RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

244
Husnija Kamberović, priređivač
konkretne mogućnosti zajednice, u posezanju za sredstvima radnih organizacija
privrede;
u prenaglašavanju shvatanja da je BiH predodređena da bude primjer
svim ostalim za pravilno rješavanje međunacionalnih odnosa, da ima funkciju
povezivanja naroda jugoslavije;
u partikularističkim tendencijama lokalizma i samoživosti”.
Navodi se kako se taj vid birokratizma krije iza raznih lokalnih, republičkih,
regionalnih, granskih, općinskih ili drugih interesa, “on stupa u odbranu
nacionalnih prava republike, regiona ili naroda, demagogiše s njim. On nije
nikada uperen protiv sopstvenih slabosti i uvijek traži slabosti drugih, da bi
prikrio i priznao prava svojima”. No, u ovom se materijalu naglašava kako
treba praviti razliku između stavova koje zauzima Savez komunista boreći se
za “realizaciju interesa radnih ljudi naše Republike, u skladu sa politikom međunacionlanih
odnosa, bori se za afirmaciju njene samostalnosti i ravnopravnog
tretmana u okviru Federacije, protiv svih pogrešnih tumačenja položaja
Bosne i Hercegovine u njoj, ali i protiv, za mnoge kadrove i građane naše uže
zajednice, specifičnog stava “inferiornosti”, “pasivnosti”. Naravno, kao ključne
nositelje “klasičnog nacionalizma” apostrofiraju se “ostaci bivših razvlaštenih
klasa, reakcionarne inteligencije” koji stoje na stanovištu “srpstva ili hrvatstva
Bosne i Hercegovine ili postojanja bosanske nacije, sijući podozrenje i nepovjerenje
prema drugim narodima, nipodaštavajući njihova kulturna ili društvena
dostignuća i slično”. te pojave se osuđuju jer propagiraju hegemoniju
jednog nad drugim narodom.
Kao primjeri nedovoljnog razumijevanja međunacionalnih odnosa navode
se problemi sa jezikom i kulturnom politikom. Navodi se kako i neki komunisti
nisu dovoljno razumjeli šta znači naziv jezika u Bosni i Hercegovini (srpski,
hrvatski, srpskohrvatski ili hrvatskosrpski), te se o tome vodila široka debata,
posebno nakon pojave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog
jezika i Prijedloga za razmišljanje, te prenaglašavanje kulturnih razlika među
narodima u Bosni i Hercegovini. “a kad se pođe od toga, da se ide za tim da
se te različitosti hipertrofizuju i posmatraju izolovano od onog što je u osnovi
zajedničko, gotovo se neminovno dolazi i do traženja i isticanja primata jedne
nad drugom (nacijom, H. K.) ili nad ostalim”.
Na sjednici Komisije za idejno-politička pitanja iz oblasti obrazovanja,
nauke i kulture CKSKBiH održanoj 10. januara 1968. raspravljalo se o pitanju
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA