RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

280
Husnija Kamberović, priređivač
Druga je sadržana u socijalizmu – istina kao razvitku proizvodnih snaga,
razvijanju nacionalnih kultura, realiziranju nacionalne jednakosti, ali i trajnom
nastojanju na relaciji društvenog individualiteta koji svojom radikalnošću,
univerzalnošću i dalekosežnim humanističkim implikacijama ne negira,
ali nadilazi nacionalni individualitet. to je postojanje supstancije nacionaliteta
socijalističkom, a to će reći uspostavljanje socijalnih i drugih pretpostavki
njenog postepenog iščezavanja. Ovo je, razumije se, u napomirljivoj suprotnosti
sa svakim oblikom involacije i ekstremnog nacionalizma, jer postaje prisno
ono što nas oblikuje kao društvena bića, kao članove samoupravne zajednice.
Ni za trenutak ne smijemo previdjeti da su i unitarizam i ekstremni nacionalizam
negativni na isti način, bez obzira što ih ne moraju vijek determinirati
isti društveni procesi.
Da zaključim.
ja ne vidim korekciju ni unitarizma ni ekstremnog nacionalizma u internacionalizmu
kao koegzistenciji nacija, nego u realizaciji društvenog samoupravljanja
kao negaciji klasnih odnosa. to je pouzdan put postepenog
dokidanja svakog pa i otuđenja u obliku nacionaliteta. Nenasilna integracija,
kojoj imanentno teži socijalističko društvo, jeste, u stvari, ukidanje granica u
odnosima među ljudima, kako bi se, najzad, čovjek prema čovjeku odnosio sve
više kao čovjek, a ne kao pripadnik određene parcijalne zajednice – vjerske,
nacionalne i slično. Oslonac na biće radničke klase i liniju njenog istorijskog
interesa je put uklanjanja nadnacionalnih unitarizama i nacionalnih separatizama.
Oslobođenje radničke klase je njeno djelo, bez obzira na vanklasne pa
i nacionalne razlike. Radnička domovina je tamo gdje je radnička sloboda, a
ne tamo gdje radnik stvarno nacionalno pripada. Dakle, bitan je klasno-ekonomski
momenat dok svi drugi momenti (rasni, nacionalni, religijski) ulaze
u sferu privatnog koje se iživljava sve dotle dok ne postane smetnja slobodi
drugoga (u građanskom društvu), odnosno dok ne iščezne (u komunističkom
društvu).”
Nakon Ćimićevog, u velikoj mjeri teorijskog nastupa diskutirao je Haso
Hadžiomerović, koji je također svoju diskusiju usmjerio na nacionalno pitanje
u kontekstu međurepubličkih ekonomskih odnosa.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA