RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

Husnija Kamberović
BOŠNJACI 1968: POLITIČKI KONTEKST PRIzNANJA
NACIONALNOG IDENTITETA 1
Krajem 1950-ih godina neki intelektualni krugovi u jugoslaviji su iskazivali
veliku skeptičnost o budućnosti Muslimana kao nacije. Beogradski etnolog
Milenko Filipović je 1959. u jednom tekstu o muslimanima utvrdio da
proces nacionalnog okretanja muslimana u srpskom i hrvatskom pravcu dobro
napreduje “i da će dovesti do toga da hrvatsko-srpski muhamedanci neće
predstavljati više nikakvu grupu, nego će postojati samo još nacionalno svjesni
muhamedanski Srbi i Hrvati”. No, pokazalo se da je ta dijagnoza ipak bila
preuranjena, što će se vidjeti na narednom popisu 1961, kada je u uputstvima
za popis definirano da se kao “Muslimani (etnička pripadnost)” mogu izjasniti
“samo one osobe jugoslavenskog (treba valjda južnoslavenskog?) porijekla, koji
se u smislu etničke pripadnosti osjećaju kao Muslimani. Kao Muslimani ne
trebaju se upisivati pripadnici ne-jugoslavenskih nacija, kao šiptari, turci, kao
ni Srbi, Hrvati, Crnogorci, Makedonci i drugi, koji se smatraju pripadnicima
Islamske vjerske zajednice. za ove osobe odgovor na pitanje o njihovoj nacionalnosti
nosi oznaku njihove nacionalnosti, to znači šiptar, turčin, Srbin,
Hrvat, Crnogorac, Makedonac itd. bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.”
1 Istraživanje za ovaj članak je dio dva znanstvena projekta: “New and ambiguous Nation-
Building in South-Eastern Europe" koji je zajedno koordiniran od Osteuropa-Instituta
Fu-Berlina i Odsjeka za jugoistočnoevropsku istoriju univerziteta u Grazu i financiran
od Volkswagen-fondacije i austrijskog znanstvenog Fonda (FWF). za više informacije o
ovom projektu vidi http://www.oei.fu-berlin.de/en/projekte/nation-building/index.html, te
projekta “Nacionalni identitet Bošnjak 1945-2008”, koji se realizira u Institutu za istoriju u
Sarajevu i finansiran je od strane Kantonalnog ministarstva obrazovanja i nauke Sarajevo.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA 59