RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
JUGOSLAVIJA U ŠEzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEĆA – DILEME I RIJEŠENJA...<br />
pnom razvoju, ali, ako se uzmu kraća razdoblja u obzir, onda su neke republike<br />
prolazile bolje, druge lošije. štoviše, neke analize govore da su se razvijeniji<br />
razvijali nešto brže (imao je pravo, jer je, primjerice, Hrvatska 1953. bila 14%<br />
razvijenija od jugoslavenskog prosjeka, a 1979. već 30%). 40 Prelijevanje u korist<br />
razvijenih tržište provodi zbog razlika u cijeni između gotovih proizvoda<br />
i sirovina, a prelijevanje u korist nerazvijenih provodi se dotiranjem opće potrošnje<br />
i izdvajanjem sredstava <strong>za</strong> dodatne investicije. šuvar je dozvoljavao da<br />
je administracija griješila, štoviše, da se čak i ponašala navijački sukladno prevladavajućoj<br />
nacionalnoj strukturi. Međutim, uzroke gospodarskih problema<br />
vidio je u održanju centralizma, u različitoj razvijenosti pojedinih republika,<br />
kao i u prelijevanju dobiti zbog tržišta i investiranja.<br />
Dušan Bilandžić je u devedesetima smatrao da je do sredine šezdesetih<br />
godina saveznih investicija bilo više u sjevero<strong>za</strong>padnim republikama, a da je<br />
potom došlo do znatne preraspodjele kapitala. upozorava da su podaci <strong>za</strong><br />
razdoblje do 1966. godine relativni, jer je Srbija zbog visokog nataliteta na<br />
Kosovu imala manje saveznih investicija po stanovniku. Nešto sporiji gospodarski<br />
rast Hrvatske i Slovenije u odnosu na druge republike bio je rezultat<br />
pokušaja u drugoj polovini šezdesetih da se nerazvijenost pojedinih regija rješava<br />
njihovim relativno bržim rastom. Bilandžić <strong>za</strong>ključuje da rezultat općeg<br />
društvenog razvoja svih područja jugoslavije nije trebao biti izvor političkih<br />
konfrontacija. 41<br />
Opće je poznato da je potkraj 1971. i početkom 1972. Hrvatsko proljeće<br />
ugušeno. tada je policijska represija diljem Hrvatske uzela maha: više tisuća<br />
osoba je pritvoreno, na različite načine proganjano, šikanirano ili marginalizirano<br />
iz društvenog i javnog života. Vodeći ljudi “Hrvatskog proljeća” – tripalo,<br />
Dapčević-Kučar, Pirker, Haramija i njihovi bliži suradnici – uklonjeni<br />
su sa svih funkcija, prisilno penzionirani i onemogućeno im je svako javno<br />
djelovanje. Istaknutim kulturnim radnicima Matice hrvatske, urednicima<br />
“Hrvatskog tjednika” i studentskim vođama priređeni su montirani sudski<br />
procesi, na kojima je većina bila osuđivana na dvije do četiri godine <strong>za</strong>tvora.<br />
40 Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 514.<br />
41 S. šuvar, Samoupravljanje i druge alternative, <strong>za</strong>greb, 1972, 131; Bilandžić, Hrvatska moderna<br />
povijest, 457, 560; Radelić, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 422-423.<br />
<strong>RASPRAVE</strong> O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA 55
Change language