određen napetošću između dijalektike<br />
spola i marksističke dijalektike klasa, dok je za<br />
rad Durasove ključna najprije razrada, a potom<br />
radikalno odbacivanje samoga koncepta écriture<br />
féminine - Cixous, kako iscrpno analizira Kapidžić-<br />
Osmanagić, polazi od veze između teksta i spola<br />
(texte-sexe) kao nulte točke u razvoju vlastite,<br />
dekonstruktivistički inspirirane verzije feminističke<br />
misli. Tako bi djelo Hélène Cixous na povijesnoj<br />
ravni bilo presudno definirano razlikom naspram<br />
drugih dviju najpoznatijih francuskih feministica<br />
(izostanak neposrednog političkog angažmana<br />
u „ženskom pokretu“, ustrajavanje u afirmiranju<br />
mogućnosti „ženskog pisma“...), dok bi ga u tehničkom<br />
i generativnom smislu prije svega karakterizirala<br />
suštinski „dekonstruktivistička“ - a ne,<br />
recimo, marksističko-revolucionarna - inspiracija<br />
i orijentacija.<br />
Kapidžić-Osmanagić ne razmatra neposredne<br />
političke učinke, implikacije i potencijale niti feminističke<br />
teorije, niti koncepta écriture féminine<br />
kao takvog. Ona u ovoj knjizi ne načinje problem<br />
odnosa teorije i politike, koje u slučaju feminističke<br />
teorije - neraskidivo povezane uz jedan<br />
politički pokret i aktivističko nasljeđe - nosi osobitu<br />
težinu. Ipak, makar i okolnim putem, Ogledi<br />
o Hélène Cixous aktualiziraju pitanja i teme koje<br />
je nužno promišljati kako bismo izborili prostor<br />
za uspostavljanje alternativa - u konkretnom<br />
slučaju, feminističke alternative - repetitivnosti i<br />
konformizmu intelektualnog mainstreama. Zbog<br />
toga značaj ove i ovakve studije, napose unutar<br />
edicije u okvirima koje se pojavljuje, ne bi smio<br />
ostati previđen.<br />
18 (<strong>sic</strong>!)