RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

246
Husnija Kamberović, priređivač
ljubinje, ili pak uvjerenje kako se o takvim pitanjima, zbog njihove delikatnosti,
treba raspravljati ne na razini općina nego u višim partijskim forumima,
kako su tvrdili komunisti iz Velike Kladuše. Općinski komiteti iz Čitluka,
Posušja i lištice su tvrdili kako oni ne raspravljaju o međunacionalnim odnosima,
jer su to sredine sa nacionalno kompaktnim stanovništvom, pa takvih
problema nema u tim sredinama. Općinski komitet iz žepča je pisao kako
“dosada na tom području na kome živi izmiješano stanovništvo, nisu imali
ozbiljnijih problema, ni negativnih pojava u međunacionalnim odnosima, pa
čak ni za vrijeme drugog svjetskog rata, dok su općinski komiteti iz lištice i
Donjeg Vakufa još dodavali da se o tim pitanjima uopće nije osjećala potreba
za raspravom, jer nema nikakvih incidentnih pojava. uz to, komunisti iz Donjeg
Vakufa dodaju “da je ovo pitanje kod njih davno riješeno, i da ga danas
potencira rukovodstvo”, dok su komunisti iz ljubinja također tvrdili “da je to
složeno i delikatno pitanje čijim se prenaglašavanjem nanosi šteta međunacionalnim
odnosima”. zanimljiv je bio odgovor komunista iz Prozora koji su pisali
kako oni ne mogu o tome raspravljati, jer je “Savez komunista razvlašćen i
da nema uticaja, jer ne može da naredi i nemoćan je da se bori sa negativnim
pojavama, s obzirom na samoupravu i pravo radnih ljudi da odlučuju o svim
pitanjima”. takve stavove u CK SKBiH su tumačili kao “ozbiljno stagniranje
komunista u marksističkom obrazovanju i razumijevanju problema o odnosima
među narodima na ovom stepenu našeg društvenog razvitka”.
u materijalu se skreće pažnja i na potrebu obračuna sa nacionalizmom i
šovinizmom “svako u svojoj kući”, te ukazuje i na različite interpretacije tog
principa. “Raširena je prilično kritika ovog zahtjeva (tj. za obračun sa nacionalizmom
prvo u okviru vlastite nacije, H. K.) među komunistima. Ona
polazi od toga da nema nacionalizma samo u jednoj, nego i u drugim nacijama,
da komuniste vezuje jedinstven program bez obzira na naciju, da on nije
nikakav element koji bi trebalo da onemogućava međusobnu konstruktivnu
kritiku komunista bez obzira na njihovo nacionalno obilježje, itd. Kritika ove
teze polazi od toga da kod drugih ima pojava nacionalizma i da su ovi manje
kritični prema svom sopstvenom nacionalizmu”. u ovom se materijalu ukazuje
na važnost koja se često daje Bosni i Hercegovini u raščišćavanju međunacionalnih
odnosa u jugoslaviji, što se naziva “avangardizmom u negativnom
smislu”, jer podrazumijeva centralističke predstave o načinu rješavanja međunacionalnih
odnosa i nepoštovanje zahtjeva “svako u svojoj kući”, a pridrža-
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA