RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
JUGOSLAVIJA U ŠEzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEĆA – DILEME I RIJEŠENJA...<br />
ga književnoga (standardnog) jezika u Hrvatskoj. značenje toga istupa bilo je<br />
šire od filološkog, jer se radilo <strong>za</strong>pravo o tekstu koji upozorava na nacionalnu<br />
neravnopravnost, napose potisnutost Hrvata i hrvatskog jezika. 18 Na VII. plenumu<br />
CK SKH konstatirano je da je Deklaracija “akt uperen protiv bratstva<br />
i jedinstva naroda i narodnosti SFRj”, da je “tendenciozna i politički štetna”.<br />
Sabor je, pak, tvrdio da su “potpisnici svojim <strong>za</strong>htjevima napali na osnovnu<br />
tekovinu NOB-a – bratstvo i jedinstvo”. Članovi SK koji su Deklaraciju potpisali<br />
kvalificirani su kao “politički nezreli”. Sa svih je državnih i partijskih<br />
foruma sti<strong>za</strong>la birokratska i u biti prijetvorna ocjena da su “u jugoslavenskoj<br />
<strong>za</strong>jednici stvoreni uvjeti da se međunacionalni odnosi – pa i pitanje jezika,<br />
rješavaju na drugi način”. Kao žarišta ideja iznesenih u Deklaraciji optužene<br />
su neke od najvažnijih nacionalnih institucija, prije svega Matica hrvatska,<br />
Društvo književnika i Katedra <strong>za</strong> hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u<br />
<strong>za</strong>grebu, Matica iseljenika i <strong>Institut</strong> <strong>za</strong> h<strong>istoriju</strong> radničkog pokreta. 19<br />
Od 70 članova SK koji su potpisali Deklaraciju, 34 je kažnjeno na razne<br />
načine, a desetorica su isključeni iz članstva SK. Neposredni autori Deklaracije<br />
bili su podvrgnuti političkim pritiscima i privremeno ili dijelom potisnuti iz<br />
javnog života. Primjerice, Franjo tuđman, iako je izgubio mjesto direktora<br />
<strong>Institut</strong>a <strong>za</strong> h<strong>istoriju</strong> radničkog pokreta te bio isključen iz SKH, ostao je<br />
saborski <strong>za</strong>stupnik. Matica hrvatska je nastavila svoju izdavačku djelatnost –<br />
čak u širem obimu. Vjećeslav Holjevac ostao je predsjednik Matice iseljenika<br />
do kraja mandata u proljeće 1968. godine. Ostali su se već 1969. godine vratili<br />
u politički život (profesori Filozofskog fakulteta Ivo Frangeš, ljudevit jonke,<br />
Miroslav Brandt i drugi).<br />
u isto vrijeme dok je u Hrvatskoj trajala kampanja protiv Deklaracije, na<br />
nekim se saveznim forumima, osim o Deklaraciji, diskutiralo i o “Prijedlogu<br />
<strong>za</strong> razmišljanje grupe članova udruženja književnika Srbije”. Oba su teksta<br />
navodno i<strong>za</strong>zivali “ogorčene proteste cjelokupne jugoslavenske javnosti”. Iako<br />
su zbivanja oko Deklaracije <strong>za</strong>vršila neuspješno po hrvatske interese, neki od<br />
<strong>za</strong>htjeva vrlo su brzo usvojeni: primjerice, potkraj 1967. Savezno izvršno vijeće<br />
je odlučilo da se od Nove, 1968. godine sve savezne uredbe objavljuju na<br />
18 tekst Deklaracije, u: Telegram, <strong>za</strong>greb, 17. III. 1967; Vjesnik, <strong>za</strong>greb, 19. III. 1967; Hrvatski<br />
enciklopedijski rječnik, 1553-1554.<br />
19 t. Ponoš, Na rubu revolucije – studenti ‘71, <strong>za</strong>greb, 2007, 21-23.<br />
<strong>RASPRAVE</strong> O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA 45
Change language