RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

Ivo Goldstein
JUGOSLAVIJA U ŠEzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEĆA
– DILEME I RIJEŠENJA (S POSEBNIM OBzIROM NA HRVATSKU)
u ovom tekstu pokušat ću prikazati kontekst u kojem se, potkraj šezdesetih
godina 20. stoljeća, dogodilo priznavanje muslimanske nacije. Bilo je to
doba u kojem je jugoslavensko socijalističko društvo grčevito tražilo formulu
daljnjeg razvoja. Novi ustav 1963, privredna reforma 1965, pad Rankovića
sljedeće godine i samim tim pad opcije koja je izlaz iz problema tražila u centralizaciji,
sve su to bili događaji koji su situaciju trebali stabilizirati na duži
rok, ali se to nije dogodilo.
Sedamdeset tri godine povijesti zajedničke jugoslavenske države (1918-
1991) jest razdoblje permanentne društvene i državne, odnosno ustavne krize
– kako piše latinka Perović:
Česte ustavne promene ukazivale su na to da jugoslavija još uvek traži formulu
ali ju nije našla. Ni u jednom od realiziranih državnih koncepata – bilo
građanskom, bilo socijalističkom/komunističkom – političke elite se nisu
ni znale ni mogle dogovoriti o temeljnim pretpostavkama državnog ustroja.
Osim toga, nema sumnje da ni u jednoj od svojih realizacija jugoslavenstvo
nije predstavljalo zdravu alternativu političkim ekstremizmima, prvenstveno
zbog toga što su se i realizatori jugoslavenskog projekta ponašali više-manje
nasilno kao i njihovi ekstremistički suparnici. 1
1 S. Džaja, Politička realnost jugoslavenstva, Sarajevo – zagreb, 2004, 8; l. Perović, Između
anarhije i autokratije, Srpsko društvo na prelazima vekova (XIX-XXI), Beograd 2006, 25-26,
68-69.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA 39