preuzmite osmi broj časopisa - sic

danas reći šta je s iračkom, ili šta će biti s libijskom
naftom. Ako je Roth do sada uspješno ironizirao
kolektivitet, ovdje je tu praksu napustio zarad ne
baš jeftine, ali ipak pomalo plitke politike. Drugi
narativni tok se odvija na relaciji Nathan-Kliman,
gdje je Richard Kliman postavljen kao klasični
antagonist.
Poznanstvo sa mladim bračnim parom koštalo
je Nathana susreta sa mladim novinarom, također
Jevrejom srednje klase, koji tvrdi da je otkrio
tajnu iz mladosti E.I. Lonoffa, i želi da mu Nathan
pomogne da je dalje istraži. Kliman uporno telefonom
zove Nathana na razgovor, dok ovaj uporno
odbija.
U jednom od razgovora Jamie, prijateljica i bivša
djevojka Klimanova, Nathanu saopštava da je
Lonoffova tajna incest iz mladosti koji je počinio
sa svojom sestrom. Bez obzira što Kliman tvrdi da
posjeduje dokaze za to i da će ih iznijeti u biografiji
E.I. Lonoffa, Nathan uporno odbija da mu povjeruje,
i kada se napokon sastanu između njih izbije
svađa, poslije koje Nathan osjeti još veći prezir
prema njemu.
Naratorov odnos prema Klimanu je usložnjen i
njegovom sumnjom da je Kliman i nakon prekida
ostao u seksualnoj vezi sa Jamie Logan. Tu sumnju
Nathan projicira i u imaginarne razgovore sa
Jamie.
S druge strane on osjeća empatiju prema Billyu za
kojeg se očinski pita: “Je li on neki ostatak starog
svijeta, pitao sam se, ili ih još uvijek ima ovakvih,
jevrejski mladići iz srednje klase zauvijek obilježeni
porodičnom empatijom koja, uprkos neusporedivom
zadovoljstvu tog osjećaja zaštićenosti,
može ostaviti čovjeka potpuno nepripremljenim
za zlobu manje ljubaznih duša?“
Jasna je Rothova namjera da svog glavnog lika
postavi u poziciju u kojoj se nalazio njegov otac
u romanu „Pisac iz sjene“; na jednoj strani generacijskog
jaza se ukazuje Nathan kao zaštitnik
starih vrijednosti Amerike, dok na drugoj Kliman
karijeristički maše senzacionalnim otkrićima.
Ako se u „Piscu iz sjene“ Nathan pojavljuje kao
osvajač novih vrijednosti, individualizma i prava
na privatnost, u „Duh izlazi“ on postaje njihov
konzervator. Štiteći lik i djelo E.I. Lonoffa, Nathan
ujedno štiti i sebe; učenik se preobrazio u negdašnjeg
učitelja, postao je osamljenik u izlovanoj kući
čiji život se svodi na pisanje, a jedan od glavnih
razloga zašto ostaje u New Yorku jeste da spriječi
Klimana u objavljivanju Lonoffove biografije
(u međuvremenu se Nathan predomislio po pitanju
razmjene stanova, a odugovlači otkazivanje
pogodbe da bi još nekoliko puta vidio Jamie i zau-
stavio Klimana).
Saznavši da Amy posjeduje neobjavljeni roman
E.I. Lonoffa, on se sastaje s njom da bi zajedno
spriječili Klimana u njegovim namjerama. Njegovi
strahovi od Klimanovih saznanja nisu toliko
izraženi zbog toga što se radi o incestu; odbijanje
Nathana da prihvati Klimanove tvrdnje prvenstveno
je strah da bi one mogle biti objavljenje.
„Biografija je patent na život“, govori Amy Bellete.
Lijepo zvuči, ali i suviše ozbiljno za ljude koji ne
žele imati ništa sa javnošću.
Može se reći da je Roth Nathanovu transformaciju
od mladića do starca izvršio relativno uspješno,
mada se pokadkad osjeti nategnutost Nathanovih
staračkih pogleda, u kojima njegovo čuđenje dobija
dimenziju čovjeka koji je došao u sadašnjost s
početka stoljeća, a ne iskusnog pisca koji u New
York nije dolazio tek trinaest godina.
Pojava mobitela njega toliko začuđuje, kao da
dolazi iz predinformatičkog doba:“Za nekoga ko je
znao danima ne progovoriti ni s kim, morao sam
se zapitati šta je to u ljudima što ih je ranije kočilo
a sada nestalo, da ih tjera da neprekidno govore
u telefon umjesto da hodaju unaokolo bez ičijeg
nadzora, na trenutak sami, doživljavaju ulice svojim
životinjskim čulima i misle pregršt misli koje
gradska dešavanja inspirišu“.
Ta mirna, stara Amerika! Poslije Drugog svjetskog
rata američka moderna književnost se razvija
u dva dominantna pravca; prvi kojem pripada i
sam Roth predstavlja nastavak zrelog modernizma,
dok se s druge strane pojavljuje sasvim nova
struja - bitnici.
Ako prvi pravac reflektira Ameriku srednje klase,
drugi se pojavljuje kao urlik, glas marginalnih
i obespravljenih. Bitnici vehementno stupaju na
književnu scenu, potresajući učmalost mainstream
kulture, a iz njihovog pokreta će se izroditi
čitava jedna kontrakultura koja će na svjetlo dana
izvući jednu novu dimenziju Amerike.
Ne mogu tvrditi da Roth završava u okvirima prvog
prvca jer sam upoznat tek sa dijelom njegovog
djela, ali posljednji roman o Zuckermanu ipak jeste
izraz tog duha.
On je jedan od prvih nam savremenika koji je kroz
svoje romane prikazao odnos savremenog čovjeka
prema vlastitom tijelu, viđenje drugih ljudi kroz
prizmu seksualnosti, i u konačnici opisao nepregledne
mogućnosti erosa. S druge strane nam je
ponudio skoro statičan pogled na vlastito okruženje.
Znamo za jednu sliku Amerike, no je li Rothova
Amerika tuđa Amerika?
16 (sic!)