RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

288
Husnija Kamberović, priređivač
regija (komuna), jer će se na taj način “i u okviru republike, (...) izgraditi jedan
mehanizam koji će garantirati ravnopravnost međunacionalnih odnosa”.
Karabegović se zalaže za diskusije i o nacionalnom pitanju, ali odmah i
primjećuje kako su te diskusije dosta stidljive. “ja mislim da smo mi stvarno
ovdje malo zakopčani kad se govori o međunacionalnim odnosima, kao da
je to neka amajlija koju ne treba dirati, ako je ostavimo onda iz nje može biti
dinamita da se pojavi. ako je budemo svaki dan tretirali, ako je budemo u
praktičnoj našoj politici insistirali na primjeni principa ravnopravnosti, onda
je sigurno da će to postati sastavni dio društvenih odnosa i demokratskog
našeg daljeg razvitka”.
Bojan Selić je u svojoj diskusiji najprije istakao kako nacionalni problemi
ne postoje, da su se komunisti borili za ravnopravne odnose i da na komuniste
ne treba prvenstveno gledati kao na pripadnike neke nacije nego kao borce za
ravnopravnost, te je nepotrebno to isticanje nacionalnog identiteta u prvi plan.
zatim je govorio o jugoslavenstvu. “Mene što se tiče, mene strašno vrijeđa ako
neko hoće da me silom prisili da se u formularima ili negdje da se osjećam
Srbinom. Mene to niko ne može prisiliti i u diskusiji ovdje sa ovoga mjesta,
jer ako sam ja došao u forum, i ako neko zna da sam došao po ključu ili ako
to treba po ključu da dođem mislim da je to stvarno da smo došli u Savezu
komunista u vrlo delikatne odnose. ja ne mogu nikako da mi bude bliži neko
iz Kruševca, iz Kragujevca nego gdje sam rođen i gdje čitav život provodim i
gdje sam čitavu mladost ostavio i da me sad neko tamo, i ja mislim i to da se
drugačije pitanje postavljalo prije 30-40 godina nego što se to danas postavlja,
sasvim neki drugi odnos počinje da vlada. I ako taj odnos ne bi vladao,
dozvolite da se kod mene počinje javljati malko sumnja u neke stvari, jer ja
ne mogu biti nikako odgovoran za teoriju opredjeljenja ili neopredjeljenja. ja
najmanje sad mogu ovdje da odgovaram zašto je to bilo. ja tada nisam bio
nikakav funkcioner, niti u Republici niti u savezu, pa molim ako tad to nismo
sagledali onda to treba reći, to je tada bilo, pogriješili smo i sasvim pod jednom
normalnom ocjenom (pristupimo ?) tom pitanju. I ja isto mislim da je ta
teorija nanijela veliku štetu. za mene je isto to što se tiče diskusije oko jezika
i ravnopravnosti. Mi imamo jedno shvatanje ovamo. Pod jugoslovenstvom
jedan veliki broj ljudi podrazumijeva i u armiji i u civilstvu treba jedan jezik i
to da otprilike bude srpski, srpsko-hrvatski kako ga hoćemo zvati. I taj smatra
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA