RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
56<br />
Ivo Goldstein<br />
Priličan broj ljudi je pobjegao iz zemlje. Hrvatska je <strong>za</strong>pala u političku apatiju<br />
iz koje se nije izvukla gotovo dva desetljeća.<br />
Na događanja u Hrvatskoj odnosno jugoslaviji početkom sedamdesetih<br />
godina svijet nije reagirao. I jednom i drugom bloku bilo je stalo da prilike u<br />
jugoslaviji ostanu stabilne, odnosno da ne dođe u pitanje jugoslavenska neutralna<br />
pozicija. Na <strong>za</strong>padu se čak nije javila ni intelektualna javnost, tradicionalno<br />
osjetljiva na ugrožavanje ljudskih prava. tome je svakako pridonio<br />
imidž koji su Hrvatskom proljeću donijeli ekstremni <strong>za</strong>govaratelji u zemlji i<br />
posebice u inozemstvu – pokret je stoga često (a nepravedno) poistovjećivan s<br />
na<strong>za</strong>dnjaštvom, šovinizmom, pa čak i s ustaštvom. 42<br />
Ovom tekstu nije bila svrha da debatira o kronološkom slijedu događanja<br />
u Hrvatskom proljeću. Htio sam poka<strong>za</strong>ti, nadovezujući se na misli Stipe šuvara<br />
i Dušana Bilandžića o tome “tko koga pljačka” kako ta diskusija, baš kao<br />
ni bilo koja druga, u jugoslaviji potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih<br />
godina nije na pravi način mogla biti niti vođena, ni dovršena, jer to nije dozvoljavala<br />
limitirana demokratičnost javnoga života.<br />
Očigledno je da komunistički režim s titom na čelu nije našao trajno<br />
rješenje <strong>za</strong> probleme jugoslavije, iako su i temeljni ideologem i propagandni<br />
moto desetljećima bili da je u toj državi riješena glavna unutarnja proturječnost<br />
– nacionalno pitanje. Naprotiv, čini se da su baš titova rješenja dijelom<br />
nosila klicu sukoba u devedesetima; višenacionalna <strong>za</strong>jednica može zdravo<br />
funkcionirati samo posjeduje li istinski demokratske institucije, što titova<br />
jugoslavija nije imala. Doduše, mnogo se toga radilo s najboljim namjerama<br />
i s osjećajem da se uistinu radi “pravedno”, ali je često i najbolja arbitraža<br />
“odozgo” lošija od otvorene rasprave i od demokratski slobodnog usklađivanja<br />
mišljenja o najbolnijim problemima. u titovu sustavu je oduzeta demokratska<br />
mogućnost slobodnog izražavanja pluralnih ideja i interesa. takvo<br />
uskraćivanje poka<strong>za</strong>lo se kobnim ponajviše u slučaju nacionalnih osjećaja jer<br />
je njihovo potiranje vodilo razvoju ekstremnih nacionali<strong>za</strong>ma. Iako je, dakle,<br />
proglašenje muslimanske nacije 1968. godine bilo dobro i posve logično rješenje<br />
koje je duže vrijeme sazrijevalo, ono je bilo tek kap u moru onoga što je<br />
trebalo biti napravljeno u to doba u Bosni i Hercegovini, i čitavoj jugoslaviji, a<br />
nije učinjeno ili je učinjeno i činjeno na krivi način.<br />
42 Dabčević-Kučar, ‘71 hrvatski snovi i stvarnost, 596.<br />
<strong>RASPRAVE</strong> O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA
Change language