RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU<br />
loške zbrke. Idejno osposobljavanje treba da čini nužne korekcije, da otklanja<br />
neshvatanja, među kojima se katkad susreću i takva, na primjer, da nacionalno<br />
znači isto što i nacionalističko i sl. Ovakvih nedoumica koje su ne rijetko proizvod<br />
pozitivne usmjerenosti a praktičnog ili teorijskog nesnalaženja inače ima<br />
dosta, pa i na području kulture.”<br />
Ključno područje Bogićevićeve diskusije odnosilo se na kulturu. On je<br />
<strong>za</strong>stupao stav “da je područje kulture, nauke, obrazovanja, po svojoj biti i socijalističkoj<br />
fizionomiji – ako doista jeste to – nespojivo sa problemima međunacionalnih<br />
odnosa, nego <strong>za</strong>snovano na otvorenosti svakog naroda prema svim<br />
drugim narodima, ne samo našim nego i cijelog svijeta. umjetnost ne zna <strong>za</strong><br />
mržnju i kad naizgled mrzi, jer mržnjom hoće da pokaže potrebu čovjekovog<br />
dobra. umjetnost ne zna <strong>za</strong> lokalne međe, od njih tek kreće ka opšteljudskom,<br />
a kada ostaje u granicama regularnog veoma je slabašne stvarne moći<br />
i vrijednosti. Onaj ko u kulturi i umjetnosti misli nacionalistički, iskazuje<br />
svoju nemoć, ili – kao što nerijetko biva – nacionalnim opredjeljenjem želi da<br />
<strong>za</strong>štiti ozbiljne slabosti svog stvaranja. Gramši je jednom prilikom napisao da<br />
je “korisno <strong>za</strong> čovjeka koji nema ličnosti da proglasi kako je osnovno biti nacionalan”.<br />
Nacionalno osjećanje i pripadnost, razumije se, realne su kategorije i<br />
istorijska stvarnost i nužnost, ali ako je u umjetnosti ona glavni oslonac, uvijek<br />
prijeti opasnost da se – na bilo koji način – pokaže i kao nacionali<strong>za</strong>m, što je<br />
ne jednom i potvrđeno. umjetnost, međutim, teži prevazilaženju nacionalnih<br />
okvira podrazumijevajući ih, vodi ustvari usklađivanju polazne nacionalne<br />
pripadnosti sa širokim, univer<strong>za</strong>lnim humanizmom, u kojem se jedno i drugo<br />
ne isključuju.”<br />
u nastavku diskusije Bogićević govori o kulturnoj situaciji u Bosni i Hercegovini,<br />
te spominje slučajeve “poznatih pokroviteljskih, paternalističkih ili,<br />
u podtekstu, čak i hegemonističkih pozicija koje vuku <strong>za</strong>htjevu <strong>za</strong> izjašnjenjem<br />
ili opredjeljenjem. Diskusije o jeziku koje su prethodile Deklaraciji i<br />
Predlogu <strong>za</strong> razmišljanje, a naročito sami ti akti, ovo su jasno potvrdili. Oko<br />
Bosne i Hercegovine plelo se odvajkada dosta razgovora u nacionalističkim<br />
krugovima, a smisao im nije bio samo u u<strong>za</strong>jamnim nacionalističkim supredstavljanjima,<br />
nego i nacionalističkoj solidarnosti u aspiracijama <strong>za</strong> pridobijanje<br />
autora iz te sredine. <strong>za</strong>boravljali su pri tome i jedni i drugi nacionalisti da<br />
nije riječ o nekoj gluvoj međuzoni, nego o samostalnoj i ravnopravnoj Republici<br />
gdje se takođe ispoljavaju istorijom Revolucije utemeljeni odnosi koji su<br />
<strong>RASPRAVE</strong> O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA 265
Change language